REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba, protiv tuženika GE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-45/2024- 5 od 20. studenog 2024., 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-45/2024-5 od 20. studenog 2024. i sudi:

„1.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Gordane Briševac Imprić iz Siska, poslovni broj, sudski: Ovrv-1930/2022 i javnobilježnički: UPP/OS-Ovrv-241/2022 od 21. lipnja 2022. a kojim se nalaže tuženiku GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 29622988-11018460, namiri tražbinu u iznosu od 37,33 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29622988-11018460, u roku od osam dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev usvaja.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 137,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,32 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Briševac Imprić iz [adresa], poslovni broj, sudski: Ovrv-1930/2022 i javnobilježnički: UPP/OS-Ovrv-241/2022 od 21. lipnja 2022. a kojim se nalaže tuženiku GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 29622988-11018460, namiri tražbinu u iznosu od 37,33 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29622988-11018460, u roku od osam dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 49,77 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29622988-11018460, u roku od osam dana od dana, te se odbija takav zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 232. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje: ZOO) jer se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnom pružanju telekomunikacijske usluge, već se radi o prodaji opreme za koju je po pitanju zastare relevantna odredba čl. 225. ZOO. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti te u cijelosti održati na snazi platni nalog te naložiti tuženiku da tužitelju podmiri troškove parničnog postupka, uvećane za trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 37,33 EUR, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155./23– dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 37,33 EUR na ime duga tuženika na ime prodaje opreme - jednokratna naknada (naplata ADSL modema).

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i OT-Optima Telekom d.d. Zagreb dana 16. srpnja 2018. sklopljen ugovor o pružanju paketa usluga INT TEL Ekstra Bit, broj ugovora 18C0206154 u trajanju od 2 godine te je nesporno da je ugovorni odnos prestao istekom vremena na koji je ugovor zaključen nakon čega je OT-Optima Telekom d.d. Zagreb tuženiku ispostavio račun broj 2803423 od 31. ožujka 2021. u iznosu od 281,25 kuna (sada 37,33, EUR) a koji se odnosi na naknadu za nevraćenu telekomunikacijsku opremu, a koji račun tuženik nije podmirio. Također nije sporno da je OT-Optima Telekom d.d. Zagreb predmetno potraživanje prenio na ovdje tužitelja.

9. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja po računu za broj 2803423 od 31. ožujka 2021. u iznosu od 281,25 kuna (sada 37,33, EUR) a koji se odnosi na naknadu za nevraćenu telekomunikacijsku opremu

10. Prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru zastare i u vezi s tim o osnovanosti zahtjeva tužitelja, u bitnom, utvrđuje da je iz potvrde i prijepisa računa OT-Optima Telekom d.d. Zagreb vidljivo da je tuženik s operaterom sklopio ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga, a u okviru koje usluge ulazi i usluga davanja i korištenja terminalne opreme (trošak kojeg snosi korisnik); da je tuženik bio obvezan o u mjesečnim razdobljima plaćati takvu uslugu, slijedom čega upravo se u konkretnom slučaju radi o telekomunikacijskoj usluzi a temeljem kojeg je i tuženiku izdan u sporni račun; da je i sam OT bio ovlašten pružati telekomunikacijske usluge (a ne se baviti trgovinom) jer to proizlazi iz čl. 2. st. 1. Općih uvjeta za javne telekomunikacijske usluge OT; da je čl. 232. st.1. toč. 3 ZOO propisano da zastarijevaju za jednu godinu, između ostalog, tražbine telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju tromjesečnim ili kraćim rokovima, dakle ne samo tražbine korištenja telekomunikacijske usluge vezane za telefon već i druge njihove tražbine, pa posljedično tome prvostupanjski zaključuje da se na odnos stranaka ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok a da činjenica da je tražbina teleoperatera prenesena na ovdje tužitelja kao cesionara, ne može promijeniti pravni odnos temeljem koje je tuženik preuzeo obvezu (telekomunikacijske usluge) pa tako niti tužitelj ne može imati više prava nego li je cedent prenio na njega, te kako je prijedlog za ovrhu podnesen dana 28. ožujka 2022. a predmetna tražbina dospjela je 15. veljače 2021. zaključuje kako je tužitelj zakasnio sa svojim zahtjevom jer je nastupila zastara potraživanja istog.

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare.

12. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO propisano je da tražbine pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

13. Kako su naprijed citiranom odredbom taksativno navedene tražbine za koje je propisan jednogodišnji zastarni rok te imajući u vidu da su propisani zastarni rokovi kogentne naravi (čl. 218. ZOO) odredba čl. 232. ZOO se ne može ekstenzivno tumačiti.

14. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije riječ o tražbini iz čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO već se radi o obvezi koja proizlazi iz ugovornog odnosa i za koju je određen petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO. To stoga što se predmetno potraživanje ne odnosi na pružene telekomunikacijske usluge već na trošak terminalne opreme (ADSL modema) koju je tuženik po isteku ugovornog odnosa bio dužan vratiti operateru sukladno članku 26. točka 9. i 10. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (dalje Opći uvjeti) koje je tuženik prihvatio sklapanjem ugovora, a sa kojom obvezom je tuženik upoznat i u potvrdi o sklopljenom ugovoru od 26. srpnja 2018. (str. 32 spisa).

15. Naime, prema članku 26. točka 9. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a u slučaju raskida/prestanka pretplatničkog ugovora Pretplatnik je dužan u roku od petnaest (15) dana od dana deaktivacije usluge na adresu OT-a o svom trošku dostaviti/vratiti svu Terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-a. Ukoliko Pretplatnik u navedenom roku ne vrati Terminalnu opremu, OT će mu izdati račun na iznos naknade za opremu u vrijednosti navedenoj u Cjeniku, odnosno drugom odgovarajućem dokumentu u kojem je navedena cijena opreme, koji će biti storniran ukoliko Pretplatnik vrati opremu u roku petnaest (15) dana od dana izdavanja računa. Ukoliko Pretplatnik ne vrati Terminalnu opremu u roku od petnaest (15) dana od dana izdavanja računa, smatrat će se da nije u mogućnosti vratiti opremu i da je ista prešla u njegovo vlasništvo te je Pretplatnik u tom slučaju obavezan podmiriti račun u cijelosti. Terminalna oprema koju Pretplatnik vrati nakon navedenog roka, a za istu mu je OT na računu naplatio naknadu, prešla je u vlasništvo Pretplatnika. Dalje točkom 10. propisano je da u slučaju gubitka, uništenja i/ili oštećenja opreme, kao i u slučaju nevraćanja opreme po prestanku ugovornog odnosa, Pretplatnik je dužan naknaditi OT-u punu cijenu preuzete opreme sukladno važećem Cjeniku OT-a.

16. Kako tuženik niti ne spori da telekomunikacijsku opremu (ADSL modem) nije vratio, na temelju čl. 26. točka 9. Općih uvjeta OT, oprema je postala vlasništvo tuženika uz obvezu plaćanja naknade za opremu, a za što mu je prednik tužitelja ispostavio račun broj 2803423 od 31. ožujka 2021. s datumom dospijeća 15. veljače 2021.

17. Obzirom da je utuženi račun dospio na naplatu 15. veljače 2021., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku 28. ožujka 2022. dakle, u okviru zastarnog roka od 5 godina, to suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, za utuženo potraživanje nije nastupila zastara.

18. Odredbom čl. 9. ZOO propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

19. Nadalje, odredbom čl. 29. st. ZOO propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stoga, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 16. veljače 2021., odnosno sljedeći dan od dana dospijeća.

20. Slijedom izloženog valjalo je na odredbe čl.373. toč.3. u vezi s čl. 457. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Kako je u konačnici tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka.

22. Tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje: Tarifa) u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 EUR s uključenim PDV (Tbr. 7. toč.9., Tbr. 54. i 46. Tarife) te trošak predujma naknade javnog bilježnika 12,44 EUR (prema potvrdi o uplati, str.11. spisa) odnosno ukupno 137,44 EUR.

23. Tužitelju nije priznat odvjetnički trošak sastava prijedloga za ovrhu budući je taj trošak sastavni dio jednokratne nagrade koja odvjetniku pripada za cijeli prvostupanjski postupak i koji je tužitelju priznat u iznosu od 125,00 EUR. Također nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer iz spisa ne proizlazi da je tužitelj uplatio sudsku pristojbu za presudu.

24. Na dosuđeni iznos troška tužitelj ima pravo na kamatu od dana donošenja ove presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO.

25. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka u visini od 30 bodova prema Tbr. 10. Toč. 3. Tarife što umnoženo s vrijednošću boda 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za PDV (Tbr.46.) iznosi 75,00 EUR čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 3,32 EUR što ukupno iznosi 78,32 EUR.

Pula - Pola, 8. svibnja 2025.

S u d a c:

Biljana Pamić