REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 73 P-2098/2022-20.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŽ (nom. V), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kuželički & Mučnjak, protiv tuženika ŠŽ (nom. EŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Marka Mučnjaka, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ŠŽ da isplati tužitelju VŽ iznos od 7.857,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2018. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 562,11 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 15.4.2018. na ime kapare radi kupnje osobnog vozila marke Audi A6 predao tuženiku iznos od 29.600,00 kn. U više navrata je pokušao kontaktirati tuženika radi sklapanja glavnog ugovora ili vraćanja dvostruke kapare, no tuženik se na pozive tužitelja oglušivao, te na sve načine izbjegavao stupiti u kontakt s tužiteljem. Budući je krivnja za nesklapanje glavnog ugovora na tuženiku, potražuje isplatu dvostruke kapare odnosno iznosa od 7.857,19 EUR (=59.200,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2018. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu negira svoju obvezu, ističe da mu je tužitelj prijetio nekoliko puta, a da je njegovom ocu potvrdio da je novce dobio. Tijekom postupka ističe da je u uplatnici koju je tuženik kao likvidator i blagajnik potpisao navodi se da je primio 29.600,00 kn kao kaparu za osobni automobil Audi A6, ali ne i tko je uplatitelj i da bi taj iznos platio tužitelj što osporava. Osporava narav novčane svote za koju tužitelj tvrdi da je navodno platio tuženiku na ime kapare. Ističe da pregovore oko kupoprodaje tužitelj nije vodio s tuženikom nego tvrtkom u kojoj je on bio zaposlen odnosno društvom m3000 d.o.o. Zagrebačka avenija 106, Zagreb, Djelatnost: 4511, Trgovina automobilima i motornim vozilima lake kategorije, nakon stečaja brisano iz sudskog registra. Nakon što je tužitelj odlučio koje će vozilo kupiti od društva m3000 d.o.o. tužitelj je društvu platio predujam za vozilo koji mu je po saznaju tužitelja kasnije vraćen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u uplatnicu od 15.4.2018. (list 4 spisa) te su saslušani svjedok RŽ (list 37 spisa) i tužitelj (list 37 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među parničnim strankama nesporno je da je tuženik od tužitelja primio 15.4.2018. primio iznos od 29.600,00 kn, dok je sporno da li je navedeni iznos primio kao kaparu, da li u svoje ime ili u ime trgovačkog društva m3000 d.o.o. te čijom krivnjom nije ispunjen ugovor o kupoprodaji motornog vozila.
6. Uvidom u uplatnicu od 15.4.2018. utvrđeno je da istom tuženik EŽ potvrđuje da je dana 15.4.2018. primio 29.600,00 kn na ime kapare za osobni automobil Audi A6.
7. Iz iskaza svjedoka RŽ proizlazi da je dugogodišnji prijatelj tužitelja koji mu je rekao da je tuženiku radi kupovine automobila marke Audi platio kaparu od oko 4.000,00 eura odnosno 30.000,00 kuna. Nakon par mjeseci ga je nazvao i rekao da nije došlo do kupovine automobila i da misli da ga je tuženik zeznuo pa da moli za savjet. On ga je uputio da se obrati nekom odvjetniku za pomoć. Nije bio prisutan kada je tužitelj predavao tu kaparu. Tužitelj ga je jednom prilikom zvao da ide s njim u lokal Punkt blizu Zagreba gdje se trebao naći s tuženikom i još jednom osobom. Sjeli su na piće i oni su pregovarali kako da riješe taj odnos i onda su mu ta dvojica muškaraca obećala vratiti novce. Ne poznaje ni jednu od tih osoba, a kasnije mu je tužitelj rekao da mu unatoč obećanju nisu vratili novce.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je htio kupiti auto i vidio je oglas za auto kakav je htio, misli da je bio na Njuškalu. Nazvao je taj broj te se našao s tuženikom i on je od njega prvo tražio da mu plati kaparu od 10% od vrijednosti auta. Tuženik je zastupao firmu koja se zvala MPO autopark i na njihovoj web stranici je onda našao taj auto pa kada ga je tražio kaparu je mislio da se radi o ozbiljnoj firmi i da nema razloga posumnjati da nešto nije u redu. Našli su se za negdje tjedan do dva i on je platio kaparu od 29.600,00 kn i tražio da mu izda priznanicu. Nakon toga ga je kontaktirao da sklope kupoprodajni ugovor, međutim čuo je da nešto nije u redu s papirima od auta te je na carini tražio provjeru auta po broju šasije i taj automobil je imao hrvatske papire i zagrebačke registracije ali taj broj šasije nije bio zaveden u Hrvatskoj. On je potom nazvao tuženika, ali mu se on nije htio javiti pa mu je po prijatelju poručio da će ga prijaviti policiji. Zatim su ga kontaktirali njegov otac i njegov prijatelj i tražili da se nađu u Punktu i on je sa sobom poveo RŽ. Tada su mu oni obećali vratiti novce, a da on tuženika ne prijavi policiji, ali nakon toga više nije bilo s njima nikakvih kontakata. Negdje godinu dana nakon tog događaja je u novinama pročitao da ta firma MPO autopark koja je imala sjedište u [adresa] u Sloveniji je izbjegavala plaćati poreze pa iz tog razloga pretpostavlja da nije sklopljen ugovor.
9. Sud vjeruje iskazima svjedoka RŽ i tužitelja jer su isti logični, uvjerljivi, životni te međusobno suglasni i suglasni sa ostalim provedenim dokazima u spisu.
10. Tuženik nije saslušan sukladno čl. 265. st. 2. ZPP-a jer isti pozvan na ročište 27. ožujka 2025. osobno radi saslušanja nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak.
11. Iz uplatnice od 15.4.2018. proizlazi da je tuženik dana 15.4.2018. primio 29.600,00 kn na ime kapare za osobni automobil Audi A6. U odnosu na navode tuženika da iz iste uplatnice nije razvidno da ih je primio od tužitelja, ističe se da činjenica da tužitelj time što ima navedenu uplatnicu kao dokaz da je platio određeni iznos upućuje da je taj iznos platio tužitelj i za to dobio potvrdu. Nadalje, na navedenoj uplatnici se nigdje ne navodi da tuženik u tom pravnom poslu zastupa neko trgovačko društvo, nema nigdje niti neke naznake naziva tog društva niti primjerice žiga tog društva iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik u tom pravnom poslu nastupao u ime tog društva. Iako je i sam tužitelj naveo da mu se predstavio kao zastupnik društva MPO autopark, dok tuženik ističe da je nastupao u ime društva m3000 d.o.o., ovaj sud smatra kako iz same uplatnice te iskaza tužitelja i svjedoka RŽ proizlazi da je tuženik nastupao u svoje ime, a što je i potvrdio svojim potpisom na navedenoj uplatnici, što među strankama nije niti sporno.
12. Temeljem odredbe čl. 303. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Temeljem odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.
13. Budući ispunjenje ugovora o kupoprodaji motornog vozila Audi A6 za čiju kupnju je tužitelj platio tuženiku kaparu u iznosu od 29.600,00 kn nije moguće, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je za neispunjenje tog ugovora odgovoran tuženik to mu je čl. 304. st. 2. ZOO-a naloženo da tužitelju isplati iznos od 7.857,19 EUR. Što se tiče tijeka zatezne kamate, tužitelj potražuje zatezne kamate od 4. srpnja 2018. do isplate. Budući je ugovor između stranaka temeljem čl. 303. st. 1. ZOO-a sklopljen 15.4.2018., ali nije ispunjen, a stranke nisu niti odredile rok za njegovo ispunjenje, tužitelj je sukladno čl. 173. st. 3. ZOO-a bio ovlašten odmah zatražiti ispunjenje, što u svom iskazu i tvrdi da je. Stoga je tuženik u svakom slučaju u zakašnjenju čim je odgovoran zbog neispunjenja ugovora, a što je svakako 4. srpnja 2018. otkad tužitelj potražuje zatezne kamate, odnosno više od 2 mjeseca od isplate kapare i sklapanja ugovora. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate od 4. srpnja 2018. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
15. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (7.857,19 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženog podneska od 27.6.2022. po 100 bodova (tbr. 8/1), za pristup na ročišta 4.3.2024. i 27.3.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročišta 20.4.2023. i 8.10.2024. po 25 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 350 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 700,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 875,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,71 EUR i na presudu u iznosu od 62,71 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 1.000,42 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.
16. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).
17. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 125,42 EUR
2. tuženiku