P-1103/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika 1. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nikolini Koletić Carić, odvjetnici u Samoboru i 2. HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo, OIB:87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, zastupane po punomoćniku Sandri Grilec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon usmene glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno te njegovog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, i u odsutnosti uredno pozvane I-vo tužene i njenog punomoćnika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP), 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-187/2023 od dana 01.03.2023. godine po prijedlogu Hrvatske poštanske banke d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB:87939104217 protiv JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišoknjižnog odjela u Biogradu na Moru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao MALI ZAGLAV, IZGRAĐENO ZEMLJIŠTE površine 11 m2, IZGRAĐENO ZEMLJIŠTE površine 57 m2, DVORIŠTE površine 281 m2, ukupne površine 349 m2, i to u odnosu na: 1. suvlasnički dio:., zabilježbom ovrhe u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom u odnosu na treću osobu UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Nalaže se tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da II-go tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI, dioničko društvo, OIB:87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je upućun na ovu parnicu, a iz razloga je s I-vo tuženicom 14.03.2019. zaključio Darovni ugovor kojim je 1.-tuženic nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] Mali Zaglav od 349 m2 (izgrađeno zemljište od 57 m2, dvorište od 281 m2, izgrađeno zemljište od 11 m2) ukupno 349 m2 darovala tužitelju. Darovni ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Slavka Remenarića istog dana pod brojem OV- 1351/2019. Darovnim ugovorom 1. - tuženica je u čl. II ovlastila tužitelja da ishodi uknjižbu prava vlasništva, te člankom III predala u posjed predmetne nekretnine. Tužitelj je nadležnoj poreznoj upravi podnio poreznu prijavu te platio porez na promet nekretnina. Na poreznoj upravi tužitelj je od djelatnika obaviješten da je time učinio sve potrebno. Tužitelj je zbog navedenog bio u uvjerenju da ne treba poduzimati nikakve daljnje pravne radnje te iz neznanja nije proveo uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tužitelj je stupio u posjed predmetne nekretnine sukladno zaključenom Darovnom ugovoru s danom zaključenja Darovog ugovora 14.03.2019. godine i od tada uredno snosi sve troškove vezano za predmetnu nekretninu. Zbog navedenog vlasnik cijelih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je tužitelj NK jer je 1.-tuženica svoj suvlasni dio darovala još 2019. godine tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu I-vo tužena priznaje u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1 U odgovoru na tužbu II-go tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći tuženik navodi da je u trenutku određivanja ovrhe nekretnina bila a i sada jest u suvlasništvu I-vo tužene, da je II-go tuženik kao vjerovnik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Radi osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zaključak Općinskog suda u Zadru broj Ovr-187/2023 od 25.10.2023. (list 6-9), prijedlog i rješenje o ovrsi (list 10- 17), izvadak iz poslovnih knjiga (list 18), potvrda privatne isprave (list 19 do 20), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22), ugovor o darovanju (list 28-31), saslušan je tužitelj (list 56-57).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj Zaključkom Općinskog suda u Zadru, broj Ovr- 187/2023 od 25.10.2023. kao treća osoba upućen da u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka zaključka pokrene parnicu protiv stranaka (ovršenice JK i ovrhovoditelja Hrvatske poštanske banke d.d.) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-187/2023 Općinskog suda u Zadru od dana 01.03.2023. godine zbog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje II tuženika.

5.1. Nije sporno da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-187/2023 od 01.03.2023. određena ovrha na temelju Izjave o suglasnosti od 26.11.2013. koju je potvrdio Javni bilježnik Vesna Kelečić iz Zagreba, 26.11.2013. godine, Posl. br. OV- 15142/2013, kao i Izvatka iz poslovnih knjiga od 11.02.2019., a radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine u ukupnom iznosu od 99.736,32 HRK/13.237,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 89.936,03 HRK/11.936,58 EUR od 12.02.2019. do isplate te na iznos od 9.800,29 HRK/1.300,72 EUR (zatezne kamate) na koji iznos ne teku kamate prema kamatnoj stopi pobliže opisanoj u rješenju te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi pobliže opisanoj u rješenju.

5.2. nije sporno da je tužitelj s I-vo tuženom kao svojom sestrom zaključio Darovni ugovor 14. ožujka 2019., ovjeren kod javnog bilježnika Slavka Remenarića u [adresa] istog dana pod brojem OV- 1351/2019, kojim je I-vo tužena nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Mali Zaglav od 349 m2 (izgrađeno zemljište od 57 m2, dvorište od 281 m2, izgrađeno zemljište od 11 m2) ukupno 349 m2 darovala tužitelju.

6. Sporno je ima li tužitelj temeljem Darovnog ugovora pravo koje sprečava ovrhu.

7. Tužitelj smatra je vlasnik predmeta ovrhe odnosno ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] Mali Zaglav od 349 m2 (izgrađeno zemljište od 57 m2, dvorište od 281 m2, izgrađeno zemljište od 11 m2) ukupno 349 m2 te da ima pravo koje sprečava ovrhu, te da je stoga ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Zadru radi prodaje nekretnine nedopuštena.

8.Međutim, tužitelj sklapanjem darovnog ugovora od 14. ožujka 2019. nije postao vlasnikom suvlasničkog dijela na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.1.Naime, temeljem odredbe čl. 119. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 152/08 dalje u tekstu: ZV-a) propisano je da se vlasništvo stječe zakonom predviđenom upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi.

8.2.Stoga, iako tužitelj ima ispravu kojom je mogao ostvariti upis u zemljišnu knjigu, taj upis nije zatražio, pa u trenutku pokretanja ovršnog postupka i donošenja rješenja o ovrsi Općinskog sud u Zadru broj Ovr-187/2023 kao suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine bila je upisana I-vo tužena.

9. Temeljem odredbe čl. 8. st. 1. I 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19, 128/22, 155/2023 i 127/2024) zemljišne knjige, izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, te se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično stanje i pravno stanje zemljišta.

9.1.Tako i st. 4. Istog članka štiti osobu koja je u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljišnu knjigu, a što je u skladu s odredbom čl. 122. ZV-a koja propisuje da onaj tko postupa u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, te se nedostatak dobre vjere ne može prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

10. U tom smislu, irelevantan je navod tužitelja na glavnoj raspravi održanoj 20. veljače 2025. da nije znao da nakon sklapanja Darovnog ugovora s I-vo tuženom mora ugovor predati na provedbu u zemljišnu knjigu, odnosno da mu je službenik u poreznoj upravi rekao da ništa dalje ne treba činiti. Ovo naime nije logično niti životno, a u svakom slučaju ovakvi navodi ne ispričavaju tužitelja. Tužitelj je naveo da je s I-vo tuženom dogovorio da nju isplati iz predmetne nekretnine, no da su sklopili darovni ugovor prema savjetu pravnice. Iako tužitelj ne navodi koliki je iznos I-vo tuženoj platio za predmetnu polovinu kuće, nesumnjivo proizlazi da je u tom slučaju I- vo tužena primila određeni iznos novca kojim je morala te i nadalje može podmiriti dug II-go tuženiku kao vjerovniku, što nije učinila. Svakako je od sklapanja Darovnog ugovora do podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi proteklo dovoljno vremena (gotovo 4 godine) da tužitelj zaštiti svoje pravo iz ugovora, i to upisom u zemljišnu knjigu, što nije učinio, stoga njegovi navodi kao niti priznanje I-vo tužene sud nije prihvatio kao relevante.

11.Dakle, tužitelj je sklapanjem ugovora o darovanju stekao tek osnovu za stjecanje prava vlasništva a ne i pravo vlasništva koje se sukladno odredbi čl. 120. st.1. ZV.a stječe tek uknjižbom u zemljišnu knjigu, a koja činjenica u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije postojala. Također, tužitelj nije učinio vidljivim u zemljišnoj knjizi postojanje svoga prava, stoga je II-go tuženik kao vjerovnik postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige kaka je podnio prijedlog za ovrhu na suvlasničkom dijelu I-vo tužene radi namirenja svoje dospjele novčane tražbine, jer nije znao niti mogao znati da je ono što je u zemljišnoj knjizi upisano nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja.

12.Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da nema uvjeta proglasiti ovrhu nedopuštenom, jer tužitelj nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu na predmetnoj nekretnini, sve u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. OZ-a, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude točka I.

13.Drugo tuženiku zastupanom po odvjetniku, temeljem odredbe čl. 154.st.1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT), sukladno VPS od 13.237,28 EUR, vrijednosti boda od 2,00 euro, pripada pravo na trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT), za pristup ročištu 5. lipnja 2024. iznos od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. OT, ročište odgođeno), 18. rujna 20204., i 20. veljače 2025. za svako iznos od 500,00 euro (Tbr. 9. t. 1. OT), ukupno 1.750,00 eura, PDV od 25 % od 437,50 EUR, sveukupno 2.187,50 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka II.

U Samoboru, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude ako su stranke uredno obaviještene, odnosno od dana dostave.

Dna: tužitelj po pun. uz rj. o s.pristojbi na presudu

tuženik po pun.

Kal. 30 dana