REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UI, zbog prekršaja iz čl. 176. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: Pp-742/2023 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog UI kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni KI je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okrivljeni KI je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 78,53 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni KI je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se ne smatra krivim za djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret, budući da se prije izvršenja radnje vožnje unatrag iz smjera juga u smjeru sjevera prilaznim kolnikom kbr. 14C uvjerio da navedenu radnju može poduzeti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu i/ili imovinu i to na način da je uključio pokazivače smjera i izvršio sve provjere te vodio računa o položaju svog vozila i smjeru kretanja. Okrivljenik nadalje navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se iz iskaza svjedokinja na kojima sud temelji svoju odluku ne može sa sigurnošću utvrditi da je on počinio djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret, a da je sud propustio utvrditi je li optički kabel tog dana bio spušten iznad visine na kojoj inače stoji. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi ista prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
5.1. Navodi okrivljenika iz žalbe ovaj je Sud ocijenio neosnovanima i usmjerenim ka otklanjanju prekršajne odgovornosti, a valja naglasiti da su u postupku ispitane svjedokinje ŠI i ČI, neposredne svjedokinje, koje su iskazivale okolnosno i podudarno te uvjerljivo, a također je sud pročitao i zapisnik o očevidu, podnesak Hrvatskog Telekoma d.d. i izvršio uvid u situacijski plan mjesta nesreće i fotografije, koji se dokazni materijal slaže s onime što su iskazivale ispitane svjedokinje, dok je obrana okrivljenika paušalna i kontradiktorna navedenim dokazima i nije ničime potkrijepljena i dokumentirana. Nije sporno da je okrivljenik upravljao teretnim vozilom marke Iveco reg. oznaka [registarska oznaka] dana 23. svibnja 2022. kolnikom Ulice Pozirale kbr. 14B, te dolaskom do mjesta gdje se ta ulica dijeli u „Y“ raskrižje vozilom vršio radnju vožnje unazad, a sporno je je li okrivljenik predmetnim vozilom vršeći tu radnju zapeo za optički kabel i oštetio ga te napustio mjesto nesreće bez ostavljanja podataka o sebi i vozilu.
5.2. Tako iz iskaza svjedokinje ŠI proizlazi da je okrivljenik kao vozač kamiona zapeo za optički kabel te potom izašao iz vozila, a iz iskaza svjedokinje ČI proizlazi da je nakon što je čula udarac, vidjela okrivljenika kao vozača kamiona kako zaziva osobe da mu pomognu podići kabel, te potom odlazi a ona zapisuje registarske oznake vozila, što sve ukazuje da je okrivljenik počinitelj predmetnih prekršaja. Također, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je teretno vozilo marke Iveco reg. oznaka [registarska oznaka] sudjelovalo u prometnoj nesreći s materijalnom štetom, a pri čemu su na navedenom vozilu nastala oštećenja gornjeg dijela, točnije lima i plastike ceradnog pokrivača utovarnog prostora na stražnjem gornjem lijevom kutu vozila, a oštećen je i optički kabel. Iz navedenog je razvidno da utvrđena oštećenja na predmetnom teretnom vozilu odgovaraju vrsti i lokaciji oštećenja nastalih zapinjanjem za optički kabel vršenjem vožnje unazad.
5.3. Iz svega navedenog proizlazi da je okrivljenik nedvojbeno počinio djela prekršaja za koja je proglašen krivim, zbog čega je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 650,00 eura, odnosno za svaki od prekršaja prvostupanjski sud je utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni.
7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
