REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi
Trg Čazmanskog kaptola 20
43240 Čazma
Poslovni broj: P-940/2021-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Jugoslav Puran, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 26. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 08. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora sklopljenih između tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, i to:
- odredbe sadržane u člancima 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu, broj 9010893627 sklopljenog dana 12.12.2005. na iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važećeg na dan korištenja kredita u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te
- odredbe sadržane u člancima 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu, broj 9012303476, sklopljenog dana 26.02.2007. na iznos od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važećeg na dan korištenja kredita u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.258,55 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od uplate svakog preplaćenog iznosa do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da kamata teče na iznos od:
- 22,87 € od 31.08.2007. do isplate,
- 22,84 € od 30.09.2007. do isplate,
- 22,80 € od 31.10.2007. do isplate,
- 22,77 € od 30.11.2007. do isplate,
- 22,74 € od 31.12.2007. do isplate,
- 21,58 € od 31.01.2008. do isplate,
- 38,42 € od 29.02.2008. do isplate,
- 38,37 € od 31.03.2008. do isplate,
- 38,32 € od 30.04.2008. do isplate,
- 38,27 € od 31.05.2008. do isplate,
- 38,22 € od 30.06.2008. do isplate,
- 38,16 € od 31.07.2008. do isplate,
- 38,10 € od 31.08.2008. do isplate,
- 38,05 € od 30.09.2008. do isplate,
- 37,99 € od 31.10.2008. do isplate,
- 37,94 € od 30.11.2008. do isplate,
- 37,88 € od 31.12.2008. do isplate,
- 37,82 € od 31.01.2009. do isplate,
- 37,76 € od 28.02.2009. do isplate,
- 37,70 € od 31.03.2009. do isplate,
- 37,65 € od 30.04.2009. do isplate,
- 37,58 € od 31.05.2009. do isplate,
- 37,52 € od 30.06.2009. do isplate,
- 37,45 € od 31.07.2009. do isplate,
- 37,39 € od 31.08.2009. do isplate,
- 37,33 € od 30.09.2009. do isplate,
- 37,26 € od 31.10.2009. do isplate,
- 37,19 € od 30.11.2009. do isplate,
- 37,13 € od 31.12.2009. do isplate,
- 38,12 € od 31.01.2010. do isplate,
- 38,05 € od 28.02.2010. do isplate,
- 37,98 € od 31.03.2010. do isplate,
- 37,91 € od 30.04.2010. do isplate,
- 37,83 € od 31.05.2010. do isplate,
- 37,76 € od 30.06.2010. do isplate,
- 37,68 € od 31.07.2010. do isplate,
- 37,61 € od 31.08.2010. do isplate,
- 37,53 € od 30.09.2010. do isplate,
- 37,46 € od 31.10.2010. do isplate,
- 30,23 € od 30.11.2010. do isplate,
- 30,16 € od 31.12.2010. do isplate,
- 30,09 € od 31.01.2011. do isplate,
- 30,03 € od 28.02.2011. do isplate,
- 29,96 € od 31.03.2011. do isplate,
- 29,89 € od 30.04.2011. do isplate,
- 24,82 € od 31.05.2011. do isplate,
- 24,76 € od 30.06.2011. do isplate,
- 24,70 € od 31.07.2011. do isplate,
- 19,70 € od 31.08.2011. do isplate,
- 19,64 € od 30.09.2011. do isplate,
- 19,78 € od 31.10.2011. do isplate,
- 19,91 € od 30.11.2011. do isplate,
- 20,04 € od 31.12.2011. do isplate,
- 20,18 € od 31.01.2012. do isplate,
- 20,31 € od 29.02.2012. do isplate,
- 20,44 € od 31.03.2012. do isplate,
- 20,58 € od 30.04.2012. do isplate,
- 20,72 € od 31.05.2012. do isplate,
- 20,85 € od 30.06.2012. do isplate,
- 20,99 € od 31.07.2012. do isplate,
- 21,12 € od 31.08.2012. do isplate,
- 21,25 € od 30.09.2012. do isplate,
- 21,39 € od 31.10.2012. do isplate,
- 21,53 € od 30.11.2012. do isplate,
- 21,67 € od 31.12.2012. do isplate,
- 21,80 € od 31.01.2013. do isplate,
- 21,94 € od 28.02.2013. do isplate,
- 22,08 € od 31.03.2013. do isplate,
- 22,22 € od 30.04.2013. do isplate,
- 22,35 € od 31.05.2013. do isplate,
- 22,49 € od 30.06.2013. do isplate,
- 22,63 € od 31.07.2013. do isplate,
- 22,77 € od 31.08.2013. do isplate,
- 22,91 € od 30.09.2013. do isplate,
- 23,05 € od 31.10.2013. do isplate,
- 23,20 € od 30.11.2013. do isplate,
- 23,34 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 2.986,84 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od uplate svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da kamata teče na iznos od:
- 6,01 € od 31.10.2008. do isplate,
- 6,82 € od 31.12.2008. do isplate,
- 8,80 € od 31.01.2009. do isplate,
- 9,67 € od 28.02.2009. do isplate,
- 6,94 € od 31.03.2009. do isplate,
- 7,37 € od 30.04.2009. do isplate,
- 3,83 € od 31.05.2009. do isplate,
- 0,80 € od 30.06.2009. do isplate,
- 1,48 € od 31.07.2009. do isplate,
- 3,22 € od 31.08.2009. do isplate,
- 3,03 € od 30.09.2009. do isplate,
- 1,36 € od 31.10.2009. do isplate,
- 4,48 € od 30.11.2009. do isplate,
- 6,75 € od 31.12.2009. do isplate,
- 10,44 € od 31.01.2010. do isplate,
- 9,48 € od 28.02.2010. do isplate,
- 14,22 € od 31.03.2010. do isplate,
- 13,18 € od 30.04.2010. do isplate,
- 15,35 € od 31.05.2010. do isplate,
- 29,68 € od 30.06.2010. do isplate,
- 26,62 € od 31.07.2010. do isplate,
- 34,89 € od 31.08.2010. do isplate,
- 32,23 € od 30.09.2010. do isplate,
- 26,60 € od 31.10.2010. do isplate,
- 36,64 € od 30.11.2010. do isplate,
- 49,89 € od 31.12.2010. do isplate,
- 40,76 € od 31.01.2011. do isplate,
- 44,07 € od 28.02.2011. do isplate,
- 39,62 € od 31.03.2011. do isplate,
- 40,29 € od 30.04.2011. do isplate,
- 57,08 € od 31.05.2011. do isplate,
- 58,25 € od 30.06.2011. do isplate,
- 73,29 € od 31.07.2011. do isplate,
- 64,97 € od 31.08.2011. do isplate,
- 44,72 € od 30.09.2011. do isplate,
- 43,95 € od 31.10.2011. do isplate,
- 43,39 € od 30.11.2011. do isplate,
- 46,12 € od 31.12.2011. do isplate,
- 48,99 € od 31.01.2012. do isplate,
- 49,20 € od 29.02.2012. do isplate,
- 47,28 € od 31.03.2012. do isplate,
- 48,23 € od 30.04.2012. do isplate,
- 49,13 € od 31.05.2012. do isplate,
- 47,70 € od 30.06.2012. do isplate,
- 48,18 € od 31.07.2012. do isplate,
- 47,38 € od 31.08.2012. do isplate,
- 45,34 € od 30.09.2012. do isplate,
- 47,49 € od 31.10.2012. do isplate,
- 48,68 € od 30.11.2012. do isplate,
- 48,27 € od 31.12.2012. do isplate,
- 43,65 € od 31.01.2013. do isplate,
- 47,58 € od 28.02.2013. do isplate,
- 47,77 € od 31.03.2013. do isplate,
- 46,12 € od 30.04.2013. do isplate,
- 41,72 € od 31.05.2013. do isplate,
- 41,60 € od 30.06.2013. do isplate,
- 42,55 € od 31.07.2013. do isplate,
- 44,33 € od 31.08.2013. do isplate,
- 47,05 € od 30.09.2013. do isplate,
- 45,65 € od 31.10.2013. do isplate,
- 46,46 € od 30.11.2013. do isplate,
- 47,38 € od 31.12.2013. do isplate,
- 36,74 € od 31.01.2014. do isplate,
- 37,67 € od 28.02.2014. do isplate,
- 37,39 € od 31.03.2014. do isplate,
- 36,30 € od 30.04.2014. do isplate,
- 35,85 € od 31.05.2014. do isplate,
- 35,97 € od 30.06.2014. do isplate,
- 37,38 € od 31.07.2014. do isplate,
- 38,41 € od 31.08.2014. do isplate,
- 39,18 € od 30.09.2014. do isplate,
- 39,16 € od 31.10.2014. do isplate,
- 39,84 € od 30.11.2014. do isplate,
- 39,48 € od 31.12.2014. do isplate,
- 39,97 € od 31.01.2015. do isplate,
- 39,97 € od 28.02.2015. do isplate,
- 39,97 € od 31.03.2015. do isplate,
- 55,09 € od 30.04.2015. do isplate,
- 55,09 € od 31.05.2015. do isplate,
- 55,09 € od 30.06.2015. do isplate,
- 55,09 € od 31.07.2015. do isplate,
- 55,09 € od 31.08.2015. do isplate,
