Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

52210 Rovinj-Rovigno, Obala Pina Budicina 4

Posl.br. P-847/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu toga suda Robertu Uggeriju, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici u Puli, protiv tuženice VO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ZOŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u času svoje smrti bio vlasnik 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tuženica dužna trpjeti da se u odnosu na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upišu kao vlasnici nasljednici iza pok. ŠOŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sukladno dopunskom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić kao povjerenika Općinskog suda u Puli posl.br. O-348/2022, UPP/OS-31/2022 i ovoj presudi, a sve po pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženici da tužiteljima, solidarno, naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od donošenja prvostupanjske presude do isplate.".

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"3. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u korist ŠOŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] odnosno njegovih nasljednika sukladno dopunskom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić kao povjerenika Općinskog suda u Puli posl.br. O-348/2022, UPP/OS-31/2022, a koju ispravu će, u protivnom, po pravomoćnosti, zamijeniti ova presuda.

4. Nalaže se tuženici da tužiteljima, solidarno, naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od donošenja prvostupanjske presude do isplate.".

III. Tužitelji su dužni tuženici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 30.567,81 eura, u roku 15 dana, od donošenja ove presude; u preostalom se dijelu zahtjev tuženice za dosudu troškova do iznosa od 40.400,00 eura odbija, jer neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji svojom tužbom tvrde: da je prvo tužiteljica supruga pok. ŠOŽ; da je ZOŽ preminuo **.**.2022. da je drugo tužitelj sin pok. ŠOŽ; oni, da su ujedno i zakonski nasljednici iz pok. ŠOŽ; da je tuženica majka pok. ŠOŽ; da su pok. ZOŽ i tuženica 1997. godine kupili, svaki u 1/2 dijela, nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od ranijih vlasnika TO, PO i RO; da je kupljena nekretnina, u naravi predstavljala kuću, u fazi "do pod krov", uz neuređeno dvorište; da je, sukladno ondašnjem dogovoru između pok. ŠOŽ, tuženice i njezina supruga, KO (otac pok. ŠOŽ), kupoprodajni ugovor zaključen između prodavatelja i tuženice; da je tuženica upisana u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina], kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti; iako je stvarno vlasništvo bilo u 1/2 dijela pok. ŠOŽ i u 1/2 dijela tuženice; da su pok. ZOŽ i prvo tužiteljica stupili u posjed predmetne nekretnine odmah; da su se od 2004. zajedno sa sinom, tuženicom i KO preselili u [adresa], u navedenu kuću; da su upravo oni navedeni kao naručitelji i investitori u Ugovoru o građevinsko-zanatskim i instalaterskim radovima od 24. srpnja 1997. i u Idejnom rješenju rekonstrukcije i dovršenja postojeće stambene građevine (u fazi "do pod krov") naselje " [adresa] iz srpnja 1997. a izrađen, po Goran Inženjering d.o.o., EO, dipl. ing. građ.; da prijenos prava suvlasništva 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa tuženice na pok. VOŽ nije nikada proveden u zemljišnim knjigama, za k. o. [katastarska općina]; da nije nikada bilo sporno pitanje prava suvlasništva pok. ŠOŽ, a to od trenutka kupnje nekretnine 1997. godine, pa sve do njegove smrti; jer su oni smatrali da: se radi o formalnosti, koju imaju vremena riješiti.

1.1. Da su po smrti pok. ŠOŽ, tuženica i njezin suprug KO zatražili od njih, da im dokaže ("papirom") da imaju pravo živjeti u toj kući; da tuženica i njezin suprug, vrše na njih pritisak, da napuste tu kuću; da su, iznenađeni takvim postupanjem tuženice i njezina supruga; oni (tužitelji), da su im ukazali: na činjenicu da je 1/2 dijela nekretnine suvlasništvo pok. ŠOŽ; ali, da su zatim oni zaprimili i "Zahtjev za iseljenje i predaju u posjed". Da osnovanost navoda tužbe proizlazi i iz činjenice: da su svi radovi koji su izvršeni na kući (nabava namještaja, plaćanje režija kroz sve te godine) vršeni od strane pok. TOŽ osobno (ili putem obrta [obrt], odnosno Motorbootcharter Andre) i njegove supruge (ovdje prvo tužiteljice).

1.2. U slučaju neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, predlažući donošenje presude kao u izreci.

2. Iz odgovora na tužbu tuženice proizlazi: da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i sve činjenice navedene u tužbi; da tužitelji u tužbi ističu niz navoda koji nisu istiniti i u vezi kojih ne predlažu provođenje dokaza, iz kojih bi proizašla osnovanost takvih tvrdnji; zbog toga, da predmetna tužba i u njoj navedeno traženje tužitelja nije osnovano; da su neosnovane u cijelosti i činjenice, na koje se u tužbi pozivaju tužitelji u povijesnom dijelu tužbe; da nije sporno: da je prvotužiteljica supruga pok. TOŽ; da je drugotužitelj njihov sin; i, da je tuženica majka pok. TOŽ; da su sporni navodi tužitelja: da su pok. POŽ i tuženica kupili, svaki u 1/2 dijela, nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; jer, da navedeno nije točno; da su zapravo predmetnu nekretninu zajednički kupili tuženica i njezin suprug KO; i da ona predstavlja njihova bračnu stečevinu, svakoga u 1/2 dijela; da navedeno proizlazi: i iz kupoprodajnog ugovora (kojeg dostavljaju upravo tužitelji), a u kojem je ugovoru kao kupac navedena isključivo tuženica; da je ona formalno upisana u zemljišne knjige, kao vlasnica predmetne nekretnine; da je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka sa KO, od sredstava stečenih njihovim radom; da predmetna nekretnina, predstavlja njihovu zajedničku imovinu, koja je stečena, za vrijeme trajanja njihova braka; s kojom njihov sin, sada pok. POŽ za života, nije imao nikakve veze; stoga, da tužitelji nemaju pravo potraživati ½ dijela predmetne nekretnine, dokle god su tuženica i njezin suprug živi.

2.1. Da ona ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije; budući da nekretnina u 1/2 dijela predstavlja suvlasništvo supruga tuženice; Ugovor o građevinsko zanatskim i instalaterskim radovima sklopljenim s Goran Inženjering d.o.o., da ne predstavlja nikakav dokaz, u smjeru navoda tužitelja: da je predmet ovog spora stvarnopravne prirode, stoga da navedeni Ugovor ni u kojem slučaju ne može predstavljati relevantan dokaz, u ovom postupku; da iz njega ni na koji način, ne proizlazi pravo vlasništva pok. TOŽ, a niti tužitelja; da društvo Goran Inženjering je isključivo postupalo, po njenom nalogu; da im je jedino ona plaćala novčane iznose, za izvršene radove; da je pok. sin tuženice za života, u više navrata od nje, posuđivao veće svote novaca, a koje novce mu je ona, davala u zajam; da iznijeta činjenica, govori u prilog tome: da pok. sin tuženice, nije imao vlastitih novaca, za financiranje kupnje nekretnine, radova, materijala i adaptacije; slijedom, da je sve navedeno financirala isključivo njegova majka; stoga, da su tvrdnje tužitelja: da je za života POŽ kupio 1/2 dijela predmetne nekretnine, neosnovane i neistinite u cijelosti; da je ona, zajedno sa svojim suprugom, bila vlasnica uspješnog restorana u Njemačkoj; stoga, da je ona itekako imala dovoljno novčanih sredstava, za kupnju predmetne nekretnine. Da je iza pok. ROŽ, ostalo još dvoje djece, a ne samo drugotužitelj; i da ukoliko tužitelji tvrde da imaju pravo suvlasništva na 1/2 nekretnine (a što tužena osporava) da zapravo tužiteljima: nedostaje aktivna legitimacija, za ¼ dijela nekretnine; koja bi za slučaj osnovanosti tužbenog zahtjeva, trebala pripasti ostaloj djeci pok. TOŽ; da ona osporava: da su tužitelji u suvlasništvu, bilo kojeg dijela, nekretnine; te, istakla i prigovor zastare, u odnosu na eventualno kumulirani obvezno pravni tužbeni zahtjev tužitelja, za izdavanje tabularne isprave.

2.3. Tuženica predlaže sudu, da nakon provedenog postupka, odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, jer neosnovani; i da joj se dosudi, prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: tužbe i priloga uz tužbu; odgovora na tužbu tuženice s prilozima; zapisnika od 14. travnja 2023. i priloga uz taj zapisnik; podnesaka tužitelja s prilozima; podnesaka tuženica s prilozima; zapisnika od 23. veljače 2024. sa prilozima; zapisnika od 11. travnja 2024.; zapisnika od 20. studenoga 2024.; z.k. izvatka; ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. svibnja 1997.; te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka LO, IO i DO. Ovaj sud drži da navodi iz iskaza saslušanih svjedoka, nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari; te su izostavljeni iz obrazloženja ove presude. Ostali dokazni prijedlozi (iznijeti po strankama u postupku i prihvaćeni po sudu, do zaključenja pripremnog ročišta), koji nisu izvedeni, do dana 15. travnja 2025., su odbijeni, jer nisu odlučni za ovaj predmet, a iz razloga izloženih u nastavku ovog obrazloženja.

4. Tužitelji su predmetnom tužbom postavili dakle, slijedeći tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se da je ZOŽ, u času svoje smrti bio vlasnik 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženica dužna trpjeti da se u odnosu na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upišu kao vlasnici nasljednici iza pok. ŠOŽ, sukladno dopunskom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić kao povjerenika Općinskog suda u Puli posl.br. O-348/2022 i ovoj presudi, a sve po pravomoćnosti ove presude.". Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani obvezno pravni tužbeni zahtjev, koji glasi: "3. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u korist ŠOŽ, odnosno njegovih nasljednika sukladno dopunskom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić kao povjerenika Općinskog suda u Puli posl.br. O-348/2022, a koju ispravu će, u protivnom, po pravomoćnosti, zamijeniti ova presuda."

4.1. Dakle, iz povijesnog dijela predmetne tužbe, proizlazi: da ovaj spor izvire iz ostavinskog postupka iza pok. ŠOŽ; u kojem se postupku primjenjuju odredbe iz Zakona o nasljeđivanju, tj. nasljedno pravo; na koje se pravo pozivaju upravo tužitelji, u povijesnom dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva; a u kojem predmetu isti tužitelji predlažu donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju, povodom naknadno pronađene imovine iza pok. ostavitelja, tj. 1/2 dijela nekretnine, u vanknjižnom vlasništvu ostavitelja, tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i dr.

5. Kod ovoga suda je pokrenut ostavinski postupak pod posl.br. O-348/2022 dana 21. veljače 2022. iza pok. ostavitelja ŠOŽ, od KO, rođenog **.**.1964., a preminulog u Puli 9. siječnja 2022.; ranije poduzetnika, njemačkog državljanstva.

5.1. U navedenom je postupku javni bilježnik Patricia Pucić iz Žminja, dana 23. ožujka 2022. donijela rješenje o nasljeđivanju iza pok. ostavitelja; tako da su pokretnine, prava, tražbine naslijedili osnovom Zakona o nasljeđivanju i datih nasljedničkih izjava: 1. ZO, supruga ostavitelja, kojoj pripadaju pokretnine ostavitelja u cijelosti, prava ostavitelja u 1/2 dijela i tražbine ostavitelja u 1/2 dijela; i 2. NO, sin ostavitelja, kojemu pripadaju prava ostavitelja u 1/2 dijela i tražbine ostavitelja u 1/2 dijela. U navedenom predmetu utvrđeno je: da je ostavitelj za života bio samo jednom u braku sa suprugom ZO, koja ga je nadživjela; i da je tijekom trajanja tog braka rođen sin NO, koji je nadživio ostavitelja; i da druge djece izvanbračne ili posvojene, ostavitelj nije imao.

5.2. Navedeno je rješenje postalo pravomoćno dana 23. ožujka 2022. U navedenom je predmetu dana 14. srpnja 2022. zaprimljen podnesak SO, kćerke pok. ostavitelja, rođene **.**.1988. u [adresa], kojim je priložila izvod iz matice rođenih i presliku osobne iskaznice.

5.3. Dana 4. siječnja 2023. je predmetu priložen podnesak nasljednika (ovdje tužitelja) ZO i AO, kojim predlažu, donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju povodom naknadno pronađene imovine iza pok. ostavitelja; navodeći, da nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, valja donijeti dopunsko rješenje o nasljeđivanju, u svezi naknadno pronađene ostavinske imovine ostavitelja, tj. 1/2 dijela nekretnine, u vanknjižnom vlasništvu ostavitelja, tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; a i u svezi novčanog potraživanja, u neutvrđenom iznosu, prema majci ostavitelja VO (ovdje tuženici); i kojim podneskom tvrde: da nisu imali saznanja, da je ostavitelj, imao i druge djece.

5.4. U navedenom ostavinskom predmetu iza pok. ŠOŽ je 27. veljače 2023. održano ročište u uredu javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja; tijekom kojega je kćerka ostavitelja JO, naglasila: da je i ona zakonska nasljednica iza pok. ostavitelja; i da traži svoje pravo na nasljedstvo, jer je kćerka ostavitelja; a koje joj je pravo, do tog trenutka, u ostavinskom postupku bilo uskraćeno.

5.5. Navedeni je predmet priložen ovosudnom predmetu, posl.br. P-775/2022, po tužbi tužiteljice JO, protiv tuženika ZO i ŠO, radi utvrđenja statusa zakonskog nasljednika i prava na ostavinsku imovinu.

6. U predmetu ovoga suda posl.br. P-578/2023 (koji je spojen predmetu posl.br. P-775/2022) je zaprimljena tužba, tužitelja ŽO, protiv tuženika ZO i ŠO, radi utvrđenja statusa zakonskog nasljednika i prava na ostavinsku imovinu.

6.1. U navedenim parnicama tužiteljica JO, kćerka ostavitelja i tužitelj ŽO, sin ostavitelja, traže od istih tuženika (ovdje tužitelja) tužbama: utvrđenje statusa zakonskih nasljednika i stjecanje prava na ostavinsku imovinu; istim tužbama, dakle, oni traže utvrđenje: da su zakonski nasljednici iza pok. ŠOŽ; i slijedom toga, da traže zakonski pripadajući dio nasljedstva.

6.2. Iz priloženih izvoda iz matične knjige rođenih proizlazi: da je CO, rođen **.**.1985. u [adresa], od oca ĐO i majke BO, rođene Z; i da je JO rođena **.**.1988. u [adresa], BIH od oca ĐO i majke HO, rođene Š. Dakle obzirom na navedeno, u navedenom ostavinskom postupku, valja utvrditi: rodoslovlje i zakonske nasljednike ostavitelja; a koji do sada, nisu pozvani na nasljedstvo; te i utvrditi ostavinsku imovinu i nasljedna prava. Dopunsko rješenje o nasljeđivanju, u svezi naknadno pronađene imovine, nije donijeto, po javnom bilježniku.

7. Nekretnina predmetom ovoga spora k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je u cijelosti upisana na tuženicu VO, osnovom zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, od 5. svibnja 1997.; dakle, predmetna je nekretnina, godinama prije smrti ostavitelja, bila upisana u cijelosti, u zemljišnim knjigama, na ime ovdje tuženice; i to zapravo: od 23. srpnja 1997. (broj zemljišnoknjižnog predmeta Z-1067/97); kada je ista stekla u cijelosti, pravo vlasništva nekretnine, od ranijih vlasnika TO, PO i RO.

8. Iz izbora odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sudske prakse sudova proizlazi da: "Tužbom se može tražiti utvrđenje da imovina ulazi u ostavinu, a ne i nalaganje suprotnoj strani da to u određenom roku prizna pod prijetnjom ovrhe" ( praksa sudova Županijskog suda u Zagrebu, Gž-7623/99. od 17. studenoga 2001. te, Gž-4744/99. od 24. lipnja 2002. i Gž-11435/00. od 30. listopada 2001.); a iz obrazloženja, citirane sudske prakse, proizlazi: "U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se navodno traži utvrđenje da apartman ne ulazi u ostavinsku imovinu pokojnog što da su tuženici dužni priznati u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, valja reći da se ovdje radi o tužbi na utvrđenje u smislu čl. 187. ZPP-a, kojom se samo utvrđuje: da određena imovina ulazi ili ne u ostavinu u smislu čl. 223 Zakona o nasljeđivanju. Iz prirode deklaratorne presude proizlazi da se istom ne može naložiti neka radnja suprotnoj strani u sporu, niti je ona stoga podobna za ovrhu, jer samo utvrđenje sadržaja spornog odnosa. Iz tog razloga nije bilo mjesta onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži od tuženika da priznaju navedeno utvrđenje, pod prijetnjom ovrhe.".

9. Ovaj sud drži, da su tužitelji trebali sukladno čl. 187. ZPP-a postaviti, u ovoj pravnoj stvari, deklaratorni tužbeni zahtjev, i tražiti utvrđenje: da taj dio nekretnine ulazi, u ostavinsku imovinu pokojnog; što nisu učinili, do dana zaključenja glavne rasprave.

10. Člankom 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), propisano: tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave; takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe; ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva prema odredbi stavka 3. ovog članka nakon podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom tužbe.

10.1. Prema odredbi navedenog članka ZPP-a, tužbom na utvrđenje tužitelj traži od suda da autoritativno sudskom deklaratornom presudom utvrdi da postoji ili da ne postoji neko pravo ili pravni odnos ili pak istinitost ili neistinitost neke isprave. Takva tužba može se podnijeti kada je to posebnim propisima predviđeno ili kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili ne postojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitosti, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podnošenje takve tužbe. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos, koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče, nadležan za odluku o takvom zahtjevu. Isticanje takvog incidentalnog zahtjeva nakon podnošenja tužbe, neće se smatrati njezinom preinakom u objektivnom smislu. Kod deklaratorne pravne zaštite do intervencije suda dolazi prije nanošenja same povrede u očekivanju da bi ona zaista mogla nastati sa zadatkom da se ona unaprijed spriječi. Pružanje pravne zaštite od strane suda svodi se samo na utvrđenje postojanja (pozitivnog utvrđenja) ili nepostojanja (negativnog utvrđenja) sadržaja konkretnog prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitosti ili neistinitosti neke isprave. Ona pruža mogućnost zasnivanja i ostvarivanja novih pravnih odnosa, kojima pravni odnos čiji je sadržaj deklaratornom presudom pravomoćno razriješen, služi kao temelj i pravna pretpostavka. Utvrđivanje sadržaja prava i pravnih odnosa u sustavu deklaratorne pravne zaštite krajnji je cilj pravnog postupka, a ne tek sredstvo za ostvarivanje daljnjih zadataka. Zaštita koja se ostvaruje pravomoćnom deklaratornom presudom, ne stvara nove pravne odnose niti preinačuje postojeće između stranaka u sporu. Odnosi čiji sadržaj ona utvrđuje postoje nezavisno od te presude, a njezina je snaga u pravomoćnosti koja je relevantna za sudionike u postupku i za treće osobe kada zadire u njihovu sferu te autoritet države koja stoji iza njezinog sadržaja. Kod sastavljanja tužbenog zahtjeva tužbe na utvrđenje, odnosno deklaratorne tužbe, tužitelj je dužan kad je god to moguće navesti pravnu kvalifikaciju, tj. ocjenu spornog pravnog odnosa. To je prihvatljivo, jer se kod deklaratorne tužbe traži utvrđenje postojanja ili nepostojanja jednog određenog prava ili pravnog odnosa, a ocjena tužitelja o kakvoj se pravnoj ocjeni radi, predstavlja upravo element za identifikaciju tog ili takvog elementa, koji je sporan. Traženje deklaratorne zaštite može biti usmjereno na utvrđenje da određeno pravo ili pravni odnos postoji, u kojem se slučaju radi o pozitivnoj deklaratornoj tužbi, ali i da određeno pravo ili pravni odnos ne postoji, u kojem se slučaju radi o negativnoj deklaratornoj tužbi. Ako sud utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan donosi pozitivnu, a ako utvrdi da je takav tužbeni zahtjev neosnovano, donosi negativnu deklaratornu presudu. Zato tužbeni zahtjev mora sadržavati određenu tezu tužitelja o postojanju ili nepostojanju i sadržaju određenog prava ili pravnog odnosa, o čijoj će osnovanosti sud odlučiti. Ako sud prihvati pozitivni deklaratorni zahtjev ili ako odbije negativni deklaratorni zahtjev, presudom se utvrđuje da pravo ili pravni odnos ima, odnosno da nema onakav sadržaj kakav proizlazi iz njezinog dispozitiva, tj. izreke. Ako sud odbije pozitivni deklaratorni zahtjev ili ako prihvati negativni deklaratorni zahtjev, presudom se utvrđuje da pravo ili pravni odnos onakvog sadržaja kakav je opisan u izreci presude ne postoji. Sud ne smije povodom deklaratorne tužbe donijeti odluku kojom se tuženik osuđuje na neku činidbu, trpljenje ili propuštanje, jer bi time prekoračio svoje ovlasti, dosuđujući tužitelju nešto što nije tražio. Na temelju deklaratorne presude ne može se tražiti nikakva ovrha, čak i onda ako se tuženik ponaša na način da vrijeđa tužiteljevo pravo, čije je postojanje utvrđeno pravomoćnom presudom. Deklaratorne tužbe u pravilu ne daju punu pravnu zaštitu tužitelju, pa ako tuženik ne prihvati dobrovoljno obvezu utvrđenu deklaratornom presudom, mora protiv njega podnijeti kondemnatornu tužbu da bi ishodio ovršni naslov na temelju kojeg će moći tražiti ovrhu onog što mu je dosuđeno takvom tužbom.

10.2. Tužitelj dakle, ima razloga podnijeti deklaratornu tužbu uvijek kad iz određenih razloga ne može podnijeti kondemnatornu tužbu; bilo zato što zbog prirode pravnog odnosa koji je u pitanju, kondemnatorna pravna zaštita nije moguća (npr. u slučaju kada je deklaratorna pravna zaštita jedina moguća i koja u potpunosti štiti interese tužitelja), bilo zato što kondemnatorna pravna zaštita još nije moguća, a postoji hitna potreba za sudskom zaštitom, zbog čega tužitelj pribjegava deklaratornoj tužbi (naprotiv, ako je moguće s uspjehom istaknuti kondemnatornu tužbu, deklaratornu tužbu sud će odbaciti zbog pomanjkanja pravnog interesa za njezino podnošenje). Takva deklaratorna presuda, kada postane pravomoćna, poslužit će npr. parničnom ili izvanparničnom sudu, kao osnova za daljnje rješavanje odnosa među strankama. Pravni odnos čije se utvrđenje traži, mora biti konkretan i u pravilu mora postojati u vrijeme suđenja. Ne može se tražiti utvrđenje budućih pravnih odnosa, čije se zasnivanje tek očekuje, koji u stvarnosti još i ne postoje. Dakle, kada se u Zakonu o nasljeđivanju određuje da ostavinski sud uputi na parnicu radi rješavanja spora u relevantnim činjenicama, zadatak parnice je i ovdje utvrđivanje sadržaja pravnih ovlaštenja, tj. odnosa koji izviru iz spornih činjenica. Tužbom za utvrđenje može se zahtijevati da sud utvrdi istinitost, odnosno neistinitost neke isprave, ali ne i da sadržaj isprave ne odgovara stvarnosti. Isto tako, tužbom na utvrđenje može se utvrditi je li neka imovina ulazi u ostavinu ili ne ulazi. U takvom slučaju tužitelj mora imati pravni interes za podnošenje tužbe te treba ga i dokazati, odnosno učiniti vjerojatnim njegovo postojanje. O razlozima koji mogu predstavljati pravni interes, moraju biti ozbiljni. Često sam zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu deklaratornom tužbom, bilo da to proizlazi iz samog zakona ili da sud određenu osobu uputi u parnicu, kao npr. u statusnim ili izvanparničnim i ostavinskim postupcima. Pravni interes postoji u onim situacijama kada se u jednom pravnom odnosu pojave okolnosti koje unose neizvjesnost i ozbiljnu nesigurnost, da pravni interes i tada postoji sukladno sudskoj praksi i tada je tužitelj dužan u nedostatku presumpcije postojanja pravnog interesa učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koje je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno ne postoji (incidentalna tužba za utvrđenje); tako da prema recentnoj sudskoj praksi, tužitelji mogu zatražiti presudom, tj. da se u izreci presude unese tzv. deklaratorni preambul koji predstavlja nužnu logičnu pretpostavku kondemnatornog judikata. Takvo deklaratorno pravomoćno utvrđenje presudom može itekako biti značajno (takvo se kumuliranje deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva prakticiralo u stvarnopravnim sporovima koji se tiču nekretnina); čak i sud sam incidentalnom međupresudom može riješiti pitanje utemeljenosti pravne osnove takvog tužbenog zahtjeva, ako je sud nadležan za samostalno rješavanje prejudiciranog pitanja, o njemu može odlučiti deklaratornom presudom, koja će imati pravni učinak i ubuduće. Na temelju pravomoćne deklaratorne presude ne može se tražiti ovrha; stoga, deklaratorne tužbe u pravilu ne osiguravaju tužitelju punu pravnu zaštitu; zato će tužitelj u takvom slučaju morati podnijeti kondemnatornu tužbu. Predmetnom tužbom na utvrđenje može se tražiti samo utvrđenje postojanja ili nepostojanja nekog prava ili odnosa (postoji izuzetak koji se odnosi na utvrđenje istinitosti ili neistinitosti neke isprave-vjerodostojnost, tj. autentičnost). Presuda donijeta povodom deklaratorne tužbe, tj. presuda na utvrđenje, se samo konstatira postojeće pravno stanje, a po prirodi stvari nije podobna za provedbu ovrhe, jer se njome nikome ne nalaže neko činjenje, propuštanje ili trpljenje. Ako stranka ne postupi u skladu s takvom odlukom (deklaracijom) o sadržaju njegovih dužnosti, povrijeđena stranka bit će primorana da radi zaštite svojih povrijeđenih prava podnese protiv prekršitelja obveze novu, kondemnatornu tužbu, ali će sud u novoj parnici po toj tužbi, uzet za temelj svog suđenja pravomoćni deklaratorni judikat, jer je vezan njegovim sadržajem, ne upuštajući se ponovno u pitanje egzistencije i sadržaja prava ili pravnog odnosa iz kojeg tužitelj crpi svoje ovlaštenje za traženje kondemnatorne zaštite. Podnošenje deklaratorne tužbe nije vezano za rok.

10.3. Iz prije navedene sudske prakse proizlazi da se tužbom može tražiti utvrđenje da određena imovina ne ulazi u ostavinu ili isto tako: da ulazi u ostavinu, a ne i nalaganje protivnoj strani da u određenom roku to prizna pod prijetnjom ovrhe. Deklaratornom tužbom ne može se tražiti kondemnatorna pravna zaštita. Nema mjesta ispitivanju postojanja pravnog interesa za zahtijevanu deklaratornu pravnu zaštitu u slučaju kada prostoji zakonom dana ovlast na takvu zaštitu. Sunasljednik može ostvarivati svoja prava koja mu u povodu nasljedstva pripadaju odmah poslije smrti ostavitelja, a nije dužan čekati da mu nasljedstvo bude dosuđeno. O njegovom nasljednom pravu, sud će odlučivati kao o prethodnom pitanju, ili će pak prekinuti postupak dok o tome pravomoćno ne odluci drugi parnični sud (VSRH, Rev-2025/89 od 6. travnja 1990.).

11. Pravno pitanje je li neka imovina ulazi u ostavinu ili ne ulazi u ostavinu, se rješava u parničnom postupku (a pitanje kojim osobama i u kojem obimu pripada pravo na nasljedstvo se rješava u ostavinskom postupku).

12. Tužitelji dakle, postavljenim tužbenim zahtjevom ne traže da dio nekretnine, tj.

1/2 dijela, ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja; slijedom je ovaj sud zaključio: da su tužitelji u ovom postupku podnijeli kondemnatorni tužbeni zahtjev, koji glasi kao u izreci ove odluke; i eventualno kumulirani obvezno pravni zahtjev (kao u izreci presude).

12.1. Tužitelji dakle, nisu tužbom pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja: da dio predmetne nekretnine ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja.

13. Pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom čl. 187. ZPP-a i samo deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti: da sud utvrdi je li neka imovina ulazi ili ne ulazi u ostavinu i dokazati svoj pravni interes za pravnu zaštitu, dakle, deklaratornom tužbom; sve sukladno odredbama čl. 222. do čl. 225. Zakona o nasljeđivanju. Međutim, tužitelji u ovom postupku, nisu tužbom postavili deklaratorni tužbeni zahtjev, do zaključenja glavne rasprave.

14. Na osnovu čl. 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), sud može nasljednika ostavitelja uputiti na parnicu protiv drugog nasljednika, tuženika, radi utvrđenja da neka imovina, odnosno nekretnina ulazi ili ne ulazi u ostavinu iza ostavitelja; sud može uputiti na parnicu zakonske nasljednike kako je to propisano u odredbama istog Zakona, od čl. 222. do čl. 225. Dakle, tužbom se može zahtijevati utvrđenja da imovina ulazi ili ne ulazi u ostavinu, a ne i nalaganje tuženiku da to u određenom roku prizna pod prijetnjom ovrhe. Inače, nasljednik koji je propustio sudski rok u kojem ga je ostavinski sud uputio da pokrene parnicu, ima ovlast da pokrene parnicu i izvan tog roka, i nakon dovršenja ostavinskog postupka, jer nije riječ o prekluzivnom, već o sudskom roku (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-221/86 od 27. ožujka 1986.). Dodatno valja naglasiti da nasljednik može podnijeti tužbu i prije nego što je rješenje kojim je upućen na parnicu postalo pravomoćno, to ne znači da je tužba preuranjena ili nedopuštena; jer tužbu na utvrđenje može podnijeti ne samo stranka koja je na podnošenje tužbe upućena od ostavinskog suda u smislu čl. 226. st. 1,. Zakona o nasljeđivanju, nego i svaka druga osoba koja ima pravni interes za takvu tužbu, s tim da pravni interes za takvu tužbu mora dokazati, a to znači da je tužitelj u konkretnom slučaju, u takvoj pravnoj situaciji. (Okružni sud Bjelovar Gž-1110/93 od 30. lipnja 1993.).

15. U ovom predmetu dakle, tužitelji tužbenim zahtjevom, traže u odnosu na tuženicu, utvrđenje: da je njezin sin, u trenutku smrti, bio suvlasnikom 1/2 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; odnosno, da 1/2 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u trenutku smrti sina glasi: na ime pokojnika.

15.1. Valja u svezi toga naglasiti da je u čl. 3. Zakona o nasljeđivanju, propisano:" Nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti." Dakle, smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo. U čl. 4.st. 4. istog Zakona, propisano je da:" Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti."

16. U nastavku istog tužbenog zahtjeva tužitelji navode, da je tuženica dužna trpjeti: da se u odnosu na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], upišu kao vlasnici nasljednici ostavitelja. Međutim, u tom djelu tužbenog zahtjeva nisu izričito navedena imena i prezimena svih zakonskih nasljednika. Valja u svezi toga naglasiti da je iza pok. ostavitelja, ostalo još dvoje djece (zakonski nasljednici), a ne samo tužitelji, kao zakonski nasljednici; i da ukoliko tužitelji tvrde da imaju pravo suvlasništva na 1/2 nekretnine, da zapravo tužiteljima: nedostaje aktivna legitimacija, za 1/4 dijela nekretnine; koja bi za slučaj osnovanosti tužbenog zahtjeva, trebala pripasti preostaloj djeci ostavitelja; a koji zakonski nasljednici (sin i kćerka pokojnika), nisu dali, do sada, nasljedničke izjave.

17. U ovom predmetu dakle, tužitelji tužbom traže utvrđenje: da je ostavitelj u trenutku smrti bio vlasnikom 1/2 dijela predmetne nekretnine; tj. traže utvrđenje da 1/2 dijela nekretnine glasi na ime pokojnika, na dan 9.siječnja 2022.; ostavitelj (pokojna osoba), ne može steći imovinu, u trenutku smrti, niti nakon smrti (nasljedstvo pokojnika, je predmetom nasljeđivanja). Pokojna osoba ne može stjecati pravo vlasništva; a tako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji ne mogu steći pravo suvlasništva kao nasljednici pokojnika, sve jer za života pokojnik suvlasništvo nekretnine, nije stekao upisom u zemljišne knjige; te, jer u "petitu" tužbenog zahtjeva (tj. u izreci predložene presude), između ostaloga, nisu niti navedeni svi zakonski nasljednici.

17.1. Valja ponovno nadodati, da pored zakonskih nasljednika, koji se spominju u ostavinskom postupku, ovaj je sud utvrdio: da se u istom ostavinskom postupku, pojavljuju i drugi zakonski nasljednici JO (kćerka ostavitelja) i ŽO (sin ostavitelja). Tužiteljima, nedostaje aktivna legitimacija, za jedan udio nekretnine (1/4 djela), predmetom tužbenog zahtjeva, a sve cijeneći kako je isti postavljen; sve jer je pored tužitelja, ostavitelj ima još dvoje djece; koji se zakonski nasljednici, tek sada pojavljuju u ostavinskom postupku (i u parničnim predmetima) i traže zakonski dio nasljedstva, iza oca tj. ostavitelja.

17.2. Slijedom svega navedenog tužitelji, ne mogu tako postavljenom tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje: da je ZOŽ, u trenutku svoje smrti bio vlasnikom 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; dakle, jer pokojna osoba ne može stjecati pravo vlasništva; niti je tuženica dužna trpjeti, da se u odnosu na 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], upišu kao vlasnici, nasljednici pokojnika, tj. tužitelji; jer pravo suvlasništva (udio navedene nekretnine) pokojnik nije stekao za života, upisom u zemljišne knjige, a niti mogao steći u trenutku smrti; stoga, tužitelji ne mogu steći to pravo bez zakonskog i pravno valjanog slijeda i osnova, iza ostavitelja; niti navedenu nekretninu, tako postavljenim tužbenim zahtjevom, naslijediti.

18. U ostavinskom postupku iza ostavitelja, predmetna nekretnina nije bila predmetom raspravljana, jer se udio te nekretnine spominje tek u podnesku, ovdje tužitelja od 4. siječnja 2023., kojim predlažu ostavinskom sudu, donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju, povodom naknadno pronađene imovine iza ostavitelja; navodeći, da nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, valja donijeti dopunsko rješenje o nasljeđivanju, u svezi naknadno pronađene ostavinske imovine ostavitelja, tj. 1/2 dijela nekretnine, u vanknjižnom vlasništvu ostavitelja, tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18.1. Dakle, nekretnina nije ušla u ostavinsku masu ostavitelja, u trenutku otvaranja nasljedstva (u navedenom ostavinskom postupku). U tom djelu tužbenog zahtjeva nisu izričito navedena imena i prezimena svih zakonskih nasljednika; jer je iza ostavitelja, ostalo još dvoje djece (a ne samo tužitelji, kao zakonski nasljednici); a ovdje tužiteljima: nedostaje aktivna legitimacija, za 1/4 dijela nekretnine; koja bi (za slučaj osnovanosti tužbenog zahtjeva), trebala pripasti preostaloj djeci ostavitelja. Pokojna osoba ne može stjecati pravo vlasništva; niti se nekretnina, može upisati u suvlasništvu pokojne osobe, a niti na nasljednike (tj. tužitelje) pokojnika, bez valjanog i zakonskog pravnog slijeda i osnova. Do sada, u ostavinskom postupku, nisu utvrđeni svi zakonski nasljednici i njihova nasljedna prava; niti je sva ostavinska imovina ostavitelja ušla u ostavinsku masu istoga.

18.2. U tužbenom zahtjevu nisu navedena imena i prezimena zakonskih nasljednika; a niti su svi zakonski nasljednici do sada pozvani na nasljedstvo; a od kojih neki do sada, nisu dali nasljedna očitovanja; s time da još uvijek u navedenom ostavinskom postupku, nije doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju, povodom naknadno pronađene imovine; niti su pozvani na nasljedstvo zakonski nasljednici JO i ŽO, koji traže zakonski dio nasljedstva.

19. Obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev tužitelja, onako kako je postavljen, nije osnovan, te je odbijen u cijelosti.

20. Eventualno kumulirani obvezno pravni tužbeni zahtjev tužitelja, je neosnovan, jer tuženica nije dužna, osnovom tako postavljenog tužbenog zahtjeva, izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva za 1/2 dijela nekretnine, u korist sina; obzirom da je sin tuženice preminuo **.**.2022. u Puli; jer se ne može, izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva, u korist pokojne osobe; a niti slijedom, u korist njegovih nasljednika; jer tužitelji ne mogu steći to pravo bez zakonskog i pravno valjanog slijeda i osnova, iza ostavitelja; niti navedenu nekretninu, tako postavljenim tužbenim zahtjevom, naslijediti; jer kao što je već gore navedeno, isti nisu (svi zakonski nasljednici) niti izričito navedeni, u predloženom "petitu", a u tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

20.1. U svezi eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, valja naglasiti da istim tužitelji traže od tuženice da izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u korist pokojnog ŠOŽ; odnosno u korist njegovih nasljednika, koji u izreci predložene presude nisu niti navedeni; a dopunsko rješenje o nasljeđivanju, pred javnim bilježnikom, nije donijeto povodom naknadno pronađene imovine iza ostavitelja; niti su u ostavinski postupak uključeni, barem za sada, svih zakonski nasljednici, kao što je prije gore navedeno. Dakle, tužitelji traže tim kumuliranim tužbenim zahtjevom, utvrđenje vlasništva spornog dijela nekretnine i izdavanje tabularne isprave u korist pokojnika; međutim, ne može se izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva, u korist pokojne osobe, a niti slijedom, u korist njegovih nasljednika; koji zahtjev tužitelji temelje na ugovoru, kojim je tuženica, u cijelosti, kupila predmetnu nekretninu 1997. godine; navodeći: da je njezin sin sudjelovao u kupnji iste. Na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini, stječe se upisom u javnu knjigu; a tuženica je stekla upis vlasništva nekretnine u cijelosti, dana 23. srpnja 1997. i to od ranijih knjižnih suvlasnika; a pravo vlasništva nekretnine se stječe upisom u glavnu knjigu; dakle, u svezi postavljenog, kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovdje se radi o stjecanju prava vlasništva, na temelju pravnog posla, jer je predmet tog dijela spora zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Slijedom ovdje se radi i o parnici za ispunjenje ugovora, odnosno izdavanja isprave podobne za uknjižbu prava suvlasništva. Dakle, ovdje se sada raspravlja i o obvezno pravnoj tužbi, a ne o vlasničkoj tužbi. Ugovor o kupoprodaji je samo osnov za stjecanje prava vlasništva, a pravo vlasništva se stječe upisom. Budući da se ovdje radi i o obvezno pravnom zahtjevu; na pitanje zastare tužbenog zahtjeva, treba primijeniti odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZOO), kada je ugovor o kupoprodaji zaključen i proveden kroz zemljišne knjige. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari, tužbu podnijeli 9. prosinca 2022.; s toga dakle, je zahtjev tužitelja, za izdavanjem tabularne isprave, zastario. Ovaj sud prihvaća prigovor zastare tuženice; i slijedom gore navedenog je odbijen i eventualno kumulirani, obvezno pravni tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Dakle, ovaj je sud, cijeneći sve gore navedeno, odbio tako postavljene tužbene zahtjeve tužitelja, jer nisu osnovani.

22. Valja napomenuti, da je strankama u postupku, poznato procesno stanje, navedenih spojenih parničnih predmeta posl.br. P-775/2022 i posl.br. P-578/2023 (spojeni u posl.br. P-775/2022) te stanje predmeta posl.br. O-342/2022.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tuženici priznati troškovi kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu (3767 bodova); za zastupanje na ročištima od 17. travnja 2023. i 23. veljače 2024. (za svako ročište po 3767 bodova) te ročište od 20. studenoga 2024. (50 bodova); ročište 15. travnja 2025. (3767 bodova; što ukupno iznosi 15.118 bodova (x 2,00 eura), odnosno 30.236,00 eura, te pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura; dakle tužitelji su dužni tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 30.567,81 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ove presude; u preostalom se dijelu zahtjev tuženice za dosudu troškova do iznosa od 40.400,00 eura odbija, jer neosnovan.

24. Slijedom izloženog, kako tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Rovinju, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljima po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku