REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2016/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik UM, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.775,00 EUR (dvije tisuće sedamsto sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 2.000,00 EUR od 17. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 775,00 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 225,00 EUR (slovima: dvjesto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.095,63 EUR (dvije tisuće devedeset pet eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 31. srpnja 2023. navodi da je 2. listopada 2022. u Zagrebu (Avenija Gojka Šuška) sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je za spomenutu nesreću odgovoran osiguranik tuženika JM koji je, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] (koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika), naletio na vozilo u kojem se nalazio tužitelj te na takav način prouzročio štetni događaj. Tužitelj upućuje na to da je u predmetnoj nesreći zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i da mu je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta od ukupno 2.900,00 EUR. Navodi da se 16. svibnja 2023. obratio tuženiku s ciljem mirnog rješenja spora, a da mu je tuženik isplatio 900,00 EUR, no da time nije naknadio cjelokupnu štetu iz spomenutog štetnog događaja. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2023. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude u ovom postupku do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti, no s druge strane osporava da bi tužitelj u predmetnoj nesreći zaista pretrpio ozljede u opsegu navedenom u tužbi. U tom smislu ističe da su tužbi priložena samo tri lista medicinske dokumentacije, da RTG obradom nije nađena svježa koštana trauma, da su zglobna tijela kongruentna te da je održava visina trupova kralježaka C1 do C6, a da se u medicinskoj dokumentaciji nabrajaju i druge tegobe (cervikobrahijalni sindrom, periarthropatija, tendonitis, lumbosakralni sindrom, psorijaza) za koje navodi da nisu vezane uz predmetni štetni događaj. Također, tuženik čini nespornim da je tužitelju već prethodno isplatio 900,00 EUR po osnovi naknade štete. Osporava tijek zateznih kamata na utuženi iznos. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. Na ročištu održanom 15. travnja 2024. (list 32 spisa) stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani.

4. Podneskom od 23. travnja 2024. (list 34 spisa) tužitelj je pojasnio da mu je kao posljedica predmetnog štetnog događaja nastala imovinska šteta u iznosu 200,00 EUR, kao i neimovinska šteta u iznosu 2.700,00 EUR pa da stoga u ovom postupku (kad se iznos štete umanji za nesporno plaćeni iznos od strane tuženika) traži isplatu iznosa od ukupno 2.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, čiji je tijek već ranije naznačen u tužbi.

5. Nadalje, podneskom od 12. srpnja 2024. (list 59-60 spisa) tužitelj je, nakon provedenog vještačenja, istaknuo da mu je kao posljedica predmetnog štetnog događaja nastala imovinska šteta u iznosu 175,00 EUR te neimovinska u iznosu 3.725,00 EUR pa da stoga u ovom postupku traži isplatu 3.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2023. do isplate.

6. Na ročištu održanom 20. ožujka 2025. (list 113 spisa) stranke čine nespornim da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja trpio bol slabog intenziteta u trajanju 60 dana.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde MUP-a (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-10, 25, 42, 46 spisa), iskaznice fizikalne terapije (list 11-12, 26- 28 spisa), elektroničke pošte i odštetnog zahtjeva (list 13-14 spisa) i medicinskim vještačenjem (list 49-54 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometna nesreća) koji se dogodio 2. listopada 2022., a u kojem štetnom događaju je sudjelovao kao vozač

10. Među strankama nije sporno da se 2. listopada 2022. dogodio štetni događaj, da je u vrijeme štetnog događaja vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, a nije sporno niti da je spomenutim vozilom upravljala osoba koja je odgovorna za nastanak prometne nesreće. Također, nije niti sporno da je tuženik isplatio 900,00 EUR tužitelju po osnovi naknade štete nastale zbog predmetnog štetnog događaja, a niti činjenica da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja trpio bol slabog intenziteta u trajanju 60 dana, no s druge strane je sporno da li je tužitelju u istoj nastala šteta u onom opsegu kako isti to navodi tijekom postupka.

11. Podneskom od 12. srpnja 2024. (list 60 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da je tužbeni zahtjev povećao za 1.000,00 EUR, odnosno umjesto isplate iznosa od ukupno 2.000,00 EUR (200,00 EUR po osnovi imovinske štete i 1.800,00 EUR po osnovi neimovinske štete), tužitelj preinačenom tužbom traži isplatu 3.000,00 EUR (175,00 EUR po imovinske štete i 2.825,00 EUR po osnovi neimovinske štete). Sud je spomenutu preinaku dopustio rješenjem od 20. ožujka 2025. (list 112, pisani otpravak spomenute odluke nalazi se na listu 121-122 spisa).