- 55,09 € od 30.09.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 5.720,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 8.619,85 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.866,92 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 08. svibnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 6.866,92 eura do zatraženog iznosa od 7.984,22 eura, odnosno za iznos od 1.117,30 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 08. svibnja 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi kako je sa tuženikom 12. prosinca 2005. sklopio Ugovor o kreditu, kreditna partija broj 9010893627 na iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren i iskorišten za kupnju stambenog objekta. Otplata kredita ugovorena je u 240 mjesečnih anuiteta, uz redovnu kamatu od 4,35 %.
1.1. Tužitelj i tuženik sklopili su i drugi ugovor dana 26. veljače 2007. i to Ugovor o kreditu, kreditna partija 9012303476 na iznos od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan isplate kredita.
1.2. U navedene ugovore o kreditu tuženik je uvrstio odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom otplate kredita promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o toj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao mogućnost na takvu odredbu utjecati. Navedena odredba imala je za posljedicu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna sukladno čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. O tome postoji i pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g.koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. Ista presuda potvrđena je i odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-02 od 09. travnja 2015.
1.3. Prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik je svjesno propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik nije upoznao tužitelja o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti rizik u valuti euro, kao ni povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ni o toj odredbi se prilikom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik imao mogućnost na nju utjecati, stoga je i odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna. Ništetnost navedenih odredbi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF potvrđena je pravomoćnim presudama donesenim povodom tužbe za zazaštitu kolektivnih interesa potrošača i to pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013 koja j je u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potvrđena presudom VTS-a RH broj 6632/17-10 od14. lipnja 2018.
1.4. Dodatkom Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. te dodatkom Ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2015. predmetni krediti s valutnom klauzulom u CHF konvertirani su u kredite s valutnom klauzulom u EUR. Unatoč tome, tužitelju niti provedbom konverzije kredita nije nadoknađen iznos koji je uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu preplatio tuženiku te stoga ima pravni interes za podnošenjem ove tužbe. Sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu tužiteljeva jedina namjera bila je prekinuti daljnji rizik rasta već prevelikih anuiteta prema osnovnom ugovoru. Dodatke ugovorima, kao i osnovne ugovore, tuženik je jednostrano pripremio te kao tipski i adhezijski ugovor bez prethodnog pregovaranja o njegovom sadržaju i mogućim posljedicama ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju ponudio sklapanje takvog dodatka. Predložio je da se tužbeni zahtjev prihvati i naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja te ističe da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Kako je tužitelj prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija tada više ne može postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Smatra da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Radi se o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatske štediše najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zz kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.
2.1. Tuženik smatra da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te da navodi tužitelja kojim implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, jer upravo suprotno proizlazi iz ugovornih odredbi. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao sukladno tržnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Posebno ističe da HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. Smatra da u postupanju tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa nema protupravnosti kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno prava tužitelja. Tuženik je istakao i prigovor zastare te predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi sadržanih u člancima 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu, broj 9010893627 te u člancima 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu, broj 9012303476, u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te isplate ukupnog iznosa na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja.
4. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom od 11. travnja 2024. uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 19.585,87 eura.
4.1. Sud je prihvatio preinaku tužbe. Tuženikovo protivljenje preinaci tužbe nije osnovano budući je člankom 190 st. 2. ZPP-a propisano kako tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 191 st. 1. ZPP-a propisano kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje s ciljem utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku, koji dokaz nije mogao biti izveden prije zaključenja prethodnog postupka te tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz iste činjenične osnove potražuje drugi novčani iznos, odnosno izvršio je usklađenje svog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka.
5. Među strankama nije sporno da su dana 12. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu, kreditna partija broj 9010893627 na iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita koji kredit je odobren i iskorišten za kupnju stambenog objekta. Otplata kredita ugovorena je u 240 mjesečnih anuiteta, uz redovnu kamatu od 4,35 %. Nije sporno ni da su stranke dana 26. veljače 2007. sklopile i Ugovor o kreditu, kreditna partija 9012303476 na iznos od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan isplate kredita, kao ni da su Dodatkom Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. te dodatkom Ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2015. ti krediti konvertirani u kredite s valutnom klauzulom u EUR.
6. Među strankama je sporna pravna osnova, visina tužbenog zahtjeva i prigovor zastare te da li tužitelj ima pravni interes i pravo na obeštećenje obzirom da su sklopljeni Dodatci Ugovorima, odnosno izvršena je konverzija predmetnih kredita u valutu EUR.
7. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 9010893627 od 12. prosinca 2005., (list 5-7), Dodatak ugovoru o kreditu broj 9010893627 od 22. siječnja 2016. (list 8-10, 1002-1007), Sporazum o načinu namirenja manje uplaćenog iznosa nakon konverzije kredita broj 9010893627 od 22. siječnja 2016. (list 11, 1011-1012), I. dodatak Ugovoru o stambenom kreditu broj 9012303476 od 30. kolovoza 2011. (list 12-13, 1014-1017), II. dodatak Ugovoru o stambenom kreditu broj 9012303476 od 19. listopada 2012. (list 14-15, 1021-1024), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012303476 od 16. prosinca 2015. (list 16-18, 994- 1000), Dopis tužitelja tuženiku (list 19), Opće uvjeti poslovanja s građanima (list 41- 49), Informaciju o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (list 56-63), Članak Ius-info "Prava korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF unatoč valjanosti konverzije s osvrtom na prvi ogledni postupak u Republici Hrvatskoj broj Gos-1/2019" (list 598-601), Plan otplate za partiju 9010893627 (list 606-608), Knjigovodstvenu karticu od 02. prosinca 2020. (list 609-918), Pregled uplata po kreditu na dan 02. prosinca 2020. (list 924-928), I. (prvi) dodatak Ugovoru o kreditu br. 9010893627 od 16. rujna 2011. (list 969-972),
Dopis tuženika tužitelju s prilozima (list 973-993), Plan otplate za partiju broj 9012303476 (list 1001), Plan otplate za partiju broj 9010893627 (list 1008-1010), Plan otplate za partiju broj 9020052750 (list 1013), Plan otplate za partiju broj 9012303476 (list 1018-1020), Pregled uplata po kreditu na dan 25. svibnja 2022. (list 1025-1030), Plan otplate za partiju broj 9012303476 (list 1031-1033), Plan otplate za partiju broj 9010893627 (list 1034-1036), Knjigovodstvenu karticu od 25. i 27. svibnja 2022. (list 1037-1403), Ugovor o kreditu broj 9012303476 od 26. veljače 2007. (list 1404-1409), Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope od 27. veljače 2007. (list 1410-1412), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 1413), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 1414), Preslike osobnih iskaznica HM, ŽM i NM (list 1415), Pregled uplata po kreditu broj 9012303476 na dan 25. svibnja 2022. (list 1416-1421).
8. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 965-966, 1592-1593).
9. Izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Sanji Radoš, dipl. oec. iz tvrtke Lider Premium d.o.o. (list 1431-1486) Vještak je dostavio i Dopunu nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9012303476 od 04. veljače 2024. (list 1525-1531) i Dopunu nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9010893627 od 04. veljače 2024. (list 1532-1537, 1538-1543). Vještak je i usmeno saslušan na ročištu 12. veljače 2024. (list 1549).
10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.
11. Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
12. Iz Ugovora o kreditu broj 9010893627 proizlazi kako je tužitelj sa tuženikom 12. prosinca 2005. zaključio Ugovor o kreditu, na iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren i iskorišten za kupnju stambenog objekta. Otplata kredita ugovorena je u 240 mjesečnih anuiteta, uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 %.
13. Iz Dodatka ugovora o kreditu broj 9010893627 od 22. siječnja 2016. proizlazi kako se isti sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015), sa stanjem na dan 30. rujna 2015., a iznos preostale nedospjele glavnice kredita iznosi 21.235,39 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke. Mjesečni anuitet iznosi 203,62 EUR, na vrijeme otplate u 120 mjesečnih anuiteta.
14. Iz Ugovora o kreditu broj 9012303476 proizlazi kako je tužitelj sa tuženikom 26. veljače 2007. zaključio Ugovor o kreditu na iznos od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren i iskorišten za adaptaciju stambenog objekta i otplatu stambenog kredita u OTP banci. Otplata kredita ugovorena je u 144 mjesečnih anuiteta, uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 %.
15. Iz I. dodatka Ugovoru o stambenom kreditu broj 9012303476 od 30. kolovoza 2011. proizlazi kako je preostala glavnica bila 34.343,03 CHF, a preostali rok otplate 92 mjeseca. U tom dodatku ugovorena je minimalna otplata 1.800,00 kuna, a kojom uplatom će se pokrivati kamate. Moratorij je vrijedio za razdoblje od 01.09.2011. do 31.08.2012.
16. Iz II. dodatka Ugovoru o stambenom kreditu broj 9012303476 od 19. listopada 2012. proizlazi kako je preostala glavnica 32.087,00 CHF, a preostali rok otplate 78 mjeseci. Dodatkom je ugovorena minimalna otplata 2.000,00 kuna, a kojom uplatom će se pokrivati kamate. Moratorij je vrijedio za razdoblje od 01.11.2012. do 31.10.2013.
17. Iz Dodatka ugovora o kreditu broj 9012303476 od 16. prosinca 2015. proizlazi kako se isti sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015), sa stanjem na dan 30. rujna 2015., a iznos preostale nedospjele glavnice kredita iznosi 11.968,92 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke. Mjesečni anuitet iznosi 328,50 EUR, na vrijeme otplate u 40 mjesečnih anuiteta.
18. Iz planova otplate vidljiva je visina kamatne stope, iznos rate/anuiteta te stanje glavnice.
19. Iz knjigovodstvene kartice vidljivo je kretanje kamatne stope, stanje glavnice, visina anuiteta, tečajne razlike i uplate.
20. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku, naveo je kako je došao u Privrednu banku i tražio kredit koji mu je bio potreban za renoviranje kuće. Službenica mu je rekla da može podići ovaj kredit koji je i podigao te mu nije govorila ništa da bi postojale neke druge vrste kredita. U banci su sastavili ugovor koji je potpisao i nakon toga mu je isplaćen kredit te je novac utrošio za renoviranje obiteljske kuće. Tekst ugovora o kreditu je sastavio tuženi i oni o tome nisu razgovarali. Ugovor o kreditu je pročitao kada ga je došao potpisati u banku. Ne zna da li ga je javni bilježnik upozorio na rizike koji mogu proizaći iz toga. Kada je učestalo počela rasti rata kredita koja je otišla skoro duplo gore i rata kredita je iznosila više nego njegova plaća, otišao je u banku i pokušao nešto riješiti no rekli su mu da se ništa ne može, a tek kada je donešena konverzija tada su ga zvali u banku da dođe nešto potpisati i on je opet to potpisao samo da ne ostane bez svoje nekretnine.
21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Sanje Radoš, dipl.oec. od 21. prosinca 2022. proizlazi kako je tužitelj s tuženikom 26.02.2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9012303476 kojem se korisniku odobrava i stavlja na raspolaganje 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kamatna stopa koja je ugovorena prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila je 4,35 %. Ugovoreni rok otplate kredita bio je 144 mjeseci sa zadnjom otplatom 28.02.2019. godine. Pri tako ugovorenim uvjetima anuitet je iznosio 428,46 CHF prema planu otplate koji se nalazi u spisu. Preračun kredita u kune u Ugovoru o kreditu izvršen je s tečajem na dan 05.03.2007. godine, a
koji je iznosio 4,552088 kn za jedan CHF. Na taj datum iznos kredita od 48.000,00 CHF iznosio 218.500,22 kuna. Prema tim uvjetima anuitet je trebao iznositi 1.950,39 kuna. Tijekom otplate kredita tužitelj je s tuženikom sklopio 2 dodatka osnovnom ugovoru: a) 30.08.2011. sklopio je dodatak u kojem je preostala glavnica bila 34.343,03 CHF, a preostali rok otplate 92 mjeseca. U tom dodatku ugovorena je minimalna otplata 1.800,00 kuna, a kojom uplatom će se pokrivati kamate. Moratorij je vrijedio za razdoblje od 01.09.2011. do 31.08.2012. i b) 19.10.2012. sklopio je dodatak u kojem je preostala glavnica bila 32.087,00 CHF, a preostali rok otplate 78 mjeseca. U tom dodatku ugovorena je minimalna otplata 2.000,00 kuna, a kojom uplatom će se pokrivati kamate. Moratorij je vrijedio za razdoblje od 01.11.2012. do 31.10.2013. Nakon prvog moratorija ostatak glavnice prema ugovorenim uvjetima bio bi 31.014,59 CHF pa bi anuitet za dvije rate bio po 452,19 CHF. Nakon drugog moratorija ostatak glavnice prema ugovorenim uvjetima bio bi 29.564,59 CHF pa bi novi anuitet za preostalo razdoblje otplate iznosio 511,35 CHF.
Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je ukupno platio:
15.780,13 kuna na ime više uplaćenih kamata, 44.144,57 kuna na ime više uplaćenih tečajnih razlika, 23.575,77 kuna na ime zatezne kamate na više plaćene iznose, 5.021,38 kuna na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR-e.
Ukupna potraživanja tužitelja temeljem tako specificiranih iznosa ukupno iznose 88.521,86 kuna.
Banka je tužitelju prilikom konverzije priznala višak pretplate u iznosu od 3.051,06 EUR odnosno 23.302,47 kuna čime je potraživanje tužitelja smanjeno na 65.219,39 kuna.
22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Sanje Radoš, dipl.oec. od 21. prosinca 2022. proizlazi kako je tužitelj s tuženikom 12.12.2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9010893627 kojem se korisniku odobrava i stavlja na raspolaganje 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kamatna stopa koja je ugovorena prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila je 4,35 %. Ugovoreni rok otplate kredita bio je 240 mjeseci sa zadnjom otplatom do 12.2025. godine. Pri tako ugovorenim uvjetima anuitet je iznosio 286,06 CHF prema planu otplate koji se nalazi u spisu.
Preračun kredita u kune u Ugovoru o kreditu izvršen je s tečajem na dan 22.12.2005. godine, a koji je iznosio 4,761752 kn za jedan CHF. Na taj datum iznos kredita od 45.800,00 CHF iznosio 218.088,24 kuna. Prema tim uvjetima anuitet je trebao iznositi 1.362,15 kuna.
Tijekom otplate kredita tužitelj je s tuženikom sklopio 2 dodatka osnovnom ugovoru: a) 16.09.2011. sklopio je dodatak u kojem se preostali rok otplate dijeli u 4 jednaka otplatna razdoblja s tim da korisnik kredita u prvom otplatnom razdoblju otplaćuje 10 %, u drugom 20 %, u trećem 30%, a u četvrtom otplatnom razdoblju 40 % iznosa novoutvrđene glavnice. Otplatno razdoblje traje 43 mjeseca. Preostalu glavnicu od 37.398,73 CHF treba otplatiti u 172 mjeseca. U vrijeme sklapanja dodatka ugovoru kamatna stopa bila je 5,25 %. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je ukupno platio: 17.017,08 kuna na ime više uplaćenih kamata, 22.504,22 kuna na ime više uplaćenih tečajnih razlika, 18.793,02 kuna na ime zatezne kamate na više plaćene iznose, 26.511,64 kuna na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR-e.
Ukupna potraživanja tužitelja temeljem gore specificiranih iznosa ukupno iznos 84.825,96 kuna.
Banka je tužitelju prilikom konverzije priznala manjak pretplate u iznosu od 2.172,24 eura odnosno -16.590,48 kuna je potraživanje tužitelja povećano na 101.416,44 kuna.
Tužitelj je prema tuženiku na dan konverzije imao dug od 2.240,10 CHF na ime dospjele glavnice u kunskoj protuvrijednosti 15.663,90 kuna , na ime dospjele redovne kamate u iznosu od 1.073,22 CHF odnosno 7.504,49 kuna, na ime zatezne kamate 161,71 CHF odnosno 1.130,76 kuna i na ime dospjelih naknada 48,72 CHF odnosno 340,38 kuna što ukupno čini 24.639,53 kune.
23. Tuženik je podneskom od 02. siječnja 2023. naveo kako u cijelosti osporava predmetni nalaz i mišljenje jer je baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu.
24. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.
25. Sukladno raspravnom rješenju od 06. listopada 2023. vještak je pozvan da dopuni svoj nalaz i mišljenje, tako da u istome sve iznose izvršenih uplata tužitelja prema tuženiku po osnovi predmetnog kredita kao i pozitivne i negativne razlike iskaže u euru kao službenoj valuti Republike Hrvatske, a što je vještak i učinio Dopunom nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9012303476 od 04. veljače 2024. i Dopunom nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9010893627 od 04. veljače 2024.
26. Dopunom nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9012303476 vještak iznosi kako je tijekom otplate kredita tužitelj platio ukupno 15.780,17 kuna (2.094,43 € ) više zbog promjene kamatne stope. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno -1.840,84 kuna (-244,34 € ) manje zbog promjene kamatne stope. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno 44.144,57 kuna ( 5.858,97 € ) više zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno -683,83 kune ( -90,77 € ) manje zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune.
27. Dopunom nalaza i mišljenja u EUR za kredit 9010893627 vještak iznosi kako je tijekom otplate kredita tužitelj platio ukupno 17.017,11 kuna (2.258,55 € ) više zbog promjene kamatne stope. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno -1.868,35 kuna (-247,97 € ) manje zbog promjene kamatne stope. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno 22.504,28 kuna ( 2.986,84 € ) više zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno -2.283,11 kuna ( -303,01 € ) manje zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune.
28. Na ročištu od 12. veljače 2024. usmeno je saslušan vještak Sanja Radoš, koja je svoj nalaz i mišljenje dala suglasno kao u pisanim nalazima i mišljenjima time što je dodala da je nalaz i mišljenje sačinila sukladno pravilima znanosti i struke.
29. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.
30. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.
31. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.
32. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu istog, budući je dan stručno i argumentirano, vještak je pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te je isti u skladu sa pravilima struke.
33. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.
34. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
35. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
36. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
37. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnih ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope i valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope i rasta valute ništetne.
38. Sklopljeni ugovori ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovorima nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.
39. Iz odredaba predmetnih ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja
Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovori sklopljeni su bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.
40. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.
41. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
42. Navedene odredbe predmetnih ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.
43. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate i valute, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.
44. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 22. siječnja 2016. te Dodatkom od 16. prosinca 2015. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatcima nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.
45. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od sveukupno 19.585,87 eura s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.
46. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba/ tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF
47. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. Tužba u ovom predmetu je podnesena 13. lipnja 2019. pa nije protekao rok zastare od pet godina. Donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. prekinuta je zastara u odnosu na valutnu klauzulu uz švicarski franak, pa obzirom da je tužitelj tužbu podnio 13. lipnja 2019. u tom trenutku nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO- a.
48. U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredaba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
49. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu broj 9010893627 od 12. prosinca 2005. te Ugovorom o kreditu broj 9012303476 od 26. veljače 2007., koje je zaključio sa tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovorima koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tim Ugovorima tuženik ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vratiti tužitelju preplaćene iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju, odnosno u dopunama istih, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća pa do isplate, sve kako je odlučeno u toč. II.-V. izreke ove presude.
50.Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.
51. Presudom suda EU C118/17 (slučaj H) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.
52. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom-Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i iznosa po osnovi valutne klauzule.
53. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., te Županijskog suda u Splitu broj: Gž-400/2021-2 od 24. ožujka 2021.
54. Zbog svega navedenog sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I.-V. izreke ove presude.
55. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP- a jer je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.
56. Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 25. listopada 2019. u iznosu od 100,00 eura, troška zastupanja na ročištu 18. studenog 2019. u iznosu od 100,00 eura, sastava podneska od 25. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu 26. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 05. siječnja 2021. u iznosu od 100,00 eura, zastupanja na ročištu 08. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 08. studenog 2021. u iznosu od 100,00 eura, zastupanja na ročištu 04. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 19. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 24. kolovoza 2022. u iznosu od 100,00 eura, sastava podneska od 06. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 07. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura, zastupanja na ročištu 09. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 06. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 11. veljače 2024. u iznosu od 500,00 eura, zastupanja na ročištu 12. veljače 2024. u iznosu od 500,00 eura, sastava podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura, zastupanja na ročištu 11. travnja 2024. u iznosu od 125,00 eura, sastava podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 26. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura, troška pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za pripadajući PDV na navedene iznose, troška predujma za vještačenje u iznosu od 762,67 eura te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18), kako je navedeno u toč. VI. izreke.
57. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podnesaka od 25. listopada 2019., 05. siječnja 2021., 08. studenog 2021. i 07. ožujka 2023. u iznosu od po 200,00 eura, kao ni sastava podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura, budući se na iste ne mogu primijeniti odredbe Tbr. 8 toč. 1., već je pri određivanju istih sud primijenio odredbe Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Tužitelju nije priznat ni zatraženi iznos sudske pristojbe na presudu budući su 20. svibnja 2023., stupile na snagu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23 dalje: ZIDZPP/23), kojima je izmijenjena odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23), a kojom su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sve kako je navedeno u toč. VII. izreke presude.
58. Omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a vodeći računa i o tome da je u cijelosti uspio s dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva, sve sukladno čl. 154 st. 2 ZPP.
59. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.
60. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Čazmi, 08. svibnja 2025.
Sutkinja:
Alma Horvatinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.
Naredba:
I Presuda nepravomoćna
II. DNA -punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
U Čazmi, 08. svibnja 2025.
