REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: Povrv-125/2024-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, OIB:57362618039, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetnicima iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tužene KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva 59, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, temeljem članka 193. st. 2 i članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP-a), dana 8. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po Javnom bilježniku Marka Bilandžija iz Garešnice, pod poslovnim brojem OVRV-3834/2024 od 3. lipnja 2024. godine, ukida se u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se da tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, naknadi tuženoj KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 62,50€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika KG, javnom bilježniku Marku Bilandžija iz Garešnice, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 319,42€ sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Svoje potraživanje temelji na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prema kojem tužena mu kao ovršenik duguje iznos od 319,42€, na ime dospjelih tražbina za vodne usluge i naknade za nekretnine u [adresa], za period od travnja 2023. do prosinca 2023. godine te obračunatu zakonsku zateznu kamatu 11,80€ obračunatu do 24. travnja 2024. godine.

3. Javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem OVRV-3834/2024 dana 3. lipnja 2024. godine, na koje je tužena KG kao ovršenik pravovremeno podnijela prigovor.

U prigovoru navodi da u cijelosti osporava rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku Marku Bilandžija iz Bjelovara kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine potraživanja.

Ističe da ovršenik nema nepodmirenih obveza prema ovrhovoditelju a niti je obveznik plaćanja iznosa od 331,22€.

Također, ističe da iz vjerodostojne isprave koja je priložena predmetnom Rješenju nije razvidno odakle proizlazi istaknuto potraživanje niti je čime dokazano postojanje obveze na plaćanje. Osim toga, nejasno je na koji način je ovrhovoditelj došao da predmetnog iznosa, koji potražuje. Sve svoje prethodno postojeće obveze ovršenik je podmirio ovrhovoditelju u cijelosti.

Slijedom svega ranije navedenog, ovršenik predlaže da sud donese odluku kojom se prijedlog ovrhovoditelja odbacuje. Podredno, ovršenik predlaže da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi i ukine provedene radnje, a postupak nastavi kao u postupku protiv platnog naloga. Nakon provedenog postupka, ovršenik predlaže donijeti odluku kojom se ovršni prijedlog odbacuje, odnosno platni nalog se u cijelosti ukida, a ovrhovoditelja, odnosno tužitelja se obvezuje na naknadu parničnih troškova ovršeniku. Ovršenik potražuje trošak za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 25 bodova uvećano za trošak PDV-a a sve sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife.

4. Sud je donio rješenje pod poslovnim brojem Povrv-125/2024-3. dana 14. kolovoza 2024. godine, kojim je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marka Bilandžija pod poslovnim brojem OVRV-3834/2024 od 3. lipnja 2024. godine stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve provedene ovršne radnje, te odlučio da će se postupak u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-125/2024, tj. u izvod iz poslovnih knjiga (list 7), u preslik naloga za plaćanje iznosa od 356,22€ (list 8), u preslike računa za period od travnja do prosinca 2023. godine (list 32-71), u nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine (list 101-110).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka LG (list 97-98)

6. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

7. Novčana tražbina tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja za vodne usluge i naknade za period od travnja do prosinca 2023. godine.

9. Između stranaka je sporna visina i osnova tužiteljeva potraživanja.

10. Novčana tražbina tužitelja odnosi se na naknadu za vodne usluge i naknade za period od travnja do prosinca 2023. godine u iznosu od 319,42€ te 11,80€ obračunate kamate.

Visina naknade za svaki mjesec proizlazi iz tužiteljevog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 25. travnja 2024. godine kao i dostavljenih preslika računa.

11. Tužena u svom pismenom podnesku od 27. rujna 2024. godine, između ostalog, navodi da nije korisnica niti u posjedu predmetne nekretnine i da nikada nije koristila usluge tužitelja pa da nije niti dužna platiti nastale troškove s obzirom da je njezino prebivalište u [adresa], te se poziva na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine iz koje proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana, koji je predmetna nekretnina u ovom postupku, utvrđen ništetnim uz obrazloženje da je sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle, te je presudom naloženo brisanje izvršenog upisa sa imena tuženice i da se predmetna nekretnina upiše na stvarne vlasnike OG i LG koji su zapravo i u posjedu predmetne nekretnine.

12. Radi razjašnjenja te sporne činjenice sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka LG iz čijeg iskaza proizlazi da u stanu u [adresa] na adresi [adresa] je živjela njegova pok. majka SG kao i on i njegov brat s tim da majka je živjela sve do svoje smrti 2001. godine a brat CG je ostao tamo živjeti i danas živi u tom stanu. On je živio isto u tom stanu a kasnije je otišao kod supruge u Radensku 4 a i tamo je danas u Radenskoj 4, živi sa suprugom. Troškovi koji su teretili stan u [adresa] su prvo išli na njegovu majku SG do njezine smrti, a nakon toga režijski troškovi su dolazili na njega ili brata, ne zna točno, na prezime LG i plaćani su ti troškovi. Da postoje neke promjene na vlasništvu na tom stanu oni su saznali negdje 2018. godine kada je došla na vrata mlađa ženska osoba koja se predstavila kao KG i rekla da je ona njihova sestra i da je ona vlasnica stana i odmah su oni išli u MUP u Petrovoj prijaviti to. Isto tako, uočili su da je na kasliću za poštu došlo do promjene i na zvonu do promjene prezimena tako da sa SG i LG je stavljeno KG i onda su oni reagirali i pitali predstavnika stanara te im je rečeno da su dobili od Gradskog stambenog tko je vlasnik stana i onda su angažirali odvjetnika koji je onda provjerio u zemljišnim knjigama i utvrđeno je da je doista upisana KG i odvjetnik je poduzeo određene pravne radnje kako bi se oni zaštitili i onda je krenuo postupak i sada je u ponovljenom postupku donesena nepravomoćna presuda u njihovu korist tako da je utvrđen ugovor o darovanju ništetnim. Isto tako vođeni su i drugi postupci gdje je SG tvrdila da je ona SG iz [adresa] a njegova majka. U periodu od travnja do prosinca 2023. godine u tom stanu [adresa] živio je njegov brat CG. KG nikada nije živjela u tom stanu kao niti SG iz [adresa] koja nije njegova majka, već je u tom stanu živjela njegova majka SG rođena 1934. godine u Zagrebu koja je taj stan i dobila od svog poduzeća i kasnije otkupila. Sve uplatnice su išle na adresu KG gdje ima prebivalište u [adresa] i u tom periodu nisu ni dobivali račune na adresu [adresa], nego su računi išli u [adresa] jer u to vrijeme je bila upisana kao vlasnica stana i koliko je njemu poznato računi nisu dolazili na adresu [adresa] već na adresu u [adresa] gdje živi KG. U utuženom razdoblju on nije plaćao nikakve režijske troškove tužitelju kao što je voda ili slično ali ne zna ni da li je brat a što se tiče promjene vlasništva, još uvijek je upisana KG sve dok se ne dobije pravomoćna odluka od suda s obzirom da je presuda još uvijek nepravomoćna jer je tužena tamo istakla žalbu. Predmetni stan je 38m2. Ne zna ni sada da li dolaze računi na adresu [adresa] što se tiče režijskih troškova, ali brat tamo živi kao što je živio u periodu, kao što je rekao od travnja do prosinca 2023. godine i koristi sve usluge koje terete stanovanje kao što je voda, čistoća i slično.

Dakle, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da tužena nikada nije koristila predmetnu nekretninu za koju tužitelj potražuje naknadu za vodne usluge i naknade iako je još uvijek upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama.

13. Tužena se pozvala na nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022 od 23. listopada 2023. godine tvrdeći da predmetnu nekretninu nikada nije koristila niti je bila ikada u posjedu već da istu su uvijek imali u posjedu CG i ŠG koji su i stvarni vlasnici.

14. Uvidom u nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022 od 23. listopada 2023. godine koja je pribavljena kroz eSpis, proizlazi da je u izreci pod točkom I utvrđeno da je darovni ugovor zaključen dana 29. travnja 2016. između SG, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1950. i tužene KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan, što su tužene dužne priznati i trpjeti brisanje imena KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] sa nekretnina uknjiženih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zkčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] površine 315,6 čhv ili 1135m2 povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21) stan br. 21- u prvom katu koji se sastoji od boravka, spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u površini od 32,30 čm sa drvarnicom od 5,39 čm u podrumu, sve k. o. [katastarska općina], te trpjeti uknjižbu tužitelja ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŠG CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedinih zakonskih nasljednika iza njihove pokojne majke SG iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] na opisanim nekretninama.

Isto tako, iz obrazloženja iste presude proizlazi da tužena nikada nije stanovala u predmetnoj nekretnini niti je na bilo koji način koristila niti prije zaključenja ugovora o darovanju a niti nakon toga.

Stoga, iako se tužena žalila na navedenu presudu, dakle, iz iste presude proizlazi da tužena nikada nije bila posjednik predmetne nekretnine a što potvrđuje i iskaz svjedoka LG, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan.

15. Tužitelj je dostavio preslike računa za razdoblje od travnja do prosinca 2023. godine iz kojih je vidljivo da tuženu KG, [adresa] tereti za vodne usluge i naknade.

16. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da tužena nikada nije bila posjednica niti korisnica predmetne nekretnine za koju tužitelj je ispostavio navedene račune za nekretninu [adresa] u [adresa], to onda sud nalazi da tužena nije niti dužna platiti navedenu uslugu koja joj nije niti pružena.

17. U razdoblju pružanja usluge opskrbe pitkom vodom na koji se odnosi novčana tražbina tužitelja primjenjivale su se odredbe Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19). Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 6., čl. 37. i čl. 39. navedenog zakona, korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.

Sukladno čl. 37. istoga zakona Ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge, a sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

18. Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst, 94/17).

Dakle, nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. Dakle, i kad je provedena uknjižba prava vlasništva ista se mora temeljiti na valjano očitovanoj volji dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U konkretnom slučaju ne postoji valjano očitovana volja dotadašnjeg vlasnika da vlasništvo stana prijeđe na tuženicu.

19. Prema navedenom tražbina tužitelja nije osnovana jer on nije dokazao da je tuženica u mjesecima na koje se odnosi njegova tražbina bila zakonita posjednica ili korisnica nekretnine - stana na adresi [adresa].

20. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tuženica tijekom svojih očitovanja za vrijeme trajanja postupka, između ostalog, isticala da na adresi [adresa] nikad nije živjela te da je radi spornog vlasništva vođen parnični postupak kojim je utvrđena ništetna isprava temeljem koje je proveden njezin upis u zemljišne knjige za nekretninu na koju se odnosi pružanje vodnih usluga i naknada.

21. Osim toga, iz nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle s nevlasnikom.

22. Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) Dakle, nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima.

23. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

24. Dakle, i kad je provedena uknjižba prava vlasništva ista se mora temeljiti na valjano očitovanoj volji dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U konkretnom slučaju ne postoji valjano očitovana volja dotadašnjeg vlasnika da vlasništvo stana prijeđe na tuženicu.

25. Prema navedenom tražbina tužitelja nije osnovana jer nije dokazao da je tuženica u mjesecima na koje se odnosi njegova tražbina bila zakonita posjednica ili korisnica nekretnine - stana na adresi [adresa], a tuženica tvrdi da nije koristila stan, pa je sud uz činjenicu da tuženica nije vlasnica stana jer ga nije mogla steći od nevlasnika, prema svim navedenim zakonskim odredbama primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

26. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak može teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude ( Zaključak VSRH od 2. lipnja 2017.).

27. Stoga je sud ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženici kao ovršenici naloženo da plati tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama, te predvidive troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1.

ZPP-a i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u postupku, to je onda dužan tuženiku nadoknaditi troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženiku, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Sud je tuženiku priznao trošak za sastav prigovora uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 62,50€ a sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je sud naložio tužitelju da navedeni trošak plati tuženiku u roku od 15 dana.

Budući da tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova u odnosu na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a to onda sud nije tuženiku priznao zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove.

U Grubišnom Polju, 8. svibnja 2025. godine

S u t k i n j a :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana održavanja ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude tj. od 8. svibnja 2025. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja. Žalba se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1.,2, 4.,5.,6., 8., 9. 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a).