Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-107/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJU d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, da na ime naknade štete isplati tužiteljici FC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.665,01 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.005,49 EUR na ime neimovinske štete teku počam od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva dana 1. listopada 2021. godine pa do isplate, zatim na iznos od 544,16 EUR na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i troškova prijevoza teku počam od presuđenja tj. od 8. svibnja 2025. pa do isplate, a na iznos od 115,36 EUR na ime izgubljene zarade teku počam od 1. listopada 2021. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 864,03 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počam od presuđenja tj. od 8. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica FC sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog iznosa od 4.773,93 EUR, sa preostalim tijekom zakonske zatezne kamate, kao i sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. ožujka 2022. navodi da je 2. prosinca 2020. u jutarnjim satima bila suvozač u vozilu marke HYUNDAI I30, reg.o. [registarska oznaka], njeno vlasništvo, kojim je tom prilikom upravljao njen suprug ŠC, te se istim kretala u mjestu [adresa], da bi tada iz suprotnog smjera naišlo vozilo osiguranika tuženika, marke CITROËN C-ELYSEE, reg.o. [registarska oznaka], upravljano po vlasniku ĆC, koje je uslijed neprilagođene brzine proklizalo na snijegu, prešlo na prometnu traku za suprotan smjer i frontalno udarilo u vozilo tužiteljice koje se kretalo tom prometnom trakom, odbacivši ga na betonski zid sa strane ceste. Šteta na vozilu tužiteljice riješena je u tuženikovu predmetu broj 2011 1051 1544, a protiv osiguranika tuženika pokrenut je prekršajni postupak. Tužiteljica je od udarca jako trznula tijelom i glavom naprijed-nazad i bočno te udarila desnom potkoljenicom u unutrašnjost automobila. Osjetila je bol u prsima od zatezanja pojasom i u vratu te se jako prestrašila. Nakon dolaska policije na lice mjesta odvežena je na Hitnu pomoć u Opatiju jer se nije osjećala dobro, a od tamo je prebačena u Rijeku u bolnicu na Sušaku. Cijelo to vrijeme tresla se od straha i osjećala bolove u prsima i vratu. U bolnici na Sušaku su je pregledali i izmjerili joj tlak koji je bio jako visok. Nakon pregleda otpuštena je na kućnu njegu s preporukom mirovanja, kontrole tlaka i daljnje obrade kod svoje liječnice (dr. JC). No, kako ju je i dalje jako bolio vrat, njena ju liječnica šalje kao hitnoću kod neurokirurga, a onda i kod fizijatra, kojom prilikom se na pregledima kod istih utvrđuje da je sve oko vrata otečeno te se ustanovljuje iščašenje vrata. Najprije ide kod neurokirurga na Sušak koji joj daje lijekove za bolove i preporučuje joj fizikalnu terapiju, a onda ide na fizikalnu terapiju u trajanju od 15 dana. No, kako se nakon nje i dalje nije osjećala dobro jer ju je bolila desna strana vrata i bila joj otečena, fizijatrica ju šalje na MR vratne kralježnice u Thalassotherapiju u Opatiju i preporučuje joj MR živaca jer su joj cijelo vrijeme trnule ruke. Također odlazi i kod psihijatra i psihologa jer noćima nije mogla spavati, bila je uznemirena i sanjala je događaj. Psihijatrica joj propisuje lijekove za smirenje i antidepresive (Sanval, Citram, Diazepam, Normabel, Helex). Kod prihijatrice odlazi triput, a ona ju šalje kod psihologa na testiranje. U Thalassotherapiji Opatija internista ju šalje neurologu pa obavlja i taj pregled, a onda 27. srpnja 2021. konačno obavlja MR živaca. Bolovanje joj je zaključeno 10. svibnja 2021. Nakon zaključenja bolovanja, ide raditi iako se uopće nije osjećala dobro i spremno za rad jer ju je i dalje boljelo, posebice u vratu, pa opet ide na fizikalnu terapiju u rujnu 2021. u trajanju od 15 dana. Nakon te fizikalne terapije odlazi ponovno na bolovanje 16. prosinca 2021. jer ju je vratna kralježnica jako boljela i tada joj njena liječnica svaki dan daje injekcije (ukupno 10 injekcija). Nakon toga, u siječnju 2022. godine, ide kod neurologa koji ju šalje kod fizijatra u Thalassoterapiju u Opatiji jer joj je desna noga u potkoljenici oticala. Fizijatar je napravio UTZ gležnja i potkoljenice i utvrdio da je na toj nozi bila trauma. Fizijatar joj preporučio fizikalnu terapiju za tu nogu pa 4. travnja 2022. počinje s tom terapijom. U svibnju 2022. godine ponovno je naručena kod fizijatra za vratnu kralježnicu. Cijelo vrijeme boli ju u vratu i glavi, bol se širi prema ramenima, trne joj desna ruka, boli ju potkoljenica i otiče, posebice kad duže sjedi, hoda ili stoji (mora ju dignuti u povišen položaj). Bolovanje joj je konačno zaključeno 31. siječnja 2022. godine. Iz opisanog štetnog događaja, kao i nastavno tijekom liječenja, tužiteljica je trpila i trpi štetu kako slijedi: kod samog događaja, ali i kasnije tijekom liječenja trpila je fizičke boli različitog intenziteta (vrat, glava, ramena, desna potkoljenica); nakon završenog liječenja zaostale su joj trajne posljedice u vidu bolova u vratnoj kralježnici (nikad prije nije imala probleme sa vratnom kralježnicom!), vrat joj je ukočen i ograničenih kretnji, a ispod vrata (oko ramena odnosno lopatica) sve otečeno, trnu joj ruke, često sanja događaj te psihički nije najbolje, osjeća strah u vožnji, pogotovo kad netko drugi vozi – trza se (sama je počela voziti tek 3 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja), tlak joj se poremetio, boli ju i desna potkoljenica i ponekad otiče (što nikad prije nije); kod samog događaja pretrpjela je jaki strah (frontalni sudar!), a trpjela je isti i za ishod liječenja; bila joj je jedno vrijeme potrebna tuđa pomoć i njega – bila je upućena na pomoć ukućana, osobito zbog straha od vožnje nije mogla nigdje sama pa su je vozili prva 3 mjeseca…; imala je i troškove liječenja – trošila Voltaren mast i Alpine mast čime je mazala područje vrata i ramena te nogu – potrošila 5-6 tuba, što je ukupno koštalo 300,00 kn; imala je i određene troškove prijevoza tijekom liječenja – odlazila je na fizikalnu terapiju na Škurinje u tamošnji Dom zdravlja i na prijevoz od [adresa] do Škurinja i nazad, uključujući i parking, imala troškove u iznosu 1.800,00 kn; tijekom liječenja izgubila je i na zaradi: prije nezgode primala je plaću u iznosu od 4.200,00 Kn – 4.600,00 Kn, a za vrijeme bolovanja primala je naknadu u iznosu od 2.400,00 Kn – 2.500,00 Kn (prva 3 mjeseca bolovanja), te naknadno 2.800,00 Kn (zadnja 2 mjeseca), pa je tako u ovih prvih 5,5 mjeseci bolovanja izgubila na zaradi 9.050,00 Kn, a u drugom bolovanju oko 2.500,00 Kn.

1.1. Specifikacija štete: za povredu prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje – neimovinska šteta (uzimajući u obzir kao kriterije fizičke boli, trajne posljedice i strah) 30.000,00 kn, (isplaćeno) 9.000,00 kn, 21.000,00 kn; za imovinsku štetu – za tuđu pomoć i njegu - 2.000,00 kn; za troškove liječenja - 300,00 kn; za troškove prijevoza - 1.800,00 kn; za izgubljenu zaradu - 11.550,00 kn, (isplaćeno) 5.629,47 kn, 5.920,53 kn, 10.020,53 kn; ukupno: 31.020,53 kn

1.2. Tužiteljica je predmetnim ozljeđivanjem, liječenjem te zaostalim posljedicama pretrpila povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, a pretrpila je i navedenu imovinsku štetu. Stoga se tužiteljica izvansudskim odštetnim zahtjevom od 1. listopada 2021. godine obratila tuženiku kao osiguravatelju vozila koje je prouzrokovalo ovu prometnu nezgodu radi naknade joj prouzročene štete te je isti, priznavši svoju odgovornost i osnov predmetne štete, isplatio tužiteljici iznos od 9.000,00 Kn na ime neimovinske štete dana 29. studenog 2021. godine, a potom i iznos od 5.629,47 Kn na ime izgubljene zarade. Obzirom da tužiteljica ima pravo na naknadu do punog iznosa štete koju trpi, ista predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 2. prosinca 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen

– temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik osporava pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 30.000,00 kn, jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđivanje zatraženog novčanog iznosa tužiteljici za ovaj vid štete. Tuženik je prije podnošenja tužbe, dana 29. studenog 2021. na ime naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio tužiteljici kao novčanu naknadu iznos od 9.000,00 kn, te zatim 19. siječnja 2022. iznos od 5.629,47 kn i 14.ožujka 2022. iznos od 1.813,36 kn, oba iznosa na ime naknade za izgubljenu zaradu, odnosno sveukupno je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 16.442,83 kn. Tuženik stoga osporava zahtjev tužiteljice za naknadu zbog povrede prava osobnosti te ističe kako težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđivanje daljnjeg novčanog iznosa tužiteljici za ovaj vid štete. Tuženik osporava i visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu te ističe da je ista također postavljena u neopravdano visokom novčanom iznosu. Posebno se ističe kako je neosnovano traženje naknade ove štete prema cijeni sata koje naplaćuju stručne ustanove jer ta cijena sata ne predstavlja ovaj vid štete budući su u istu uključeni i troškovi poslovanja ustanove, a sve budući se cijelo poslovanje ustanove financira iz naplate predmetne cijene sata tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu troškova liječenja i odlazaka na liječničke preglede, jer uz tužbu nisu dostavljeni dokazi iz kojih se može utvrditi osnovanost i visina navedenog zahtjeva. Tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu izgubljene zarade koju tužiteljica potražuje u iznosu od 5.629,47 kn, obzirom je tuženik isplatom iznosa od 7.442,83 kn u cijelosti podmirio tužiteljici potraživanje s osnova izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u periodu od 2. prosinca 2020. godine do 30. travnja 2021. Kako Zakon o obveznom osiguranju u prometu nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu imaju se koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05, i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Iz navedenog proizlazi da je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jednom od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je u odredbi čl. 1100. st.1. ZOO/05, propisano, cit.: „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to [1] težina povrede i [2] okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete,a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak: „Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Prethodno stoga što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom bi trebao uzeti u obzir i okolnosti pod kojima se povreda dogodila [objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl]. Da bi opisane zadaće [iz čl. 1100. st.1. ZOO/05] u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini2 [jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade]. Obzirom da će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže i tužitelj, vještak bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će; a] Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b] Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). c] Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) d] Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. e] Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). f] Navesti postoji li seksualna šteta; opisati ju precizirajući pokriva li ona jedan ili više od tri aspekta koji se mogu odvojeno ili kumulativno zamijeniti, i to djelomično ili u potpunosti; morfologija, seksualni čin (libido, impotencija ili frigidnost) i plodnost (reproduktivna funkcija); Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 25% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: g] Dati mišljenje o postojanju štete u obliku gubitka zadovoljstva iz hobija, na način da se daje medicinsko mišljenje o oštećenikovoj nesposobnosti da se posveti specifičnim aktivnostima hobija ili svakodnevnog života te o njegovom definitivnom karakteru. Tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koju tužiteljica potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, u odredbi čl.12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano je da oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva samo u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa štete. Dakle, navedena odredba izričito propisuje da je osiguratelj u obvezi platiti kamate samo u slučaju nepoštivanja ove zakonske odredbe, odnosno u slučaju da oštećenoj osobi ne isplati nikakvu naknadu štete ili kada ne dostavi obrazloženi odgovor ako utvrdi da je zahtjev oštećene osobe neosnovan. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je provedbeni propis kojim je u području obveznog osiguranja od autoodgovornosti u nacionalno zakonodavstvo implementirano određeno zakonodavstvo Europske unije, i to Direktive koje se tiču obveznog osiguranja motornih vozila (šest je takvih direktiva), a što se i izričito navodi u članku 1.a ZOOPa. To nameće i jedan sasvim drugačiji pristup primjeni i tumačenju normi ZOOP/05-a (što će nastavno biti obrazloženo) u smislu da se mora uvažiti i izvorni sadržaj Direktiva koji se njime implementira, a pri tome posebno ciljevi donošenja Direktiva obično proklamirani u njenim uvodnim odredbama. Zakonodavstvo Republike Hrvatske je na poseban način uredilo obvezu osiguravajućih društava na isplatu kamate, prihvaćajući izravno rješenje iz članka 22. VI. Direktive. Iz navedenog slijedi da je obveza na plaćanje kamate osiguravajućeg društva po policama autoodgovornosti regulirana specifično i autonomno odredbama ZOOP-a i Direktivama koje su njime implementirane. U ovoj pravnoj stvari tuženik je izvršio svoju obvezu prema tužiteljici te je sukladno odredbi čl.12. st.3. ZOOP-a tužitelju isplatio nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 16.442,83 kn. Prema tome, tuženik je isplatom iznosa od 16.442,83 kn kao predujma izvršio svoju zakonsku obvezu propisanu u odredbi čl.12. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega je sukladno odredbi čl.12. st.4. ZOOP-a neosnovan zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nadalje, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili podnošenja tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Visina naknade neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari konačno će biti utvrđena tek presudom prvostupanjskog suda, slijedom čega niti kamate ne mogu početi prije nego se konačno utvrdi visina naknade štete koju tuženik mora isplatiti tužiteljici. Prethodno izneseni pravni stav je zauzeo i Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela održanoj dana 23. listopada 2013. godine, te iznio u svojoj presudi posl.broj Revr 655/12-2, cit: „U odnosu na zakonsku zateznu kamatu koju je drugostupanjski sud dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, ovaj sud prihvaća da je pravilno primijenjena odredba čl.1103. ZOO-a, jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a u konkretnom slučaju obzirom da je tužitelju visina naknade neimovinske štete određena na dan zaključena glavne rasprave u cijelosti treba uzeti da naknada neimovinske štete dospijeva u tom trenutku, a što je prihvaćeno pravno stajalište ovoga suda.“ Slijedom svega navedenog tuženik osporava zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete, a obzirom da ista može biti dosuđena tužiteljici jedino od dana presuđenja. Tuženik osporava kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate koju tužiteljica potražuje na iznos od 5.290,53 kn zatražen s osnova izgubljene zarade i to počev od 15-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. Naime, u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: ZOOP) tužiteljica nezakonito potražuje zakonske zatezne kamate na traženu izgubljenu zaradu. Naime, osnovanost ovoga prigovora tuženika temelji na pravilnoj primjeni odredbe čl. 12. ZOOP-a jer osiguratelj ne može pasti u zakašnjenje prije nego oštećenik pozove osiguratelja na plaćanje naknade štete. Upravo ovo stajalište iznosi Županijski sud u Rijeci, dok Županijski sud u Zagrebu iznosi identično stajalište s tim što navodi da bi zatezna kamata na traženu izgubljenu zaradu mogla početi teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe samo ako je oštećenik (tužitelj) dostavio dokaze temeljem kojih bi tuženik mogao imati saznanja o postojanju i visini izgubljene zarade; citiraju se stajališta navedenih sudova: Županijski sud u Rijeci Gž-3930/14- 2 od 04. studeni 2016., Županijski sud u Zagrebu Gž-2711/15-2 od 19. siječnja 2017. Osim navedenog tuženik ističe da zatezna kamata predstavlja prvenstveno sankciju zbog neurednog ispunjenja obveze, te da dužnik ne može pasti u zakašnjenje prije nego ga vjerovnik pozove i dostavi potrebne dokaze temeljem kojih bi dužnik znao za postojanje i visinu svoje obveze. Radi navedenog, predlaže se odbiti tužitelja sa zatraženim zateznim kamatama jer je notorno da tuženik ne može pasti u zakašnjenje niti tužitelj može potraživati zatezne kamate prije nego su dostavljeni svi dokazi na okolnosti postojanja i visine izgubljene zarade. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

3. U podnesku od 2. lipnja 2022. tužiteljica se očituje na odgovor na tužbu, osporava sve navode kao neosnovane, ističe da je tuženik platio samo u jednom manjem dijelu za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, te da isto tako djelomično platio i izgubljenu zaradu, iako je realna iznos te izgubljene zarade, a koji je utužen, vidljiv iz dostavljenih obračuna plaće. Pojašnjava da je tuženik u mirnom postupku prije utuženja isplatio iznose koje navodi u odgovoru na tužbu, a čini nespornim i da je plaćen iznos od 1.813,36 kn na ime izgubljene zarade koji je tuženik platio tužiteljici na dan utuženja. Ukupno da je platio 9.000,00 kn na ime neimovinske štete, te 7.442,83 kn na ime izgubljene zarade. Slijedom naknadne uplate specificirana svoju tražbinu na način da sada potražuje iznos od 29.207,17 kn na ime ukupne štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku od 14. srpnja 2022. tužiteljica dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju. Na ročištu od 18. srpnja 2022. tužiteljica preinačava tužbeni zahtjev na način da povisuje zahtjev na ime neimovinske štete za 10.000,00 kn, pa sada ukupno potražuje 39.207,17 kn.

5. U podnesku od 14. listopada 2022. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev obzirom na činjenicu da EUR postaje službena valuta u Republici Hrvatskoj. Napominje da za izgubljenu zaradu u iznosu od 4.107,17 kn ekonomičnosti radi ne potražuje kamate na svakomjesečni iznos gubitka na zaradi, već potražuje na taj ukupni iznos izgubljene zarade počam od završetka bolovanja koje je zaključeno 10. svibnja 2021. tj. od 15. lipnja 2021. kao dana dospjelosti zadnjeg mjesečnog iznosa gubitka na zaradi.

6. U podnesku od 30. ožujka 2023. tužiteljica se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te ističe primjedbe na procjenu SOŽA, tjelesnih boli i straha.

7. U podnesku od 29. rujna 2023. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te ističe primjedbe na iskazanu duljinu pretrpljenih bolova, straha, te tuđe pomoći i njege.

8. U podnesku od 9. studenog 2023. tužiteljica ponovno prigovara nalazu medicinskog vještaka, ponovno progovara procjeni fizičkih boli, ukazuje na kontradiktornosti nalaza.

9. U podnesku od 19. siječnja 2024. tuženik se očituje na podnesak tužiteljice i predlaže da se vještak pozove na raspravu.

10. Na ročištu održanom 18. rujna 2024. tužiteljica izjavljuje da odustaje od provođenja psihijatrijskog vještačenja, te od prijedloga da se provede knjigovodstveno vještačenje, obzirom da je sa tuženikom usuglašen iznos koji se potražuje na ime izgubljene zarade i to u visini od 115,36 EUR sa kamatom od završetka bolovanja koje je zaključeno 10. svibnja 2021. Taj iznos da se potražuje povrh onog što je nesporno isplaćeno po tuženiku na ime izgubljene zarade. Tuženik čini nespornim koji potražuje tužiteljica na ime izgubljene zarade povrh onog što je tuženik već isplatio.

11. U podnesku od 19. ožujka 2025. tužiteljica se očituje na nalaz vještaka i prigovara istome u ocjeni fizičkih boli, ukazuje da njegova ocjena drugačija od ranije ocjene .

12. U podnesku od 26. ožujka 2025. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, smatra da je tužiteljica u cijelosti podmirena sa potraživanjem iz tužbe. Navodi da nema primjedbi i prihvaća ocjenu fizičkih bolova iskazanu u zaključnom mišljenju vještaka od 24. rujna 2024. Također navodi da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.194,51 EUR (9.000,00 kn), te naknadu izgubljene zarade u iznosu od 987,84 EUR (7.442,83 kn), smatra da je isplaćenim iznosima u cijelosti podmirio potraživanje tužiteljice iz tužbe.

13. Tijekom postupka provedeni su dokazi čitanjem potvrde RH, MUP, PP PG, PP Opatija od 14. prosinca 2020. (list 7 – 8 spisa), fotografija lica mjesta prometne nezgode (list 9 – 10 spisa), medicinske dokumentacije i dokumentacije o nesposobnosti za rad tužiteljice (list 11 -46 spisa), obračuna plaće tužiteljice (list 47 – 59 spisa), zahtjeva za naknadu štete iz automobilske odgovornosti od 1. listopada 2021. podnesen tuženiku i odgovora (list 60 – 63 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 82 – 84 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 92 spisa), dopisa poslodavca tužiteljice sa prilozima (list 100 – 102 spisa), dopisa HZZO- a od 20. listopada 2022. s prilogom (list 103 – 104 spisa), saslušana je tužiteljica (list 105 – 107 spisa), dopisa HZZO-a od 19. prosinca 2022. s prilogom (list 111 – 112 spisa), preslike zdravstvenog kartona tužiteljice (list 120 – 238 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku neurokirurg, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka doc.primdr. NC, dr.med. (list 244 – 247 spisa), medicinski nalaz tužiteljice (list 254 spisa), očitovanja vještaka na podnesak tužiteljice (list 257 – 259 spisa), očitovanja vještaka na podnesak tuženika od 3. listopada 2023. (list 274 – 275 spisa), saslušan je vještak dr. Dean Girotto (list 321 – 323 spisa), pročitano je očitovanje vještaka od 24. rujna 2024. (list 329 spisa).

14. Tužiteljica FC, u dobiod 53 godine, u svom iskazu od 12. prosinca 2002., navela je da je tijekom cijele 2021. odlazila na razne preglede kod specijalista neurokirurga, psihologa, psihijatra, napravila je pregled EMG živaca i ruke, magnetnu rezonancu. Zbog povrede vratne kralježnice i desne potkoljenice bila je već tri puta na fizikalnoj terapiji i bude joj bolje možda dva i pol mjeseca nakon fizikalne terapije, a nakon toga joj se ponovno počne kočiti vrat, natekne joj, ima glavobolje, trne joj desna ruka, te joj znaju ispasti predmeti iz ruke. Gotovo cijelu 2021. je imala osjećaj tjeskobe u prsima. Također otiče joj noga, zatim je bolna, radi kao zaštitar pa sjedi po 12 sata i nakon smjene noga joj bude sva natečena. Bila je i na fizikalnoj terapiji za nogu i sada čeka fizikalnu terapiju za vratnu kralježnicu. Inače puno puta je bila i privatno na masažama, te kod kiropraktičara jer joj očito ove fizikalne terapije nisu dosta. Zbog čestih glavobolja morala je piti tablete, a što prije nije nikada i to puno više tijekom 2021., a sada nešto manje. Masaža kad je plati privatno košta između 200,00 – 250,00 kn, a kiropraktičar oko 300,00 kn. Kupovala je Voltaren Deep relif, Alpen. Na te sve kreme potrošila je sigurno oko 600,00 – 700,00 kn. Tri mjeseca od ove godine nije se usudila sjesti za volan, pa su je djeca vozila iz [adresa] gdje živi na Škurinje na fizikalnu i čekali ju. Inače njena djeca žive u [adresa]. Bila je suvozač kad se dogodila ova prometna nezgoda, a vozio je njen suprug. Neki puta nije bilo mjesta na parkingu od Doma zdravlja na Škurinjama pa je morala platiti i parkiranje po satu 7,00 kn. Inače te godine kad se dogodila nesreća trebala je biti i unaprijeđena na poslu, bila bi intervent pa bi imala i do 1.500,00 kn veću plaću, no od toga je zbog ovog zdravstvenog stanja morala odustati. Toga dana kad se dogodila prometna nezgoda bio je snijeg i poledica na cesti, suprug i ona bili su u vozilu koje se kretalo na gore, a vidjela je kako prema njima dolazi vozilo koje je izgubilo kontrolu, najvjerojatnije i da udara direktno u njih. Ona se još i prije samog udarca sva ukočila i trznula. To vozilo je snažno udarilo u vozilo u kojem su bili i ona se od šoka sva tresla. Nakon što je na lice mjesta došla policija rekli su joj da bi trebala ići na Prvu pomoć. Jedan njihov prijatelj ih je odvezao do Prve pomoći u Opatiji, a onda su je kolima hitne službe odvezli na Prvu pomoć u bolnicu na Sušaku, tamo je bila zadržana više sati jer joj je bio vrlo visoki tlak koji se nije mogao stabilizirati. Poslije toga je otišla na strogo mirovanje kući. Dan danas kada prođe kraj ovog mjesta gdje se dogodila nezgoda, a koje je blizu, možda kilometar od njene kuće stanovanja, se trese. Inače jučer navečer je bilo loše vrijeme i bila je na kraju svoje smjene u 19:00 sati, te je provjerila da li ima snijega na cesti, a u protivnom bi bila otišla kod djece u [adresa], a ne kući zbog straha da se ponovno ne dogodi neka nezgoda. Pila je i dosta lijekova za smirenje, neki od njih su bili Sanival i Helex, Diazapan, a za druge se ne može ni sjetiti kako su se zvali. Za bolove su bile Diploduo, Brufen, Ibrufen, Oki za glavobolje. Nakon nezgode bila je 5 mjeseci i 10 dana na bolovanju, a nakon čega je išla raditi, jer nije više mogla plaćati kredit čija je rata od 2.670,00 kn. Te godine je radila negdje do 12. mjeseca kada su joj ponovno počeli jači bolovi, pa je dobila 10 injekcija za bolove, ali je bila i na bolovanju neka tri mjeseca, poslije je ponovo išla raditi jer ima mala primanja, a velike obaveze. Prije nije nikada imala problema sa bolovima u nogama i sa kralježnicom. Nikada prije nije preživjela neku prometnu nezgodu u kojoj je imala fizičke bolove. Njoj je kod kuće najviše pomagao suprug, a dolazili su joj dvojica sinova, te nažalost i roditelji koji su u dobi od 75 i 83 godine. Nije mogla niti kuhati, niti spremati, niti čistiti i za sve je trebalo pomoći. Od [adresa] do [adresa] je 7 km, a od [adresa] do Doma zdravlja na Škurinja je cca 18 km i to u jednom smjeru. Tako su ju znali voziti po 15 dana ili tri tjedna, ovisno koliko je trajala fizikalna terapija, misli da bi se na gorivo potrošilo svaki puta oko 2.500,00 kn. Njena plaća je prije bolovanja bila između 4.200,00 do 4.500,00 kn, ovisno o tome koliko radi smjena, a kada je bila na bolovanju je dobivala oko 2.500,00 i najmanje oko 2.200,00 kn. Misli da je izgubila sigurno 15 – 16.000,00 kn za vrijeme bolovanja. Ovo drugo vozilo je udarilo u vozačevu stranu njihovog vozila. Njen suprug je imao određeni stres, ali je bolje prošao u ovoj nezgodi. Nije imao trzajnu ozljedu. Bila je vezana, misli da je zato i dobila pritisak u prsa. Ona je nekih godinu dana prije ove nezgode imala jednu prometnu nezgodu na brzoj cesti sa divljači, bila je samo materijalna šteta i nije imala nekakve ozljede. Naravno da joj je bio šok, ali nikakvih posljedica nije bilo. Nije pila ranije nikakve antidepresive, a niti je mala neke zdravstvene tegobe. U prvih pet mjeseci bolovanja bila je jednom na fizikalnoj terapiji 15 dana. Svaki dan je imala i glavobolje i u vratu tih prvih pet mjeseci, zato je i poslana na daljnje pretrage. Njeno radno mjesto je u vrijeme nezgode i sada u prostorima HOPS-a, ona tamo budem na tzv. recepciji, digne rampu, upiše nekoga tko dođe. Uvijek radi u smjenama po danu ili po noći po 12 sati. Išla je raditi iako je i dalje imala bolove, njena liječnica je bila i protiv toga, ali morala je zbog obaveza kredita. I suprug je zaštitar i on ima mala primanja. Nju je odmah nakon nezgode boljelo i koljeno već na Prvoj pomoći, ali su se svi više skoncentrirali na kralježnicu. Ona ga je sama iako joj je oticalo, mazala sa raznim kremama i nije u prvo vrijeme bila upućena kod specijaliste zbog koljena, tek kad joj je u jednom trenutku jako nateklo unutar ovog prvog bolovanja liječnica ju je najprije poslala kod neurologa, a kasnije kod fizijatra, gdje je utvrđeno da je bila i velika trauma na nozi tj. desnoj potkoljenici, za to je dobila fizikalnu terapiju. U 2022. išla je dva puta na fizikalnu terapiju uz rad jer si nije mogla priuštiti bolovanje, ali to je jako teško jer ne može dobro uskladiti smjene. Uplatila si je i dodatno zdravstveno osiguranje kod Croatia osiguranja da bi neke preglede mogla brže obavljati, bila je tamo na pregledu kod fizijatra koji joj je ponovno odredio fizikalnu terapiju u njihovoj ustanovi, no ona ne može platiti 2.500,00 kn pa ponovno čeka terapiju kod redovnog osiguranja. Njeni roditelj su je najviše bodrili, a u poslovima kuhanja, peglanja, pranja su joj pomagali najviše suprug i dva sina. Nije mogla skuhati jer je imala takve glavobolje da joj je išlo na povraćanje, kad bi i popila tabletu bilo bi joj bolje sa boli, ali jednostavno je bila u takvom stanju da je bila rastresena i nije mogla funkcionirati.

10.1. Sud iskaz tužiteljice u bitnome cijeni kao uvjerljiv, logičan i životan, neproturječan dostavljenoj dokumentaciji.

15. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak doc.prim. Dean Girotto, dr.med. od 7. ožujka 2023. navodi da nakon uvida u medicinsku dokumentaciju je utvrdio slijedeće ozljede: istegnuće vratne kralježnice, natuk lijeve strane grudnog koša i prednje strane desne potkoljenice. Nakon i pregleda tužiteljice, a prema nalazima specijalista može utvrditi da postoji minimalno umanjenje životne aktivnosti u svega 2%, a to da je umanjeno za pola, jer postoje od prije osteodegarativne smetnje na vratnoj kralježnici više godina (MRI, EMNG, nalaz specijalista), te smetnje da dominiraju u desnoj ruci, te sada SOŽA iznosi 1%, dok smetnje više nema u lijevom ramenu i ruci koja je bila inicijalno ozlijeđena. Također da se priznaju troškovi putovanja na sve specijalističke preglede, te fizikalne tretmane po preporukama specijalista. U predmetu kod tužiteljice da postoje manje smetnje psihičke naravi (stalni poremećaj raspoloženja pod Dg.: F34), a tijekom života prije predmetne ozljede dobivala da je terapiju po LOM. Kao vještak neurokirurške struke smatra da one nisu posljedica predmetne ozljede već protrahirane višegodišnje smetnje koje je imala i prije predmetne ozljede. Smetnje na koje ukazuje tužiteljica kao protrahirana reakcija na stresni događaj pod Dg.: F43.1 smatra da nije medicinska popraćena niti liječena stoga sadašnje smetnje imaju karakteristike i prate se zbog njezinih životnih situacija (bolesti majke, što i ona navodi). S obzirom da to nije potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom kontinuirano s nalazima psihijatra, već samo inicijalno, a ne vidi se liječenje kao u preporukama da ne može uvrstiti u procjenu zaostalih smetnji straha, te stoga da bi trebalo mišljenje neuropsihijatra ako to sud odluči.

15.1. Smatra da ne postoje bolovi jačeg intenziteta, srednjeg intenziteta su maksimalno do 30 dana do četiri sata dnevno,dok slabijeg intenziteta postoje šest mjeseci do dva sata, a dok su povremeni bolovi i dalje prisutni i uklopljeni u SOŽA. Strah da je bio tipa primarnog karaktera zbog same traumatske situacije u trenutku prometne nesreće, dok da je sekundarni postojao zbog stanja zdravlja, zabrinutosti, te odnosno dinamike smetnji i liječenja po ozljedi. Strah primarnog karaktera bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan pri tjelesnom ozljeđivanja u predmetnoj ozljedi, ali bez trajnih posljedica. Sekundarni strah (zbog tjelesne ozljede i njezinih posljedica) da nije postojao jačeg intenziteta, srednjeg intenziteta do dva mjeseca, te slabijeg intenziteta još tri mjeseca kao tjeskoba i zabrinutost za ishod liječenja. Potrebe za pojačanom ishranom nije bilo. Potrebu za tuđom (nestručnom pomoći) mogla je postojati do dva sata tjedno prvih dva tjedna, te još jedan sat dnevno kroz druga dva tjedna.

15.2. Vještak se očitovao 28. travnja 2023. na podnesak tužiteljice od 30. ožujka 2023., te navodi da se ne osporava uzročno-posljedična veza predmetne ozljede s dijelom tegoba koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji te kliničkog nalaza kod tužiteljice. Pregledom medicinske dokumentacije /karton LOM/ utvrđeno je postojanje osteodegenerativnih smetnji koje su evidentirane i liječene od strane liječnika iz 2013. po ortopedu te smetnje iz sfere poremećaja raspoloženja što spada u psihijatrijske dijagnoze iz 2010. kada su liječene konzervativno uz suport farmakoterapije. Stoga ne stoji prigovor tužiteljice da prije ozljede nikad nije imala slične smetnje. Također tužiteljica je navela kod dolaska na pregled da još od mladosti ima krivo držanje i kifozu kralježnice te je oduvijek imala smetnje pa se i liječila od strane fizijatra i ortopeda a što govori u prilog postojanja osteodegenerativnih promjene na kralježnici i pratećih smetnji od rane mladosti. Stoga nakon uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice a prema nalazima specijalista potvrđujem da postoji minimalno umanjenje životne aktivnosti jer postoje od prije osteodegenerativne smetnje na vratnoj kralježnici više godina /MRI, EMNG, nalaz specijalista/ a smetnje dominiraju u desnoj ruci, dok smetnje više nema u lijevom ramenu i ruci koja je bila inicijalno ozlijeđena. Pretrage MRI, LS i EMNG koji su učinjeni unutar godinu dana ne opisuju postraumatske promjene već uznapredovale osteodegenerativne promjene. Prema literaturi u životnoj dobi od 50 godina starosti osteodegenerativne smetnje su u preko 50% uzroci kliničkih smetnji s kralježnicom, a samom traumom mogu biti pojačane. Primarno kod pregleda u HMT bolnice po povredi žalila se na bolne smetnje u području lijeve strane grudnog koša i ramena bez smetnji u vratnom segmentu te prema nalazu liječnika nisu bile opisivane kao jakog karaktera, a prvi put se javila zbog smetnji u vratu nakon 9 dana. Smetnje koje tužiteljica navodi, da joj otiče desna noga nije uzimao u obzir jer nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije praćeno od liječnika specijaliste, a uz to, to je specijalnost procijene traumatologa a i same smetnje sigurno nemaju utjecaj na procijenjenu SOŽA-e. Postojanje psihičkih smetnji koje se navode i u prigovoru su predmet procjene vještaka psihijatra, a prema medicinskoj dokumentaciji su vidljive i prije same ozljede. S obzirom da to nije potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom kontinuirano s nalazima psihijatra veća samo inicijalno, a ne vidi se liječenje kao u preporukama ne može uvrstiti u procjenu zaostalih smetnji straha te stoga bi trebalo mišljenje vještaka neuropsihijatra ako to „Sud“ odluči. Dopunski priloženi medicinski nalaz fizijatra govori u prilog da tužiteljica ima osteodegenerativne promjene C i LS kralježnice koje su se intenzivirale od ozljede te je preporučeno daljnje konzervativno liječenje i ne mijenja njegovu procjenu SOŽA-e.

15.3. U očitovanju od 3. listopada 2023. vještak se očitovao na podnesak tuženika, te navodi da se radilo o posve lakoj tjelesnoj ozljedi sa minimalnim utjecajem na ŽA. Prema njegovoj procjeni kao vještaka neurokirurga ocijenio je da su bolovi srednjeg intenziteta postojali sveukupno 5 dana što ne znači da nisu postojali 120 sata /a to je i naveo/ već 5-6 sati dnevno, te stoga može računati sveukupno maximalno do 30 sati, dok bolova slabijeg intenziteta smatram da je postojalo oko 15 dana odnosno 360 sati što u praksi bilo bi sveukupno 2 mjeseca također dnevno oko 6 sati. Stoga smatram da nisam predugo procijenio bolne smetnje predmetnih ozljeda. Što se tiče procjene straha koje nisu u domeni procjene vještaka neurokirurga, ako se ne slažu s njegovom procjenom moli angažirati vještaka psihijatra. Procjena tuđe nestručne pomoći bila je potrebna u okvirima navedenih u prethodnom vještačenju te ostajem pri svojoj procjeni i napisanom u vještačenju.

15.4. Vještak dr. Dean Girotto, saslušan 27. lipnja 2024. u svom iskazu naveo je da kada ga se pita u odnosu na primjedbu koja se odnosi na ozljede nastale u potkoljenici i koljenu odgovara da to po njemu nije takva ozljeda koja bi imala nekakve veće posljedice, odnosno o tome bi se eventualno mogao više izjasniti traumatolog. Teško da bi mogao reći da li od te ozljede može oticati noga obzirom da je bila oskudna liječnička dokumentacija. Na upit, a vezano za primjedbu koja je dana na procijenjenu SOŽU zaključno sa 1%, odgovara da je ovu ocjenu dao imajući u vidu da postoji medicinska dokumentacija iz koje je razvidno da je od ranije imala ozljedu, postoji nalaz neurologa iz lipnja 2021. gdje liječnik navodi da je unatrag dana imala dvije prometne nesreće uz trzajnu povredu vrata. Također učinjen EMNG mjesec dana tog nalaza koji govori u prilog kroničnim neuralnim lezijama lakšeg do srednjeg stupnja vratne kralježnice. Smatra da je ova prometna nezgoda bila tzv. okidač ovih smetnji koje sada navodi i koje se sada pojavljuju. Imao je na raspolaganu medicinski karton za period od 2007. do 2023., te je u istome notirao da postoji nalaz iz siječnja 2013. od strane specijaliste ortopeda gdje je evidentirano da postoje smetnje za lumbno sakralni i vratni segment. Osim te medicinske dokumentacije prije ove nezgode nije notirao neku drugu medicinsku dokumentaciju koja bi se odnosila na vratnu kralježnicu. Ove ozljede koje sada osjeća tužiteljica prema njenom iskazu, a koje se odnose na trnce u rukama, bolnost u vratnom dijelu, ograničena pokretnost vrata, su kako je već rekao po njemu između ostalog i posljedica od ranije postojećih lezija. Osteodegenarativne promjene npr. na kralježnici se dešavaju čim se čovjek rodi, odnosno kako počne živjeti kralježnica se počne degenerirati. Određeni traumatski događaj može ubrzati osteodegenerativne promjene i to sve ovisi od osobe do osobe, o načinu života. Neki puta mlada osoba koja je imala neku traumu ili se bavi nekim težim fizičkim radom može imati i teže promjene od starije osobe, a npr. isto tako neka osoba koja se bavi određenim sportskim aktivnostima može osjećati manje promjene od druge osobe koja ima manje osteodegenaritvne promjene ali se ne bavi nekakvim aktivnostima zbog kojih bi mogla imati manji osjećaj boli. Njemu je tužiteljica rekla da ima poteškoće koje se navode i u njenom iskazu, no ne vidi da je ona upućivana na daljnje preglede kod neurologa ili traumatologa, što znači da je liječenje bilo konzervativno. To znači da se nije sumnjalo na nekakvu težu ozljedu i na nekakvo drugačije liječenje. Ne može reći sa sigurnosti da je ovaj nalaz koji je učinjen 2021. na kojem se vide osteodegenerativne promjene takav zbog nezgode koja se dogodila prije četiri mjeseca, ne može se povezati sa ovom traumom, odnosno promjene se dešavaju obično kroz duži period. Ovo cijeni i obzirom na dob tužiteljice, te smatra da se može očekivati da ona u toj dobi već osjeća te promjene. U medicinskoj dokumentaciji našao je pregled kirurga tjedan dana nakon traume gdje je spec. kirurg opisuje rendgen nalaz vratne kralježnice koji govori u prilog već tada o degenarativnim promjenama u samoj vratnoj kralježnici. U odnosu na primjedbu njegove ocjene od 1% na SOŽU, a obzirom na činjenicu da tužiteljica iskazuje da nije ranije imala nikakve tegobe kao trnjenje u ruci, ograničene kretnje vrata i bolove vrata odgovara da prema medicinskoj dokumentaciji liječenja predmetne ozljede je vidljivo da je ozljeda takvog karaktera da je zahtijevala samo konzervativno liječenje putem ambulantne fiziko terapije i potrebne farmako terapije prema potrebi vjerojatno, te ni jedan specijalista koji je liječio, a to misli na fizijatra i neurologa s obzirom na karakter smetnji nije tužiteljicu upućivao na eventualne daljnje pretrage i konzultacije ostalih specijalista koji se bave liječenjem vratne kralježnice. Iz prakse je poznato da čim ozljeđenik ima probleme vezane za vratnu kralježnicu karakterom koji se ne mogu kompletno zaliječiti konzervativnom terapijom već nakon nekoliko tjedana odnosno do 3 mjeseca upućuje se na daljnju konzultaciju sa specijalistima traumatolozima, ortopedima i neurokirurzima, jer njihova terapija nije dala zadovoljavajući rezultat, što njemu govori u prilog da sve te zaostale posljedice koje se navode su slabijeg karaktera, te stoga je njegova procjena i tako napisana. Vidi da ima više nalaza od fizijatra, a niti jednom se nije tražila konzultacija drugog specijaliste, pa zaključuje da su te terapije dale rezultata i da nisu bili bolovi tako jaki. Iz zadnjeg nalaza fizijatra između ostalog isčitava da je konstatirano da nema ispada osjeta, a to znači da joj ne trne ruka. Piše da su kretnje vrata terminalno limitirane, a to znači da su limitirane samo u krajnjim pokretima, a to je očekivano za njenu dob. Fizijatar u svom ovom zadnjem nalazu nije konstatirao niti da tužiteljica ima glavobolje, niti da joj trnu ruke niti da joj ispadaju stvari iz ruke, a ovo odgovara na pitanje da li takve tegobe limitiraju tužiteljicu u svakodnevnom životu. Nije u svojoj ocjeni uzeo u obzir ovo što se navodi vezano za koljeno i potkoljenicu, jer iz medicinske dokumentacije nije zaključio da bi to bila neka teža ozljeda. Iz medicinske dokumentacije ako postoji da je konstatirana ozljeda potkoljenice nije razvidno da se je kasnije zbog te ozljede liječila. Ne može reći da li je ona zbog te ozljede osjećala bolove, jer traumatolog nije konstatirao takvu traumu. U odnosu na primjedbu koja se odnosi na njegovu ocjenu straha i pitanje da li je sama činjenica da je nakon nezgode imala tužiteljica visoki tlak koji se nije mogao odmah normalizirati, odgovara da je uzeo u obzir činjenicu da se od ranije već liječila zbog visokog tlaka, a neku drugačiju ozljedu i razradu pretrpljenog straha bi po njegovom mišljenju mogao dati psihijatar. Ustraje kod svog prvotnog nalaza da je tužiteljica bolove srednjeg intenziteta trpjela kroz period od 30 dana, a ne može se točno odrediti po satima. Isto tako ustraje i kod ocjene da je bolove slabijeg intenziteta osjećala tijekom šest mjeseci. Smatra i ponovno ponavlja da je tužiteljica od ranije imala degenerativne promjene, a da je ova prometna nezgoda bila okidač zbog kojeg sada ima ove probleme koje nabraja. Na pitanje da li dijagnoze koje se navode u nalazu od 29. travnja 2021. (list 27 spisa) mogu utjecati na oticanje nogu odnosno uzrokovati isto, odgovara s obzirom na kroničnu patologiju koju tužiteljica ima a to je povišeni krvni tlak sa kardiološkim smetnjama mitralne i tripuspudalne, odnosno povrat krvi kroz valule varikozne vene, sve te dijagnoze govore u prilog da kod tužiteljice postoje već kronična oboljenja koje bi mogle djelomično dovesti do promjena u potkoljenicama kao što se navodi u smislu otoka i varikoziteta vena. Varikozitetne vene mogu boljeti ako se ne nose specijalne čarape i nakon dugog stajanja i hodanja one bole, čak i otiču noge pa to izaziva bol. Ako se nepravilno sjedi mogu boljeti i u sjedećem položaju. Dugo sjedenje nije dobro za vene.

15.5. U podnesku od 24. rujna 2024. vještak se očitovao na rješenje suda od 18. rujna 2024. da prema njegovoj procjeni kao vještaka neurokirurga cijeni da su bolovi srednjeg intenziteta postojali sveukupno 5 dana, dok bolova slabijeg intenziteta smatra da je postojalo oko 25 dana.

16. Sud je cijenio u konačnici nalaz vještaka kao stručan, argumentiran, odgovorio je na sve primjedbe stranaka pri usmenom iskazivanju, te ga prihvaća u cijelosti. Prihvaća se zaključna ocjena vještaka od 24. rujna 2024., a ovo se ističe obzirom je doista vještak tijekom postupka dao različite ocjene pretrpljenih bolova, tj. nije sukladno praksi iskazao odmah kumulativno broj dana pretrpljenih bolova, već je najprije iskazao broj dana u kojima je tužiteljica pretrpjela bolove samo određen dio dana ocjenjujući to po satima. Ova završna ocjena se prihvaća obzirom na ozljede koje je pretrpjela tužiteljica, ove ozljede nisu bile teške ozljede, pa bi doista procjena da su srednji bolovi trajali 30 dana u kontinuitetu, te slabi kroz šest mjeseci bila nerealna, i logično je da je umanjen period trajanja bolova prikazujući kumulativno broj dana kada se zbrojio ukupan broj sati pretrpljenih bolova. Napominje se da je tužiteljica počela raditi nakon pet mjeseci bolovanja.

17. Tužiteljica je, dakle zadobila ozljede koje u nalazu konstatira stalni sudski vještak medicinske struke. Zadobivenim ozljedama je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046 ZOO-a).

18. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, za neimovinsku štetu, sukladno čl. 1100 st. 1 ZOO-a u jednom iznosu pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

19. Sud je utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i tužbenom zahtjevu i to fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

20. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove. Prema ocjeni suda novčana naknada za iste bi joj pripadala u visini od 1.000,00 EUR. Sud je odlučujući o ovoj visini uzeo u obzir jačinu i trajanje bolova prema mišljenju vještaka, odnosno da su srednjeg intenziteta trajali pet dana, te slabog intenziteta 25 dana. U obzir je sud uzeo i druge okolnosti, tj. nelagodnosti u tijeku liječenja misleći na npr. boravak u bolnici, posjećivanje mnogobrojnih ambulanti radi kontrolnih pregleda, višekratnih fizikalnih terapija i dr.

21. Tužiteljica je uslijed nezgode pretrpjela i strah, a za koji vid štete sud smatra da joj ima pripasti pravična novčana naknada u visini od 2.000,00 EUR. Sud je pri ocjeni ove povrede prava osobnosti cijenio duljinu, a zatim i jačinu pretrpljenog straha, ne samo pri nezgodi, već i za ishod liječenja, odnosno zabrinutosti zbog dinamike smetnji koje ima i dan danas.

22. Zbog ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica došlo je i do smanjenja općeg životnog aktiviteta kod iste. Procijenjeno je da je kod nje smanjen životni aktivitet u opsegu od 1%, a na temelju dane ocjena vještaka. Sud smatra da joj pripada pravična novčana naknada za ovu povredu prava osobnosti u visini od 200,00 EUR. Pri ocjeni visine novčane naknade sud je imao na umu sve okolnosti na koje utječe SOŽA na tužiteljicu, odnosno sve aspekte njenog života u kojima osjeća posljedice istog, a koja utječe na cjelokupni život jedne osobe i njeno funkcioniranje (i psihičko stanje), a uzeta je u obzir i dob tužiteljice, odnosno koliko još godina će morati trpjeti posljedice obzirom da ima još dugi niz godina raditi do umirovljenja.

23. Napominje se i da je vještak pojasnio da je ova prometna nezgoda pogoršala smetnje kod tužiteljice, tj. da je bila "okidač" za dijelom već narušeno zdravstveno stanje zbog čega ona sada ima dodatne smetnje. Ovu činjenicu je sud cijenio prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade.

24. Slijedom navedenog sud je utvrdio da bi tužiteljci pripadala ukupno pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.200,00 EUR. Od tog iznosa ima se oduzeti nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 1.194,51 EUR, pa se tužiteljici ustvari dosuđuje iznos od 2.005,49 EUR.

25. Tužiteljica potražuje naknadu na ime tuđe pomoći i njege, troškove puta i liječenja ukupan iznos od 544,16 EUR. Prema nalazu vještaka njoj je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od cca 28 sati. Kao cijenu sata tuđe pomoći sud je uzeo iznos od 4,65 EUR, smatrajući da je to primjerena cijena za sat tuđe nestručne pomoći, a na koju nisu plaćeni nikakvi doprinosi ili davanja (pružena od članova domaćinstva, prijatelja, što nije ista cijena kao od ustanova koja je inače puno viša). Tu cijenu je pomnožio sa brojem sati tuđe pomoći koja je bila potrebna tužiteljici, tj. sa 28 sati, te je dobiven iznos od 195,30 EUR. Tužiteljici troškovi puta i liječenja pripadaju osnovom odredbe čl. 223 ZPP-a. Ona je odlazila na liječenje, kontrolne preglede, rehabilitaciju, kupovala kreme za bolove, lijekove što je sve razvidno iz medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka, njenog iskaza koji sud cijeni kao uvjerljiv i logičan. Stoga sud dosuđuje upravo iznos koji tužiteljica potražuje.

26. U ovom postupku je također utvrđeno da je tužiteljica zbog zadobivene nezgode imala i materijalnu imovinsku štetu propisanu u čl. 1095 ZOO-a, zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Visina iste je učinjena nespornim od obje stranke uzimajući u obzir već isplaćeni iznos, pa preostaje za isplatu iznos od 115,36 EUR.

27. Ukupno dakle tužiteljici pripada novčana naknada u iznosu od 2.665,01 EUR, tj. na ime neimovinske štete 2.005,49 EUR, te 659,52 EUR za imovinsku štetu. Sa preostalim dijelom zatraženog iznosa do 4.773,93 EUR se odbija, obzirom je neosnovano visoko zatražen. Naime sud smatra da je tužiteljica u konačnici potraživala taj iznos, a ne 5.203,69 EUR, jer je tuženik učinio nespornim iznos od 115,36 EUR na ime izgubljene zarade koji je ona i tražila umjesto ranijeg iznosa od 545,12 EUR na ime izgubljene zarade. Slijedom navedenog donesene su odluke kao u točkama I. i II. izreke.

28. Zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu teku od dana kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev, tj. od 1. listopada 2021. bez obzira na činjenicu što je za dio te štete tuženik isplatio iznos, nije u cijelosti nadoknadio štetu, za imovinsku štetu od dana presuđenja, sukladno čl. 1103 ZOO-a. Za izgubljenu zaradu kamata teče također od podnošenja odštetnog zahtjeva, jer tuženik doista nije do tada znao za štetu tužiteljice, pa bi bilo nelogično da plaća zateznu kamatu za štetu za koju ne zna. Slijedom navedenog je tužiteljica odbijena sa dijelom tijeka zakonske zatezne kamate.

29. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

30. Tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 55,82% što znači da je tuženik uspio sa 44,18%, pa je temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a od postotka uspjeha u sporu tužiteljice valjalo oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Nakon ovog obračuna proizlazi da se tužiteljici dosuđuje trošak u omjeru od 11,64% (55,82-44,18=11,64).

31. Trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladan je Tarifi HOK-a. Trošak odvjetnika sastoji od troškova za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), za sastav osam podnesaka (2. lipnja 2022. 200,00 EUR, 14. srpnja 2022. 100,00 EUR, 14. listopada 2022. 200,00 EUR, 23. siječnja 2023. 100,00 EUR, 30. ožujka 2023. 200,00 EUR, 23. svibnja 2023. 50,00 EUR, 12. ožujka 2024. 50,00 EUR, 19. ožujka 2025. 200,00 EUR) u ukupnom iznosu od 1.100,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1, 3 i 4), za zastupanje na osam ročišta u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), dakle, ukupno 3.100,00 EUR, a ovi iznosi uvećani za PDV od 775,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 9. studenog 2023. jer ne prileži spisu. Tužiteljica je imala trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,81 EUR i presudu u iznosu od 94,19 EUR. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 4.013,00 EUR, a stavljen u omjer sa 11,64% proizlazi da je njen osnovan trošak 467,13 EUR, a ista se odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška kao neosnovano visoko zatraženim. Trošak medicinskog vještačenja dosuđuje joj se u cijelosti u iznosu od 396,90 EUR, budući je isti bio nužan obzirom da je tuženik osporavao zatraženi iznos naknade štete. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak sukladna je čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Opatiji 8. svibnja 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 94,19 EUR

Pun. tuženika