REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10640/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Brajković, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja – odvjetnice Valentine Thaller i zamjenice punomoćnika tuženika Viktorije Husnjak, odvjetnice u Zagrebu, dana 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. 02829, sklopljenog između stranaka 31. srpnja 2008. i čl. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, koji je 7. kolovoza 2008. zaključen i potvrđen- solemniziran kod javnog bilježnika Tanje Ferenc, iz Poreča, pod brojem OV-9110/08.
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju SC s naslova povrata preplaćenih iznosa anuiteta kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.288,73 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
-4,86 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.10.2008. do isplate,
-16,94 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.11.2008. do isplate,
-13,42 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.12.2008. do isplate,
-26,91 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 20.01.2009. do isplate,
-30,40 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.02.2009. do isplate,
-31,99 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.04.2009. do isplate,
-28,01 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.05.2009. do isplate,
-25,96 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.06.2009. do isplate,
-22,39 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 16.07.2009. do isplate,
-19,58 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.07.2009. do isplate,
-19,59 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.08.2009. do isplate,
-22,60 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.09.2009. do isplate,
-20,82 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 20.10.2009. do isplate,
-20,72 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.11.2009. do isplate,
-22,32 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.12.2009. do isplate,
-25,68 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.01.2010. do isplate,
-28,39 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.02.2010. do isplate,
-28,62 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.03.2010. do isplate,
-37,14 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 20.04.2010. do isplate,
-33,40 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.05.2010. do isplate,
-37,01 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.06.2010. do isplate,
-50,72 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 20.07.2010. do isplate,
-45,95 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.08.2010. do isplate,
-61,42 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.09.2010. do isplate,
-54,60 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.10.2010. do isplate,
-49,05 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.11.2010. do isplate,
-65,42 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.12.2010. do isplate,
-80,87 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.01.2011. do isplate,
-70,06 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.02.2011. do isplate,
-74,21 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.03.2011. do isplate,
-63,99 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.04.2011. do isplate,
-69,94 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.05.2011. do isplate,
-91,85 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.06.2011. do isplate,
-84,86 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.07.2011. do isplate,
-125,45 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.08.2011. do isplate,
-133,19 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.09.2011. do isplate,
-91,41 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.10.2011. do isplate,
-94,87 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.11.2011. do isplate,
-93,20 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.12.2011. do isplate,
-97,45 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.01.2012. do isplate,
-102,33 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.02.2012. do isplate,
-101,02 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.03.2012. do isplate,
-98,75 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.04.2012. do isplate,
-99,64 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.05.2012. do isplate,
-102,03 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.06.2012. do isplate,
-100,20 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.07.2012. do isplate,
-100,66 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.08.2012. do isplate,
-97,80 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.09.2012. do isplate,
-95,81 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.10.2012. do isplate,
-99,33 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.11.2012. do isplate,
-97,38 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.12.2012. do isplate,
-99,97 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.12.2013. do isplate,
-94,06 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.01.2013. do isplate,
-96,61 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.03.2013. do isplate,
-98,38 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.03.2013. do isplate,
-96,67 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.04.2013. do isplate,
-91,10 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.05.2013. do isplate,
-88,26 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.06.2013. do isplate,
-92,10 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.07.2013. do isplate,
-94,31 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.08.2013. do isplate,
-97,82 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.09.2013. do isplate,
-95,75 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.10.2013. do isplate,
-97,58 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.11.2013. do isplate,
-98,57 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.12.2013. do isplate,
-101,26 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.01.2014. do isplate,
-102,08 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.02.2014. do isplate,
-101,73 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.03.2014. do isplate,
-99,19 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.04.2014. do isplate,
-97,52 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.05.2014. do isplate,
-99,51 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.06.2014. do isplate,
-101,32 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.07.2014. do isplate,
-102,98 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.08.2014. do isplate,
-104,14 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.09.2014. do isplate,
-105,51 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.10.2014. do isplate,
-107,06 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.11.2014. do isplate,
-106,45 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.12.2014. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.01.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.02.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.03.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 21.04.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 21.05.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.06.2015. do isplate,
-101,22 € uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 24.07.2015. do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011.; po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju SC s naslova troškova zaključenja ugovora temeljem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi iznos od 595,37 EUR-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. kolovoza 2008. do isplate po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011.; po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju SC troškove postupka u iznosu od 2.254,46 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 31. srpnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 02829 na iznos od 27.777,83 CHF u protuvrijednosti u kunama, s namjenom kupnje osobnog automobila, s rokom otplate 84 mjeseca. Navodi kako je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule vezano uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog iznosa ugovorenog u anuitetima tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru. Navodi kako mu nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Upućuje na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra, stoga, predmetnu odredbu kojom je otplata po Ugovoru o kreditu vezana uz kretanje valute švicarskog franka, ništetnom te predlaže sudu donijeti odluku kojom ju utvrđuje ništetnom, a postavlja i kondikcijski zahtjev za isplatom iznosa koje je tuženik na temelju takve ništetne odredbe stekao u visini preplate s obzirom na vezanost kredita uz valutu švicarski franak u iznosu 6.288,73 Eur. Upućuje i na ništetnost odredbe Ugovora u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja troškova zaključenja Ugovora te postavlja zahtjev i za povratom preplate po toj odredbi u iznosu 595,37 Eur, sve sa zateznom kamatom koja na svaki iznos preplate teče od njegove uplate do konačne isplate, uz zahtjev za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2015., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi kako je Ugovor sklopio u dobroj vjeri te da je u potpunosti informirao tužitelja o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Ističe kako su promašeni i navodi tužitelja o ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za troškove zaključenja ugovora smatrajući ih zakonitim i valjano ugovorenima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
3. Tuženik se protivio preinakama tužbe i to kako onoj iz podneska tužitelja od 20. lipnja 2024., tako i onoj iz podneska tužitelja od 23. siječnja 2025. Sud je, međutim, obje preinake dopustio, s obzirom da su obje učinjene nakon izrade nalaza i mišljenja od strane financijskog vještaka. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio preplaćeni iznos po ništetnoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, što je u skladu i sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV – 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., kojim je zauzet izričit stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine (list 9-11 spisa), Ugovor o kreditu broj 02829 od 31. srpnja 2008. (list 12-16 spisa), plan otplate (list 17-18 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 164-166 spisa), financijski vještak usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje te dao njegovu dopunu (list 198-199 spisa) i saslušan je tužitelj (list 199-200 spisa).
5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 31. srpnja 2008. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđenog 7. kolovoza 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i ništetne odredbe o naknadi troškova obrade kredita.
7. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 02829 dana 31. srpnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 27.777,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja uz obvezu otplate kredita u iznosu vezanom uz valutu švicarski franak, kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od istoga dana. Nije sporno niti da je istim Ugovorom i Sporazumom ugovoreno plaćanje troškova za obradu kredita. Sporno je je li tuženik informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita u iznosu vezanom uz valutu švicarski franak, kao i odredbe o tzv. ulaznoj naknadi te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe, kao i iznos plaćen za naknadu troškova obrade kredita.
8. Suprotno navodima iz tužbe, na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).
9. Iz odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena otplata kredita plaćanjem mjesečnog obroka kredita u visini 419,08 CHF u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.
10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije tužitelja, sud je saslušao tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo.
11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio s obzirom da su mi bila potrebna sredstva za kupnju vozila. To vozilo bilo mu je potrebno za privatne potrebe i nije nikada korišteno za obavljanje nikakve djelatnosti. Nuđen mu je i kunski kredit i kredit vezan uz Euro i kredit vezan uz CHF, no odlučio se za kredit vezan uz CHF s obzirom da je bio najpovoljniji i rata je bila niža za 200-ak kuna mjesečno. Nitko ga pritom nije upozorio na rizike vezano uz sklapanje takvog ugovora u odnosu na druge vrste ugovora, a da je on znao da rata može toliko rasti zbog rasta tečaja, ne bi sklopio takav ugovor. Naime, rata je porasla s otprilike 1.800 na 2.600 ili 2.700 kn. Nije imao utjecaja na sadržaj toga ugovora, predočen mu je na već unaprijed sastavljenom obrascu. Što se ulazne naknade tiče, o toj odredbi nije mogao ništa pregovarati, rekli su mu da tako mora biti, a njemu pritom nije bilo niti jasno na što se ona odnosi. On je osobno platio sve rate kredita. Ugovor je pročitao, dao mu ga je na uvid predstavnik auto kuće, ali gledao je samo visinu rate koliko je ona iznosila u tome trenutku, a to je bilo 1.800,00 kn u odnosu na druge vrste kredita gdje je rata bila i do 2.200,00 kn. Nije tražio nikakva pojašnjenja i nije imao nikakve dileme, s obzirom da su mu rekli kako je CHF stabilna valuta. Nije pitao da li se može nešto mijenjati u ugovoru. Odmah nakon potpisa kod javnog bilježnika došao je natrag u auto kuću da mu predaju vozilo. Prethodno je dao učešće tako da su i oni bili sigurni u to da će sklopiti ugovor. Nije znao u trenutku sklapanja ugovora da valuta CHF može toliko rasti i da mu to može toliko štetiti kod otplate kredita.
12. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovoga iskaza nije doveden u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka.
13. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a nije mu bilo poznato niti na što se odnosi odredba o troškovima zaključenja ugovora niti je o toj odredbi imao ikakvu mogućnost pregovaranja.
14. Dakle, iako je tužitelj načelno znao da se visina anuiteta može mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznata s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.
15. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
16. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.
17. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.
18. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
19. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
20. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.
21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
22. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.
23. Vezano uz ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, na temelju iskaza tužitelja, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi jednokratnih troškova za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, a sporna odredba kojom se njemu kao potrošaču nameće obveza plaćanja navedenih troškova (tzv. ulazne naknade) bila je sastavni dio tipskog ugovora kojeg su banke sklapale s potrošačima.
24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
25. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
26. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.
27. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.
28. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ako niti u Ugovoru o kreditu nije naznačeno na što se trošak ulazne naknade odnosi niti je taj trošak jasno definiran, onda jasno i očito proizlazi da niti tužitelju kao potrošaču u sklapanju ugovora van njegove djelatnosti, to nije moglo biti jasno, a pritom je uvjerljivim prihvaćen navod i da mu nitko to nije pojasnio.
29. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi sadržanoj u čl. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.)
30. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, dok je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C-26/13, navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
31. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora o kreditu, kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga Ugovora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovaranja.
32. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
33. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
34. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 31. srpnja 2008. Ugovor o kreditu broj 02829 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 27.777,83 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja, svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: ŠKODA OCTAVIA, COMBI AMBIENTE 1.8 TSI, ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,99% godišnje na dan sklapanja Ugovora prema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 16. rujna 2008., a sljedećih svakog 16.-og dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen prema dobavljaču predmeta leasinga 20. kolovoza 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. za valutu CHF iznosio 4,511249 kn za 1 CHF pa je dakle ugovoreni iznos od 27.777,83 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 125.312,71 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. rujna 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi: ukupno 6.672,24 EUR, ako se promatraju samo pozitivne tečajne razlike ili ukupno 6.670,90 EUR, ako se promatraju i pozitivne i negativne tečajne razlike. Visina plaćene naknade za obradu kredita iznosila je 595,37 EUR, a naplaćena je 20. kolovoza 2008.
35. U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi vještak je naveo kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju u ovome predmetu ističući kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru na koji se primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju, a u konkretnom slučaju Zakon o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz siječnja 2015. (Narodne novine 9/2015), a kojim je određeno fiksiranje tečaja CHF u odnosu na kune u razdoblju od godine dana od dana stupanja na snagu te dopune i to na tečaj od 6,39 kn za 1 CHF. U odgovoru na navedeno vještak je naveo kako je u nalazu i mišljenju za cijelo razdoblje otplate primjenjivao ugovoreni prodajni tečaj NBH na dan izdavanja računa, a u razdoblju važenja citirane dopune taj tečaj bio je veći od tečaja koji je naveo. U tom smislu, ako sud utvrdi da je potrebno primijeniti odredbe citirane dopune, mišljenja je kako razlike obveza koje proizlaze iz promjene tečaja u razdoblju otplate predmetnog kredita iznose ukupno 6.288,73 Eura ako se promatraju samo pozitivne tečajne razlike odnosno 6.287,39 Eura ako se promatraju i pozitivne i negativne tečajne razlike a izračun istih je predao sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke. U ostalome, vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja.
36. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćeni su u cijelosti, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima, a niti stranke mu nakon dopune nalaza i mišljenja nisu prigovarale. Pritom je prihvaćen izračun iz dopune, s obzirom da je u zadnjem razdoblju otplate (od 23. siječnja 2015.) tečaj CHF bio fiksiran na temelju odredbe čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 9/2015) kojom je propisano kako se za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.
37. Prihvaćen je izračun bez uračunavanja tzv. negativnih tečajnih razlika, s obzirom da u ovome postupku tuženik nije podnio protutužbu niti je stavio prigovor radi prijeboja, tako da je sud odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a.
38. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale nakon njegove dopune na glavnoj raspravi.
39. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
40. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
41. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).
42. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i troškovima obrade kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).
43. Prihvaćen je stoga tužbeni zahtjev te je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, naloženo je tuženiku izvršiti povrat preplate po toj odredbi u visini 6.288,73 Eur sa zateznom kamatom, utvrđena je ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita te je naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 595,37 Eur, također sa zateznom kamatom.
44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom u ovome postupku. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava tri podneska (28.9.2023., 20.6.2024. i 23.1.2025., dok podnesak od 18.10.2024. nije bio potreban za vođenje parnice) u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife te zastupanja na ročištima 18.3.2024., 23.1.2025. i 30.4.2025. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 700 bodova pripada iznos 1.300,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 52,65 EUR i presudu u iznosu 120,00 EUR te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 331,81 EUR.
43. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 2.254,46 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).
U Zagrebu, 8. svibnja 2025.
Sutkinja
Ela Mišura Stopfer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja, uz rj o pristojbi na presudu u iznosu 120,00 EUR
2. Punomoćniku tuženika
