REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-494/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Đegercu, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika (protivnika osiguranja) SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Grugan Šagud, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja (predlagatelja osiguranja) protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P- 163/2025-3 od 27. ožujka 2025., 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja (predlagatelja osiguranja) i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-163/2025-3 od 27. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja (predlagatelja osiguranja) za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere na način da se radi osiguranja novčane tražbine tužitelja -predlagatelja osiguranja od tuženika - protivnika osiguranja u iznosu od 16.411,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10.02.2025. do isplate prema stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odredi p r i v r e m e n a m j e r a:

1. Zabranom Financijskoj agenciji da tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika-protivnika osiguranja izvrši plaćanje sa svih računa tuženika- protivnika osiguranja koji se vodi pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem za novčani iznos za koji je određene privremena mjera.

2. Zabrana iz točke 1. izreke ovog rješenja smatra se provedenom danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji.

3. Iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja kod banaka koje vode račune tuženika-protivnika osiguranja, koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, za koje je određena privremena mjera i zabrane isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

4.Nalaže se Financijskoj agenciji da izda nalog bankama koje vode račune tuženika- protivnika osiguranja koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem o provedbi zabrane isplate tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika-protivnika osiguranja, novčanog iznosa za koje je određena ova privremena mjera s računa tuženika-protivnika osiguranja.

5. Ova privremena mjera trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, kao i da se nalaže protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi troškove ovog postupka osiguranja u roku 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju – predlagatelju osiguranja da tuženiku – protivniku osiguranja naknadi trošak postupka osiguranja u iznosu od 625,00 EUR u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj (predlagatelj osiguranja). Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, postoje proturječja sama sebi odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni između sadržaja isprava u spisu i odluke prvostupanjskog suda; da su u konkretnomu slučaju ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere sukladno odredbama članka 344. i članka 345. stavka 1. točaka 4. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 121/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), a što prvostupanjski sud u svojoj odluci uopće nije primijenio pa je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava; da pogrešno prvostupanjski sud tumači i obrazlaže činjenicu da je tužitelj (predlagatelj osiguranja) imao 2 godine mogućnost da se upiše kao vlasnik nekretnine, a što nije učinio pa stoga sud smatra da ne postoji tražbina tužitelja (predlagatelja osiguranja) prema tuženiku (protivniku osiguranja), uzimljući u obzir da se on nakon izdavanja tabularne isprave od 2. studenoga 2018. nije mogao uknjižiti kao vlasnik nekretnine jer je Croatia osiguranje d.d. već pokrenula ovrhu u predmetu pod poslovnim brojem: Ovr-559/2017 i upisala zabilježbu ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru od 20. veljače 2017.; da je očito da prvostupanjski sud ne poznaje pravni institut izvanknjižnog vlasništva, a koje vlasništvo je stečeno na temelju valjanog i konzumiranog pravnog posla – Ugovora o kupoprodaji nekretnina i tabularne isprave, ali nije uknjiženo u zemljišnu knjigu; ga je ugovorena cijena nekretnine koja je predmet ovršnog postupka iznosila 35.000,00 eura, a koja cijena je u cijelosti isplaćena tuženiku (protivniku osiguranja), a zbog činjenice što tužitelj (predlagatelj osiguranja) nije uknjižen u zemljišne knjige, tuženik (protivnik osiguranja) nema pravo na tražbinu od prodane nekretnine u ovršnom postupku jer mu je nekretnina isplaćena u cijelosti; da, međutim, unatoč tomu, pogrešno prvostupanjski sud u svojoj odluci tvrdi da ne postoji tražbina tužitelja (predlagatelja osiguranja) od tuženika (protivnika osiguranja) te potpuno neosnovano dopušta da se tuženiku (protivniku osiguranja) dosuđuje dodatna cijena, nagrada od 16.411,14 eura, iako je kupoprodajnu cijenu za tu nekretninu od 35.000,00 eura već primio od tužitelja (predlagatelja osiguranja) kao kupca; da je takav stav prvostupanjskog suda potpuno pogrešan te utvrđene činjenice u potpuno pogrešno tumači odnosno uopće nije ocijenio sadržaj sklopljenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina i tabularnu ispravu; da je on dokazao da su ispunjene obje kumulativne pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 344. Ovršnog zakona i to vjerojatnost postojanja tražbine (sudska praksa smatra da podnošenjem tužbe smatra se da postoji vjerojatnost tražbine te podnesak ovršenika od 5. studenoga 2024. kojim je tuženik (protivnik osiguranja) suglasan da se višak kupovnine isplati tužitelju ( predlagatelju osiguranja) i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (a što je dokazano podneskom ovršenika od 13. prosinca 2024. kojim traži da se višak kupovnine isplati ovršeniku).

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prihvati kao osnovan njegov prijedlog za određivanje privremene mjere, uz naknadu troškova postupka osiguranja i troškova sastava žalbe odnosno, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja (predlagatelja osiguranja) nije osnovana.

5. Predmet ove pravne stvari je odluka o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine tužitelja (predlagatelja osiguranja) u iznosu od 16.411,14 eura zabranom Financijskoj agenciji da tuženiku (protivniku osiguranja) ili trećoj osobi po nalogu tuženika (protivnika osiguranja) izvrši plaćanje sa svih računa tuženika (protivnika osiguranja) koji se vodi pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem za novčani iznos za koji je određena privremena mjera, utemeljena na odredbama članka 344. stavka 1. OZ.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, odlučujući o takvomu prijedlogu tužitelja (predlagatelja osiguranja), isti odbio kao neosnovan, zaključujući da tužitelj (predlagatelj osiguranja) u prijedlogu za određivanje privremene mjere nije učinio vjerojatnom ni svoju tražbinu prema tuženiku (protivniku osiguranja) niti opasnost da će bez određivanja predložene mjere tuženik (protivnik osiguranja) spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati ističući, pri tomu, u bitnomu; da je tuženik (protivnik osiguranja) izdao tužitelju (predlagatelju osiguranja) tabularnu izjavu 2. studenoga 2018., kojom ga je ovlastio da bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na nekretnini prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina broj Ou- 98/2009 od 22. prosinca 2009. (stranice 6-16), a budući da je ovršni postupak pod poslovni brojem: Ovr-83/2020 ovrhovoditeljica Croatia osiguranje d.d. pokrenula protiv tuženika (protivnika osiguranja), kao ovršenika, pred Općinskim sudom u Bjelovaru 29. listopada 2020. radi prodaje predmetne nekretnine, dakle 2 godine nakon što je tužitelju (predlagatelju osiguranja) tuženik (protivnik osiguranja) izdao tabularnu izjavu kojom ga ovlašćuje da se upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama pa stoga ne postoji tražbina tužitelja (predlagatelja osiguranja) – prema tuženiku (protivniku osiguranja) koju bi trebalo osigurati predloženom privremenom mjerom, obzirom da upis tužitelja (predlagatelja osiguranja) kao vlasnika sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, nakon što mu je tuženik (protivnik osiguranja) izdao tabularnu izjavu, ni na koji način nije ovisio o volji ili radnji tuženika (protivnika osiguranja), nego isključivo o tužitelju (predlagatelju osiguranja) koji je radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini trebao podnijeti nadležnom Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem navedenih isprava (Ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2009. i tabularne izjave iz 2018.), a što nije učinio pa je, posljedično tomu, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, Croatia osiguranje d.d. radi naplate svoje tražbine prema tuženiku (protivniku osiguranja) pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru protiv tuženika (protivnika osiguranja) kao upisanog vlasnika sporne nekretnine, a po prodaji iste, Općinski sud u Bjelovaru je donio rješenje o namirenju poslovni broj: Ovr- 823/2020-159 od 2. prosinca 2024., kojim je naložio isplatu viška kupovne cijene u iznosu od 16.411,14 eura tuženiku (protivniku osiguranja), kao ovršeniku, a povodom žalbe tužitelja (predlagatelja osiguranja) Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-314/2024-2 od 2. siječnja 2025. odbacio njegovu žalbu s obrazloženjem da isti nije stranka u postupku niti jedna od osoba iz članka 112. stavka 1. OZ koja se namiruje iz kupovne cijene ostvarene prodajom ovršne nekretnine; a da iz sadržaja prijedloga za osiguranje ne proizlazi niti vjerojatnost da će bez određivanja predložene mjere tuženik (protivnik osiguranja) spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja, a pazeći pri tomu, dodatno, po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 50. stavka 5. u vezi s odredbe članka 290. OZ i sve u vezi sa odredbom članka 381. stavka 1. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

8. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ na koju ukazuje žalitelj, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ono ne bi moglo pravilno ispitati.

8.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

9. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Odredbom članka 344. stavka 1. OZ propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a prema odredbi stavka 2. toga članka predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, dok je odredbom stavka 3. toga članka propisano da se smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

11. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nisu kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje predložene mjere osiguranja, obzirom da u konkretnomu slučaju predlagatelj osiguranja, samo osnovom navoda: „Tuženik – protivnik osiguranja je prvotno pristao da se višak kupovnine iz ovršnog predmeta isplati tužitelju – predlagatelju osiguranja podneskom ovršenika od 05.11.2024. godine. Međutim, sud je ponovno pozvao ovršenika da dostavi podnesak, a kojim bi ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika da je suglasan sa isplatom kupovnine tužitelju, ali tuženik – protivnik osiguranja nije ovjerio svoj potpis, već je dostavio podnesak ovršenika od 13.12.2024. godine kojim predlaže da se kupovnina isplati u korist računa tuženika – protivnika osiguranja. Rješenjem o namirenju Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-823-2020 od 02.12.2024. godine naloženo je da se višak kupovnine isplati ovršeniku odnosno tuženiku – protivniku osiguranja“ (stranica 35 spisa) nije učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere tuženik (protivnik osiguranja) u konkretnomu slučaju spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove predmetne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

12. Naime, spomenuti navod tužitelja (predlagatelja osiguranja), sam po sebi, ne znači i da je on time učinio vjerojatnim da bi u konkretnomu slučaju tuženik (protivnik osiguranja) mogao spriječiti naplatu te njegove predmetne tražbine, bez da je ičim drugim, ozbiljnim, konkretnim, opravdao te svoje sumnje i navještaj te opasnosti (a što ne može nadomjestiti njegova tvrdnja da je: „dokazao je opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a što je dokazano time što se tuženik-protivnik osiguranja želi da se kupovnina isplati na njegov račun, iako je prethodno pristao da se isplati na tužiteljev račun“ - stranica 36 spisa), uzimljući pri tomu u obzir da se ne može se zasnivati utvrđenje, bar ne takvo da bi bilo uvjerljivo i logično, o postojanju te vjerojatnosti, ukoliko ni iz čega ne proizlazi da tuženik (protivnik osiguranja) svoju imovinu otuđuje, prikriva ili na drugi način njome raspolaže (članak 344. stavka 1. OZ) sa željom da mu oteža ili onemogući naplatu njegove predmetne tražbine.

13. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba postupka na koje je u žalbi ukazivala žalitelj niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja (predlagatelja osiguranja) odbiti u cijelosti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi sa odredbom članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

14. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troškova sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ).

U Puli – Pola 8. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Ružić