REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-8416/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Zrinki Golubić, odvjetnici iz Zagreba, Ilica 29, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, zastupan po punomoćnici TŽ, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice te punomoćnice tuženika TŽ, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 8. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517 da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 18,58 EUR (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak)uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 16. studeni 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 487,65 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 4,44 EUR tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,60 EUR tekućom od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 3,33 EUR tekućom od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 10,50 EUR tekućom od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR tekućom od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 29,33 EUR tekućom od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 22,32 EUR tekućom od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 4,67 EUR tekućom od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR tekućom od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 4,67 EUR tekućom od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR tekućom od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,33 EUR tekućom od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 3,93 EUR tekućom od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR tekućom od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15,02 EUR tekućom od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 10,49 EUR tekućom od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 4,87 EUR tekućom od 16. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR tekućom od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 19,54 EUR tekućom od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 9,56 EUR tekućom od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 17,01 EUR tekućom od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,73 EUR tekućom od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR tekućom od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR tekućom od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR tekućom od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 13,73 EUR tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR tekućom od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR tekućom od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 4,04 EUR tekućom od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,94 EUR tekućom od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR tekućom od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 11,63 EUR tekućom od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 10,82 EUR tekućom od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR tekućom od 16. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 10,82 EUR tekućom od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 19,18 EUR tekućom od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR tekućom od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR tekućom od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 54,95 EUR tekućom od 16. travnja 2020. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 93,92 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 0,71 EUR tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,34 EUR tekućom od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR tekućom od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1,68 EUR tekućom od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1,31 EUR tekućom od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 4,69 EUR tekućom od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR tekućom od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR tekućom od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR tekućom od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR tekućom od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 0,93 EUR tekućom od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR tekućom od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR tekućom od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR tekućom od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR tekućom od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 1,68 EUR tekućom od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR tekućom od 16. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 0,80 EUR tekućom od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 3,13 EUR tekućom od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR tekućom od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,72 EUR tekućom od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,20 EUR tekućom od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 0,76 EUR tekućom od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 1,76 EUR tekućom od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR tekućom od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 2,20 EUR tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR tekućom od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR tekućom od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR tekućom od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR tekućom od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR tekućom od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1,86 EUR tekućom od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR tekućom od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 0,40 EUR tekućom od 16. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR tekućom od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 5,48 EUR tekućom od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4,52 EUR tekućom od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR tekućom od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR tekućom od 16. travnja 2020. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 284,36 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 5,01 EUR tekućom od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR tekućom od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 9,91 EUR tekućom od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,00 EUR tekućom od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 6,34 EUR tekućom od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 1,82 EUR tekućom od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 7,21 EUR tekućom od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 14,40 EUR tekućom od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 6,21 EUR tekućom od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 8,03 EUR tekućom od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR tekućom od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 2,67 EUR tekućom od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućom od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 17,63 EUR tekućom od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 20,74 EUR tekućom od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 21,08 EUR tekućom od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 3,15 EUR tekućom od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR tekućom od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 17,54 EUR tekućom od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,03 EUR tekućom od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 8,01 EUR tekućom od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 2,48 EUR tekućom od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 2,98 EUR tekućom od 16. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 0,47 EUR tekućom od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR tekućom od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 2,28 EUR tekućom od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 0,05 EUR tekućom od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR tekućom od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR tekućom od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR tekućom od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 3,38 EUR tekućom od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 0,36 EUR tekućom od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR tekućom od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 8,37 EUR tekućom od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 2,45 EUR tekućom od 16. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 3,90 EUR tekućom od 16. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 12,49 EUR tekućom od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 5,87 EUR tekućom od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 20,56 EUR tekućom od 16. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR tekućom od 16. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR tekućom od 16. siječnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 1.043,77 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 83,23 EUR tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 79,02 EUR tekućom od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 74,96 EUR tekućom od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 84,65 EUR tekućom od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 78,62 EUR tekućom od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 72,88 EUR tekućom od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 83,04 EUR tekućom od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 43,16 EUR tekućom od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 91,19 EUR tekućom od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 40,18 EUR tekućom od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 87,72 EUR tekućom od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 83,39 EUR tekućom od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 85,13 EUR tekućom od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 56,60 EUR tekućom od 16. veljače 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu od 1.381,81 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se zahtjev tužiteljice JŽ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.325,00 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VIII/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 942,34 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 17,77 EUR tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 17,77 EUR tekućom od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,66 EUR tekućom od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,66 EUR tekućom od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 20,94 EUR tekućom od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 18,29 EUR tekućom od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 38,23 EUR tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 18,66 EUR tekućom od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 19,89 EUR tekućom od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 19,11 EUR tekućom od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 20,93 EUR tekućom od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,98 EUR tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 41,87 EUR tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR tekućom od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 20,58 EUR tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 19,77 EUR tekućom od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 22,74 EUR tekućom od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 20,67 EUR tekućom od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 20,16 EUR tekućom od 16. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 22,09 EUR tekućom od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 20,57 EUR tekućom od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 21,6 EUR tekućom od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 22,63 EUR tekućom od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 23,54 EUR tekućom od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 45,14 EUR tekućom od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 45,14 EUR tekućom od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 23,64 EUR tekućom od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 47,14 EUR tekućom od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 22,55 EUR tekućom od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR tekućom od 16. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR tekućom od 16. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 28,03 EUR tekućom od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 50,48 EUR tekućom od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 52,77 EUR tekućom od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 27,71 EUR tekućom od 16. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica JŽ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 3. studenoga 2020. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu medicinske sestre. Tužiteljica je u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radila na istom radnom mjestu na kojem je bila izložena otežanim uvjetima rada, pa joj na temelju čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13), pripada pravo na uvećanje plaće. Sukladno odredbi čl. 47. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje u tekstu: KU/18), koji se primjenjuje u utuženom razdoblju. U spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je to opisano Kolektivnim ugovorom. Sukladno odredbi čl. 51., 57. i 59. KU/13, odnosno čl. 49. i 55. KU/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća kao i uvećanja i dodaci na koje je ostvarila pravo. Tužiteljica također ostvaruje pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od osnovne plaće, prema odredbi čl. 59. a Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15), odnosno u visini od 8% prema odredbi čl. 24 Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 92/2019) od 1. rujna 2019. Tužiteljica je u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra, te ima pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za svaki efektivno odrađeni sat rada, znači kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad. Tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatke na plaću za prekovremeni rad. Tužiteljica ističe da je Vrhovni sud RH na svojoj osmoj sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. utvrdio da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Nadalje, tužiteljica tužbom potražuje i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora odnosno bolovanja, budući ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, što znači da je pogrešno obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, jer su pogrešno obračunati dodaci na plaću na koje tužiteljica ima pravo.

2. Tužiteljica u tužbi također potražuje razliku plaće koja je nastala budući je tuženik primijenio osnovicu od 5.108,84 kn, a ne osnovicu od 5.415,37 kn, i to za period od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. Svoje potraživanje tužiteljica temelji na činjenici da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu.

3. Tužiteljica u tužbi također navodi da je u utuženom razdoblju obavila velik broj prekovremenih sati, s obzirom da je poslodavac pogrešno kao redovni mjesečni fond sati uračunavao i blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka primjenjujući Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva. Na taj način tužiteljica je u odnosu na radnike koji rade u rasporedu rada od ponedjeljka do petka odradila veći broj mjesečnog fonda radnih sati radi čega je diskriminirana u odnosu na ostale radnike koji ne rade u smjenama kao tužiteljica. Tužiteljica ističe da nema mjesta primjeni Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva, s obzirom da mjesečni fond radnih sati svih radnika treba biti jednak, a što nije slučaj sa radom tužiteljice u usporedbi s radnicima koji ne rade u istom režimu kao i tužiteljica. Stoga tužiteljica potražuje i razliku plaće s naslova prekovremenog rada, u iznosima kako je to navedeno u izrijeci.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je plaću tužiteljice pravilno obračunavao prema odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljenog kolektivnog ugovora. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje ističe da je dodatke za posebne uvjete rada obračunavao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora samo na osnovnu plaću, jer je tako i propisano, radi čega smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje koje je predmetom ove tužbe. Isto tako navodi da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu plaće prema uvećanoj osnovici, budući rast međugodišnje stope BDP-a ne iznosi 2%, već 1.99948%. Isto tako navodi da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama potrebno odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja počevši od siječnja 2016. pa nadalje. Isto tako smatra da je isteklo vremensko važenje Dodatka Sporazumu dana 25. listopada 2016., te da stoga nema uvjeta za uvećanje osnovice u utuženom razdoblju, jer se tada za to nisu ispunili uvjeti. Tuženik također osporava zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada, budući da je prema odluci Vrhovnog suda RH utvrđeno da je obvezatna primjena Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za period nakon 21. prosinca 2015., te stoga nema mjesta izuzimanju blagdana, odnosno neradnih dana iz izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tuženik ističe da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve radnike jednak uz primjenu Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva, kojeg je tuženik primijenio na plaću tužiteljice. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražnu odluku od 7.12.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., priopćenje za javnost DZS-a od 28.8.2015., procjene tromjesečnog BDP-a za drugo i treće tromjesečje 2015. od 4.9.2015., procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 4.12.2015., podatke DZS o stopama rasta BDP od 3.1.2018., u podatke o usporednim radnicima (str. 121-124 spisa), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 132-163 spisa).

6. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan i to iz slijedećih razloga.

7. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetno je propisano odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje u tekstu: KU/18), koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. Nadalje, čl. 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15) propisano je da se iza čl. 59. dodaje čl. 59.a koji propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno prema odredbi čl. 24 Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 92/2019) od 1. rujna 2019. taj dodatak iznosi 8%.

8. Među strankama nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Nije sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Također je predmet spora isplata razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, koja uključuje dodatke na plaću koji su predmetom ove tužbe. Isto tako tužiteljica potražuje razliku plaće s naslova uvećane osnovice u iznosu od 5.415,37 kn, a ne 5.108,84 kn, prema kojoj osnovici je tužiteljici isplaćivana plaća u utuženom razdoblju. Nadalje, tužiteljica potražuje i isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada koji je nastao s obzirom na pogrešnu primjenu Zaključka broj 153 od strane tuženika te pogrešnog izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9. Iz podataka o isplaćenoj plaći tužiteljici u utuženom razdoblju, a koji podatci su prikazani u nalazu i mišljenju sudskog vještaka vidljivo je da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca.

10. Tuženik tijekom postupka ističe da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u svojem Zaključku br. 48. izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka.

11. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužiteljice da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužiteljica odradila. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca. U pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom periodu bila izložena otežanim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

12. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

13. Visina potraživanja tužiteljice s naslova dodatka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi utvrđena je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg izračuna proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 487,65 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 93,92 eura te razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 284,36 eura.

14. Nalazu i mišljenju sudskog vještaka u tom dijelu nije prigovorila niti jedna parnična stranka, tuženik je na ročištu koje je održano 6. ožujka 2025. naveo da ne osporava izračun sudskog vještaka, izuzev u dijelu koji se odnosi na razliku plaće s naslova prekovremenog rada. Stoga je u preostalom dijelu sud visinu potraživanja tužiteljice utvrdio na temelju izračuna sudskog vještaka te je utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice koje se odnosi na potraživanje s naslova dodatka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, kao i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Stoga je sud donio presudu kao pod točkom II/, III/ i IV/ izrijeke.

15. U odnosu na potraživanje tužiteljice s naslova osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto valja navesti da prema čl. 2. Zakona o osnovici (Narodne novine broj 39/09, 124/09) osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je utvrđeno da je dana 23. studenoga 2006. zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica za izračun plaće u javnim službama u razdoblju od 2007. do 2009. uvećava za 6% godišnje. Nadalje, sporazumne strane u tom Dodatku suglasno utvrđuju da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu kojim se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica u visini od 5.108,84 kn bruto. Isto tako je ugovoren način povrata osnovice te je usuglašeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Budući je tijekom 2015. došlo do povećanja stope rasta BDP-a, krajem studenoga 2015. ispunili su se uvjeti za vraćanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn. Stoga tužiteljica za utuženi period koji se odnosi na period od siječnja 2016. do siječnja 2017. ima pravo na razliku plaće s naslova razlike u osnovici, budući je tuženik trebao primijeniti osnovicu u iznosu od 5.415,37 kn, a ne osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn kako to proizlazi iz isplatnih lista tužiteljice.

16. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, kojem nije prigovorila niti jedna stranka, te je stoga sud isto ocijenio kao stručno i objektivno. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da visina razlike plaće s tog naslova iznosi 1.043,77 eura.

17. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev uskladila sa izračunom sudskog vještaka, iz kojeg proizlazi da razlika plaće tužiteljice radi primjene umanjene osnovice iznosi ukupno 1.043,77 eura, koji zahtjev je u cijelosti osnovan te je stoga sud donio presudu kao pod točkom V/ izrijeke.

18. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada koji je nastao u mjesecima u kojima blagdan, odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka valja navesti da je počevši od 21. prosinca 2015. ugovorena obvezatna primjena Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za sve stranke Kolektivnog ugovora te se ima primijeniti na potraživanje tužiteljice koje je predmetom ovog postupka, a prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu i 8 sati. Znači, počevši od 21. prosinca 2015. stupio je na snagu drugačiji režim izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati prema kojem se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati. Iz prikaza izračuna plaće za usporedne radnike kojeg je dostavio tuženik proizlazi da je tuženik za isti mjesec za sve radnike utvrdio jednak redovni mjesečni fond radnih sati, odnosno vidljivo je da je u odnosu na sve radnike, neovisno o režimu rada primijenio Zaključak broj 153 i metodologiju izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati koja je utvrđena u tom Zaključku. Navedeno pravno stajalište navedeno je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke pod poslovnim brojem Rev-281/21 od 27. travnja 2021., Rev-841/2022 od 11. listopada 2022.) koji je zauzeo stajalište da je u odnosu na izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati obvezatna primjena Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva počevši od 21. prosinca 2015.

19. Uvidom u isplatne liste za usporedne radnike čiju dostavu je predložila tužiteljica je vidljivo da je tuženik za sve usporedne radnike, neovisno o režimu rada za siječanj 2020. utvrdio jednak broj redovnog mjesečnog fonda sati, koji za sve radnike u konkretnom slučaju iznosi 184 sata. Iz navedenog je vidljivo da je tuženik na sve radnike na jednak način primijenio Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva te da tužiteljica nije diskriminirana u odnosu na druge radnike, niti postoji mogućnost da se jedino u odnosu na plaću tužiteljice ne primjeni metodologija iz Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva. Budući da je primjena tog Zaključka obvezatna za tuženika kao poslodavca, tuženik je istu dužan primijeniti na sve radnike pa tako i na tužiteljicu.

20. Stoga je sud utvrdio da nije osnovano potraživanje tužiteljice koje se odnosi na razliku plaće s naslova prekovremenog rada za period nakon 21. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 942,34 eura, a koji iznos proizlazi iz izračuna sudskog vještaka. Stoga je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i donio presudu kao pod točkom VIII/ izrijeke.

21. Za period do 21. prosinca 2015., do kada nije bio u primjeni Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva, potraživanje tužiteljice s naslova prekovremenog rada iznosi ukupno 18,58 eura, koji zahtjev je u cijelosti osnovan te je dosuđen tužiteljici u točki I/ izrijeke.

22. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og dana u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, razmjerno uspjehu pojedine stranke u sporu. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 60%, te stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu troška u tom omjeru. Sud je pri tome tužiteljici pribrojio uspjeh i u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva.

24. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

25. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska od 25. kolovoza 2021., 9. veljače 2022. i 22. veljače 2025. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta od 25. studenoga 2021., 8. veljače 2023. i 6. ožujka 2025. iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.400,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 350,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), te iznos od 331,81 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Kada se primjeni omjer uspjeha tužiteljice u sporu dobije se ukupan trošak od 1.381,81 eura, pri čemu je trošak za izvedeno financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%. Navedeni trošak tuženik je dužan naknaditi tužiteljici.

26. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na trošak za podneske od 16. lipnja 2021. i 21. veljače 2025., budući da isti ne prileže spisu. Isto tako nije osnovan trošak koji se odnosi na podnesak od 10. prosinca 2021., budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti već u tužbi, odnosno na ročištu. Također, nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak za pristup ročištu od 4. ožujka 2025., budući da ročišta toga dana nije održano. Isto tako nije osnovan zahtjev koji se odnosi na pristup ročištu za objavu presude, budući da taj trošak nije realiziran. Ukupno je odbijen zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.325,00 eura, u koji iznos je uključen i razmjer tužiteljičinog (ne)uspjeha u sporu.

27. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku