Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-7/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, MUP, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravnom odjelu, Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-583/2019-41 od 6. prosinca 2024., 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 583/2019-41 od 6. prosinca 2024. za iznos od 405,34 eur (preko iznosa od 2.642,01 eura do iznosa od 3.047,35 eur i stopi zatezne kamate koju je tuženik dužan platiti na dosuđeni iznos troška i sudi:
1. Nalaže se tuženik da tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška od 2.642,01 eur plati zatezne kamate koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
2.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 405,34 eur kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 24,94 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom dijelu.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.500,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljaće 2019. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 1.254,45 eur tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 55,74 eur s osnova troškova tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.047,35 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
4. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki III izreke žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U žalbi navodi da je sud pogrešno utvrdio da uspjeh tužitelja iznosi 78% i tuženika 22%, te pogrešno tužitelju dosudio 78% priznatog troška. Navodi da je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) kod utvrđenog uspjeha tužitelja od 78% i tuženika od 22%, tužitelju valjalo dosuditi 56% priznatog troška. Nadalje, navodi da je sud zanemario odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da priznati trošak sastava podneska od 25. ožujka 2024. nije bio nužan za vođenje postupka. Navedeno iz razloga što tužitelj u citiranom podnesku ponavlja navode iz podneska od 17. studenoga 2021. koje je mogao istaknuti na ročištu od 9. svibnja 2024., te dostavlja dokaz o uplati troškova vještačenja što je mogao učiniti i bez podneska. Prigovara i stopi zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.
6. Predlaže u pobijanom dijelu odluku o parničnom trošku preinačiti u smislu navoda žalbe. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eur.
7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osprava sve navode i predlaže žalbu odbiti koa neosnovanu i odluku o parničnom trošku potvrditi, Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eur uvećano za PDV.
8. Žalba je djelomično osnovana.
9. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška, sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP-a, a imajući u vidu uspjeh tužitelja u postupku u kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem je tužitelj uspio u omjeru od oko 88%, dok je tuženik uspio u omjeru od 22%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznaje tužitelju trošak sastava za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav tri podneska po 200,00 eura svaki (17. studenoga 2021., 25. ožujka 2024. i 20. svibnja 2024.), za pristup na sedam održanih ročišta po 200,00 eura za svako(26.listopada 2020., 21.siječnja 2021., 10.studenoga 2021., 21.ožujka .2024., 09.svibnja 2024., 01.srpnja 2024. i 23.rujna 2024.), te za pristup na 2 ročišta po 50,00 eura (05.svibnja 2022. i 21.rujna2022.),a kojem iznosu pridodaje i iznos od 675,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako da ukupan trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznosi 3.375,00 eura. Obzirom da je tužitelj u uspjehu uspio za oko 78% to mu pripada trošak razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 2. 632,50 eur kojem iznosu pridodaje iznos od 414,85 eur na ime troškova vještačenja tako da ukupan trošak parničnog postupka iznosi 3.047,35 eur.
10. Osnovano tuženik ukazuje u žalbi da je trošak parničnog postupka pogrešno obračunat.
11. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
11.1. U konkretnom slučaju tužitelj je djelomično uspio u parnici, pa o parničnom trošku sud odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pri čemu treba voditi računa ne samo o uspjehu u parnici glede visine postavljenog zahtjeva, već i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kada je tužitelj glede osnove zahtjeva uspio u cijelosti, dakle 100%, a glede visine uspio je u omjeru od 56,48% proizlazi da je u konačnici u parnici uspio u omjeru od 78,24% (100% + 56,48% =156,48% : 2=78,24%) a tuženiku u omjeru od 27,76% (0% + 43,52% =43,52 %: 2 =21,76%).
12. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku iznosi 3.375,00 eur što znači da bi mu razmjerno uspjehu u sporu pripadao iznos od 2.640,60 eur što uz trošak vještačenja u iznosu od 414,85 eur daje iznos od 3.055,45 eur. S druge strane prema troškovniku tuženika, proizlazi da bi mu pripadalo pravo na naknadu troška u iznosu od 1.900,00 eur pa srazmjerno uspjehu u sporu koji iznosi 21,76% imao pravo na isplatu iznosa od 413,44 eur. Kada se od troška tužitelja odbije trošak tuženika proizlazi da bi tužitelj imao pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 2.642,01 eura.
13.Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da podnesak tužitelja od 25. ožujka 2024. bio potreban za vođenje parnice i da spada u kategoriju obrazloženih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koju je predviđena nagrada 100% iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7..To zato što je tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2024. dostavio svoje očitovanje na usmeni nalaz vještaka iznesen na ročištu od 21.ožujka.2024.
14.Istovremeno je preinačena odluka o parničnom trošku u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate koju je tuženik dužan platiti na dosuđeni iznos parničnog troška, jer je odredbom članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 155/23) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa je pogrešno sud prvog stupnja dosudio navedenu kamatu kako je naznačeno u točki III. izreke pobijane presude
15. Tuženiku je dosuđen i trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu koji iznosi 24,94% (pobijao 1.625,00 eur, uspjeh 405,34 eur, što iznosi 24,94 eur), budući da iznos tog troška iznosi 100,00 eur (Tbr. 10 toč. 4. Tarife)
16. Iz navedenih razloga valjalo je odluku o parničnom trošku sadržanu u toč. III. izreke pobijane presude preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci,12. svibnja 2025.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara