Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-23/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji Sanjani Zorinc, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv prvotuženika KOMUNALIJE d.o.o. Čazma, Sv. Andrije 14, OIB: 88859295468, kojeg zastupa punomoćnik Radovan Dožudić, odvjetnik iz Čazme, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvotuženika, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Prvotuženik KOMUNALIJE d.o.o. Čazma, Sv. Andrije 14, OIB: 88859295468, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-27-19-03434794658 iznos od 5.131,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 1. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. sve do isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

i

r i j e š i o  j e

Žalba na presudu odgađa ovrhu.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu dana 4. veljače 2019. protiv tuženika i to prvotuženika KOMUNALIJE d.o.o. [adresa] i drugotuženika PE radi solidarne naknade štete u iznosu od 38.663,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. studenog 2012. osiguranik tužitelja VE rođen **.**.1976. pretrpio ozljedu izvan rada na dijelu ceste između Gornjih Lipovčana i Prnjarovca, kojom prilikom je zadobio teške i za život opasne tjelesne ozlijede – frakturu lubanje i nagnječenje mozga uslijed kojih ozljeda da je u mjesecu prosincu 2012. preminuo. Navedenog dana (28.11.2012.) je PE tada radnik prvotuženika Komunalija d.o.o. i rukovoditelj kombiniranog građevinskog stroja – mini bagera – rovokopača – gusjeničara u tijeku radnog procesa dok je vršio tim strojem zakapanje cijevi lokalnog cjevovoda za distribuciju vode u naselju Prnjarovac, u trenutku kada se zaustavio svojim automobilom VE, također djelatnik istog trgovačkog društva, i upustio se s njim u razgovor prethodno ne ugasivši radni stroj kojim je upravljao, nego je nogom pomakao komandnu ručicu i tako izvršio rotiranje bagera kojim prilikom je došlo do udara lijeve bočne strane radne korpe u glavu VE, uslijed kojih posljedica je tužiteljev osiguranik preminuo.

3. Kao dokaz za navedeno priložena je i pravomoćna presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj K-83/13-10 od 18. lipnja 2013. iz koje da proizlazi kako je za navedenu nesreću proglašen krivim drugotuženik PE te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. Predložen je i uvid u navedeni kazneni predmet i pribava zapisnika o očevidu Državnog inspektorata.

4. U tužbi se nadalje navodi, kako je osiguranik tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj nesreći preminuo. Rješenjem HZMO – Područne službe u Bjelovaru broj 122632 od 16. travnja 2013. udovici IE i djeci pokojnog osiguranika VE priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 12. prosinca 2012. s pravom na isplatu od istog dana a kojom isplatom tužitelj da trpi štetu.

Nadalje, tužitelj navodi da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. na ime obiteljske mirovine isplatio djeci umrlog VE iznos od 38.663,16 kn. Navedeni iznos predstavlja za tužitelja štetu, a za koju tuženici odgovaraju prema odredbama čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18), što ukupno iznosi 38.663,16 kn. Tužitelj je Zahtjevom za naknadu štete od 15. siječnja 2019. pozvao prvotuženika da navedenu štetu podmiri mirnim putem koji je poziv prvotuženik primio 16. siječnja 2019.

5. Tužitelj kao dokaz prilaže specifikaciju isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018., izvadak iz banke doznačenih mirovinskih primanja za traženo razdoblje isplate mirovine, zahtjev za naknadu štete od 15. siječnja 2019. s preslikom povratnice primitka i obavijest tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od 17. siječnja 2019.

6. Tužitelj predlaže da mu prvotuženik Komunalije d.o.o. i drugotuženik PE iz [adresa] solidarno isplate iznos od 38.663,16 kn zajedno sa zeteznim kamatama.

7. Drugotuženik PE (u daljnjem tekstu PE) nije podnio odgovor na tužbu te je u odnosu na istog donesena presuda zbog ogluhe P- 23/2019-5 od 27. svibnja 2019. koja je postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1960/2020-2 od 4. veljače 2021.

8. Prvotuženik Komunalije d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je on bio poslodavac PE, ali da ne odgovara za ovu štetu jer da sukladno odredbi čl. 161. st. 3. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju za štetu odgovara poslodavac samo u slučaju ako nisu bile provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, a da je on proveo sve mjere zaštite na radu i mjere zaštite na konkretnoj lokaciji na kojoj je došlo do štetnog događaja. Ukazuje da je PE kao njegov zaposlenik prošao obuku i stekao certifikat rada na siguran način te da je lice mjesta gdje su se izvodili radovi bilo obilježeno svim prometnim znacima upozorenja na izvođenje radova i zabrane zaustavljanja vozila pa da se radi o podijeljenoj odgovornosti uz veliki doprinos štetnom događaju sada pokojnog VE te da stoga stavlja prigovor podijeljene odgovornosti i ističe da bi tužitelj imao pravo na eventualno srazmjerni dio štete.

Ukazuje da je do štetnog događaja došlo na način da je VE upravljao svojim vozilom i prolazio lokacijom na kojoj su se izvodili radovi, što je bilo propisno obilježeno prometnim znacima. Obzirom da poznaje PE, kada je prolazio tom lokacijom zastao je i s njim započeo razgovor. PE je u tom trenutku, premda su bile poduzete sve mjere zaštite na radu, nehotice aktivirao dio radnog stroja kojim je upravljao te je taj dio radnog stroja usmrtio VE. Smatra da je pokojni VE doprinio štetnom događaju na način da je stao vozilom na mjestu gdje je to bilo izričito zabranjeno. PE je proglašen krivim u kaznenom postupku, a protiv prvotuženika se nije vodio nikakav postupak jer nije postojao bilo kakav oblik krivnje, obzirom da su bile provedene sve mjere zaštite na radu.

9. Prvotuženik Komunalije d.o.o. je predložio od dokaznih prijedloga da se pribavi spis Općinskog suda u Ivanić Gradu broj K-83/13, zapisnik o očevidu Državnog inspektorata i provođenje prometnog vještačenja uz očevid na licu mjesta.

10. Na pripremnom ročištu održanom dana 21. listopada 2021. prvotuženik je naveo da se pred ovim sudom pod brojem P-59/2018-23 vodi parnični postupak među strankama po istom pravnom osnovu, ali za razdoblje koje prethodi razdoblju za koje se traži isplata naknade štete u ovom postupku. Predložen je prekid ovog postupka do odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom žalbe tuženika na presudu P-59/2018-23 od 12. ožujka 2021., zbog ekonomičnosti postupka, a sa prekidom usuglasio se i tužitelj.

11. Rješenjem ovog suda P-23/2019-13 od 21. listopada 2021. utvrđen je prekid postupka do pravomoćnosti odluke u predmetu ovog suda P-59/2018-23 od 12. ožujka 2021.

12. Podneskom od 25. siječnja 2024. tužitelj je predložio nastavak postupka jer je postupak u predmetu P-59/2018 pravomoćno okončan na način da je potvrđena prvostupanjska presuda presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2152/2021-3 od 24. srpnja 2023.

13. Rješenjem broj P-23/2019-15 od 29. siječnja 2025. postupak je nastavljen.

14. Tužitelj u podnesku od 30. siječnja 2025. usklađuje tužbeni zahtjev tako da potražuje od prvotuženika Komunalije d.o.o. [adresa] iznos od 5.131,48 eura sa zateznom kamatom.

15. Na ročištu 3. travnja 2025. tužitelj je i dalje ostao kod tužbenog zahtjeva postavljenog u podneksu od 30. siječnja 2025., dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, dokaznih prijedloga i predložio saslušanje svjedoka UE te vještačenje po vještaku zaštite na radu.

16. Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, pročitao presudu ovog suda P-59/18-23 od 12. ožujka 2021. koja je potvrđena presudom Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1960/2020-2 od 4. veljače 2021. te odbio prijedlog za saslušanje svjedoka UE jer nije navedeno na koje okolnosti se treba saslušati, kao i provođenje drugih dokaza jer sud smatra da daljnje provođenje dokaza nije potrebno.

17. U tužbi je predloženo po tužitelju da se po potrebi izvrši uvid u mirovinski predmet VE broj 122632.

18. Kako tijekom postupka nije osporena izvršena isplata obiteljske mirovine niti visina tužbenog zahtjeva nije bilo potrebe za pribavom mirovinskog predmeta, jer se tijekom postupka utvrđuju samo sporne činjenice.

19. Izvedene dokaze sud je ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/2011, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP).

20. Tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Komunalije d.o.o. kako je specificiran u podnesku od 30. siječnja 2025. je osnovan.

21. U odnosu na PE, donesena je presuda zbog ogluhe P- 23/2019-5 od 27. svibnja 2019. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i postala je pravomoćna te se stoga drugotuženik PE više ne naznačuje kao drugotuženik u ovoj presudi.

22. Prvotuženik Komunalije d.o.o. ne osporava nastanak štetnog događaja uslijed kojeg je nastupila smrt GE kao ni odgovornost njegovog radnika PE za nastanak štetnog događaja. Ne osporava postojanje uzročno posljedične veze između smrti osiguranika tužitelja GE koja je nastupila uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i njegova umirovljenja, ne osporava niti da je izvršena isplata mirovina, niti visinu potraživanja već ističe prigovor podijeljene odgovornosti sada pokojnog GE, jer da je isti doprinio nastanku štetnog događaja svojim zaustavljanjem na dijelu prometnice gdje je to bilo zabranjeno i upuštanjem u razgovor s PE.

23. Spornu činjenicu je li pokojni VE svojim radnjama ili propustima doprinio nastanku štetnog događaja moguće je utvrditi na temelju uvida u dokumentaciju u ovom spisu i dokumentaciju u priloženom spisu Općinskog suda u Ivanić Gradu broj K-83/2013 (list 5-9 spisa).

24. Uvidom u presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu broj K-83/2013-10 od 18. lipnja 2013. proizlazi da je PE proglašen krivim: što je 28. studenog 2012. oko 16,00 sati na dijelu ceste između Gornjih Lipovčana i Prnjarovca, kao djelatnik Komunalija d.o.o. i rukovoditelj kombiniranog građevinskog stroja – mini bagera – rovokopača – gusjeničara marke JBC, u tijeku radnog procesa dok je vršio ovim strojem zakapanje cijevi lokalnog cjevovoda za distribuciju vode u naselju Prnjarovac, u trenutku kada se zaustavio svojim automobilom VE, također djelatnik istog trgovačkog društva, ali na bolovanju, i upustio se s njim u razgovor prethodno neugasivši radni stroj u jednom trenutku ga zamolio za cigaretu, pa kada je isti pružio svoju glavu izvan kabine svog osobnog automobila da mu pruži zatraženu cigaretu, u trenutku naginjanja kroz prozor stroja s ciljem da ju uzme, lakomisleno smatrajući da neće ugroziti život drugoga, propustio se uvjeriti da ovu radnju može izvesti na siguran način bez opasnosti za život ove osobe, nije ugasio radni stroj kojim je upravljao, nego je lijevom nogom pomakao komandnu ručicu i tako izvršio rotiranje gornjeg dijela istog s radnom korpom ulijevo, kojom prilikom je došlo do udara lijeve bočne strane ove radne korpe u glavu VE, koji je uslijed ovog udara zadobio teške i za život opasne tjelesne ozljede – frakturu lubanje i nagnječenje mozga, uslijed kojih je isti **.**.2012. umro u općoj bolnici u Bjelovaru, dakle, iz nehaja opće opasnim sredstvom izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je nastupila smrt druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222 st. 4 u vezi čl. 215 st. 1 i 2 Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu: KZ/11) pa je temeljem odredbe čl. 222 st. 4 KZ/11 osuđen na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine i temeljem čl. 55 KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine zamijenjena RADOM ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI.“

25. Prvotuženik tijekom postupka nije osporavao da se štetni događaj dogodio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu osuđujuće kaznene presude, te je sud uostalom i vezan tim opisom sukladno odredbi čl.12. st. 3. ZPP-a, jer je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, moguće je u građanskoj parnici po prigovoru stranaka utvrđivati i doprinos oštećenika nastanku štete.

26. Kako u ovom predmetu nije bila sporna dinamika nastanka štete, koja je i opisana u činjeničnom opisu kaznenog djela, već je bilo sporno je li pokojni VE postupio protupravno kada se zaustavio svojim vozilom kraj radnog stroja budući je tuženik prvenstveno isticao da je bilo zabranjeno zaustavljanje na tom mjestu.

27. Prvotuženik je predložio da se provede prometno vještačenje.

28. Tužitelj je naveo kako smatra da postoji odgovornost prvotuženika za nastanak štete odnosno njegova pasivna legitimacija u ovom postupku i protivio se predloženom dokaznom prijedlogu za provođenje prometnog vještačenja radi proteka vremena.

29. Raspravnim rješenjem odbijen je dokazni prijedlog prvotuženika za provođenjem prometnog vještačenja i održavanja očevida na licu mjesta jer su sporne odlučne činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Naime, kako je od štetnog događaja proteklo više od 8 godina, predmetni radovi su završeni, te je uklonjena prometna signalizacija koja je bila postavljena na licu mjesta u vrijeme štetnog događaja, prema stajalištu ovog suda, činjenicu je li zabranjeno prometovanje navedenom prometnicom, očevidom na licu mjesta 2021. nije moguće utvrditi. Navedenu spornu činjenicu moguće je utvrditi uvidom u ostalu pisanu dokumentaciju u spisu i to osobitom uvidom u priloženi kazneni spis u kojem se nalazi i fotodokumentacija očevida, stoga je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje prometnog vještačenja uz očevid na licu mjesta. Naime, sud raspolaže dovoljnim stručnim znanjem i to tumačenjem što pojedini prometni znak znači, a njihovo značenje propisano je i općom normom te nije potrebno da se za čitanje dokumentacije kaznenom spisu i tumačenje prometnih znakova angažira prometni vještak, tim više što i iz ostale dokumentacije u spisu i to zapisnika inspektora rada na koje prvotuženi nije imao primjedbe proizlazi da se promet odvijao naizmjence.

30. Opća norma kojom su opisani prometni znakovi je Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) važeći u vrijeme štetnog događaja. Prema odredbama tog Pravilnika i uvidom u fotodokumentaciju u kaznenom spisu proizlazi da se u vrijeme štetnog događaja uz rub sporne prometnice nalazio Znak »radovi na cesti« koji označuje blizinu mjesta na kojem se izvode radovi na cesti. Niti iz jedne isprave u ovom spisu i kaznenom spisu, niti iz fotodokumentacije očevida ne proizlazi da je na dijelu prometnice na kojoj su se odvijali radovi i kojom je svojim vozilo upravljao pokojni VE postojao znak »zabrana zaustavljanja i parkiranja«. Nadalje, prema fotodokumentaciji bio je postavljen znak »ograničenje brzine« koji označuje cestu ili dio ceste kojim se vozila ne smiju kretati brzinom (u km/h) većom od označene na znaku. Ograničenje brzine koja je bila upisana i koji prometni znak je bio postavljen pored znaka radovi na cesti je ograničenje brzine od 30 km/h kako to proizlazi iz fotodokumentacije u kaznenom spisu.

31. Prema opisu kaznenog djela PE je kao radnik prvotuženika Komunalije d.o.o. 28. studenog 2012. rukovao kombiniranim građevinskim strojem – mini bager – rovokopač – gusjeničar marke JCB i u tijeku radnog procesa dok je vršio ovim strojem zakopavanjem cijevi lokalnog cjevovoda za distribuciju vode u naselju Prnjarovac, upustio se u razgovor s GE koji se ondje zaustavio svojim automobilom. Prethodno nije ugasio radni stroj te je zamolio GE za cigaretu.

32. U postupku ovog suda poslovni broj P-59/2018 utvrđene su sve relevantne činjenice vezane za nastalu štetu i odgovornost za štetu. Budući da je u ovom predmetu utužena šteta za razdoblje isplate mirovine koje je bilo nakon razdoblja u spisu P-59/2018, a presuda u predmetu P-59/2018 od 12. ožujka 2021. je pravomoćna i potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1960/2020, sud je u cijelosti prihvatio navode i obrazloženje navedenih presuda kao osnovu za presuđivanje u ovoj pravnoj stvari.

33. U presudi P-59/2018-23 od 12. ožujka 2021. navedeno je da iz Zapisnika Državnog inspektorata (list 61-65 spisa) proizlazi kako je na dijelu trase vodovoda gdje se dogodila nesreća, kao i na nekim drugim dijelovima uz prometnicu, strojevi se pri radu nalaze na prometnici, kao i iskopana zemlja pri čemu se zauzima samo polovica širine kolnika dok se drugom stranom obavlja promet. Promet se regulira privremenom prometnom signalizacijom. Temeljem nadzorom utvrđenih činjenica nalazi se da se u predmetnom slučaju ne radi o ozlijedi radnika na radu, već o ozlijedi druge osobe koja se iz neutvrđenog razloga zatekla na prostoru privremenog gradilišta nadziranog poslodavca.

34. Iz spisa P-59/2018, slijedi da iz zapisnika o očevidu (list 8-12 spisa) koji se nalazi u kaznenom spisu proizlazi da je mjesto događaja gdje je zatečen osobni automobil (kojim je upravljao VE) okrenut u smjeru mjesta Gornji Lipovčani, prozor lijevih vozačevih vrata da se zatiče u otvorenom položaju, vozilo se zatiče desnim kotačima na cestovnoj bankini dok se lijevi kotači vozila nalaze na asfaltu i to u odnosu da se pola širine vozila nalazi iznad cestovne bankine a pola širine iznad asfaltiranog kolnika. Zadnji lijevi kotač vozila nalazi se na udaljenosti 80 cm od lijevog ruba kolnika, dok se prednji lijevi kotač nalazi na istoj udaljenosti od lijevog ruba kolnika. U odnosu na radni stroj mini bager marke JCB navedeno je da je prednjem stranom okrenut u smjeru mjesta Prnjarovac. Zadnji kraj lijeve "gusjenice" radnog stroja nalazi se na udaljenosti 180 cm od lijevog ruba kolnika. Radni stroj je zatečen parkiran nekoliko metara udaljen od ranije navedenog vozila. Navedeno je vidljivo i iz fotodokumentacije koja se nalazi u kaznenom spisu (list 37-50 spisa).

35. Iz priložene Suglasnosti u kaznenom spisu (list 27-28 spisa) proizlazi da su istom Županijska uprava za ceste Bjelovarsko-bilogorske županije suglasna sa izvođenjem radova – izgradnja distributivnog vodoopskrbnog cjevovoda na vodoopskrbnom području grada [adresa] u [adresa] – [adresa]

– G. Lipovčani - Prnjarovac uz javne ceste broj LC 37117, LC 37048, LC 31126 i ŽC 3284, te da je izvođač radova tvrtka Komunalije d.o.o. [adresa], točkom 3. navedeno je da se radovi moraju izvoditi na način da se ne ugrozi stabilnost javne ceste i zaštitnog pojasa javne ceste kao i da se omogući sigurno odvijanje prometa. Nadalje, točkom 2. alineja 3 navedeno je kako obzirom da se radovi izvode uz jednu stranu kolnika promet će se naizmjenično odvijati drugom stranom kolnika.

36. Prvotuženik je tijekom postupka naveo da je njegov radnik PE bio u potpunosti obučen u smislu odredbi Zakona o zaštiti na radu te da je lice mjesta na kojem je došlo do nesreće bilo u skladu sa svim propisima osigurano prometnim znacima, signalizacijom. Nadalje, tijekom postupka isticao je kako se radilo o privatnom odnosu između PE i sada pokojnog VE. Zbog toga da je VE zaustavio automobil gdje to obzirom na signalizaciju nije smio učiniti te je stupio u razgovor s PE koji je nehajem pokrenuo ručicu krana, a koji je usmrtio VE koji se nalazio na prozoru automobila pa da stoga nema nikakvog oblika krivnje na strani prvotuženika Komunalije d.o.o.

37. U odnosu na navode prvotuženika da se radilo o prijateljskom odnosu PE i VE valja navesti da je PE bio na radnom mjestu i obavljao radni zadatak pa se ne može smatrati da se radi o privatnom odnosu i druženju osoba u privatnom prostoru i u slobodno vrijeme.

Naime, treba imati u vidu da je upravo PE bio na radnom mjestu u vrijeme štetnog događaja te je upravo on morao biti svjestan da upravlja strojem koji je opasna stvar i da izvodi i opasnu radnju zakopavanja cijevi lokalnog cjevovoda te se nije trebao upustiti u razgovor s VE i zatražiti ga cigaretu. Svakako je morao znati da u slučaju prestanka rada treba ugasiti radni stroj kojim upravlja te ju upravo i taj propust PE naveden i u činjeničnom opisu kaznenog djela, dakle stavljeno mu je na teret da je propustio uvjeriti se da ovu radnju može izvesti na siguran način bez opasnosti za život VE.

Kako je upravo PE zatražio cigaretu od VE te je isti radi navedenog pružio svoju glavu izvan kabine svojeg osobnog automobila da mu pruži zatraženu cigaretu, proizlazi da je upravo PE inicirao tu radnju VE. Dakle, VE nije neoprezno prilazio stroju, već je nakon zaustavljanja ostao u osobnom automobili te ga je PE i uočio i mogao je prije upuštanja u razgovor s istim ugasiti stroj ili upozoriti VE da mora nastaviti s radnim zadatkom budući je još na radnom mjestu i ne upustiti se u razgovor. Međutim, on se upustio u razgovor iako je bio na radnom mjestu i vršio radni zadatak i prethodno nije ugasio stroj koji je opasna stvar, što je posljedično dovelo i do ozljeđivanja VE jer je stroj kojim je upravljao i to građevinski stroj – mini bager – rovokopač – gusjeničar u pogonu opasna stvar radi svojih osobina i to gornjeg dijela istog s radnom korpom kojim se upravlja.

38. Činjenica da je VE također bio radnik prvotuženika ne znači da je on trebao predvidjeti da PE neće ugasiti radni stroj i da će od njega zatražiti cigaretu i da će navedeno na kraju rezultirati i nehotičnim pomaknućem komande ručice od strane PE i udarca u njegovu glavu.

S druge strane VE nije postupio protivno odredbama u svezi sigurnosti prometa na cestama jer prema postavljenim prometnim znakovima nije bilo zabranjeno zaustavljanje na spornom dijelu prometnice. Njegovo postupanje treba promatrati kao i svakog drugog sudionika u prometu, jer on u vrijeme štetnog događaja nije bio na radnom mjestu, već je bio na bolovanju. Nadalje, treba dodati da nije niti njegov doprinos nastanku štete činjenica da je bio s PE u prijateljskom odnosu, kako je to prvotuženik tijekom postupka naveo, jer je tako do zaustavljanja vozila moglo doći i od strane svakog drugog prosječnog vozača bilo radi kvara vozila ili radi nekih drugih razloga, kolone vozila i sl.

39. Sud je odbio prijedlog tuženika da se izvrši vještačenje po vještaku zaštite na radu, prvo, stoga što tuženik nije naveo na koje konkretne okolnosti se vještačenje treba provesti, a iz naprijed obrazloženog te iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2152/2021-3 od 24. srpnja 2023. jasno proizlazi da je uzrok ozljeđivanja preminulog bilo izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.

Naime, članom 17. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Člankom 53. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu. Člankom 56. st. 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je da na svakom gradilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno radi 2-50 radnika, najmanje jedan radnik, te još po jedan do svakih sljedećih pedeset radnika, mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći u skladu s pravilima zaštite na radu.

40. Sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik kao poslodavac obvezan je provoditi i osigurati mjere zaštite na radu. Tuženik je postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu pa tako protivno odredbi čl. 56. st. 2. Zakona o zaštiti na radu tuženik nije odredio, a niti osposobio radnike za pružanje prve pomoći unesrećenima. Također, protivno odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti na radu tuženik nije postavio sigurnosne znakove (zabrana zaustavljanja i parkiranja) na vidljivom mjestu uz navedeno, tuženik je postavio na mjesto rukovatelja građevinskim strojem radnika (PE) za kojeg je utvrđeno da se u odnosu na njega mora provesti provjera osposobljenosti radnika za rad na siguran način. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac nije osigurao i proveo mjere zatite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

41. Člankom 162. st. 1. ZOMO-a propisno je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Člankom 162. st. 3. ZOMO-a propisano je da za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Kako tuženik nije proveo mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, odgovoran je za štetu.

42. Tužitelju šteta nastaje svakom mjesečnom isplatom mirovine jer se svakom novom isplatom umanjuje tužiteljeva imovina i nastaje nova šteta, sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), stoga se primjenjuje zakon koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne u vrijeme štetnog događaja.

43. Kako tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćene mirovine u razdoblju od 1.1.2016. do 31.12.2018. za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO/13).

Prema odredbi čl. 161. ZOMO/98, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (st. 1.). Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.).

Prema odredbi čl. 161. st. 2. ZOMO/13 naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

Tužitelj ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (čl. 162. st. 1. ZOMO/13).

Prema odredbi čl. 162. ZOMO/13, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.). Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.).

Odredbom čl. 1046. ZOO-a, koja se primjenjuje sukladno odredbi čl. 167. ZOMO/98, i čl. 170. ZOMO/13, prema kojoj se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO-a).

Sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a osnove oslobođenja odgovorne osobe od odgovornosti je ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Prema st. 3. istog članka odgovorna osoba oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

44. Kako je moguće predvidjeti i zaustavljanje vozila na prometnici na kojoj takvo zaustavljanje nije bilo zabranjeno, u konkretnom slučaju do ozljeđivanja i posljedično smrti GE ne bi došlo da je radnik prvotuženika PE ugasio radni stroj kojim je upravljao prije nego li se upustio u razgovor s pokojnim GE i prije nego li je zatražio cigaretu od istog, jer tada ne bi mogao aktivirati komandnu ručicu i ne bi došlo do rotiranja gornjeg dijela radnog stroja i udara lijeve bočne strane radne korpe u glavu VE i ne bi došlo do njegovog ozljeđivanja i uslijed zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i smrti. Posljedično navedenom niti za tužitelja ne bi nastala daljnja šteta u vidu priznavanja obiteljske mirovine i isplate mjesečnih iznosa mirovine udovici pokojnog VE i njegovoj djeci.

45. Dakle, radnik prvotuženika PE navedenim propustima kao štetnom radnjom, a koje štetne radnje predstavljaju i kazneno djelo za koje je pravomoćno i proglašen krivim, prouzročio je ozljeđivanje VE uslijed kojih ozljeda je isti i preminuo.

46. Slijedom navedenog, nije utvrđeno da bi postojao doprinos pokojnog VE za nastanak štetnog događaja, pa neosnovano prvotuženik ukazuje da bi trebalo primijeniti odredbu čl. 1092. st. 1. ZOO-a koja propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

47. Prema mišljenju ovog suda nije odlučna niti činjenica je li PE bio obučen za rad na siguran način i jesu li provedene sve mjere zaštite na radu, jer se odgovornost prvotuženika kao poslodavca PE temelji na solidarnoj odgovornosti sa radnikom za štetu koju je taj radnik uzrokovao na radu ili u vezi rada trećoj osobi te se u tom slučaju ne primjenjuje odredba ZOMO/13 čl. 162. st. 3. koja propisuje da bi za štetu odgovarao poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Njena primjena dolazi u obzir kada je šteta uzrokovana radniku na radu, što ovdje nije slučaj. Dakle bez obzira jesu li provedene mjere zaštite na radu ili ne postoji u konkretnom slučaju solidarna odgovornost prvotuženika za štetu.

48. U razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. na ime obiteljske mirovine tužitelj je isplatio korisnicima iznos od 38.663,16 kn (5.131,48 eura), što tijekom postupka nije niti bilo sporno. Navedeni iznos predstavlja za tužitelja štetu a za koju prvotuženi odgovara prema odredbama čl. 161. ZOMO/13.

49. Radi navedenog osnovan je tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu štete u cijelosti, visina koje nije bila sporna, a proizlazi i iz priloženih isprava tužitelja.

50. Sukladno izloženom prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev i presudom naloženo prvotuženiku KOMUNALIJE d.o.o. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, na račun broj:

HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 5.131,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u točki 1. izreke presude.

51. Budući da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, temeljem odredbe čl. 183. st. 1. i odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća tražbine do isplate.

52. Naime, u konkretnom slučaju nije riječ o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovaca i osobe javnog prava, nego o naknadi štete. Stoga, na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a tužitelju na glavnicu pripada pravo na zatezne kamate od 1. veljače 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

53. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a nije potraživao trošak postupka, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

54. Rješenjem je odlučeno da žalba odgađa ovrhu presude sukladno odredbi čl. 467. a ZPP-a u svezi čl. 117. st. 3. ZID ZPP-a uslijed solidarne odgovornosti prvotuženika i PE kada je u odnosu na istog donesena presuda zbog ogluhe, u odnosu na koju žalba odgađa ovrhu, pa je svrsishodno i pravično da žalba odgađa ovrhu i u odnosu na prvotuženika kao solidarnog dužnika.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Bjelovar, 8. svibnja 2025.

S u t k i n j a

Sanjana Zorinc

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.2.4.5.6.8.9.10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.