Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: P-774/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, te objavljene 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 396-118/2007 sklopljen između Hypo Alpe-Adria-bank d.d., sada Addiko bank d.d. te JV kao Korisnika kredita i KV kao Fiducijarnog dužnika, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 04.04.2007.g. solemniziranog po javnom bilježniku Radosni Mavrinac iz Kastva, br. OV-1926/07 dana 04.04.2007.g. i to:
- dio odredbe u čl. 3 - Kamatna stopa, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća
- dio odredbe u čl. 4 - Otplata kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 335,94 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.
- dio odredbe u čl. 6 - Promjenljivost kamatne stope, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.
- dio odredbe u čl. 17 - Završne odredbe, u dijelu u kojem je navedeno da je Korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Ugovora.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju JV OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 422,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 2,83 € od 2.10.2007 do isplate,
na iznos od 2,79 € od 3.11.2007 do isplate,
na iznos od 2,77 € od 4.12.2007 do isplate,
na iznos od 2,73 € od 3.1.2008 do isplate,
na iznos od 2,75 € od 2.2.2008 do isplate,
na iznos od 2,73 € od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 9,65 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 9,28 € od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 9,04 € od 3.6.2008 do isplate,
na iznos od 8,99 € od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 8,69 € od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 8,54 € od 2.9.2008 do isplate,
na iznos od 8,51 € od 2.10.2008 do isplate,
na iznos od 9,01 € od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 8,50 € od 3.12.2008 do isplate,
na iznos od 10,89 € od 3.1.2009 do isplate,
na iznos od 10,75 € od 3.2.2009 do isplate,
na iznos od 10,57 € od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 10,22 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 13,17 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 12,64 € od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 12,18 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 11,93 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 11,73 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 11,42 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 11,04 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 10,88 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 10,68 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 10,53 € od 2.2.2010 do isplate,
na iznos od 10,17 € od 2.3.2010 do isplate,
na iznos od 10,05 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 9,67 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 9,40 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 9,64 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 9,15 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 9,12 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 8,61 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 8,05 € od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 8,02 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 8,03 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 7,32 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 6,99 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 6,45 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 6,04 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 6,01 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 5,57 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 5,38 € od 19.8.2011 do isplate,
na iznos od 4,73 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 4,09 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 3,59 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 3,09 € od 20.12.2011 do isplate,
na iznos od 2,62 € od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 2,14 € od 21.2.2012 do isplate,
na iznos od 1,61 € od 20.3.2012 do isplate,
na iznos od 1,07 € od 21.4.2012 do isplate,
na iznos od 0,54 € od 12.5.2012 do isplate,
iznos od 1.786,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 3,24 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 13,49 € od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 5,40 € od 3.12.2008 do isplate,
na iznos od 17,04 € od 3.1.2009 do isplate,
na iznos od 18,47 € od 3.2.2009 do isplate,
na iznos od 19,44 € od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 16,84 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 17,24 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 13,29 € od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 10,37 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 11,16 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 12,73 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 12,61 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 11,06 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 14,03 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 16,43 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 19,83 € od 2.2.2010 do isplate,
na iznos od 19,08 € od 2.3.2010 do isplate,
na iznos od 23,72 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 22,88 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 24,62 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 39,46 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 36,47 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 45,87 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 42,71 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 37,57 € od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 48,63 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 62,73 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 52,89 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 56,81 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 52,45 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 53,35 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 72,36 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 74,33 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 90,44 € od 19.8.2011 do isplate,
na iznos od 82,31 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 73,50 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 72,67 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 72,11 € od 20.12.2011 do isplate,
na iznos od 76,55 € od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 80,38 € od 21.2.2012 do isplate,
na iznos od 80,97 € od 20.3.2012 do isplate,
na iznos od 78,59 € od 21.4.2012 do isplate,
na iznos od 80,29 € od 12.5.2012 do isplate,
po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.967,31 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-565/2024-3 od 18. travnja 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2019- 35 od 30. studenog 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Iz rješidbe višeg suda u bitnom proizlazi da je neizvođenjem predloženog dokaza saslušanja osobnog bankara – svjedoka na okolnosti davanja odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja od strane tuženika, prije zaključenja Ugovora o kreditu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
2. Tužitelj u tužbi podnesenoj 09. travnja 2019. navodi da je s prednikom tuženika (Hypo-Alpe-Adria bank d.d.) 04. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 396-118/2007 radi kupnje motornog vozila solemniziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva pod posl.br.OV-1926/07. Ugovor je sklopljen na iznos od 17.694,00 CHF kako je navedeno u čl. 2. Ugovora, dok je čl. 3. ugovorena kamatna stopa od 5,25 % godišnje, a u odredbi čl. 6. određeno je da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, sve na rok otplate od 60 mjeseci.
Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1041/12 od 4. srpnja 2013., kao i na presudu VSRH posl.br.Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
Tužitelj u tužbi traži utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, te odredbe čl. 6. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Traži i utvrđenje djelomične ništetnosti čl. 17. Ugovora u dijelu u kojem je navedeno da je tužitelj upoznat s efektivnom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica te u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru korisnik kredita i fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta poslovanja tuženika, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge tuženika kao i Odluku o kamatnim stopama tuženika te druge opće akte tuženika sa svim njihovim izmjenama i dopunama.
Tužitelj ističe da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, a po pravnoj osnovi koja je ništetna. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.
Tuženik da je ujedno povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača zaključujući s istim Ugovor o kreditu u kojem je koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke,a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare tražbine tužitelja, te navodi da se tuženik u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu nepoštene, pa stoga niti ništetne. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.
4. U ponovljenom postupku tuženik je na prvom ročištu odustao od dokaznog prijedloga saslušanja osobnog bankara NV, pa se ovakvo postupanje sudu ukazuje kao procesna zlouporaba u svrhu odugovlačenja postupka.
5. Ponovnom ocjenom svih već provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
6. Tužitelj iskazuje da je 2007. podigao kredit za kupnju auta za osobne potrebe. Prvo da je otišao u auto kuću Auto Commerce gdje su mu rekli da isključivo rade sa Hypo bankom i da se nude krediti samo u CHF. On da je u banci rekao da radi u Italiji, zarađuje EUR i pitao da li postoji mogućnost takvog kredita, ali mu je rečeno da to mogu ostvariti samo pomorci. Što se tiče CHF rečeno mu je da je to stabilna valuta kao i država, a u vezi kamatne stope da može rasti i padati. Iskazuje da je pristao uzeti taj kredit jer je tada to i mogao sukladno svojim primanjima. Što se tiče anuiteta oni da su počeli rasti negdje u trećoj godini otplate kredita i to značajnije, te da nije od banke dobivao nikakve obavijesti, pa ni o promjeni kamatne stope. Kredit da je bio na 5 godina, otplatio ga je 2012., a od banke da je 2020. ili 2021. dobio obavijest o zatvaranju kredita. Njegov poslodavac iz Italije da je na račun banke uplaćivao EUR, koje je banka mijenjala u kune i uplaćivala U CHF.
7. U svom nalazu i mišljenju od dana 27. rujna 2022., stalni sudski vještak
UV, dipl. oec. navodi da:
- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 3.183,98 HRK (422,59 €).
- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 13.459,76 HRK(1.786,41 €).
- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 498,36 HRK (66,15 €).
7.1. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je isti izračunao preplaćene iznose na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (3.183,98 kn /422,59 EUR) i valutnoj klauzuli (13.459,76 kn / 1.786,41 EUR), te je sukladno nalazu precizirao toč. II. tužbenog zahtjeva.
7.2. Tuženik je primjedbe na nalaz i mišljenje istaknuo u podnesku od 09. prosinca 2022. Tuženik u bitnom ističe kako je sud pogrešno odredio zadaću vještaka, ali ne spori točnost izračuna, te je predložio dopunu vještačenja.
7.3. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da sud smatra da je nalaz sačinjen sukladno pravilima struke te u okviru zadatka koji je vještaku određen od strane suda, odnosno da u nalazu vještaka nema proturječnosti ili nelogičnosti koje bi nalaz i mišljenje dovele u pitanje, slijedom čega ga sud prihvaća u cijelosti.
7.4. U pogledu prigovora tuženika da je vještak pri izračunu trebao uzeti u obzir i negativne razlike, taj prigovor nije osnovan. U skladu s odredbama članka 259. i članka 260. ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem, odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru o kreditu bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,25 % godišnje. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbi, već upravo tuženik koji je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju tuženik ne bi ostvario pravo na povrat (umanjenje) u smislu čl. 323.st. 1. ZOO-a, jer se odredba čl. 96.st.1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime, pravna osnova po kojoj je tužitelj eventualno plaćao po nižem tečaju nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos eventualne negativne razlike potraživati od tužitelja u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Sudska praksa je o tome zauzela stajalište u brojnim odlukama, primjerice presude Županijskog suda u Varaždinu broj:
Gž-1226/2020-2 od 03. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž- 2000/2021-2 od 06. srpnja 2021., a na to upućuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022. Pored toga, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tuženik takav zahtjev nije podnio, o njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njen prigovor iznosu preplate) s tražbinom tužiteljice. Stoga su neosnovani prigovori tuženika na prednju okolnost, odnosno to da je vještačenje trebalo provesti na okolnosti na koje se isti poziva.
8. Sporno je među strankama jesu li odredbe predmetnog Ugovora, kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, nepoštene i stoga ništetne. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora. Sporna je zastara predmetne novčane tražbine.
9. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.
10. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015., a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.
10.1.Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije, a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to prethodno opisano.
10.2.Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.
Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Slijedom navedenog, tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZPP- a pa stoga prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.
11. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 04. travnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
12. Odredbom čl. 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).
14. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4 ZZP/07).
15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98. ZZP/07).
16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 9. ZZP/07).
17. Nadalje odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
18. Analizom iskaza tužitelja te prethodno navedenih isprava sud nalazi nesporno utvrđenim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud na prednju okolnost u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome kao takvom nije moglo biti poznato na koji će način i u kojim okolnostima tuženik mijenjati odluku o visini kamatne stope niti su istome, iako su mu nesporno dostavljene obavijesti o promjeni kamatne stope, pojašnjeni razlozi donošenja takve odluke.
18.1.Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl. 2. st. 1., čl. 4. st. 3., čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome. Sud je uz naprijed navedene razloge odustao od provođenja personalnih dokaza predloženih po tuženiku posebice saslušanjem svjedoka NV, a obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4421/22 od 01. veljače 2023. i stav toga suda da je suvišno provoditi dokaze saslušanjem djelatnika banaka u postupcima pokrenutim po potrošačima radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, jer provođenje istih ne bi rezultiralo drugačijim ili pravičnijim ishodom ove parnice.
18.2.Također, radi se o Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tuženika, te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno citiranoj odredbi čl. 96. ZZP/07, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.
19. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredaba kojima je otplata kredita vezana uz srednji tečaj CHF banke te na preplatu zbog primjene valutne klauzule, odnosno promjene tečaja CHF na štetu potrošača, tužbeni zahtjev je također osnovan.
19.1.Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik. Dapače, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik putem svojeg djelatnika rekao da je najisplativije podići kredit u valuti CHF jer je stabilna valuta. Stoga se i u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača. Iako zakonom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, u konkretnom slučaju tuženik tužitelja nije informirao o mogućim rizicima te je njemu kao takvom mogao biti poznat tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora.
19.2.Završno je potrebno navesti da i u pogledu ovog dijela zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., slijedom čega je i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u izreci.
20. U pogledu prigovora zastare, isti nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 09. travnja 2019., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.
20.1.Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.
21.Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev konačno postavljen u podnesku tužitelja od 24. listopada 2022.
22.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 15. veljače 2022. u iznosu od 50,00 EUR, sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 11. veljače 2023., 21. rujna 2023. i 16. studenog 2023. i 25. travnja 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima za objavu presude u predmetu P-553/2019 i P-744/2024 svaki u iznosu od 100,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 512,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 73,00 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.967,31 EUR.
U Rijeci, 8. svibnja 2025.
Sutkinja
Andreja Žigante
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
