REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: Povrv-146/2024-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, OIB:57362618039, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tužene KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva 59, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, temeljem članka 193. st. 2 i članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP-a), dana 8. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po Javnom bilježniku Nataše Jelić Veršić iz Križevaca, pod poslovnim brojem OVRV-2065/2024 od 3. svibnja 2024. godine, ukida se u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se da tužitelj Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, naknadi tuženoj KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 62,50€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika KF, javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 144,54€ sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Svoje potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, prema kojem tužena mu kao ovršenik duguje iznos od 144,54€, na ime dospjelih tražbina za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za nekretnine u [adresa], za period od travnja 2021. do rujna 2023. godine.

3. Javni bilježnik Nataša Jelić-Veršić, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem OVRV-2065/2024 dana 3. svibnja 2025, na koje je tužena KF kao ovršenik pravovremeno podnijela prigovor. U prigovoru navodi da iz vjerodostojne isprave koja je priložena predmetnom Rješenju nije razvidno odakle proizlazi istaknuto potraživanje te na temelju čega je ono nastalo, a niti je bilo što osim navodne vjerodostojne isprave priloženo kao dokaz navodnom potraživanju ovrhovoditelja. Osim toga, nejasno je na koji način je ovršenik došao da predmetnog iznosa, koji potražuje.

Ovršenik ističe i da je člankom 41. stavkom 3. Ovršnog zakona propisano da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

- upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora,

- upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku iz članka 41. stavka 2. točke 1. Ovršnog zakona nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, te

- upozorenje ovršeniku da ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koju mu se uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. Ovršnog zakona ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. Ovršnog zakona, da je dužan o tome obavijestiti Agenciju.

Ovršenik ističe i kako je člankom 67. Sudskog poslovnika propisano da kad je podnesak kojim se traži izdavanje rješenja o ovrsi tako sastavljen da sadržaj prijedloga potpuno odgovara tekstu rješenja koje bi se trebalo donijeti i kad je takav podnesak podnesen u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, rješenje o prihvaćanju prijedloga može se donijeti i stavljanjem štambilja na primjerku podneska. Ovrhovoditelj u svom prijedlogu nije naveo sve gore napisano, dok rješenje o ovrsi sadrži sve napomene. Iz navedenog proizlazi da javni bilježnik nije mogao donijeti rješenje o ovrsi otiskivanjem štambilja, i to iz razloga što nije udovoljeno članku 67. Sudskog poslovnika te se predlaže isto rješenje o ovrsi staviti van snage, te ovršni prijedlog odbaciti.

Ovršenik zaključno prigovara predmetnom Rješenju o ovrsi u pogledu troškova postupka, i to iz svih gore iznesenih razloga, a posebice prigovara trošku pribave potvrde ovršnosti, s obzirom da isti do dana sastavljanja ovog prigovora nije nastao niti je mogao nastati.

Slijedom svega ranije navedenog, ovršenik predlaže da sud donese odluku kojom se prijedlog ovrhovoditelja odbacuje. Podredno, ovršenik predlaže da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi i ukine provedene radnje, a postupak nastavi kao u postupku protiv platnog naloga. Nakon provedenog postupka, ovršenik predlaže donijeti odluku kojom se ovršni prijedlog odbacuje, odnosno platni nalog se u cijelosti ukida, a ovrhovoditelja, odnosno tužitelja se obvezuje na naknadu parničnih troškova ovršeniku.

4. Sud je donio rješenje pod poslovnim brojem Povrv-146/2024-2. dana 29. srpnja 2024. godine, kojim je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca pod poslovnim brojem OVRV- 2065/2024 od 3. svibnja 2024. godine stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve provedene ovršne radnje, te odlučio da će se postupak u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-146/2024, tj. u izvod iz poslovnih knjiga (list 13), u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30. siječnja 2018. godine (list 34-46), u Opće uvjete Ugovora s korisnicima usluga (list 47-50), u Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 11. prosinca 2019. godine (list 51-56), u Opće uvjete Ugovora s korisnicima usluga (list 58-61), u Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 24. veljače 2022. godine (list 62-74), u Opće uvjete Ugovora s korisnicima usluga (list 77-78), u Odluku o izmjeni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 23. lipnja 2022. godine (list 79-80), u izvadak iz zemljišnih knjiga – povijesni prikaz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 82-89), u matične evidencije (list 90), u knjigovodstveno stanje obveznika (list 91-97), u račune za period od travnja 2021. do rujna 2023. godine (list 98-217), u nepravomoćnu presudu Općinskog građansko suda u Zagrebu P- 5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine (list 243-251).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka MF (list 239-240).

6. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

7. Novčana tražbina tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada.

9. Između stranaka je sporna visina i osnova tužiteljeva potraživanja.

10. Novčana tražbina tužitelja odnosi se na naknadu za uslugu komunalnog otpada za period od travnja 2021. do rujna 2023. godine u ukupnom iznosu od 144,54€ te obračunatom kamatom do 14. siječnja 2024. godine u iznosu od 11,73€ ili sveukupno 156,27€.

Visina naknade za svaki mjesec proizlazi iz tužiteljevog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. siječnja 2024. godine.

11. Odredbama čl. 2. toč. 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 30. siječnja 2018. godine, propisano je da je korisnik nekretnine vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluga. Isto je propisano i u čl. 2. toč. 9. iste odluke od 24. veljače 2022. godine.

Nadalje, člankom 21. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 30. siječnja 2018. godine propisano je, između ostalog, da je korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. U članku 23. iste Odluke određeno je na koji način se određuje cijena obvezne minimalne javne usluge a u članku 24. propisan je način određivanja udjela korisnika usluge. Isto je propisano i u Odluci od 24. veljače 2022. godine u čl. 16.

12. Isto tako iz Općih uvjeta ugovora s korisnicima usluga propisana su prava i obveze davatelja usluga kao i korisnika usluga te je, između ostalog, propisano da o svakoj promjeni podataka iz izjave, korisnik usluge je dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena.

Isto tako, propisano je da je novi korisnik dužan u roku od 30 dana od početka korištenja nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine ili prava korištenja nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine (kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika) o korištenju pisanim putem obavijestiti davatelja usluge i davatelj usluge je dužan u daljnjem roku od 15 dana dostaviti izjavu o načinu korištenja javne usluge.

13. Tužena u svom pismenom podnesku od 27. rujna 2024. godine, između ostalog, navodi da nije korisnica niti u posjedu predmetne nekretnine i da nikada nije koristila usluge tužitelja pa da nije niti dužna platiti nastale troškove s obzirom da je njezino prebivalište u [adresa], te se poziva na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine iz koje proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana, koji je predmetna nekretnina u ovom postupku, utvrđen ništetnim uz obrazloženje da je sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle, te je presudom naloženo brisanje izvršenog upisa sa imena tuženice i da se predmetna nekretnina upiše na stvarne vlasnike GF i MF koji su zapravo i u posjedu predmetne nekretnine.

14. Radi razjašnjenja te sporne činjenice sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MF iz čijeg iskaza proizlazi da stan u [adresa] na adresi [adresa] je živjela njegova pok. majka RF kao i on i njegov brat s tim da majka je živjela sve do svoje smrti 2001. godine a brat SF je ostao tamo živjeti i danas živi u tom stanu. On je živio isto u tom stanu a kasnije je otišao kod supruge u Radensku 4 a i tamo je danas. Troškovi koji su teretili stan u [adresa] su prvo išli na njegovu majku RF do njezine smrti, a nakon toga režijski troškovi su išli, ne zna sada točno, dolazili su na njega ili brata, na prezime MF i plaćani su ti troškovi. Da postoje neke promjene na vlasništvu na tom stanu oni su saznali negdje 2018. godine kada je došla na vrata mlađa ženska osoba koja se predstavila kao KF i rekla da je ona njihova sestra i da je ona vlasnica stana i odmah su oni išli u MUP u Petrovoj prijaviti to. Isto tako, uočili su da je na kasliću za poštu došlo do promjene i na zvonu do promjene prezimena tako da sa RF i MF je stavljeno KF i onda su oni reagirali i pitali predstavnika stanara te im je rečeno da su dobili od Gradskog stambenog tko je vlasnik stana i onda su angažirali odvjetnika koji je onda provjerio u zemljišnim knjigama i utvrđeno je da je doista upisana KF i onda je odvjetnik poduzeo određene pravne radnje kako bi se oni zaštitili i krenuo je postupak i sada je u ponovljenom postupku donesena nepravomoćna presuda u njihovu korist tako da je utvrđen ugovor o darovanju ništetnim. Isto tako vođeni su i drugi postupci gdje je RF tvrdila da je ona RF iz [adresa] a njegova majka. U periodu od 4. mjeseca 2021. do 9. mjeseca 2023. godine u tom stanu [adresa] živio je njegov brat SF. KF nikada nije živjela u tom stanu kao niti RF koja nije njegova majka, već je u tom stanu živjela njegova majka RF rođena 1934. godine u Zagrebu koja je taj stan i dobila od svog poduzeća i kasnije otkupila. Sve uplatnice su išle na adresu KF gdje ima prebivalište u [adresa] i u tom periodu nisu ni dobivali račune na adresu [adresa], nego su računi išli u [adresa] jer u to vrijeme je bila upisana kao vlasnica stana i koliko je njemu poznato računi nisu dolazili na adresu [adresa] već na adresu u [adresa] gdje živi KF. U utuženom razdoblju on nije plaćao nikakve režijske troškove tužitelju kao što je čistoća ili slično ali ne zna ni da li je brat a što se tiče promjene vlasništva, još uvijek je upisana KF sve dok se ne dobije pravomoćna odluka od suda s obzirom da je presuda još uvijek nepravomoćna jer je tužena istakla žalbu. Predmetni stan je 38m2. Ne zna ni sada da li dolaze računi na adresu [adresa] što se tiče režijskih troškova, ali brat tamo živi kao što je živio u periodu, kao što je rekao od travnja 2021. do rujna 2023. godine i koristi sve usluge koje terete stanovanje kao što je voda, čistoća i slično. Dakle, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da tužena nikada nije koristila predmetnu nekretninu za koju tužitelj potražuje naknadu za vršenje usluge odvoza komunalnog otpada.

15. Tužena se pozvala na nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022 od 23. listopada 2023. godine tvrdeći da predmetnu nekretninu nikada nije koristila niti je bila ikada u posjedu već da istu su uvijek imali u posjedu SF i LF koji su i stvarni vlasnici.

16. Uvidom u nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022 od 23. listopada 2023. godine koja je pribavljena kroz eSpis, proizlazi da je u izreci pod točkom I utvrđeno da je darovni ugovor zaključen dana 29. travnja 2016. između RF, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1950. i tužene KF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan, što su tužene dužne priznati i trpjeti brisanje imena KF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] sa nekretnina uknjiženih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zkčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] površine 315,6 čhv ili 1135m2 povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21) stan br. 21- u prvom katu koji se sastoji od boravka, spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u površini od 32,30 čm sa drvarnicom od 5,39 čm u podrumu, sve k. o. [katastarska općina], te trpjeti uknjižbu tužitelja LF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LF SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedinih zakonskih nasljednika iza njihove pokojne majke RF iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] na opisanim nekretninama.

Isto tako, iz obrazloženja iste presude proizlazi da tužena nikada nije stanovala u predmetnoj nekretnini niti je na bilo koji način koristila niti prije zaključenja ugovora o darovanju a niti nakon toga.

Stoga, iako se tužena žalila na navedenu presudu, dakle, iz iste presude proizlazi da tužena nikada nije bila posjednik predmetne nekretnine a što potvrđuje i iskaz svjedoka MF, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan.

17. Tužitelj je kao dokaz svojih tvrdnji da je tužena dužna podmiriti obvezu dostavio povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz koje proizlazi da je tužena upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i to za razdoblje koje tereti obvezu plaćanja tužene.

18. Isto tako, dostavio je i matičnu evidenciju iz koje je vidljivo da je ranije bila upisana RF pa i 31. ožujka 2016. godine da bi 1. kolovoza 2017. godine u matičnim evidencijama kao korisnik usluge i obveznik plaćanja bila upisana KF.

19. Isto tako, iz knjigovodstvenog stanja obveznika koje je dostavio tuženik vidljivo je da je tužena zavedena kao obveznik plaćanja usluga i to za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa].

20. Tužitelj je dostavio i preslike računa za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. godine iz kojih je vidljivo da tuženu KF, K 2, Zagreb tereti za plaćanje usluge za zbrinjavanje komunalnog otpada.

21. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da tužena nikada nije bila posjednica niti korisnica predmetne nekretnine za koju tužitelj je ispostavio navedene račune za nekretninu [adresa] u [adresa], to onda sud nalazi da tužena nije niti dužna platiti navedenu uslugu koja joj nije niti pružena.

22. Člankom 57. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18, 32/20 i 145/24) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge korisnik usluge.

Člankom 94. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

Člankom 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17) propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. istog članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik posebnog dijela nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Isto tako, člankom 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23) čije odredbe su također bile u primjeni u utuženom razdoblju, propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

23. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tuženica tijekom svojih očitovanja za vrijeme trajanja postupka, između ostalog, isticala da na adresi [adresa] nikad nije živjela te da je radi spornog vlasništva vođen parnični postupak kojim je utvrđena ništetna isprava temeljem koje je proveden njezin upis u zemljišne knjige za nekretninu na koju se odnosi pružanje usluge komunalnog otpada.

24. Nadalje, a primjenom članka 3. st. 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja cijena usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada tužitelja (u daljnjem tekstu: Pravilnika), a primjenjujući čl. 33. st. u vezi čl. 30. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, načelo „onečišćivač plaća“ upućuje da je tužena dokazala da nije bila korisnik prijeporne nekretnine u utuženom razdoblju odnosno da nije koristila predmetne usluge tužitelja.

Isto tako, isto je propisano i u čl. 75. Zakona o gospodarenju otpadom.

25. Naime, iako je tuženica upisana u matičnoj evidenciji tužitelja kao vlasnica nekretnine, ovaj sud smatra da je tuženica tijekom postupka dokazala da uslugu tužitelja doista nije koristila već da su uslugu koristili posjednici SF i SF LF.

26. U prilog tome, ističe se i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanaka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ – proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom pa da nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine koju ta usluga nije pružena, dakle od osoba koje nisu onečišćivači. (Presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž- 1178/2019-2 od 1. srpnja 2019.)

27. Osim toga, iz nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5682/2022-32. od 23. listopada 2023. godine proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle s nevlasnikom.

28. Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) Dakle, nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima.

29. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

30. Dakle, i kad je provedena uknjižba prava vlasništva ista se mora temeljiti na valjano očitovanoj volji dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U konkretnom slučaju ne postoji valjano očitovana volja dotadašnjeg vlasnika da vlasništvo stana prijeđe na tuženicu.

31. Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige može se pozvati samo onaj koji stječe prava na temelju pravnog posla dok tužitelj nije stekao nikakova prava, a osim toga u zemljišnim knjigama je nakon pokretanja parničnog postupka P-5682/2022 (raniji broj: P 1932/2019) upisana zabilježba spora. Naime, ako je spor zabilježen to je upis kojim se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnih prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, čl. 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19).

32. Prema navedenom tražbina tužitelja nije osnovana jer nije dokazao da je tuženica u mjesecima na koje se odnosi njegova tražbina bila zakonita posjednica ili korisnica nekretnine - stana na adresi [adresa], a tuženica tvrdi da nije koristila stan, pa je sud uz činjenicu da tuženica nije vlasnica stana jer ga nije mogla steći od nevlasnika, prema svim navedenim zakonskim odredbama primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

33. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak može teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude ( Zaključak VSRH od 2. lipnja 2017.).

34. Stoga je sud ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženici kao ovršenici naloženo da plati tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama, te predvidive troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1.

ZPP-a i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u postupku, to je onda dužan tuženiku nadoknaditi troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženiku, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Sud je tuženiku priznao trošak za sastav prigovora uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 62,50€ a sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je sud naložio tužitelju da navedeni trošak plati tuženiku u roku od 15 dana.

Budući da tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova u odnosu na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a to onda sud nije tuženiku priznao zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove.

.

U Grubišnom Polju, 8. svibnja 2025. godine

S u t k i n j a :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana održavanja ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude tj. od 8. svibnja 2025. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja. Žalba se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1.,2, 4.,5.,6., 8., 9. 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a).