REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-861/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tuženika VAREŠKIĆ ELEKTROINSTALACIJE j.d.o.o., Zagreb, Resnik 155H, OIB: 52799233107 i II tužene BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika I tuženika i II tužene, dana 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su dana 14.03.2024. godine sklopili I tuženik i II tužena, ništetan.“
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se II tužena zaposlila kod I tuženika dana 14. ožujka 2024. sa isključivim ciljem da bi II tužena ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda. II tužena je 14. ožujka 2024. zasnovala radni odnos koji je trajao do 26. ožujka 2024. i nakon toga mu se u zakonskom roku javila radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlena osoba. Cilj tuženika bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret njegovih sredstava, a ne obavljanje radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit, a što proizlazi i iz izjave II tužene od 20. svibnja 2024. u kojoj navodi da je nakon deset dana rada kod I tuženika vratila pravo na status iz obveznog zdravstvenog osiguranja kao nezaposlena osoba, no da prava iz rodiljnih i roditeljskih potpora nije vratila, iako je ista zatražila. Tužitelj ističe kako članak 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje. Stoga predlaže sudu utvrditi da je Ugovor o radu od 14. ožujka 2024. ništetan.
2. I i II tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme, Zaključak HZZO-a od 2. svibnja 2024., Izjavu II tužene od 20. svibnja 2024., Očitovanje I tuženika, dokumentaciju, podatke Ministarstva financija, Porezne uprave od 14. veljače 2025., te su saslušani zakonski zastupnik I tuženika i II tužena.
4. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2024. (list 3. spisa) utvrđeno je da su I tuženik i II tužena dana 14. ožujka 2024. zasnovali radni odnos na određeno vrijeme do 26. ožujka 2024. za obavljanje poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala.
5. Uvidom u Izjavu II tužene od 20. svibnja 2024. (list 6. spisa) utvrđeno je da je ista izjavila da je I tuženik tražio radnicu na neko vrijeme. Ona se javila te ju je isti prijavio na 10 dana, a nakon toga ju je odjavio, jer ima malo dijete i nije mogla duže. Dečko joj je čuvao dijete u tom periodu. Radila je kao čistačica, čistila je skladište. Dana 29. ožujka 2024. došla se prijaviti na zdravstveno te pokušala vratiti porodiljni.
Zdravstveno je vratila, a porodiljni ne.
6. Iz Očitovanja I tuženika (list 9. spisa) proizlazi da je I tuženik za potrebe čišćenja skladišnog prostora i sortiranja određenih artikala angažirao II tuženu te su s njom sklopili Ugovor o radu na određeno u razdoblju od 14. ožujka 2024. pa do 26. ožujka 2024.
7. Iz dokumentacije u spisu (list 10. i 24. spisa) proizlazi da je II tužena bila u radnom odnosu kod I tuženika u razdoblju od 14. ožujka 2024. pa do 26. ožujka 2024. za koje razdoblje joj je I tuženik uplatio doprinose.
8. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je potpisao Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2024. temeljem kojeg ugovora je II tužena radila tri dana, nakon čega je imala komplikacije sa djetetom. Oni su II tuženu prijavili online i nije se pojavljivala nikakva greška. Cilj sklapanja ugovora bilo je čišćenje skladišta i sortiranje robe za što im je trebalo oko tjedan dana. II tužena je prestala raditi, jer joj je kćer bila bolesna.
9. II tužena je navela da je potpisala Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2024. Ona je poslove čišćenja skladišta i sortiranja materijala obavljala tri dana, nakon čega joj se sve zakompliciralo, jer joj nitko nije imao čuvati dijete i zbog toga je prestala raditi. I tuženik joj nije isplatio nikakvu plaću, osim pripadajućih doprinosa. Zakonski zastupnik I tuženika joj je bratić.
10. Sud je iskazu zakonskog zastupnika I tuženika i II tužene poklonio vjeru, jer su isti iskazivali objektivno i suglasno.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je da su I tuženik i II tužena dana 14. ožujka 2024. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme do 26. ožujka 2024. radi obavljanja poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala, koje poslove je II tužena i obavila. I tuženik joj je za navedeno razdoblje uplatio pripadajuće doprinose.
12. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13. Člankom 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO-a).
14. Prividan (simulirani, fiktivni) ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.
15. Tužitelj u postupku ne tvrdi i dokazuje da bi prilikom sklapanja Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2024. I i II tuženici svjesno, namjerno i sporazumno manifestirali očitovanje koje nije u skladu s njihovom voljom, odnosno da odredbe sadržane u Ugovoru o radu ne odgovaraju njihovoj pravoj volji. Provedeni dokazi upućuju na zaključak kako su I tuženik i II tužena prilikom sklapanja Ugovora o radu manifestirali upravo ono očitovanje koje odgovara njihovoj volji, odnosno I tuženik i II tužena su sklopili Ugovor o radu radi obavljanja poslova čišćenja skladišta i sortiranja materijala. Iz svega navedenog proizlazi da se u postupanju I tuženika i II tužene nisu ostvarili elementi prividnosti ugovora na koje upire tužitelj, niti su se ostvarili elementi zlouporabe ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na koje upire tužitelj.
16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu, pa je odlučeno kao u izreci presude.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.
Dna:
1. tužitelju
2. pun I i II tuženika