Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-360/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sutkinji Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužiteljice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], M 26, Baška, zastupana po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin, odvj. iz Rijeke, uz sudjelovanje mlt. ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po posebnoj skrbnici IA, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Drage Gervaisa 6, radi spora o roditeljskoj skrbi, nakon održane nejavne glavne rasprave u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a u odsutnosti posebne skrbnice mlt. djeteta, zaključene 31. ožujka 2025. te objave odluke dana 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Maloljetno dijete ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će s majkom MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Roditelji će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom ZA.

III. Osobni odnosi između maloljetne ZA i oca će se ostvarivati svaki drugi vikend od četvrtka od 15:00 sati, kada će otac preuzeti dijete u vrtiću do ponedjeljka do 8:30 sati, kada se otac obvezuje dovesti dijete u vrtić, svaki drugi praznik ili blagdan počev od dana prije od 15:00 do idućeg dana nakon blagdana ili praznika do 8:30 sati, time da Uskrs, rođendan 25. studenog, Božić i Novu Godinu ZA provede s ocem u neparne godine, kao i tijekom korištenja godišnjeg odmora oca i to drugi tjedan dana u mjesecu u kontinuitetu u veljači, svibnju, rujnu i prosincu, zbog prirode posla oca.

IV. Otac LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je doprinositi za uzdržavanje maloljetne ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosom od 200,00 EUR mjesečno, najkasnije do tridesetog u mjesecu na koje se uzdržavanje odnosi, na račun majke MA, počev od 8. svibnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a u slučaju zakašnjenja u plaćanju dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u visini stope, koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate u visini stope, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke otvoren u Erste&Steiermarkische bank IBAN [broj bankovnog računa], time da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja u ovom periodu platiti odjednom, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a buduće kako budu dospijevali.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice da samostalno i potpuno ostvaruje roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom ZA.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MA je pred ovim sudom podnijela tužbu 21. kolovoza 2024. protiv tuženika UA radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi nad zajedničkim mlt. djetetom stranaka i uzdržavanja djeteta, nakon što je prestala izvanbračna zajednica stranaka u kojoj je dijete rođeno. Predlaže da sud po provedenom postupku donese odluku kojom će maloljetno dijete povjeriti majci na stanovanje uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem uz obvezu oca da doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta iznosom od 200,00 € mjesečno time da majka nad djetetom ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

1.1. Također predlaže donošenje privremene mjere radi stanovanja, ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanja djeteta istog sadržaja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da istu osporava te je podnio protutužbu u kojoj predlaže da sud odredi da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i da odbije prijedlog za donošenje privremene mjere tužiteljice te da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

3. Sud je u ovom postupku imenovao maloljetnom djetetu posebnog skrbnika u osobi IA, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, radi zastupanja njegovih prava i interesa.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu koju su stranke dostavile, nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda od 12. prosinca 2024. s dopunom te su saslušane stranke.

5. Među strankama nije sporno da je njihova izvanbračna zajednica trajala do listopada 2023., u kojoj je rođeno zajedničko dijete stranaka ZA, koja je nakon prestanka izvanbračne zajednice roditelja nastavila živjeti s majkom u [adresa] time da od ožujka 2024. žive na adresi [adresa].

6. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio rješenje 6. rujna 2024. ispravljeno rješenjem od 21. listopada 2024. o privremenoj mjeri kojom u trajanju do pravomoćnog okončanja ovog postupka, kojom je odredio da maloljetno dijete stanuje s majkom na adresi [adresa], ostvaruje s ocem osobne odnose svaki drugi vikend počev od petka u 15:30 sati do nedjelje u 18:30 sati i jednom tjedno, petkom od 15:30 sati do 18:30 sati u mjestu stanovanja majke, u tjednu kada dijete ne provodi vikend s ocem, na način da otac preuzme dijete u vrtiću "Katarina Frakopan" u Baški najkasnije do 15:30 te vrati dijete majci na adresi njenog stanovanja do 18:30 sati. Roditelji su o tome postigli sporazum, koji bi se počeo provoditi počev od 1. listopada 2024. nadalje te da otac pridonosi za uzdržavanje djeteta iznosom od 200,00 EUR mjesečno. Kako su se stranke odrekle prava na žalbu protiv ovog rješenja, isto je postalo pravomoćno s danom donošenja.

7. Hrvatski zavod za socijalni rad Rijeka (dalje: Hrvatski zavod) je u nalazu i mišljenju naveo da je temeljem prikupljenih podataka kroz postupak uvida u obitelj i podataka dobivenih u postupku izrade mišljenja o povjeri mlt. djeteta i obzirom na činjenicu da su roditelji postigli sporazum o bitnim sadržajima roditeljske skrbi temeljem koje je donesena odluka o privremenoj mjeri, koja se provodi od 1. listopada 2024, mišljenje stručnog tima da je u interesu djeteta da i nadalje stanuje s majkom, ostvaruje osobne odnose s ocem svaki drugi vikend počev od petka u 15:30 sati do nedjelje u 18:30 sati i jednom tjedno, petkom 15:30 sati do nedjelje u 18:30 sati u tjednu kada ne provodi vikend s ocem te svaki drugi državni praznik i blagdan. Zbog slabe suradnje oca i sumnje u njegove neprimjerene odgojne postupke, predlaže da se nakon uspostave osobnih odnosa i njihovog stabiliziranja te pružanja roditeljima savjetodavne pomoći u uspostavi odgovarajuće komunikacije i suradnje, potrebno razmotriti ostvarivanje osobnih odnosa između oca i djeteta tijekom praznika.

8. Roditelji su ustrajali kod ranijeg sporazuma da maloljetno dijete nastavi stanovati s majkom te su izmijenile sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa između oca i djeteta, na način da se osobni odnosi ostvaruju svaki drugi vikend od četvrtka od 15:00 sati, kada će otac preuzeti dijete u vrtiću do ponedjeljka do 8:30 sati, kada se otac obvezuje dovesti dijete u vrtić, svaki drugi praznik ili blagdan počev od dana prije od 15:00 do idućeg dana nakon blagdana ili praznika do 8: 30 sati, time da Uskrs, rođendan 25. studeni, Božić i Novu Godinu ZA provede s ocem u neparne godine, kao i tijekom korištenja godišnjeg odmora oca i to drugi tjedan u mjesecu u kontinuitetu u veljači, svibnju, rujnu i prosincu, zbog prirode posla oca. Roditelji su sporazumni da otac i nadalje doprinosi za uzdržavanje maloljetne ZA iznosom od 200,00€ mjesečno. Otac je redovito doprinosio za uzdržavanje djeteta sukladno privremenoj mjeri.

9. Sud ovaj sporazum prihvaća u cijelosti, a s istim je suglasna i posebna skrbnica djeteta. U najboljem je interesu djeteta da se roditelji sporazumijevaju i dogovaraju o svim sadržajima roditeljske skrbi pa tako i u ovom slučaju, sud smatra da je ovaj sporazum u interesu maloljetnog djeteta. Ističe se da komunikacija među roditeljima nije bila uspostavljena sve do početka ovog postupka te da u situaciji kada su roditelji istu uspostavili uz pomoć suda, da je nužno iste poticati da to čine i ubuduće.

10. Međutim, među strankama i nadalje postoji spor u pogledu načina ostvarivanja roditeljske skrbi.

10.1. Majka smatra da bi nad djetetom trebala ostvarivati roditeljsku skrb samostalno i potpuno, jer želi izbjeći situacije da otac ne da suglasnost djetetu za slučaj nekakvog putovanja, jer je odbio dati suglasnost u dva navrata, za njihovo preseljenje unutar iste općine na udaljenosti od dva kilometra i za primanje dječjeg doplatka, nakon čega je pravo na dječji doplatak ostvarila uz pomoć Hrvatskoga zavoda. Roditelji da imaju lošu komunikaciju i smatra da su oboje tome doprinijeli.

10.2. Otac se tome protivi, navodeći da mu je majka uskraćivala pravo da ostvaruje osobne odnose s djetetom i da je to bio slučaj do donošenja privremene mjere u ovom postupku. Svaki put kada bi pitao majku da bi htio vidjeti dijete, da je neprestano tražila neki izgovor da to nije moguće. Suglasnosti za dijete da nije potpisao, jer je smatrao da ukoliko isto potpiše, odnosno da suglasnost, da više neće ravnopravno sudjelovati u skrbi za svoje dijete odnosno da će majka samostalno odlučivati o svemu, jer to i čini izbjegavajući ga uključiti u ostvarivanje skrbi nad djetetom.

11. Hrvatski zavod je u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je otac iznosio pritužbe pred istim protiv majke radi navodnog uskraćivanja susreta i nepridržavanja odluke o privremenoj mjeri, navodeći da majka smišljeno i namjerno uskraćuje tjedan dana koje je s djetetom prema odluci suda trebao provesti u siječnju ove godine, iako se na sudu dogovorio za veljaču, a smatrajući da je majka mogla omogućiti susret u siječnju da je imala dobre volje.

11.1. Hrvatski zavod smatra da je otac djeteta neodazivanjem na pozive područnog ureda i odbijanjem davanja suglasnosti za preseljenje djeteta, pokazao nespremnost na sporazumno rješavanje obiteljskih problema te izrazitu nesuradljivost. Pritom, da ne uviđa značenje postupka kojeg je majka morala pokrenuti na sudu kako bi ishodila suglasnost za promjenu boravišta djeteta, a koja ne bi imala nikakvih posljedica po njegovo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Stoga da takvi postupci oca, uz nedostatak samokritičnosti te usmjerenost na majku djeteta čine njezin zahtjev za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi opravdanim.

11.2. Majka i posebna skrbnica maloljetnog djeteta prihvaćaju dopunu nalaza i mišljenja u cijelosti, dok otac istu osporava.

12. Sud tužbeni zahtjev majke u dijelu kojim traži da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom ocjenjuje u cijelosti neosnovan.

12.1. Naime, sud je iz iskaza i držanja stranaka tijekom ovog postupka utvrdio da su stranke imale lošu međusobnu komunikaciju, koja je neprestano završavala svađom pa da su od iste potpuno odustali, nastojeći komunicirati preko poruka. Majka je uskraćivala ocu ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, a da prethodno stranke nisu postigle sporazum o tome, niti je postojala odluka suda. Kod oca se stvorilo nepovjerenje prema majci, jer ga ni na koji način nije uključila u ostvarivanje roditeljske skrbi te je iz tog razloga odbio s njome surađivati u vidu davanja suglasnosti za dijete, a da pritom nije shvatio da time čini štetu maloljetnom djetetu. Tijekom ovog postupka stranke su postigle minimalnu komunikaciju te je odluka suda kojom su se privremeno uredili njihovi odnosi dovela do uspostavljanja osobnih odnosa između oca i djeteta. Roditelji su nadalje provodili i pridržavali se odluke o privremenoj mjeri, što je na kraju rezultiralo i time da su se, uz pomoć suda, po prvi puta dogovorili o svim sadržajima roditeljske skrbi.

12.2. U ovim okolnostima, sud smatra da nije u interesu maloljetnog djeteta da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom. Naime, majka je tijekom ovog postupka uvidjela da je i sama imala pogrešna shvaćanja da može sama odrediti kada otac može vidjeti dijete, a to je ponovila nakon donošenja privremene mjere, nakon toga ispričavajući se da je sadržaj iste pogrešno protumačila. Sud je utvrdio da je majka lošu komunikaciju s ocem koristila kako bi samostalno odlučivala o svim sadržajima roditeljske skrbi, iako na to nije bila ovlaštena, jer prema odredbama članka 105. stavku 1 i 5 Obiteljskog zakona Narodne novine, broj 103/15, 98/19., 47/20. i 49/23. i 156/23), roditelju ostvaruju roditeljsku skrb samostalno tek nakon što sud o tome odluči presudom, što nije bio slučaj. Oba roditelja trebaju podnijeti teret neuspostavljanja i loše međusobne komunikacije u svrhu lakšeg ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi i dobrobiti djeteta pa navedeno ne može biti temelj da se jednom roditelju dopusti da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom, pa tako ni majci, a da prije toga nije pokušala i doprinijela stvaranju komunikacije s drugim roditeljem potičući ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i oca s kojim dijete ne stanuje, što nije bio slučaj. Neovisno o činjenici što je otac odbio dati suglasnost za preseljenje djeteta i dječji doplatak, navedeno je uslijedilo kao posljedica nepovjerenja u majku, kojeg je majka stvorila kod oca svojim postupcima, koji su oca onemogućavali da kontinuirano ostvaruje osobne odnose s djetetom, iako je isti bio izrazito motiviran, te je unatoč udaljenosti mjesta stanovanja roditelja, otac pokazao spremnost da ulaže i vrijeme i novac kako bi se isti ostvarili, koje činjenice Hrvatski zavod nije uzeo u obzir. Stoga sud ne prihvaća dopunu nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda, smatrajući da okolnosti koje su u istoj navedene, ne predstavljaju okolnosti koje mogu opravdano isključiti oca iz zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi. Osim toga, teret dokaza da zajedničko ostvarivanje roditeljske odgovornosti nije u dobrobiti djeteta je na majci, kako to propisuje odredba članka 105 stavka 4 ObZ-a, a majka u ovom postupku ničim to nije dokazala. Također se ističe da majka ne može tražiti ovakvu odluku da bi izbjegla buduće situacije koje se još nisu dogodile, već je dužna poduzeti odgovarajuće mjere te uložiti vrijeme i trud da poboljša komunikaciju s ocem i da pridonese ostvarivanju osobnih odnosa između oca i djeteta poticanjem da se isti ostvaruju. Slijedom iznijetog, odbijen je zahtjev majke za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u cijelosti.

13. Nadaje, stranke su se sporazumjele o visini uzdržavanja djeteta u visini iznosa od 200,00 EUR mjesečno, kojeg prihvaća i ovaj sud temeljem odredbe 426 ObZ-a. Obzirom da je tuženik tijekom ovog postupka doprinosio za uzdržavanje ovim iznosom sukladno privremenoj mjeri, sud je uzdržavanje odredio počev od donošenja ove presude pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 366. stavka 1. ObZ-a. Stranke su suglasne da svaka snosi svoj trošak ovog postupka.

U Rijeci, 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na tužbu i presudu

- pun. tuženika

- posebnoj skrbnici mlt. djeteta

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad, po pravomoćnosti i uz sudsku nagodbu o visini uzdržavanja