Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-246/2019-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Zoranu Kosanoviću iz Kutine, Trg kralja Tomislava 10/1, protiv tuženika: 1. ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetniku Bojanu Graheku iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave 26. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka te tužitelja i 2. tužene osobno, a u odsutnosti uredno pozvane 1. tužene, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se stvarnopravni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da u ostavinu pokojne ŽI koja se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini broj O-1032/2017 ne spada 1/8 dijela katastarske čestice broj [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 354 m[2] i katastarske čestice broj [katastarska čestica] Oranica kod kuće u [adresa] površine 1082 m[2] , obje iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] Katastarska općina [katastarska općina].“

„Utvrđuje se da je tužitelj KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pored dosad upisanog suvlasništva u ¼ dijela, suvlasnik i u daljnjih 1/8 dijela, odnosno ukupno 3/8 dijela katastarske čestice broj [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 354 m[2] i katastarske čestice broj [katastarska čestica] Oranica kod kuće u [adresa] površine 1082 m[2] , obje iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] Katastarska općina [katastarska općina], što su mu tužene MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužne priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis njegova prava, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.“

II. Nalaže se tuženicama ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime njegovih ulaganja kojima je povećana vrijednost katastarske čestice broj [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 354 m[2] i katastarske čestice broj [katastarska čestica] Oranica kod kuće u [adresa] površine 1082 m[2] , obje iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] Katastarska općina [katastarska općina], isplatiti iznos od 11.594,61 eura (jedanaesttisuća petstodevedesetčetiri eura šezdesetjedan cent), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio obveznopravnog tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 473,82 eura.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. srpnja 2017. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja da mu pripada veći nasljedni dio iza pokojne majke ŽI, no što Zakon o nasljeđivanju propisuje. Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj O-1032/2017 od 18. lipnja 2017. godine tužitelj je upućen da pokrene parnicu radi dokazivanja da mu pripada veći nasljedni dio no što Zakon o nasljeđivanju propisuje, pa je sukladno tom rješenju tužitelj podnio ovu tužbu.

Ukoliko sud smatra neosnovanim navedeni stvarnopravni tužbeni zahtjev tužitelj je istaknuo i obveznopravni zahtjev, a sve na ime vlastitih ulaganja u predmetnu nekretninu čime je znatno povećao vrijednost cjelokupne nekretnine.

Radi se o nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u [adresa], obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Prvotužena MI je svojim podneskom od 14. studenog 2018. godine priznala stvarnopravni zahtjev tužitelja kako je isti određen u tužbi.

U odgovoru na tužbu drugotužena UI je osporila osnovanost stvarnopravnog tužbenog zahtjeva kao i osnovanost obveznopravnog tužbenog zahtjeva. Drugotužena je navela da tužitelj nije imao odobrenje pokojne majke stranaka ŽI za povećanje svog suvlasničkog dijela na ovoj nekretnini sukladno odredbama članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Ujedno je navela da priznanje stvarnopravnog tužbenog zahjteva tužitelja od strane prvotužene nije dopušteno i moguće jer su tužene jedinstveni suparničari i solidarni obveznici.

3. Što se tiče stvarnopravnog tužbenog zahtjeva, tužitelj je isti u više navrata u tijeku postupka uređivao da bi ga konačno odredio u svom podnesku od 31. listopada 2023. godine (list 291 spisa), a kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, stoga se ne radi o više stvarnopravnih tužbenih zahtjeva tužitelja kako to tvrdi drugotužena u svojim podnescima, nego o jednom stvarnopravnom tužbenom zahtjevu.

U vrijeme smrti pokojne majke stranaka ŽI, ŽI je bila suvlasnik predmetnih nekretnina sa 5/8, dok su stranke bile suvlasnici ovih nekretnina sa po 1/8. Tužitelj je sin pokojne ŽI, a tužene njene kćeri. U tijeku postupka prvotužena MI je prodala svoj suvlasnički dio od 1/8 tužitelju KI tako da je isti sada suvlasnik obih nekretnina sa 2/8, drugotužena UI sa 1/8, a pokojna ŽI sa 5/8.

Ovom tužbom tužitelj traži da se utvrdi da u ostavinsku imovinu iza pokojne ŽI ne ulazi 1/8 te da ta 1/8 suvlasničkog dijela treba pripasti njemu na ime ulaganja u predmetne nekretnine. U tom slučaju ostavinsku imovinu iza pokojne ŽI čini 4/8 suvlasničkog dijela, a ostali suvlasnici bi bili tužitelj s ukupno 3/8 dijela i drugotužena UI sa 1/8 dijela. Stoga su i dalje pasivno legitimirane obje tužene kao nasljednice pokojne ŽI, a kako je to sve pojasnio tužitelj na ročištu od 16. ožujka 2021. godine.

4. Na okolnosti ulaganja tužitelja u predmetne nekretnine obavljen je očevid na licu mjesta s vještakom građevinske struke JI koji je prema pokazivanju tužitelja i drugotužene utvrdio koja ulaganja su izvršile stranke u ove nekretnine i koliko ta ulaganja vrijede. Na te okolnosti ulaganja u nekretnine saslušane su stranke KI i UI, dok prvotužena MI nije pristupala na zakazane rasprave iako je uredno pozivana. Osim stranaka, sud je saslušao i svjedoke: FI, ŠI, AI, OI, NI, CI, SI, GI i ZI.

Prema članku 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, osim ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je pokojna majka ŽI dala suglasnost tužitelju da svojim ulaganjem u ove nekretnine stekne dodatni suvlasnički dio na račun njenog suvlasničkog dijela od 5/8. Takvu suglasnost nisu dale niti ostale suvlasnice ovih nekretnina, to jest, tužene. Prvotužena je svojim podneskom od 14. studenog 2018. godine (list 72 spisa) priznala stvarnopravni tužbeni zahtjev tužitelja, međutim sud nije prihvatio ovakvo priznanje tužbenog zahtjeva s obzirom da su tuženice jedinstveni suparničari, stoga je stvarnopravni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u odnosu na obje tužene.

Niti jedan od saslušanih svjedoka nije mogao potvrditi da je pokojna majka stranaka ŽI dala suglasnost tužitelju da na ime svojih ulaganja u ove nekretnine poveća svoj suvlasnički dio za 1/8. O takvom dogovoru tužitelja i pokojne majke stranaka ŽI nema nikakve pismene dokumentacije što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu. Osim toga, svjedocima nije poznato niti postojanje usmenog dogovora o tome između tužitelja i njegove majke.

Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti stvarnopravni tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Osim stvarnopravnog tužbenog zahtjeva tužitelj je postavio i obveznopravni tužbeni zahtjev radi isplate naknade na ime izvršenih ulaganja u predmetne nekretnine. Radi se o eventualnoj kumulaciji zahtjeva sukladno odredbama članka 188. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, a ne o tužbi s fakultativnom obvezom ili alternativnom obvezom iz članka 186. Zakona o parničnom postupku.

Nije sporno da tužitelj odlukom suda broj O-1032/2017 od 8. lipnja 2017. godine nije upućen da pokrene parnicu po pitanju obveznopravnog zahtjeva, međutim to ne znači da tužitelj ne može postaviti ovakav tužbeni zahtjev i bez upućivanja na parnicu. Stoga nije osnovan prigovor drugotužene u kojem se navodi da bi ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja trebalo odbaciti zbog toga što tužitelj nije upućen na pokretanje takve parnice.

6. Nije sporno da tužitelj stanuje u ovoj kući zajedno sa svojom obitelji od zaključenja braka s FI 1995. godine. Tužitelj je stanovao na katu, a u prizemlju je stanovala majka stranaka ŽI koja je umrla **.**.2012.. Kroz to razdoblje tužitelj je vršio određena ulaganja u kuću kako bi potpuno uredio kat za stanovanje svoje obitelji.

Nije sporno ni to da je drugotužena UI vršila određena ulaganja u ovu kuću i to u prizemlje iste kako bi poboljšala uvjete stanovanja majke ŽI.

Da bi se utvrdilo koja ulaganja je tužitelj poduzeo u ove predmetne nekretnine bilo je potrebno provesti očevid na licu mjesta s građevinskim vještakom JI. Tom očevidu su bili nazočni tužitelj i drugotužena koji su vještaku na licu mjesta pokazali koja ulaganja je vršio tužitelj, a koja ulaganja je vršila drugotužena.

Tako je vještak utvrdio da ova ulaganja u stambenu građevinu od strane tužitelja prema njegovom pokazivanju ukupno iznose 146.712,80 kuna. Drugotužena je djelomično prigovorila pokazivanju tužitelja te je učinila nespornim dio ovih radova, a što je vještak procijenio na iznos od 129.440,80 kuna. Vještak je također procijenio i radove koje je tužitelj financirao u dvorištu pa je tako utvrdio da radovi na sjenici iznose 9.830,00 kuna, radovi na drvarnici iznose 10.243,40 kuna, radovi na šupi iznose 15.900,00 kuna i radovi na svinjcu – kokošinjcu iznose 3.957,00 kuna.

Dakle, ukupna vrijednost nespornih radova koje je financirao tužitelj iznosi 169.371,20 kuna. Radi se o radovima koje je učinila nespornim i drugotužena, a prikazani su u nalazu strana 57-64 (list 232-239 spisa).

7. S druge strane, građevinski vještak je utvrdio i vrijednost izvršenih radova u stambenoj zgradi koje je financirala drugotužena, a radi se o radovima u prizemlju ove zgrade gdje je živjela pokojna majka stranaka. Vještak je utvrdio da ukupna vrijednost ovih radova koje je financirala drugotužena iznosi 38.331,80 kuna.

8. Prilikom konačnog određivanja tužbenog zahtjeva (list 291 spisa) tužitelj je imao u vidu sva svoja nesporna ulaganja u nekretninu s jedne strane te s druge strane nesporna ulaganja drugotužene, što znači da je izvršio prijeboj ovih iznosa kako je to tražila drugotužena u tijeku postupka.

Kada se od 169.371,20 kuna oduzmu ulaganja drugotužene od 38.331,80 kuna dobije se iznos od 131.039,40 kuna, odnosno 17.391,92 eura.

Imajući u vidu da se radi o ukupno tri suvlasnika ovih nekretnina, tužitelj potražuje 2/3 navedenog iznosa, a što od 17.391,92 eura iznosi 11.594,61 eura.

Stoga je tužitelju dosuđen navedeni iznos od 11.594,61 eura kako je to naznačeno u točki II. izreke.

9. Kako je tužitelj svojim preciziranim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 12.068,43 eura, a sud mu je dosudio 11.594,61 eura, valjalo ga je odbiti za dio prekomjerno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 473,82 eura, a kako je to naznačeno u točki III. izreke.

10. Treba napomenuti da je drugotužena u cijelosti osporila osnovanost i obveznopravnog zahtjeva tužitelja te je samo učinila nespornim radove koje je tužitelj financirao. Što se tiče vrijednosti radova koje su financirali tužitelj i drugotužena, iste je utvrdio građevinski vještak VI u svom nalazu te detaljno prikazao radove izvedene od strane stranaka kako u stambenom objektu tako i na vanjskom uređenju parcele. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer je isti izrađen na temelju relevantnih podataka koje je vještak sam prikupio prilikom očevida na licu mjesta od samih stranaka i prema njihovom pokazivanju. Vještak se i usmeno očitovao na sva pitanja i prigovore stranaka na ročištu na način da je detaljno obrazložio svoj pismeni nalaz kod koga je u cijelosti i ostao.

11. Nije osnovan prigovor drugotužene da su poduzeti radovi od strane tužitelja bili samo u korist tužitelja te da drugi suvlasnici nemaju nikakve koristi od ovih radova i ulaganja. Točno je da je tužitelj prije svega vršio radove na katu kuće na kojem i stanuje s obitelji. Međutim, time je povećana vrijednost cijele nekretnine pa su korist od ovih radova imali svi suvlasnici nekretnine pa tako i tuženice.

Iz nalaza vještaka je vidljivo koje radove je tužitelj poduzeo u stambenom objektu te je iz nalaza vidljivo da se ne radi o luksuznim i nepotrebnim radovima, nego o radovima koji su korisni za nekretninu. Tako se radovi odnose na uređenje fasade, uređenje kupaonice i wc-a, postava novih instalacija u kupaonici i wc-u, dobava i ugradnja sanitarija, izrada centralnog grijanja, dobava i postava parketa u blagovaonici, dnevnom boravku i kuhinji, izrada bolte na mjestu izvađenih vrata, obloga stropa knauf pločama, izrada cementne glazure prostorija na katu, žbukanje zidova ostave, dobava i postava laminata u spavaćoj i dječjoj sobi, dobava i ugradnja nove PVC stolarije, ugradnja novih kliznih vrata, izrada instalacija odvodnje iz kuhinje u suterenu, ugradnja novog hidrofora i slično. Tužitelj je također obavio i vanjsko uređenje parcele pa je tako uredio drvarnicu, drvenu šupu te svinjac i kokošinjac.

Svi ovi radovi su korisni i nužni za cijelu nekretninu te se ne može govoriti da su isti bili nepotrebni i luksuzni.

12. Nije osnovan niti prigovor drugotužene da su ovi radovi od strane tužitelja izvedeni protivno volji ostalih suvlasnika. Naime, tužitelj u ovoj kući stanuje dugi niz godina te je ostalim suvlasnicima moralo biti poznato da tužitelj poduzima ove radove u kući i u dvorištu. Drugotužena u tijeku postupka nije dokazala da se na bilo koji način protivila izvođenju ovih radova od strane tužitelja ili da se tome protivila pokojna majka stranaka ŽI dok je živjela i stanovala u ovoj kući u prizemlju. Stoga se može reći da je tužitelj ove radove obavio uz prešutnu suglasnost ostalih suvlasnika. Saslušani svjedoci su u svojim iskazima potvrdili da su odnosi između stranaka bili korektni dok je pokojna majka ŽI bila živa pa je tuženicama moglo biti poznato da tužitelj poduzima neke radove u kući.

Nije osnovan niti prigovor zastare drugotužene u kojem navodi da su radovi od strane tužitelja obavljeni u razdoblju od 1990. pa do 2012. godine, dok je tužba podnesena 10. srpnja 2017. godine pa je protekao rok zastare. Uvidom u priloženi spis Pu O-26/2019 (ranije O-335/2012 i O-1032/2017) utvrđeno je da je u tom predmetu od strane javnog bilježnika doneseno rješenje o ovrsi broj O-335/2012 dana 31. svibnja 2012. godine kojim je cijela ostavinska imovina raspoređena nasljednicima KI, UI i ĆI iza pokojne ŽI, svakome po 1/3 dijela. Na ovo rješenje nasljednik KI je uložio prigovor kojeg je Općinski sud u Kutini svojim rješenjem broj O-335/2012 od 6. studenog 2012. godine odbio kao neosnovan. Na ovo rješenje suda KI je uložio žalbu 4. prosinca 2012. godine koja je uvažena od strane Županijskog suda u Sisku broj Gž-1355/2014 od 27. ožujka 2017. godine (list 42 spisa) te je ukinuto navedeno rješenja ovog suda. U nastavku postupka Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Kutini je svojim rješenjem broj O-1032/2017 od 8. lipnja 2017. godine uputio na parnicu nasljednika KI radi dokazivanja da mu pripada veći nasljedni dio no što Zakon o nasljeđivanju propisuje. Kako je tužitelj podnio tužbu protiv tuženica 10. srpnja 2017. godine to znači da nije došlo do zastare niti njegovog obveznopravnog zahtjeva jer je tek nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Sisku počeo teći rok zastare za ovaj obveznopravni dio tužbenog zahtjeva.

13. Što se tiče prigovora prijeboja uloženog od strane drugotužene, on je prihvaćen za utvrđeni iznos vrijednosti njenih radova, a to je 38.331,80 kuna. Tužitelj je prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva (list 290 spisa) izvršio prijeboj tražbina stranaka tako da je svoj tužbeni zahtjev umanjio za navedeni iznos od 38.331,80 kuna.

14. Imajući u vidu uspjeh stranaka u parnici, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Kutina, 8. svibnja 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Zoran Kosanović, Kutina, Trg kralja Tomislava 10/1

2. MI, [adresa]

3. Odvjetnik Bojan Grahek, [adresa]