REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-94/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 43539267895, E. Barčića 5, radi obnove postupka, 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II- 942-01/23-01/150, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 24. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-05/21-01/12, URBROJ: 2170-03-09/3-23-6 od 10. veljače 2023. odbačen je prijedlog ovdje tužitelja za obnovu postupka povrata oduzete imovine u k. o. [katastarska općina]-Sušak, okončanog djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/04-01/42, URBROJ: 2170-04-02- 11-29 od 23. svibnja 2011., koje je postalo pravomoćno 21. rujna 2011., kao nepravovremen.

2. Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv citiranog prvostupanjskog rješenja tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/150, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-23-02 od 24. studenog 2023. odbio istu kako neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi navodi kako tuženik u obrazloženju upućuje na činjenicu da je ŽF, prednik tužitelja, predmetno rješenje u odnosu na koje se traži obnova zaprimio 24. kolovoza 2011. pa da je protekao objektivni rok za podnošenje prijedloga od tri godine. Nastavno, tužitelj ističe kako se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se predlagatelj nije pravilno pozvao na zakonske razloge za obnovu te da je sukladno čl. 126. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) ovdje tužitelj bio dužan dokazati da postoje okolnosti na kojima temelji svoj prijedlog, a koje okolnosti trebaju biti sukladne razlozima iz čl. 123. st. 1. ZUP-a, kao i da je trebao dokazati pravovremenost podnesenog prijedloga. Međutim, tuženik, jednako kao niti prvostupanjsko tijelo, nije uzeo u obzir odredbu čl. 123. st. 2. ZUP-a koja propisuje pravo na neograničeno predlaganje obnove postupka ukoliko se ispuni neki od uvjeta iz čl. 123. st. 2. toč. 1., 2. ili 3. Naime, tužitelj je obnovu postupka tražio i radi pogrešne primjene čl. 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi) u smislu postojanja kontradiktornosti u vezi osude za počinjenje kaznenog djela pok. MF i s tim u vezi ocjene da bi se radilo o osudi na temelju zlouporabe ili političke moći u razdoblju od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1945. budući da se u dopisu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 12. ožujka 2004. isto tijelo referiralo na presudu od dana 24. travnja 1945. koje razdoblje nije obuhvaćeno čl. 4. Zakona o naknadi, a što indirektno upućuje na eventualne lažne isprave u spisu predmeta (ispunjen preduvjet iz čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a). Također, tužitelj postavlja pitanje na koji je način i temeljem koje isprave (možebitno lažne isprave) utvrđeno državljanstvo za PFL kao strano državljanstvo. I u ovom se kontekstu u podlozi zahtjeva za obnovu sugerira upitnost valjanosti isprava na temelju kojih je odlučivano o zahtjevu podnositelja zahtjeva za naknadom oduzete imovine u smislu čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a. Nadalje tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju tužitelj kao razlog podnošenja prijedloga opisao i propuste u vezi dokazivanja plaćanja revaloriziranog dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske. Sukladno lex specialis - Zakona o naknadi i to odredbi čl. 50. kao i Naputku o načinu i postupku revalorizacije iznosa duga i rokovima uplate dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske (dalje: Naputak) donesenom u skladu s odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o naknadi, propisan je rok uplate dugovanja ili dostave potvrde o prestanku dugovanja, a kako se radi o prekluzivnom roku propuštanjem istog se gube prava iz Zakona o naknadi. Taj rok je iznosio 60 dana od dana stupanja na snagu Naputka koji je na snagu stupio 29. srpnja 1999., te je jedna skupina (ovlaštenici naknade) unatoč propuštanju uplate tj. dostave potvrde o prestanku dugovanja, došla u povlašteniji položaj jer joj je de facto dugovanje oprošteno i na taj način uvećana imovina u odnosu na stanje kakvo je bilo u doba konfiskacije. U iznesenom kontekstu prijašnji vlasnik mogao je ostvariti pravo na naknadu isključivo ukoliko je dugovanje po kojem je upisano založno pravo namirio u korist proračuna Republike Hrvatske ili dostavio dokaz o tome da je dugovanje prestalo. U konkretnom slučaju prvostupanjsko upravno tijelo – Služba za imovinsko-pravne poslove u Primorsko- goranskoj županiji, nije moglo pozitivno odlučiti o naknadi ovlaštenicima obzirom da oni nikada nisu dostavili dokaz o prestanku dugovanja. Očitovanje Hrvatske narodne banke pogrešno je protumačeno kao dokaz o prestanku dugovanja budući isto Očitovanje nije sukladno zakonu i to konkretno Naputku o načinu i postupku revalorizacije iznosa duga i rokovima uplate dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 46/00) u kojemu vrlo decidirano u čl. 5. stoji da dug koji proistječe iz zajma za čije je osiguranje bila upisana hipoteka, ostaje i dalje u obavezi, ako zajam nije utrošen za podizanje, obnovu ili održavanje zgrade. Dakle, prestala je hipoteka, ali ne i dug o čemu postoje dokazi u zemljišnim knjigama, što tužitelj još nastavno detaljno pojašnjava. Navedeno tužitelj ističe radi ukazivanja da je u konkretnom slučaju i dokazivanje navodnog nepostojanja dugovanja s naslova uknjižbe založnog prava utemeljeno na nevjerodostojnoj ispravi – očitovanju nenadležne Hrvatske narodne banke, pa je i u ovom kontekstu valjalo primijeniti čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a, i konkretno utvrditi kakav je pravni značaj predmetnog spornog očitovanja i je li isti kompromitiran u smislu citirane zakonske odredbe.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporavanog akta te je predložio tužbeni zahtjev odbiti.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružila se navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Posebno je istaknuto da razlozi na kojima se temelji zahtjev tužitelja za obnovu predmetnog pravomoćno okončanog upravnog postupka nisu zakonski razlozi za primjenu navedenog pravnog instituta, već eventualno razlozi za ulaganje redovnog pravnog lijeka – žalbe. U odnosu na dio koji se odnosi na "lažne isprave", istaknuto je da tužitelj samo paušalno obrazlaže zašto smatra da bi se "eventualno" moglo raditi o lažnoj ispravi odnosno isti "sugerira upitnost valjanosti isprava", a ničim ne dokazuje niti dostavlja dokaze uz tužbu na tu okolnost. Stoga je predloženo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

7. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 16. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe. Opunomoćenik tužitelja izjavio je kako ustraje u cijelosti kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je zatražio naknadu troškova ovog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Odredbom čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) u st. 1. propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:

1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,

2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,

3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,

4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,

5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,

6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,

7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:

1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,

2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,

3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

12. Stavkom 3. istog čl. propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

13. Prema čl. 124. st. 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

14. Odredbom čl. 125. ZUP-a propisano je da o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

15. Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, prema st. 2. istog članka, nadležno tijelo će ispitati mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja, a ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

16. U ovom se predmetu tužitelj, predlažući obnovu postupka, podneskom od 20. listopada 2020., poziva na odredbu čl. 123. st. 1. toč. 6. ZUP-a prema kojoj se obnova postupka može pokrenuti ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik. Pri tome je u navedenom prijedlogu tužitelj kao razloge naveo: povrede pravila postupka, povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nedostatak isprava, nedostatak dokaza, postupanje nadležnog državnog odvjetništva, povrede materijalnog zakona.

17. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je djelomično rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/04-01/42, URBROJ: 2170-04-02-11-29 od 23. svibnja 2011., glede kojeg je podnesen prijedlog za obnovu, dostavljen ŽF, pravnom predniku (ocu) ovdje tužitelja dana 24. kolovoza 2011.

18. Obzirom da je od dostave rješenja pravnom predniku ovdje tužitelja do podnošenja prijedloga za obnovu (20. listopada 2020.) prošlo više od tri godine prvostupanjsko tijelo je, prema ocijeni ovog suda, pravilno pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. ZUP-a u vezi s čl. 123. st. 1. ZUP-a prijedlog odbacilo kao nepravodoban.

19. Osporavajući prvostupanjsko rješenje tužitelj se u žalbi pozvao na razloge za koje je zakonom propisano da se obnova može tražiti bez vremenskog ograničenja

– čl. 123. st. 2. ZUP-a. Međutim čak niti ti razlozi, istaknuti tek u žalbi, a koji se ponavljaju u navodima tužbe kojom je pokrenut ovaj spor, ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja prijedloga tužitelja za obnovu postupka kao što to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja.

20. Naime, sud je ocijenio zakonitim odbacivanje prijedloga za obnovu iz razloga koji je tužitelj temeljio na odredbi čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a, kojom je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, jer citirana okolnost, sve da je pravodobno istaknuta u prijedlogu kao njegov temelj, nije potkrijepljena dokazom odnosno učinjena vjerojatnom. Ovdje se pristupa obnovi jer je zbog utvrđenih okolnosti rješenje izgubilo činjeničnu osnovu na kojoj se temelji. Dakle, jedan od razloga za obnovu postupka koja nije vremenski uvjetovana je lažan dokaz, odnosno postojanje drugog kaznenog djela na kojem se temelji rješenje o upravnoj stvari. Lažnom ispravom smatra se svaka isprava, bila ona javna ili privatna, u kojoj su naznačeni lažni podaci koji su bili od utjecaja na rješavanje upravne stvari. Od isprave u kojoj su naznačeni lažni podaci treba razlikovati isprave u kojima su naznačeni netočni podaci, jer je za lažnu ispravu važno da je nastala kao rezultat kaznenog djela. Dakle, ako su u ispravi pogreškom naznačeni netočni podaci o određenim činjenicama, kao npr. pogrešni podaci o površini nekretnine u zemljišnoknjižnom izvatku, obnova postupka neće se moći pokrenuti pozivajući se na ovaj razlog. Budući da isprava koja sadrži lažne podatke o nekoj činjenici predstavlja kazneno djelo, je li ona lažno sastavljena ili preinačena sa svrhom da se upotrijebi kao prava, utvrđuje se u kaznenom postupku. Za samu obnovu postupka zbog lažne isprave nije bitno je li ovu ispravu dostavila stranka, protivna stranka ili treća osoba, bas kao niti je li osoba koja ju je dostavila znala da je isprava lažna. Čim se utvrdi da je takva isprava korištena u upravnom postupku te da je mogla utjecati na rješavanje upravne stvari, postupak će se obnoviti. Nadalje, lažnim iskazom svjedoka ili vještaka smatra se neistiniti iskaz, koji ove osobe pred javnopravnim tijelom daju unatoč saznanju o njegovoj neistinitosti, a koji je imao utjecaj na rješavanje upravne stvari. I lažan iskaz, kao i lažna isprava, predstavlja kazneno djelo. No također valja naglasiti da nije lažan svaki neistiniti iskaz svjedoka i vještaka, nego samo onaj koji je svjesno dan kao neistinit kako bi se javnopravno tijelo dovelo u zabludu. Sukladno sudskoj praksi, lažnost iskaza svjedoka i vještaka kao razlog za obnovu postupka također bi trebala biti utvrđena u kaznenom postupku.

21. Obzirom tužitelj tijekom upravnog postupka, a niti ovog spora, nije predočio pravomoćne presude kojima bi bilo utvrđeno ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a niti učinio vjerojatnim da nema mogućnosti za kazneni progon, pravilno je i zbog ovog razloga njegov zahtjev za obnovom postupka valjalo odbaciti.

22. Zaključno, valja reći kako možebitna pogrešna primjena materijalnog prava, kao ni drugačiji činjenični ili pravni zaključak iz istog dokaznog materijala koji je bio upotrijebljen u prijašnjem redovnom postupku ne može se smatrati razlogom za obnovu postupka.

23. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je zakonito prvostupanjskim rješenjem odbačen prijedlog za obnovu postupka, kao i osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba izjavljena protiv tog rješenja pa je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a, temeljem koje tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora.

25. Napominje se kako je podneskom od 20. listopada 2020., uz prijedlog za obnovu postupka, ujedno podnesen i prijedlog radi poništaja rješenja od 23. svibnja 2011. sukladno odredbi čl. 129. st. 3. ZUP-a, kao i proglašavanje rješenja od 23. svibnja 2011. ništavim sukladno odredbi čl. 128. st. 1. toč. 3-6. ZUP-a, a o kojim prijedlozima iz stanja spisa upravnog postupka dostavljenog ovom sudu nije razvidno da li je odlučeno te je stoga, ukoliko o istima nije donesena odluka potrebno u nastavku postupka odlučiti.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Borisu Šolaji, Rijeka, A. Starčevića 5

- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, E. Barčića 5