Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-130/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-283/2019-42 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća 08. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-283/2019-42 od 28. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 3. t. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog između tužiteljice i (prednika) tuženika 22. srpnja 2005. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude zatim odredba čl. 4. st. 1. istog ugovora o kreditu u dijelu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 129.882,08 kn/17.238,31 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 50.598,00 kn/6.715,51 eur s zateznom kamatom.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi pobliže navedenim u izreci presude iz ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika 22. srpnja 2005., te restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud je u odnosu na sva sporna činjenična i posebno pravna pitanja zauzeo odgovarajuća stajališta koja je jasno obrazložio, ocijenio je sve izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. U ovom žalbenom postupku sporna je pasivna legitimacija tuženika s obzirom da tuženik ističe da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, sporno je jesu li predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, ima li tužiteljica slijedom toga pravo na restitucijski zahtjev te je li nastupila zastara tužiteljičine novčane tražbine.

11. Prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije utvrđujući da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek koja je 27. veljače 2009. pripojena društvu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb, koje društvo je temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. promijenilo naziv( tvrtku) u Addiko bank d.d. slijedom čega je sud zaključio da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari kao slijednik Slavonske banke d.d. Osijek.

12. Sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu, kao i na temelju stranačkog iskaza tužiteljice u bitnom utvrdio da je tužiteljica prvotno imala namjeru podići kredit do 50.000,00 eur a radi adaptacije stana u kojem živi s obitelji, da je zbog toga nekoliko puta otišla u Slavonsku banku u Osijeku interesirajući se o ponudama te da je od strane djelatnika banke ponuđeno da sklopi ugovor o kreditu u CHF koji da je tada bio najpovoljniji kredit. Utvrdio je da je tužiteljica iskazala da o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF se prethodno a niti prilikom sklapanja ugovora pojedinačno nije pregovaralo, da ju nitko od djelatnika banke nije upozorio da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF ili visine kamatne stope pri čemu je iskazala da joj sporne ugovorne odredbe iako ih je pročitala nisu bile jasne niti razumljive, međutim da je prihvatila sklopiti ugovor o kreditu jer joj je bio potreban novac radi adaptacije stana.

13. Sud je utvrdio da je tužiteljici odobren kredit za adaptaciju stana u iznosu od 75.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize, uz rok vraćanja od šesnaest godina te početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% godišnje, koja je, s vremenom rasla.

14. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru, da je tužiteljica dokazala svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03).

15. Ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, saslušane svjedokinje HĐ, uvidom u predmetni ugovor o kreditu, te cijeneći pravne učinke presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, a koje presude su donesene i u odnosu na prednika tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao jednu od tuženih banaka, uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a, odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) kao i primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

- dalje ZOO) sud je zaključio da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno nije pregovaralo, da su te odredbe nepoštene, u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja te slijedom toga ništetne.

16. Sud je dalje zaključio da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev za vraćanje preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke kao i dopunskog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud je zaključio da preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 102.465,24 kn, u koji iznos su uključene tzv. negativne tečajne razlike zbog promjene tečaja CHF, da preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 27.416,82 kn, te da slijedom toga tužiteljica konačno podneskom od 14. rujna 2022. traži isplatu ukupnog iznosa od 129.882,08 kn/17.238,31 eur.

18. S obzirom na okolnost da je tužiteljica u tužbi tražila isplatu iznosa od 110.000,00 kn, da je rečenim podneskom preinačila (povisila) tužbeni zahtjev, da se tuženik objektivnoj preinaci tužbe protivio, sud je ovu preinaku tužbe dopustio u primjeni odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, uz obrazloženje da je tužiteljica tužbeni zahtjev preinačila nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojim je utvrđena visina tužbenog zahtjeva, a koja tužiteljici u vrijeme podnošenja tužbe nije bila poznata.

