REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-249/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, D. Lermana 6, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupana po OD METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Lopašićeva 6, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s. 432,94 EUR, nakon glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika opunomoćenika tužitelja odvjetnika Marka Brekala i opunomoćenika tuženika odvjetničke vježbenice RR iz OD METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sukladno zahtjevu tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz podneska od 18. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba glave 8. Ugovora o kreditu, koji je tužitelj, ŠR, [adresa], zaključio sa Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka, dana 21.03.2005. godine, pod brojem 2402006- 1031262160/51404627-5102298221 koja glasi: „8 KAMATA Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 7,99 % godišnje, kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećim odlukama Banke.“

II Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 432,94 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2008. godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 5,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2009 godine do ispl

-za iznos od 5,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01,02.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07 2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 godine do ispl

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2012 godine do ispl,

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 godine do ispl,

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 01.12.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do ispl

-za iznos od 3,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 godine do ispl

-za iznos od 3,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do ispl, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB 23057039320 da tužitelju ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak postupka u iznosu od 1.023,17 EUR, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠR podnio je dana 10. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. u kojoj navodi da je dana 21. ožujka 2025. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-51404627-5102298221, te su stranke tako sačinjenu privatnu ispravu 25. travnja 2006. podnijele na potvrdu kod javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege.

1.1. Tužitelj također navodi da je na osnovi toga ugovora tužitelj od tuženika ishodio kredit u iznosu od 23.300,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 144 mjeseca. Nadalje, tužitelj je s tuženikom sačinio konverziju kredita iz CHF u EUR.

1.2. Tužitelj podnosi tužbu iz razloga što smatra da je predmetnim ugovorom o kreditu oštećen za razliku između ugovorene rate i kamatne stope kao i razlike u valuti CHF na dan sklapanja ugovora, te otplaćenih iznosa i to u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja.

1.3. U glavi 8. predmetnog ugovora pod naslovom Kamatna stopa ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 7,990 godišnje, a kamata se obračunava primjenom direktne metode. Isto tako su se ugovorne strane suglasile da se za vrijeme trajanja predmetnog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećim odlukama banke.

1.4. Naime, tužitelj navodi da takvim postupanjem tuženika kako je određeno u glavi 8. predmetnog ugovora o kreditu dolazi do nerazmjera u pravima i obvezama, odnosno nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, a što je suprotno moralu društva. Navedeno nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja toga ugovora.

1.5. Isto tako tužitelj ističe kako je u glavi 8. Ugovora o kreditu utvrđeno da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj protivno dolje navedenim zakonima.

1.6. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. istog zakona da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Obzirom na navedeno, jednostrana primjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obvezno pravni odnos niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja.

1.7. Tužitelj se poziva i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je utvrđeno da je unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, suprotno načelima obveznog prava jer se time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Isto tako, tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je gore navedena odredba u ugovornoj kamati bila nepoštena to je u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, odnosno članka 102 ZZP, navedena ugovorna odredba ništetna.

1.8. Zbog navedenoga, tužitelj predlaže da se utvrdi kao ništetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik Erste & Steiermärkische Bank d.d. isplati novčani iznos koji će se odrediti nakon što tuženik dostavi izračun pretplate iz konverzije te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.9. Podneskom od 18. siječnja 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 432,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. listopada 2019. (list br. 11-20) ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi iz razloga što su stranke u ugovor o kreditu odredbom članka 14. Ugovora o kreditu br. 5102298221 od 21. ožujka 2005. dogovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta Erste banke te se pozivaju na članak 46. i 48. ZPP-a.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, budući su stranke 11. prosinca 2015. sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Dakle Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u članku 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Dakle, potpisivanju Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora.

2.2. Sukladno odredbi članka 19. c. točka 4. ZIDZPK/15 prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a sukladno odredbi članka 19. c stavku 1. točki 3. ZIDZPK/15 pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF – EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit.

2.3. Tuženik ističe da je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu.

2.4. Dakle argumentum a contrario proizlazi da je VSRH izrazio pravno stajalište prema kojem potrošači koji su izvršili konverziju svojih CHF kredita sukladno ZIDZPK/15 nemaju valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove. Ovo iz razloga što je provedenom konverzijom upravo voljom potrošača izjednačena pozicija korisnika kredita u CHF s pozicijom korisnika kredita u EUR, dakle, provedenom konverzijom riješena su sva sporna pitanja među ugovornim stranama, a koja su i predmet ovoga spora, stoga se i zbog navedenog tužbeni zahtjev ukazuje kao u cijelosti neosnovan.

