REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5556/2024-27

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Neven Gečić iz Zagreba, protiv tuženika BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Maja Zorić iz Zagreba, radi predaje u suposjed, odlučujući dana 8. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Postupak Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5556/24 se prekida do pravomoćnog dovršetka postupka istog suda poslovni broj P-11318/2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2021. godine tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 22/108 dijela a tuženica u 28/108 dijela i nalazi se u samostalno i neposrednom posjedu nekretnine te ne dopušta tužitelju izvršavanje vlasničkih ovlasti pa zahtjeva kao u tužbi tj:

" I. Nalaže se tuženici BČ predati tužitelju JČ u suposjed nekretninu upisanu u zk ul [broj ZK uloška] k.o.o Grad Zagreb, kč. Br. [katastarska čestica] stambena zgrada broj 55, stambena zgrada br. 55/1, garaža i dvorište, [adresa] površine 761m2, stambena zgrada br. 55 površine 255m2, stambena zgrada br. 55/1 površine 193m2, garaža površine 30m2, dvorište površine 283m2, ukupno površine: 761m2, redni broj 11 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-11), u naravi dvosobni stan s nusprostorijama u II. (drugom) katu lijevo površine 109,70 m2, [adresa] na način da tužitelju JČ preda ključeve ulaznih vrata stambene zgrade u [adresa] u [adresa] te ključeve dvosobnog stana s nusprostorijama u II. (drugom) katu lijevo površine 109,70 m2, [adresa] neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

II. Ukoliko tuženica BČ u ostavljenom roku ne izvrši nalog iz točke jedan dispozitiva, ovlašćuje se tužitelj JČ da uz pomoć stručne osobe – bravara, a na teret tuženice, uđe u nekretninu opisanu u točki jedan dispozitiva.

III. Nalaže se tuženici BČ da tužitelju JČ naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama".

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. listopada 2021. godine osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, jer je u tijeku postupak pred ovim sudom po tužbi SČ protiv tužitelja radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. veljače 2010. godine, predmet kojeg ugovora je upravo stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine u 22/108 dijela nakon smrti SČ, poslovni broj P- 11318/2019 a kako je isti umro taj je postupak prekinut. U trenutku smrti SČ je tužena postala njegovom nasljednicom na osnovi vlastoručne oporuke od 16. kolovoza 2019. godine koji je ostavinski postupak poslije njega poslovni broj O- 7235/2020 nije dovršen te će nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju tužiteljica preuzeti i nastaviti postupak radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju pa predlaže prekinuti ovaj postupak do donošenja pravomoćne odluke u ovosudnom postupku poslovni broj P-11318/2019. Nadalje navodi da je suvlasnica predmetne nekretnine i to 135/1080, 135/1080, 10/1080 i 1/108 tj ukupno 290/1080 dijela opisane nekretnine te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da su suvlasnici predmetne nekretnine GČ u 12/108 dijela, CČ u 9/108 dijela, ZČ u 9/108 dijela, koji je naslijedio i suvlasnički udjel CČ, FČ u 27/108 dijela, MČ u 1/108 dijela, tužitelj u 22/108 dijela, a tužena u dva puta po 135/1080 dijela te još 10/1080 dijela i 1/108 dijela

4. Dakle, tužitelj jest suvlasnik predmetne nekretnine, kao i tužena u navedenima suvlasničkim omjerima kao što su to i GČ, ZČ, FČ i MČ u svojima suvlasničkim omjerima, sve kao u navedenom izvatku iz zemljišne knjige.

5. Također je tuženičinim iskazom utvrđeno da samo ona ima ključeve predmetne nekretnine, a tužitelj ni ostali suvlasnici nemaju, koji iskaz u tom bitnom dijelu sud prihvaća kao životan i uvjerljiv te je slijedom toga očito da tužitelj nema suposjed predmetne nekretnine, već ga ima tužena i to svakako od smrti posljednjeg posjednika SČ tj od 2020. godine.

6. Stoga tužitelj kao jedan od suvlasnika ima pravo i protiv tužene postavljati zahtjev koji proizlazi iz njegova suvlasništva i to ovu suvlasničku tužbu te se prava koja tužitelj ima u svezi s suvlasništvom ove nekretnine on izvršava solidarno s ostalim suvlasnicima pa se i prema tuženoj i prema ostalim suvlasnicima uzima kao jedna osoba, zbog čega ima pravo zahtijevati predaju u suposjed tj ispunjenje cijele obveze od tužene kao jedine posjednice.

7. S druge strane, tužena nije dokazala da ima pravo na posjed sama niti da izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika.

8. Stoga sud ocjenjuje da bi bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za predaju u suposjed predmetne nekretnine, a ne bi bile ispunjene one propisane odredbom čl. 163. st. 1. istog Zakona, jer odredba čl. 162. st. 1. i 2. ovog Zakona obuhvaća predaju u suposjed, a način predaje se određuje u ovršnom postupku, ako za njega bude bilo potrebe (Rev 600/2012-2 od 20. travnja 2016. godine).

9. Neprijeporno je da ovosudni postupak poslovni broj O-7235/2020 iza ostavitelja SČ nije pravomoćno dovršen, kao ni ovosudni postupak poslovni broj P-11318/2019, u kojem je SČ tužio ovdje tužitelja radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg ugovora je bio tužiteljev suvlasnički dio ove nekretnine te je potonji parnični postupak prekinut zbog smrti SČ.

10. Prvenstveno valja navesti da je tužena predložila da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod istoga prvostupanjskog suda pod posl. br. P-11318/2019, a u kojem je premet spora raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopili prednik tužene SČ kao primatelj uzdržavanja i tužitelj kao davatelj uzdržavanja, a na temelju kojeg ugovora se tužitelj upisao kao suvlasnik prijeporne nekretnine u zemljišnim knjigama.

11. Nije sporno prema stanju zemljišne knjige da je tužitelj upisan kao suvlasnik nekretnine, dok je tužena u njezinu posjedu, pa tužitelj polaže pravo na vlasnički posjed, dok tužena kao oporučna nasljednica SČ ima nasljednički posjed. Također je nesporno da se tužitelj nakon smrti SČ upisao kao suvlasnik u zemljišnim knjigama na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 23. veljače 2010., da je SČ protiv tužitelja za života pokrenuo postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je nakon toga sačinio oporuku kojom je nekretninu rasporedio tuženoj. S obzirom na navedeno osnovani su navodi tužene kojima ukazuje da je ishod postupka u predmetu broj P- 11318/2019, prethodno pitanje u konkretnom slučaju jer o njemu ovisi ocjena aktivne legitimacije tužitelja za predaju nekretnine u suposjed tužitelju.

12. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige ne može štititi tužitelja u konkretnom slučaju. Naime, čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a st. 2. citirane zakonske odredbe propisuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok čl. 124. st. 1. istog Zakona propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

13. U situaciji kada je protiv tužitelja u tijeku postupak ranijeg vlasnika (kao tužitelja) radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te kada se tužitelj unatoč navedenom postupku nakon smrti ranijeg vlasnika uknjižio temeljem tog pravnog posla u zemljišnoj knjizi, znajući i da je raniji vlasnik nakon što je podnio tužbu radi raskida ugovora temeljem oporuke stan rasporedio tuženoj kao oporučnoj nasljednici, to se primjenom citiranog mjerodavnog prava tužitelj ne može pozivati na postupanje u dobroj vjeri prilikom uknjižbe prava vlasništva, s obzirom da je (najkasnije) u trenutku kada je zatražio upis imao dovoljno razloga posumnjati da li mu pripada pravo iz pravnog posla na temelju kojeg je zatražio uknjižbu.

14. Kako je aktivna legitimacija tužitelja sporna unatoč zemljišnoknjižnom upisu i ovisi o ishodu spora broj P-11318/2019 u kojem će se utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za raskid ugora koji je bio temelj upisa prava suvlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, te posljedično tome – je li tužitelj imao valjani pravni temelj za upis prava suvlasništva, to je isto po ocjeni ovoga suda prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za tužbu za predaju u suposjed nekretnine u smislu čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, dana 8. svibnja 2025. godine

S u d a c:

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog rješenja.

DNA

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.