19. Prvostupanjski sud je nadalje ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev utvrđujući da je tužiteljica tužbu podnijela 28. ožujka 2019., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018. Cijeneći da tužiteljičina novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina, sud je tuženikov prigovor zastare ocijenio kao neosnovan, uz obrazloženje da je zastara individualnog restitucijskog zahtjeva počela teći od pravomoćnosti navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača.

20. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Sva opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a isti žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

22. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Slavonska banka d.d. Osijek s kojom je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu 2009. pripojena Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb koja je pak 2016. promijenila naziv (tvrtku) u sada Addiko bank d.d. Zagreb, odnosno tuženika, slijedom čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio opisanu objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 24. ožujka 2021. s obzirom da je tužiteljica tek nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdila visinu tužbenog zahtjeva, dok iz činjeničnih navoda tužbe kojom je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 110.000,00 kn proizlazi da tužiteljici točan iznos preplaćenog iznosa u to vrijeme nije bio poznat te si je tužiteljica pridržala pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

24. U odnosu na navode da je tužiteljica podneskom od 24. ožujka 2021. postavila ukupan zahtjev na isplatu iznosa od 133.064,07 kn, a potom podneskom od 14. rujna 2022. djelomično povukla tužbu i postavila zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 129.882,08 kn treba reći da bi se u odnosu na ova dva zahtjeva radilo o djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, prema stanju u spisu tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 14. rujna 2022. nije protivio niti je tražio naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

25. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, iskaza saslušane svjedokinje HĐ, zaposlenice tuženika, a iz čijeg iskaza proizlazi da se svjedokinja uopće ne sjeća sklapanja predmetnog ugovora o kreditu ni tužiteljice, zatim uvidom u predmetni ugovor o kreditu, te cijeneći pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a pravilno zaključio da su sporne ugovorne odredbe ništetne u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja budući da se o istima pojedinačno nije pregovaralo, niti da je prednik tuženika tužiteljici kao slabijoj ugovornoj strani predočio bilo kakve rizike uzimanjem kredita u valuti CHF, već naprotiv sugerirao joj uzeti kredit upravo u valuti CHF, a isto tako prednik tuženika tužiteljici ničim nije objasnio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

26. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, pri čemu tuženik neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, iz razloga jer saslušanje javnog bilježnika na okolnost jesu li sporne ugovorne odredbe ništetne nije potrebno, niti je provođenjem ovog dokaza moguće utvrđivati ove činjenice.

27. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dan temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i to dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, kojim je utvrđen ukupan preplaćeni iznos od 129.882,08 kn/17.238,31 eur od čega se iznos od 102.465,24 kn, a u koji su uračunate i tzv. negativne tečajne razlike odnosi na preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a iznos od 27.416,82 kn na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud visinu preplaćenog iznosa nije umanjio za tzv. negativnu tečajnu razliku jer suprotno proizlazi iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke kao i obrazloženja presude, što svakako nije na štetu tuženika, pri čemu ovaj sud primjećuje da tuženik u odnosu na tzv. negativnu tečajnu razliku nije istakao prigovor prijeboja ili građansko- pravni prigovor radi prebijanja niti je podnio protutužbu.

29. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na tijek zatezne kamate, budući da je u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a te budući da je prednik tuženika bio nesavjestan stjecatelj te je tužiteljici pravilno dosuđena kamata na pojedine anuitete u tijeku kao u izreci presude.

30. Nadalje, tuženik neosnovano u žalbi ustraje kod prigovora zastare jer je prvostupanjski sud iz navedenih razloga prigovor zastare pravilno ocijenio kao neosnovan, pri čemu, a u odnosu na tijek zatezne kamate treba reći da je podnošenjem predmetne tužbe 28. ožujka 2019. zastara prekinuta.

31. Tužiteljičina novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina pri čemu je rok zastare u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo teći 14. lipnja 2014., a u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018., te je zastara u odnosu na ovaj dio tražbine istekla tek 15. lipnja 2023.

32. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu tuženik neosnovano u žalbi ističe da je sud tužiteljici pogrešno priznao naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

33. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 08. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić