Poslovni broj: Us I - 40/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi povrede službene dužnosti, nakon javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja PŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu i generalnog opunomoćenika tuženika ČŠ, objavljene 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II-114- 04/24-02/85, Urbroj: 511-01-158-24-5 od 26. studenog 2024. i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-114-04/24-02/289, Urbroj: 511-01-158-24-6 od 9. srpnja 2024. te podredni tužbeni zahtjev kojim se traži ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-114-04/24-02/85, Urbroj: 511-01- 158-24-5 od 26. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/I-114-04/24-02/289, Urbroj: 511-01-158-24-6 od 9. srpnja 2024., kojim je utvrđeno kako je policijski službenik ZŠ, ovdje tužitelj, odgovoran za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu u trajanju od tri mjeseca (3x10%).

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, u bitnom prigovara kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pozivajući se na odredbu članka 30. ZUP-a, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prigovara kako su pobijana rješenja u protivnosti sa člankom 98. stavka 5. ZUP-u. Prigovara kako prvostupanjsko tijelo donosi pobijano rješenje temeljem samo i jedino iskaza svjedoka IŠ jer niti jedan drugi dokaz u spisu ne postoji koji bi potkrjepljivao optužbe na račun tužitelja, pri čemu prvostupanjsko vijeće iskaz tog svjedoka ocjenjuje konzistentnim, ali nije jasno zbog čega takvim isti ne ocjenjuje i obranu tužitelja koji također tijekom cijelog postupka tvrdi isto. Tvrdi kako nije jasno zbog čega prvostupanjsko tijelo posve zanemaruje i uopće ne ocjenjuje dokaz koji je tužitelj priložio u spis i to u vidu medicinskog nalaza kojim su objektivizirane tvrdnje tužitelja glede želučanih problema koje je imao. Prigovara kako cijeli postupak prvostupanjsko tijelo vodi in favorem optužbe, a na teret tužitelja. Ističe kako je ključna činjenica da predmetne prigode policijski službenik nije napravio nikakvu povredu dužnosti i to već iz jednostavnog razloga što u to doba uopće nije imao valjan radni nalog, te prigovara kako radni nalog priložen spisu nije ovjeren. Poziva se na članak 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika prema kojem u slučaju dvojbe u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat će se na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. Ističe kako je u provedenom postupku u odnosu na sve odlučne činjenice postojala riječ protiv riječi, i to riječ tužitelja, protiv riječi svjedoka IŠ, u kojoj situaciji je trebalo primijeniti spomenutu odredbu članka 3. Pravilnika. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, te podredno ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu poziva se na navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da obzirom da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za koju mu je u provedenom postupku, uz poštivanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana kazna, predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 16. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je 13. ožujka 2024. oko 2,15 sati, za vrijeme službe, napustio ophodni rajon bez odobrenja ili znanja nadređenih službenika, a na koji je raspoređen dnevnim rasporedom rada, te je zatečen u prostorijama Zračne luke Split koju koriste zaposlenici tvrtke "Gradska sigurnost Split, tzv. "kapija 11", kako spava na stolicama, bez cipela, službene jakne i službenog oružja, kojeg je odložio na susjednu stolicu. Utvrđeno je kako je opisanim postupanjem počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji opisanu kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi" i težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu u trajanju od tri mjeseca (3x10%).

8. Utvrđenja o disciplinskoj odgovornosti tužitelja i počinjenoj težoj povredi službene dužnosti utemeljeno je na izvješćima od 13. ožujka i 19. travnja 2024. kao i iskazu svjedoka IŠ, šefa smjene u PAP-e Resnik, iz kojih proizlazi kako isti sporne prigode nije ovjerio radni nalog policijskog službenika ZŠ, ovdje tužitelja, kojeg je prilikom redovnog nadzora zatekao kako spava u mraku, na spojenim foteljama, izuvenih cipela, bez službene jakne i opasača, naložio mu je da se očituje zbog zatečenih nepravilnosti u obavljanu službe i da napusti službu, te mu je potom uvjetno opozvao svoju zapovijed ukoliko prijavljeni u svom izvješću navede da je spavao u trenutku vršenja nadzora, međutim, tužitelj je to odbio. Svjedok je naveo kako se spomenute prigode tužitelj nije žalio na zdravstvene probleme i o tome nije imao saznanja. Sudsko vijeće je utvrdilo kako su očitovanja svjedoka IŠ podudarni sa ostalim izvedenim dokazima u ispitnom postupku, te ih je u cijelosti prihvatilo i ocijenilo istinitim.

9. Iz službene zabilješke voditelja smjene graničnog prijelaza AŠ utvrđeno je kako je isti bio prisutan događaju kada je prijavljeni ZŠ odbio napisati izvješće o neispravnostima u obavljanju službe u kojima ga je prethodno zatekao šef smjene IŠ. Sudsko vijeće je utvrdilo kako iz izvješća policijskog službenika AŠ proizlazi kako isti nema saznanja o događaju prilikom obavljanja nadzora šefa smjene IŠ i komunikacije sa prijavljenim ZŠ, međutim, službenik AŠ je bio prisutan drugom dijelu događanja u Operativnom dežurstvu kada se odvijao dio komunikacije između IŠ i ZŠ, te je AŠ reproducirao sadržaj komunikacije kojem je bio prisutan. Sudsko vijeće je u cijelosti prihvatilo i ocijenilo vjerodostojnim pisano izvješće službenika AŠ jer se podudara sa ostalim izvedenim dokazima u ispitnom postupku.

10. Iz radnog naloga PAP-a Resnik br. 98/24 sa izvješćem tužitelja od 12./13. ožujka 2024. utvrđeno je kako je dnevni odmor prijavljenom policijskom službeniku određen u vremenu od 21,00 do 22,00 sati, te da je redovitu službu po nalogu trebao obavljati na 2. ophodnom rajonu. Iz sačinjenog izvješća prijavljenog po završetku službe proizlazi kako je ZŠ obavljao službene zadaće naložene radnim nalogom, ali na 3. ophodnom rajonu. U rekapitulaciji poduzetih mjera službenik je evidentirao dva pregleda objekta zračne luke. Iz izvješća je utvrđeno kako ne proizlazi da bi prijavljeni ZŠ tijekom službe imao drugih postupanja niti događanja tijekom službe, niti je u izvješću evidentiran izvršeni nadzor i zatečeno stanje od strane šefa smjene IŠ.

11. Iz sačinjenog izvješća prijavljenog ZŠ utvrđeno je kako uz radni nalog nije evidentirao obavljeni nadzor od strane šefa smjene, te je sudsko vijeće njegovo izvješće u tome dijelu ocijenilo konstrukcijom u cilju prikrivanja zatečenog stanja njegove službeničke neispravnosti tijekom smjene, te je utvrdilo kako iz izvješća ne proizlazi da bi prijavljeni ZŠ tijekom smjene bio nesposoban za službu, odnosno da bi imao želučanih problema.

12. U upravnom postupku je na zapisniku od 9. srpnja 2024. saslušan tužitelj, koji je ostao pri svojim očitovanjima od 13. ožujka i 5. travnja 2024., te je u svom iskazu kazao da zbog zdravstvenog stanja i bolova u želucu nije u izvješću uz RN evidentirao činjenicu da mu je izvršena nadzorno usmjerivačka djelatnost; da je u trenutku nadzora bio u sjedećem položaju, na sebi je imao službeni opasač i jaknu, dok mu je kapa bila odložena sa strane; da mu je nakon dolaska u OD šef smjene IŠ naložio da napiše izvješće o izvršenom nadzoru, međutim da mu je odgovorio kako nije u stanju u tom trenutku napisati izvješće zbog zdravstvenih problema, međutim istog dana, ujutro oko 8,00 sati došao je u prostorije PP i sačinio očitovanje o predmetnom događaju; da je u PP došao zbog prethodnog naloga šefa smjene, a sve kada mu se zdravstveno stanje smirilo jer je popio jednu tabletu; da je jedini konflikt sa šefom smjene IŠ imao ovaj vezano za odlazak iz službe; da je točno da se tijekom smjene nije javio šefu smjene vezano za svoje zdravstvene probleme, ali da je netočan navod šefa smjene da je bilo ugašeno svjetlo u uredu gdje je šef smjene izvršio nadzor. Sudsko vijeće je u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza i cjelokupne obrane prijavljenog ZŠ prihvatilo i ocijenilo istinitim u dijelu u kojem navodi kako mu je šef smjene IŠ bio u nadzoru, dok bi preostali (najveći) dio iskaza nije prihvatilo te ga ocijenilo nevjerodostojnim, iskonstruiranim i usmjerenim na otklanjanje vlastite disciplinske odgovornosti, te je ocijenilo da se radi o iskazu koji je u očitoj suprotnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima u ispitnom postupku, odnosno u suprotnosti sa iskazom svjedoka IŠ i njegovim prethodnim očitovanjima, kao i u suprotnosti sa očitovanjem policijskog službenika AŠ.

13. Slijedom navedenog, u provedenom disciplinskom postupku, temeljem dokaza prethodno izloženih, utvrđeno je kako su se u ponašanju policijskog službenika ZŠ ispunila sva zakonska obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza".

14. Prema odredbi članka 96. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 115/23.) teže povrede službene dužnosti su: 1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

15. Odredbom članka 110. stavkom 2. točkom 1. Zakona o policiji propisano je da za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u disciplinskom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

17. Prema stajalištu ovog Suda, disciplinski sud prvog i drugog stupnja su na temelju dokaza izvedenih u provedenom postupku na pravilan i nedvojben način utvrdili kako je tužitelj time što je dana 13. ožujka 2024. oko 2,15 sati, za vrijeme službe, napustio ophodni rajon bez odobrenja ili znanja nadređenih službenika, a na koji je raspoređen dnevnim rasporedom rada, te je zatečen u prostorijama Zračne luke Split koju koriste zaposlenici tvrtke "Gradska sigurnost Split, tzv. "kapija 11", kako spava na stolicama, u mraku, počinio težu povredu službene dužnosti opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza".

18. Prigovor tužitelja kako prvostupanjsko tijelo svoja utvrđenja temelji samo i jedino na iskazu svjedoka IŠ jer niti jedan drugi dokaz u spisu ne postoji koji bi potkrjepljivao optužbe na račun tužitelja, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim iz razloga što su činjenice u konkretnom slučaju utvrđene temeljem izvješća od 13. ožujka i 19. travnja 2024. i iskaza svjedoka IŠ, šefa smjene u PAP-e Resnik, zatim službene bilješke voditelja smjene graničnog prijelaza AŠ, te radnog naloga PAP-a Resnik br. 98/24 sa izvješćem tužitelja od 12./13. ožujka 2024., a kako je to prethodno obrazloženo, te je prvostupanjsko sudsko vijeće dalo jasne i obrazložene razloge zbog čega navedene dokaze prihvaća vjerodostojnim, koje obrazloženje pravilnim prihvaća i ovaj Sud.

19. Prigovor tužitelja kako mu nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, čime je povrijeđena odredba članka 30. Zakona općem upravnom postupku, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan, obzirom kako iz zapisnika o usmenoj raspravi od 9. srpnja 2024. nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj zajedno sa opunomoćenikom sudjelovao u prvostupanjskom disciplinskom postupku, te mu je dana mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom postupku.

20. Prigovor tužitelja kako je obrazloženje prvostupanjskog rješenja u cijelosti suprotno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, prema ocjeni ovog Suda u cijelosti je neosnovan obzirom kako je prvostupanjsko tijelo detaljno i iscrpno dalo razloge svoje odluke te istu detaljno obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a, a tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo žalbene navode te se pozvao na navode prvostupanjskog disciplinskog suda, na koji način je u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

21. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

22. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

23. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem Sud je raspravim rješenjem od 16. travnja 2025. odbio kao nepotreban, obzirom kako je tužitelj saslušan pred prvostupanjskim disciplinskom sudom, te je ovaj Sud činjenično stanje utvrdio temeljem iskaza i izjava tužitelja, kao i svjedoka danih u upravnom postupku, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti sudskog postupka iz članka 8. ZUS-a.

24. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 8. svibnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukojišanska 4,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana