Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-130/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JŽ, zbog kaznenog djela iz članka 274. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. listopada 2022., broj K-1172/19-15, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1172/19-15 od 25. listopada 2022., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv okrivljenog JŽ od 9. ožujka 2020. te je okrivljeni JŽ proglašen krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem novca, opisano i kažnjivo po članku 274. stavku 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci time da mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda te se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos 470,00 kuna / 62,38 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni JŽ ostvario kaznenim djelom iz članka 274. stavka 2. KZ/11. te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske pa je od okrivljenika oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u navedenom iznosu, te mu je naloženo da navedeni iznos u roku 15 dana od pravomoćnosti presude uplati u državni proračun Republike Hrvatske. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 300,00 kn (tristo kuna) / 39,82 eura[1] (trideset devet eura i osamdeset dva centa).

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se usvoji žalba, ukine presuda od 25. listopada 2022. i donese nova kojom se okrivljenika oslobađa krivnje, podredno da se usvoje navodi žalbe, ukine sporna presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Iako se okrivljeni žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne iznosi žalbene razloge već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući iznosi vlastite zaključke o izvedenim dokazima ne prihvaćajući zaključke i ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj iznosi vlastitu analizu iskaza svjedokinje ĐŽ na okolnost da svjedokinja nije primjetila da se radi o krivotvorini iz čega zaključuje da time ni okrivljeni nije imao saznanja da se radi o krivotvorini, na okolnost koji je gost mogao platiti određeni račun i u kojem iznosu, odnosno da je neživotna tvrdnja svjedokinje da je objasnila šefici o kojem se gostu radi, misleći na okrivljenika te na okolnost utvrđivanja predmeta kaznenog djela, odnosno identiteta novčanice obzirom da je svjedokinja izjavila da se ne sjeća da bi joj šefica pokazivala krivotvorenu novčanicu.

7.1. Također žalitelj iznosi i vlastitu analizu iskaza oštećene navodeći da su njene tvrdnje neosnovane u pogledu je li joj okrivljeni potvrdio da zna da je riječ o krivotvorenoj novčanici. Žalitelj ističe da okrivljeni na niti jedan način nije dao potvrdan odgovor već da je njemu netko novčanicu podvalio na Šalati.

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u pogledu kaznenog djela krivotvorenja novca odnosno da je okrivljeni lažni novac koji je primio u uvjerenju da je pravi nakon što je saznao da je lažan, stavio u opticaj. Prvostupanjski sud je dao potpunu i pravilnu ocjenu izvedenih dokaza za što je dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Dokaze je doveo u međusobnu vezu i s obranom okrivljenika te pravilno ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećene FŽ i svjedokinje ĐŽ kao i materijalnu dokumentaciju odnosno Izvještaj o vještačenju novčanice Nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom te službenu zabilješku o dojavi bez izvješća, dok je pravilno ocijenio obranu okrivljenika kao usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti.

9. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije sporno da je predmetna novčanica od 500,00 kuna krivotvorena kao ni da je okrivljeni kritične večeri bio u caffe baru "J" kada je platio novčanicom od 500,00 kuna račun od 180,00 kuna te da mu je uzvraćeno 300,00 kuna budući to ne spori ni okrivljeni. Sporno je je li okrivljeni znao da je predmetna novčanica od 500,00 kuna krivotvorena u trenutku kada je plaćao s njom račun djelatnici caffe bara. Iz analize obrane okrivljenika, a suprotno žalbenim navodima, okrivljeni je decidirano izjavio da mu je netko podvalio tu novčanicu koju mu je oštećena pokazala i rekla da je krivotvorena, a da ju je dobio kad je prodavao kokice na Šalati te mu je moguće netko podvalio. Dovodeći u vezu obranu okrivljenika u kojem navodi odakle mu sporna novčanica s iskazom oštećene FŽ koja je lažnu novčanicu od 500,00 kuna pokazala okrivljeniku, a koju je dobila od radnice u caffe baru ĐŽ, koja je i naplatila račun okrivljeniku, a on joj je dao 300,00 kuna i rekao joj da se podmiri i da je njemu netko to podvalio na Šalati te iskazom ĐŽ koja potvrđuje te navode, da je došao okrivljeni i platio novčanicom od 500,00 kuna i da mu je vratila 300,00 kuna te da je to i rekla oštećenoj FŽ, to ukazuje na svijest okrivljenika da stavlja lažni novac u opticaj. Naime, potpuno je neživotno da bi okrivljeni nakon što mu je oštećena FŽ pokazala spornu novčanicu istoj dao 300,00 kuna jer nema nikakvog dokaza da bi okrivljeni bio dužan 300,00 kuna oštećenoj po nekoj drugoj osnovi, osim navoda obrane okrivljenika da je bio dužan 300,00 kuna za štetu na ogradi oštećene koju je nanio svojim vozilom, pa je očito da je na taj način okrivljeni pokušao iskonstruirati vlastitu obranu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti i nepriznanja svijesti o stavljanju lažnog novca u opticaj.

10. Žalbeni navodi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za pribavljanje video nadzora platnog prometa i ispitivanje svjedoka ČŽ su također neosnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge obrane kao neosnovane i usmjerene na odugovlačenje kaznenog postupka s obzirom da su izvedenim dokazima utvrđene sve odlučne činjenice, a predloženi dokazi su takvi da ne bi doveli do drugačijeg utvrđenja, tim više što je oštećena jasno izjavila da joj je okrivljeni potvrdio svoju svijest o krivotvorenoj novčanici, u konačnici radi čega joj je i dao 300,00 kuna da pokrije štetu koju je prouzročio svojim postupanjem, a ČŽ nema neposrednih saznanja o događaju s obzirom da nije radila kritičnog dana u caffe baru već svjedokinja ĐŽ čiji iskaz je u cijelosti potvrđen iskazom oštećene i materijalnom dokumentacijom, a u konačnici i obranom okrivljenika.

11. Daljnji žalbeni navodi u pogledu odluke o kazni također su neosnovani. Žalitelj drži da je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom provjeravanja tri godine neosnovana i previsoko odmjerena te da bi bila primjerena novčana kazna koja bi se zamijenila radom za opće dobro.

11.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne sukladno članku 47. KZ/11. pravilno utvrdio da je okrivljeni postupao s izravnom namjerom, da je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža odnosno pravilno je utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost cijenio je činjenicu što je otac dva djeteta i primjerenog ponašanja na sudu te da je riječ o jednoj novčanici ali i protek vremena od počinjenja djela koji se ne može pripisati u krivnju okrivljenika. Kao otegotno pravilno je prvostupanjski sud cijenio kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje i tjelesne ozljede pa neovisno o tome što se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu ono ipak ukazuje na općenitu neusklađenost ponašanja okrivljenika sa zakonom tim više što je okrivljeni i prekršajno osuđivan.

11.2. Uz tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan i društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela te imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je prvostupanjski sud pravilno, a obzirom na propisanu kaznu zatvora, okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te uvjetnu osudu s rokom provjeravanja tri godine jer će se svrha kažnjavanja postići uvjetnom osudom.

11.3. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo to je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i oduzeo mu imovinsku korist koju je ostvario kaznenim djelom. Dakle, i po mišljenju ovog vijeća takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne prestroga kako ističe žalitelj jer se ista utvrđuje u odnosu na okrivljenika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na okrivljenika da ubuduće ne čini više kaznena djela te na resocijalizaciju okrivljenika.

12. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.), na temelju članka 482.

ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić