REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-71/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ive Kancijanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb sa sjedištem u [adresa], OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-15439/2021-27 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-15439/2021-27 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II/ i IV/ izreke.

II Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-15439/2021-27 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III/ izreke.

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-15439/2021-27 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III/ izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, [adresa], OIB: 46377257342, da tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 186,48 eura / 1.405,03 kuna zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 1,53 eur od dana 16.07.2016.godine,

-na iznos od 1,99 eur od dana 16.08.2016.godine,

-na iznos od 2,92 eur od dana 16.09.2016.godine,

-na iznos od 1,53 eur od dana 16.10.2016.godine,

-na iznos od 4,80 eur od dana 16.11.2016.godine,

-na iznos od 3,45 eur od dana 16.12.2016.godine,

-na iznos od 7,28 eur od dana 16.01.2017.godine,

-na iznos od 1,56 eur od dana 16.02.2017.godine,

-na iznos od 5,59 eur od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 2,09 eur od dana 16.04.2017.godine,

-na iznos od 2,64 eur od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 3,51 eur od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 7,78 eur od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 1,52 eur od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 6,99 eur od dana 16.10.2017.godine,

-na iznos od 4,62 eur od dana 16.11.2017.godine,

-na iznos od 0,17 eur od dana 16.12.2017.godine,

-na iznos od 7,27 eur od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 4,49 eur od dana 16.08.2018.godine,

-na iznos od 4,12 eur od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 11,23 eur od dana 16.10.2018.godine,

-na iznos od 1,16 eur od dana 16.11.2018.godine,

-na iznos od 3,69 eur od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 11,60 eur od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 3,64 eur od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 3,72 eur od dana 16.03.2019.godine,

-na iznos od 8,41 eur od dana 16.04.2019.godine,

-na iznos od 2,15 eur od dana 16.05.2019.godine,

-na iznos od 1,45 eur od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 15,33 eur od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 1,21 eur od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 7,61 eur od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 6,89 eur od dana 16.10.2019.godine

-na iznos od 0,52 eur od dana 16.11.2019.godine

-na iznos od 4,04 eur od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 8,81 eur od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 4,84 eur od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 9,27 eur od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 5,06 eur od dana 16.04.2020.godine,

pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko iznosa dosuđenih 186,48 eura / 1.405,03 kuna pa do iznosa zatraženih 3.649,88 eura / 27.500,00 kuna, odnosno za iznos od 3.463,40 eura / 26.094,99 kuna sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 347,44 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 22. veljače 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.046,87 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 22. veljače 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude (u dijelu pod točkom II/, III/ i IV/ izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da pobijani dio presude pod točkama II/, III/ i IV/ izreke nije na zakonu osnovan; da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer je izreka pobijanog dijela presude u suprotnosti s njezinim obrazloženjem i sa dokazima izvedenim tijekom postupka; da je prvostupanjski sud prigodom odlučivanja o troškovima postupka pogrešno protumačio relevantne okolnosti slučaja, vrijednost predmeta spora i ishod postupka pa je pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnim troškovima; da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir da se tuženik cijelo vrijeme protivio pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, a zbog čega su se provodili dokazi te je uzrokovao troškove tužitelju pa nema nikakve osnove za odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka; da se u konkretnomu slučaju ne radi o povlačenju tužbe već o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, obzirom na to da tužitelj nema stručnih znanja za točno postavljanje tužbenog zahtjeva tako da, posljedično tomu, treba smatrati da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu; da kada bi tužitelj i djelomično uspio u ovomu sporu, i tada bi u ovomu slučaju trebalo troškove odmjeriti samo tužitelju; da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da tuženik niti u jednomu dijelu nije uspio u sporu, dok je tužitelj uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom pa ne postoje uvjeti za dosuđivanje troškova razmjerno uspjehu u postupku.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da se pobijana presuda u tomu dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da se u cijelosti prihvati i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka prema zatraženom troškovniku te uz naknadu troška sastava ove žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka (pod točkom III/ izreke pobijane presude) žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio parnični trošak čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavcima 2. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i pogrešno primijenio materijalno pravo; da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP kada je zaključio da je tužitelj uspio u sporu sa omjerom od 5 % i sukladno tomu omjeru tužitelju dosudio parnični trošak; da je, naime, prvostupanjski sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 186,48 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, a odbio preostali dio njegovog tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 3.463,10 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, a što znači da je tužitelj uspio u sporu u pogledu osnove i visine sa omjerom od 5,11%, dok je tuženiku uspio u sporu pogledu osnove i visine sa omjerom od 94,89 %; da, slijedom navedenog, uzimljući u obzir uspjeh stranaka u sporu, sasvim je jasno da tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška od tuženika pa je prvostupanjski sud morao u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška umjesto da naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak; da ukoliko bi drugostupanjski sud zauzeo stav da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa omjerom od 5 %, tada tuženik smatra da je prvostupanjski sud morao primijeniti odredbu članka 154. stavka 4. ZPP i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

3.1. Žalbeni je prijedlog da se, sukladno žalbenim navodima, preinači pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III/ izreke prvostupanjske presude uz dosudu troškova žalbenog postupka ne ime troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 60,00 eura odnosno, podredno, da se pobijana odluka ukine i predmet u tomu dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Obzirom na žalbu tužitelja u dijelu u kojemu ističe da navedenu presudu pobija i u odnosu na „točku III/ izreke presude“, valja istaknuti da je žalba tužitelja protiv navedene presude u pobijanom dijelu pod točkom III/ izreke, dakle u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 347,44 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 22. veljače 2024. pa do isplate, nedopuštena, jer po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužitelj nema pravni interes podnijeti žalbu protiv ovog spomenutog dijela prvostupanjske presude (dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka) u kojemu je on uspio u sporu pa je, posljedično tomu, na temelju odredbe članka 380. točke 1. u vezi odredbe članka 367. stavka 1. i članka 358. stavka 3., a sve u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, valjalo žalbu tužitelja u tomu dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

7. Ispitujući, pak, prvostupanjsku presudu u preostalom pobijanom dijelu, u granicama žalbenih navoda tužitelja i tuženika, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

8. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i tužitelj (sadržajno) i tuženik (izrijekom), jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio „niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 154. stavaka 2. i 4. ZPP“ na koju izrijekom ukazuje, jer je u ovomu postupku o troškovima postupka pravilno odlučeno, pravilnom primjenom materijalnog prava prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Žalba tužitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i članak 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovomu sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

10. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće i razlike plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada za razdoblje od ožujka 2016. do travnja 2020.

12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka (članak 8. ZPP) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naložio neka tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 186,48 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne dijelove toga iznosa navedene u izreci, a po njihovu dospijeću (točka I/ izreke), dok je u preostalomu dijelu, u visini od 3.463,40 eura, tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II/izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadni prouzročeni mu parnični trošak isplatom iznosa od 347,44 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 22. veljače 2024. do isplate (točka III/ izreke), dok je u preostalomu dijelu, u visini od 1.046,87 eura, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, zaključujući: da prema odredbi članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom člankom 91. stavkom 3. ZR; da je visina predmetne tužiteljeve tražbine utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka - Centra za financijska vještačenja d.o.o., iz kojeg proizlazi da razlika plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada kao i razlika naknade plaće iznosi ukupno 195,77 eura, pri čemu je vještak dodatke računao u odnosu na visinu osnovne plaće, a obzirom na opseg prekovremenog rada; da je tužitelj, koji je odnosnom tužbom bio zatražio isplatu iznosa od 3.649,88 eura, tužbeni zahtjev konačno uskladio prema izračunu sudskog vještaka, potražujući isplatu iznosa od 195,77 eura, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe; da budući da se tuženik već upustio u raspravljanje u ovomu predmetu, za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP, a obzirom na to da se podneskom od 16. siječnja 2024. tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, u postupku je valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu koji je naznačen u tužbi; da je djelomično osnovan po tuženiku prigovor zastare tužiteljeve tražbine i to u dijelu koji se odnosi na mjesece ožujak, travanj i svibanj 2016. u ukupnom iznosu od 9,29 eura, budući da je tužba podnesena 13. srpnja 2021. te su sve tražbine koja dospijevaju prije 13. srpnja 2016. u zastari, sve sukladno odredbi članku 139. ZR; da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela te će odmjeriti trošak stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici i dosuditi troškove sukladno postotku koji je preostao nakon prethodnog obračuna, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva; da je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji je predmetom ovoga postupka tužitelj uspio u omjeru od 52,5 %, a tuženik u omjeru od 47,5 %, pri čemu je tužitelju priznat omjer uspjeha od 100 % u pogledu osnove zahtjeva, a kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se postotak od 5 % uspjeha na strani tužitelja; da je visina troška tužitelja određena sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku i to prema vrijednosti premeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (195,77 eura); da se trošak tužitelja odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), sastava dva obrazložena podneska od 10. veljače 2023. i 9. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), zastupanja na dva ročišta u iznosu od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 250,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 62,50 eura na ime troškova PDV po stopio od 25 % (Tbr. 46) te iznos od 331,81 eura za troškove provedenog financijskog vještačenja; da sukladno omjeru uspjeha tužitelja u sporu, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 347,44 eura, pri čemu je trošak financijskog vještačenja priznat u omjeru od 100 %.

13. Suprotno žalbenim oba žalitelja, ovakve zaključke prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji izjavljenim žalbama.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ pa je, posljedično tomu, prvostupanjski sud pravilno meritorno odlučio i o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao (konačno usklađenim tužbenim zahtjevom nakon provođenja financijskog vještačenja), budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio o raspravljanje o glavnoj stvari (tako i Revd 1295/2021-2 od 1. lipnja 2021.).

15. Povratno, odnosnom presudom sud prvog stupnja je zakonito i pravilno postupio kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu nezastarjelog dijela tužiteljeve tražbine utvrđene u postupku provedenim financijskim vještačenjem (pod točkom I/ izreke koja nije bila predmetom žalbenog pobijanja) i posljedično tomu je, također, zakonito i pravilno postupio kada je prestali dio tužbenog zahtjeva, u iznosu od 3.463,40 eura, odbio kao neosnovan (u pobijanom dijelu pod točkom II/izreke), uzimljući pri tomu da iz sadržaja u postupku provedenog vještačenja (na koje stranke nisu imale primjedbi) ne proizlazi osnovanost toga dijela tužbenog zahtjeva, a cijeneći pri tomu i da je sud prvog stupnja u tomu dijelu pravilno utvrdio djelomičnu osnovanost po tuženiku istaknutog prigovora zastare tužiteljeve tražbine i to u dijelu koji se odnosi na mjesece ožujak, travanj i svibanj 2016. u ukupnom iznosu od 9,29 eura, budući da je tužba podnesena 13. srpnja 2021. te su sve tražbine koja dospijevaju prije 13. srpnja 2016. u zastari, sve sukladno odredbi članku 139. ZR, a koja pravilna utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja tužitelj, prema sadržaju svojih žalbenih navoda, ničim nije osporio niti pokušao osporiti pa je njegovu žalbu u tomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

16. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 2. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovomu sudu dao u svemu vrlo jasne i ovomu sudu prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji izjavljenim žalbama.

16.1. Na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16.2. Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP proizlazilo bi da je tužitelj uspio u sporu u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 5 % (jer mu je dosuđeno ukupno 186,48 eura u odnosu na tužbenim zahtjevom zatraženi iznos od 3.649,88), dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100 % što ukupno iznosi 105,00 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev uspjeh u sporu od 52,50 %, dok je tuženik uspio u pogledu visine sa 95,00 %, a u osporavanju pravne osnove sa 0 % što ukupno iznosi 95,00 %, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov uspjeh u sporu od 47,50 % pa je valjalo od postotka tužiteljevog uspjeha u sporu od 52,50 % oduzeti postotak tuženikova uspjeha u sporu od 47,50 %, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela i na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 5,00 %, kako je to, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, pravilno utvrdio i prvostupanjski sud i troškove zastupanja tužitelja odmjerio sukladno tomu postupku uspjeha u sporu (od 5,00 %), dok je troškove u postupku provedenog financijskog vještačenja tužitelju pravilno priznao u cijelosti (100 %), uzimljući pri tomu u obzir da kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti s obzirom na to da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (tako i Rev-675/2023-2 od 8. svibnja 2024.).

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tužitelja (u pobijanom dijelu pod točkama II/ i IV/ izreke) i tuženika (u pobijanom dijelu pod točkom III/ izreke) i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I (u odnosu na žalbu tužitelja) i točkom II (u odnosu na žalbu tuženika) izreke ove presude.

18. Kako ni tužitelj niti tuženik nisu uspjeli sa svojim žalbama, odbijen je kao neosnovan njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ovoga rješenja.

U Puli – Pola 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan