Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-748/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 7, protiv tuženice PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnica u Zagrebu, Trg Francuske Republike 10, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-546/2024-12 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća žalba tužene kao osnovana i pobijana prvostupanjska odluka preinačuje na način da ista sada glasi:
I. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu 600,00 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana, dok je za više traženo zahtjev odbijen kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
III. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tužitelju."
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu 1.327,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.118,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."
2. Žali se tužena i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu je podnesen i pobijaju se žalbeni navodi sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti i to prava na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, zbog tuženičinog iznošenja informacija, kroz razgovor (autoriziran intervju) objavljen u medijima.
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće:
- da je tužena iznijela navode dana 14. veljače 2024., koji glase:
"…postoje ljudi koji ne žele biti povezani s tom korupcijsko hobotnicom, ne žele da im je glavni državni odvjetnik čovjek kojeg bi da smo mafiji dali da bira, izabrale njega…"
"… I takva osoba nama, nama dolazi na čelo DORH-a. Zašto sam ja rekla, da bi, da su ga kriminalci mogli birati bi birali njega. Pa koga bi izabrao Ž, koga bi izabrale ĐR, koga bi izabrali P. Evo kladim se u ne znam koliko, da bi izabrali Đ da su ga mogli izabrati…"
- da je tužitelj bio sudionik dva postupka i to tzv. postupka afere Agram koji je postupak pravomoćno okončan 11. listopada 2023. oslobađajućom odlukom za tužitelja, dok je u drugom postupku Uskok odustao od optužbe 2023.,
- da su oba postupka okončana prije predmetne izjave tužene.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da sporne izjave ne predstavljaju vrijednosni sud jer za isto nema dostatnu činjeničnu osnovu, dok isto tuženica nije niti iznijela u dobroj vjeri budući da se od tuženice kao političarke i saborske zastupnice očekuje da je ista upoznata sa temom razgovora pa tako i o ishodu postupka koji se tiču osoba koje javno prokazuje, dakle o kojima javno izlaže jer izjave tuženice imaju veću snagu i odraz u javnosti i javnom mijenu nego što imaju izjave ostalih građana.
8. Prema mišljenju ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužena odgovorna za naknadu neimovinske štete tužitelju.
9. Odgovornost tužene utemeljena je na odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kojom je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
10. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 3. ZOO-a, za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
11. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spada i pravo na ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (čl. 35. Ustava), dok je istodobno riječ i o konvencijskom pravu u smislu odredbe čl. 8. st. 1. EKLJP-a.
12. Nasuprot ovom tužiteljevu pravu stoji pravo tužene na slobodu izražavanja koje jamči odredba čl. 38. st. 1. i 2. Ustava i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP-a. Međutim, ali ta prava nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (st. 2. čl. 10. EKLJP).
13. U konkretnom se slučaju radi upravo o sukobu između prava na slobodu izražavanja s jedne strane i prava na zaštitu prava osobnosti na dobar poslovni ugled s druge; koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.
14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako su predmetni navodi tužene usmjereni na narušavanje tužiteljeva poslovnog ugleda, osobito stoga što su te izjave u suprotnosti sa svim javno dostupnim podacima, koji su tuženoj bili poznati, odnosno nisu mogli ostati nepoznati.
15. Nesumnjivo je da je tuženoj zajamčena sloboda izražavanja i takvo postupanje zahtijeva odgovoran pristup koji podrazumijeva iznošenje argumentiranih, a ne paušalnih i nepotkrijepljenih tvrdnji koje sadrže ozbiljne optužbe.
16. Naime, sama činjenica da su sporne riječi koje je tužena izgovorila, uvredljive za tužitelja, te posljedično tome iskaz tužitelja da je upravo zbog tih riječi pretrpio povredu svog prava osobnosti, razlog su da se barem djelomično usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, za naknadu štete, jer izgovorene riječi po mišljenju ovog suda, povezuju tužitelja s koruptivnom hobotnicom, pa je sasvim logično da je izgovorena za tužitelja uvreda koja izaziva duševnu bol.
17. Pored navedenog, ovdje je potrebno istaknuti da je vrlo važno tko izgovori uvredu, a tužena je jedna od vrlo poznatih i utjecajnih opozicijskih političara, koja je sasvim sigurno stekla velike simpatije javnosti zbog bespoštedne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala na najvišoj razini, i u tom pogledu javnost vjeruje takvim navodima. Stoga takve riječi posebno odjeknu u javnosti, a posljedično tome sasvim sigurno kod tužitelj stvara određene neugodnosti i duševnu bol.
18. Po mišljenju ovog suda, tužitelju temeljem odredbe članka 1100. stavak 1. i 3. ZOO-a u svezi članka 19. ZOO-a pripada naknada od 600,00 Eur na ime neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti, jer su riječi izgovorene od strane tužene prema tužitelju neprimjerene i uvredljive za tužitelja, budući isti kao nejavna osoba ima pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime, a navedena i dosuđena naknada je pravična satisfakcija imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.
19. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZOO-a ovaj sud je vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pa je stoga ostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja ocijenio neosnovanim.
20. Po mišljenju ovog suda, za pravilno odmjeravanje primjerene novčane naknade na strani tužitelja treba uzeti sve okolnosti odlučne za tu odluku: i to da je tužitelj poslovna osoba koja obavlja poslove od javnog interesa zbog čega mora preuzeti i "teret" interesa javnosti, i da je u vrijeme štetnog događaja bio "na meti" šire javnosti, a ne samo tužene.
21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
22. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Cijeneći sve okolnosti slučaja, u kojem je tužitelj uspio s osnovom, a s visinom djelomično, ovaj sud drži primjerenim odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 4. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
23. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