12.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju (i u kojem opsegu) bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Zvonimiru Puljizu, specijalistu kirurgije 12.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 1. srpnja 2024. (list 49-54 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i istegnuće paravertebralnih mišića vratne kralješnice (distensio mm. paravertebralis reg. cervic.) te natučenje lijevog ramena (contusio omeris I. sin.); da je tužitelju inicijalna medicinska skrb pružena na hitnom prijemu u KB Dubrava gdje se javio neposredno nakon štetnog događaja zbog bolova u gornjem dijelu leđa i lijevom ramenu; da mu je nakon pregleda i RTG obrade vratne kralješnice postavljen Schantzov ovratnik uz preporuku za mirovanje i kućnu njegu te analgetska terapija; da je tužitelj u daljnjem tijeku liječenja bio na kontrolama liječnika obiteljske medicine i fizijatra te da je provodio fizikalnu terapiju. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak kliničkim pregledom izvršenim 30. lipnja 2024. utvrdio da postoji palpatorno bolna osjetljivost vratne kralješnice, da je PVM vrta lagano napeta, da je inklinacija (pregibanje glave prema naprijed) uredna, da je reklinacija (pomicanje glave maksimalno unatrag) uredna, da je kretnja vrata u desno uredna, no da je kretnja vrata u lijevo terminalno onemogućena i bolna i da je Tinnel znak (pritisak na živac) nad karpalnim kanalima na zapešću pozitivan, što ukazuje da je trnjenje u prstima uzrokovano kompresivnim sindromom u karpalnim kanalima obje ruke. Vještak je na temelju medicinske dokumentacije utvrdio da je tužitelj 2012. zadobio ozljedu vrata nakon koje se liječio analgeticima i odlascima na fizikalnu terapiju, da je 2016. također zadobio ozljedu vrata i lijevog ramena nakon čega se također prati propisivanje analgetika i odlasci na fizikalnu terapiju. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da su ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju kod tužitelja prouzrokovale povredu tjelesnog i duševnog zdravlja; da se radilo o lakim tjelesnim ozljedama s nastalom umjerenom onesposobljenošću vrata; da su ozljede bile liječene na uobičajen način, a da je aktivno liječenje završeno s kontrolnim pregledom fizijatra u studenom 2023. u kojem se navodi da su tegobe i dalje prisutne i preporuča se tužitelju samostalno provoditi naučene vježbe; da je tužitelj doživio primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) i to jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu 1 dan, u srednjem tjedan dana i u manjem intenzitetu 10 dana, a da je kasni strah trajao 30 dana (manifestiran zabrinutošću u situacijama prometa); da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta oko 1 dan, zatim srednjeg oko mjesec dana i manjeg oko 6 mjeseci; da je tužitelj bio djelomično nesposoban za obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti u razdoblju od tri mjeseca; da su nakon predmetnog štetnog događaja zaostale tegobe trajnog karaktera, da je nakon provedenog liječenja i određenog vremenskog odmaka došlo do zaliječenja (do djelomične regresije tegoba sa zaostalom blagom trajnom onesposobljenosti vratne kralješnice), no da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja, već da su zaostale tegobe zapravo već od ranije postojeće kronične tegobe koje su posljedica prethodnih ozljeda vrata; da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna mjesec dana nakon provedenog liječenja, zbog mirovanja kod kuće neposredno nakon samog događaja kroz 7 dana po 2 sata dnevno te nakon toga kroz 21 dan po 1 sat dnevno zbog obavljanja fizikalne terapije i odlaska na preglede kod liječnika, a da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove, pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane, odlaske na terapiju i druge svakodnevne potrebe.

12.3. Tužitelj nije isticao prigovore na nalaz i mišljenje, no tuženik je isti osporio u pogledu ocjene pretrpljenih bolova i straha (list 61-62 spisa), posebno pojašnjavajući da je ocjena vještaka da bi tužitelj bol trpio 191 dan nevjerodostojna. Dakle, tuženik nalaz i mišljenje osporava u pogledu straha i bolova slabijeg intenziteta.

12.4. Na ročištu održanom 20. ožujka 2025. (list 113 spisa) stranke su pak učinile nespornim da je tužitelj zbog posljedica predmetnog štetnog događaja pretrpio bol slabog intenziteta u trajanju 60 dana, dok je tuženik povukao svoj prigovor u pogledu ocjene pretrpljenog straha.

12.5. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo i to u dijelu u kojem je vještak dao ocjenu smanjenja životne aktivnosti, zatim ocjenu straha te ocjenu pretrpljenih bolova - jakog i srednjeg intenziteta, kao i u dijelu u kojem je isti dao ocjenu potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom po štetnom događaju. Stranke pak (u konačnici) nisu isticale prigovore na spomenuti dio nalaza i mišljenja vještaka, koji je sud prihvatio. S druge strane, sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je isti dao ocjenu bolova manjeg intenziteta jer su stranke opseg navedene kvalifikatorne okolnosti učinile nespornim, kao što je već ranije rečeno.

12.6. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je liječenje tužitelja završeno u studenom 2023. (kontrolni pregled fizijatra – specijalistički nalaz od 8. studenog 2023. koji se nalazi na listu 28 spisa); da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja; da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah (za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu 1 dan, u srednjem tjedan dana i u manjem intenzitetu 10 dana, a da je kasni strah trajao 30 dana (zabrinutost u situacijama prometa); da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta oko 1 dan i srednjeg intenziteta oko mjesec dana; da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna mjesec dana nakon provedenog liječenja - 7 dana po 2 sata dnevno zbog mirovanja kod kuće neposredno nakon samog događaja te 21 dan po 1 sat dnevno zbog obavljanja fizikalne terapije i odlaska na preglede kod liječnika, a da je pritom morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove te da mu je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane, odlaske na terapiju i druge svakodnevne potrebe.

13. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

14.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.500,00 EUR.

15. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 35 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 5,00 EUR, cijeneći pritom tužiteljevu dob te da je istome takva pomoć trebala u pogledu kretanja (odlaska na terapije i preglede), obavljanja osobne higijene, pribavljanje hrane i slično. Stoga bi po navedenoj osnovi tužitelju ukupno pripadalo 175,00 EUR.

16. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplatio 900,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama (3.675,00 EUR) potrebno umanjiti za ranije plaćeni iznos.

17. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 2.775,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa u tom dijelu te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 225,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2023. do isplate, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju čl. 1100. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

18.1. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade imovinske i neimovinske štete koju je tražio tužbenim zahtjevom iz same tužbe i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio

16. svibnja 2023. (list 13-14 spisa).

18.2. Zatezne kamate teku upravo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje tužitelja završeno 8. studenog 2023. jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022.

18.3. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio, treba reći da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev- 647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos 2.000,00 EUR od 17. svibnja 2023. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, a na povišeni tužbeni zahtjev u iznosu 775,00 EUR od 15. srpnja 2024. (od dana preinake tužbe) do isplate pa je o tijeku zatezne kamate odlučeno kao u dijelu točke I izreke. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka (list 113 i 115 spisa).

19.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u cijelosti u pogledu osnove, dok je u pogledu visine uspio tužitelj u omjeru 92,5 %, a tuženik u omjeru 7,5 %. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u omjeru 92,5 % (100 % + (92,5 % - 7,5 %) : 2 = 92,5 %).

19.3. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava tri podnesaka (podnesci od 26. listopada 2023., od 23. travnja 2024. i od 12. srpnja 2024.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava tri podneska (podnesci od 17. studenog 2023., 21. lipnja 2024. i 15. svibnja 2024.) u visini 25 boda za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na dva ročišta (15. travnja 2024., 20. ožujka 2025.) u visini 100 boda za svaki (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak zastupanja na jednom ročištu (22. siječnja 2024.) u visini 25 boda (Tbr. 9/5 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 800 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.000,00 EUR. Također, tužitelju je nastao trošak vještačenja u iznosu 199,08 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 33,23 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te sudske pristojbe za presudu u iznosu 33,23 EUR (Tar. br. 2. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 2. ZSP-a). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi od ukupno 2.265,54 EUR.

19.4. Tužitelj ima pravo na naknadu spomenutih troškova u omjeru 92,50 %, odnosno u iznosu 2.095,63 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 2 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19.5. Tužitelju s druge strane nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. svibnja 2024. jer takav trošak prema mišljenju ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici. Naime, tužitelj je spomenutim podneskom dostavio potvrdu liječnika opće prakse koja uopće nije bila potrebna u ovom postupku, dok je tek kasnije, na naknadni poziv suda, podneskom od 21. lipnja 2024. (trošak sastava kojeg podneska mu je priznat) dostavio potrebnu liječničku potvrdu, postupajući po raspravnom rješenju. Također, prema ocjeni ovog suda nije bio potreban niti trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2024. kojim se tužitelj naknadno očituje o prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude. Takav trošak prema ocjeni ovog suda također nije bio potreban u ovoj parnici. Naime, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e- Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku pa takav trošak, kao što je već rečeno, prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19.6. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

19.7. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 33,23 EUR

2. Tuženiku