2.5. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 230. ZOO, u svezi s člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu ZZP), a imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima.

2.6. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi članka 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.

2.7. Tužitelju je pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je obavljena dana 2. prosinca 2013., a stupila je na snagu dana 1. siječnja 2014. Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna mreža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi. Prema navedenom tuženik smatra kako je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna.

2.8. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a deklaratorni tužbeni zahtjev se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

2.9. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja su dijametralno suprotni. Stoga, sve da je i na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti i više je nego očigledan.

2.10. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

3. Sud je rješenjem broj P-249/2019-4 od 13. studenog 2019. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, a koje je rješenje postalo pravomoćno 26. svibnja 2020.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 21. ožujka 2005. (list br. 5-8), Otplatni plan za kredit (list br. 9-10), Aneks br. 1. Ugovora o kreditu br. 5102298221 od 11. prosinca 2015. (list br. 23-27), Obrazac za prihvat izračuna konverzije, Obavijest o izračunu konverzije, Izračun konverzije (list br. 29-45), pregled prometa po partiji kredita 5102298221 od 23. ožujka 2005. do 29. rujna 2019. (list br. 90-104), pregled prometa po partiji kredita 5114134432 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 24. kolovoza 2017., pisani iskaz OR (list br. 203), u Nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka od 28. prosinca 2024. (list br. 228-257), Podnesak vještaka od 28. prosinca 2024., a kojim je dostavio ispravljeni prilog br.2, te je sud izvršio uvid u sve priloge u spisu i saslušan je tužitelj.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao u cijelosti osnovan.

6. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 21. ožujka 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102298221, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 23.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, na rok otplate od 144 mjeseca, kao i da su dana 11. prosinca 2015. godine stranke sklopile dodatak Aneks br. 1 ugovora o kreditu br. 5102298221 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Sporna je međutim osnova, visina tužbenog zahtjeva te postojanje zastare potraživanja.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Vrhovni sud RH je 9. travnja 2015. godine donio presudu br. Revt-249/14-2 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

10.3. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 21. ožujka 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.300,00 CHF. Iz točke 8. Ugovora proizlazi da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 7,99 %, te da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

10.4. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke, to je dakle ništetna odredba predmetnog Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu (čl. 8. Ugovora o kreditu).

10.5. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

11. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je isti 2005. godine podigao kredit kod tuženika u svrhu adaptacije vikendice koju je pretvorio u stambeni prostor gdje i danas živi sa suprugom. Kredit je podigao u iznosu od 23.000,00 CHF, a on je bio klijent Erste banke i tu su mu savjetovali da digne kredit u CHF jer su bili najpovoljniji uvjeti kreditiranja na bankarskom tržištu u CHF. Kamatna stopa je bila znatno niža nego kod kredita u EUR, a misli da kunski krediti nisu postojali, jer ih nisu uopće spominjali. Nadalje, ističe da mu posebno nije naglašeno da je kamatna stopa promjenjiva, odnosno na koji način će se mijenjati i od kojih parametara ovisi promjena kamatne stope niti su ga upozorili na rizik sklapanja ugovora u CHF. Kako mu je kredit bio neophodan i po što povoljnijim uvjetima, tako je on prihvatio kredit u CHF, a u banci su pripremili sadržaj ugovora. Nakon toga, naveo je kako je on došao potpisati ugovor u banku, pogledao je ugovor, a rata je bila nekih 200-300 CHF što mu je bilo prihvatljivo za otplatu i gotovo je bila upola manja nego da je podigao kredit u EUR. Tvrdi kako su se kasnije rate povećavale i da su od početka rate bile takve kakve su kasnije iznosile on ne bi digao kredit u CHF, a ne bi ni dobio kredit jer ne bi mogao pokriti otplatu rata da su bile od početka kako su kasnije povećane. Nosio je ugovor o kreditu kod bilježnika radi ovjere. Kada su mu se rate povećale išao je u banku buniti se, ali su mu rekli da je to viša sila. Potpisao je ugovor i nije se moglo pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora. Zaključio je i konverziju jer su mu u banci rekli da je to povoljnije pa je to prihvatio jer je imao povjerenje u svoju banku, te je smatrao to što mu savjetuju da je najpovoljnije za njega.

11.1. Iz iskaza tužitelja, kojem iskazu sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da tuženik nije potrošaču iznio točne i razumljive kriterije temeljem kojih se mijenja kamatna stopa odnosno nije ga informirao od kojih parametara ovisi promjena kamatne stope i na koji način će se ista mijenjati.

11.2. Tužitelj je dobio unaprijed sastavljen ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da je potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz sporne odredbe, odnosno nije dokazao da je tužitelju dao dostatne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku.

12. Pisani iskaz OR ovjeren po javnom bilježniku u Zagrebu Mladenu Matošu sud nije posebno analizirao jer isti iskaz je gotovo istovjetan navodima iz odgovora na tužbu, a što je i logično jer je ista zaposlenica tuženika još od 1998. te je takav iskaz u cijelosti subjektivno iznesen, a osobito ako se uzme u obzir da ista nije radila izravno s klijentima u trenutku uvođenja kredita vezanog za valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD već raspolaže samo informacijama dobivenim posredno putem djelatnika kojima je bila nadređena. Obzirom na navedeno, iskaz OR nije relevantan u konkretnom slučaju jer ista ne raspolaže informacijom u kojoj je mjeri tužitelj bio ili mogao biti informiran o riziku promjenjive kamatne stope.

13. Nadalje iz samog Ugovora o kreditu vidljivo je da je namjena kredita bila zatvaranje postojećih obveza (iz minusa u plus), te je u tom smislu tužitelj nedvojbeno imao status potrošača u trenutku sklapanja predmetnog ugovora.

14. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti čl. 8. Ugovora kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, odlučivši kao u točki I izreke presude.

15. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetnu odredbu to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

16. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatne stope i valutne klauzule i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

18. Sud nalazi da tužitelj, iako je izvršena konverzija kredita, ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

18.1. Sud je pri tome imao u vidu i citiranu Odluku Europskog suda (C-452/2018) te činjenicu da tužitelj u trenutku sklapanja Aneks br. 1 ugovora o kreditu br. 3214445854 nije mogao znati za ništetnost sporne odredbe, a koja je utvrđena tek Odlukom Trgovačkog suda br.P-1401/2012 u odnosu na valutnu klauzulu, koja Odluka je postala pravomoćna 14. ožujka 2018., a niti se tužitelj odrekao zaštite koju mu pruža direktiva vijeća br. 93/2013/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

19. Osim toga, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

20. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe, te je sukladno istom i specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 18. siječnja 2025., dok je tuženik u podnesku od 14. ožujka 2025. (list br. 280-290) istakao da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali i dalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja.

20.1. Obzirom na navedeno, ovakvu preinaku tužbe sud je dopustio sukladno odredbi članka 190. stavak 1. i 3. ZPP- jer tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te sud smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te je odlučeno kao u izreci rješenja.

20.2. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 28.12.2024. (list br. 228-257) proizlazi da razlika više plaćenih anuiteta koja proizlazi iz promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno 3.261,99 kuna odnosno 432,94 EUR, te je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate, odlučivši kao u izreci presude pod točkom II.

21. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

21.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje od 14.lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Naime, kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019., a imajući u vidu rok zastare od 5 godina, to nije nastupila zastara potraživanja s osnova promjenjive kamatne stope, tako da je prigovor zastare neosnovan.

22. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP.

23. Sud je tužitelju na ime troškova parničnog postupka priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), nagradu za sastav podneska od 18. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 28. listopada 2019. u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 3. studenog 2020. u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi 21. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR te nagradu za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR , a navedeno temljem Tbr. 9.1. Tarife. Prema navedenom, ukupni troškovi zastupanja zajedno s pripadajućim PDV-om iznose 625,00 EUR.

23.1. Sud je kao trošak parničnog postupka tužitelju priznao trošak vještačenja koji iznosi 398,17 EUR, tako da je dosuđen ukupni trošak u iznosu od 1.023,17 EUR.

23.2. Sud tužitelju nije dosudio zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od dana donošenja presude jer ih isti nije potraživao.

24. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 8. svibnja 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić iz Požege

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Lopašićeva 6,

Zagreb