REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-1816/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, protiv tuženika Radničko vijeće Grupe područja 1, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, zastupanog po punomoćnici Sonji Vogrinc Čižmek, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jurin & Vogrinc j.t.d. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika LM iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice tuženika, umješača osobno i punomoćnice umješača, 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nadomješta se suglasnost koju je za izvanredni otkaz ugovora o radu broj:
HP-02/2-060857/20 radniku LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], uskratio dati tuženik Izjavom o uskrati suglasnosti od dana 11. prosinca 2023.
II. Odbija se prijedlog tuženika i umješača za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s radnikom LM sklopio Ugovor o radu za radno mjesto Operater za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija ekspres, Sektor Ekspres dostave Grupe područja 1. Dana 1. prosinca 2023. saznao je kako je navedeni radnik dana 30. studenog 2023. objavio fotografiju na stranici društvene mreže Facebook u grupi njegovih radnika na način da je napisao....„Krenuli šefovi na vikend....Ostavili svoja vozila a gdje će se puniti vozila dostavljača nije važno....Šta mi plaćamo.“ Fotografija prikazuje poslovni prostor u unutrašnjem dijelu poslovne zgrade u [adresa] u zoni parkirnog prostora na kojoj se nalaze njegova službena vozila i službena vozila MUP-a (koji se nalazi u njegovom poslovnom prostoru). Opisanim postupanjem radnik je na uvredljiv način komentirao njegove rukovodeće strukture, što predstavlja uvredljivo ponašanje prema njemu, a što je razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu, koje je detaljno navedeno u namjeri koju je on uputio tuženiku. Kako radnik ima status osobe sa invaliditetom, on se s namjerom radi otkazivanja Ugovora o radu radniku i nadomještanja suglasnosti obratio tuženiku, a sve sukladno čl. 151. Zakona o radu. Tuženik je dana 11. prosinca 2023. uskratio suglasnost za donošenje planirane odluke s obrazloženjem kako nije dostavio sve podatke / dokaze pravodobno i potpuno, a koji su nužni za sagledavanje zakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu, kao i kako radnik navedenim postupanjem nije imao namjeru nikoga ocrniti, nikoga nije prozvao imenom i prezimenom itd. Također, tuženik smatra kako bi izrečena mjera izvanrednog otkazivanja ugovora o radu bila neprimjerena i kako bi umjesto iste radniku trebalo izreći opomenu prije otkazivanja predmetnog Ugovora o radu. Protivljenje tuženika u cijelosti je proizvoljno, a navedeni razlozi su paušalni u cijelosti. On je u namjeri o redovitom otkazu ugovora o radu naveo kako se radi o radniku koji ima status osobe s invaliditetom, i istom je dostavio sve dokaze i činjenice kako bi tuženik u cijelosti bio upoznat sa okolnostima predmetnog slučaja. Tuženik u svom protivljenju nije naveo na koje određene činjenice bi ovdje on trebao dostaviti dodatne dokaze, s obzirom kako je dostavio fotografije, Ugovor o radu, i drugu dokumentaciju. Također, navedeni status invaliditeta kod tuženika nije bio kako razlog, a tako niti druga činjenica temeljem koje je radnik imao nepovoljniji status kod njega. On je isključivo radi navedenog postupanja, a koji predstavlja osobito važnu činjenicu, odlučio izvanredno otkazati Ugovor o radu, stoga se namjerom i obratio tuženiku. Budući da je uskrata suglasnosti u cijelosti neosnovana predlaže sudu nadomjestiti suglasnost koju je za izvanredni otkaz Ugovora o radu radniku LM uskratio dati tuženik Izjavom o uskrati suglasnosti od 11. prosinca 2023.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radniku LM iz članka 116. st. 1 Zakona o radu, odnosno jer tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio niti vjerojatnim da se ostvario otkazni razlog zbog kojeg namjerava na konkretnog radnika primijeniti najtežu radnopravnu sankciju predviđenu Zakonom o radu. Osobito važna činjenica, zbog koje je tužitelj namjeravao izvanredno otkazati Ugovor o radu radniku LM odnosi se na jednu izoliranu objavu jedne fotografije na društvenoj mreži i to u zatvorenoj grupi radnika samog tužitelja, koja je ubrzo od strane samog radnika i uklonjena i u kojoj radnik nikoga ne proziva imenom i prezimenom već skreće pažnju na problem oko punjenja službenih dostavnih vozila. Ako predmetni komentar i prelazi granicu pristojnosti i prava na slobodu mišljenja i izražavanja, isti se ne može smatrati okolnošću koja je u konkretnom slučaju dovela do potpunog gubitka povjerenja i koja bi bila opravdani razlog za izvanredni otkaz. Dodatno, radi se o radniku sa dugogodišnjim stažem kod tužitelja (više od 34 godine), zbog čijeg predmetnog neprimjerenog ponašanja tužitelju nije nastala nikakva šteta, niti mu je narušen ugled. Osim toga, ova izolirana objava nije uopće bila usmjerena prema javnost, već se radilo o izražavanju nezadovoljstva uvjetima rada u zatvorenoj grupi radnika zaposlenih kod samog tužitelja. S obzirom da tužitelj nije učinio niti vjerojatnim da ima opravdani razlog za namjeravani izvanredni otkaz, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Umješač ističe da je 15. prosinca 2023. primio Odluku o privremenom udaljenju s posla od 11. prosinca 2023., a kojom odlukom je utvrđeno da je protiv njega pokrenut postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, a za koji je tuženik uskratio svoju suglasnost. Prema Odluci o privremenom udaljenju njegovo privremeno udaljenje trajati će do okončanja postupka radi nadomještaja suglasnosti te je određeno da za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužiteljevo pokretanje postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu neosnovano je i neutemeljeno, i to prvenstveno iz razloga što u konkretnom slučaju uopće ne egzistira osobito važna činjenica na kojoj se zasniva otkazni razlog. U konkretnom slučaju on svojom objavom objavljenoj u privatnoj (zatvorenoj) Facebook grupi radnika tužitelja nije imao namjeru, niti je vrijeđao tužitelja, već je njegov komentar predstavljao iskaz osobnog nezadovoljstva zbog činjenice da su službena vozila MUP-a onemogućavala punjenje električnih vozila dostavljača, a što je praktično dovodilo do zastoja radnog procesa, jer ukoliko vozila nisu bila napunjena dostava se naredni dan nije mogla odvijati bez zastoja. Uzevši u obzir kontekst slučaja u cjelini, jasno je da tužitelj prilikom donošenja sporne odluke nije vodio brigu o obvezi zaštite njegovog dostojanstva, časti i ugleda, jer je pobijanom odlukom sankcionirao i povrijedio i njegovo pravo slobode mišljenja i izražavanja misli zaštićenom čl. 38. st. 1. i st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Komentari koje je iznio u zatvorenoj grupi na društvenoj mreži Facebook i kojim je izrazio svoje opravdano mišljenje o organizaciji rada tužitelja nisu bili usmjereni vrijeđanju njega kao poslodavca te po svom sadržaju nisu bili takvog intenziteta da bi zahtijevali donošenje najstrože mjere prestanka radnog odnosa i njegovog privremenog udaljenja s posla do okončanja uskraćene suglasnosti radnog vijeća. Pritom osobito ističe kako se radilo o nejavnoj objavi, dostupnoj samo članovima grupe koji su zaposlenici tužitelja te kako je za primitak u navedenu grupu (i čitanje njegove objave) nužno odobrenje administratora. Istinitost sadržaja objavljenog komentara jasno proizlazi iz fotografije koja je objavljena, dok niti jednom riječju nisu izričito navedene rukovodeće osobe, već je iz sadržaja fotografije razvidno da je kritika upućena službenicima MUP-a. On je radnik tužitelja preko 34 godine radnog staža koji nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, više nije član nikakve grupe na društvenim mrežama te mu je žao zbog komentara i načina kako ga je shvatio tužitelj koji ga na navedeno nije niti upozorio, već mu je u roku od niti 12 sati od objave uručen telegram da se obrati pravnoj službi. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Anekse Ugovora o radu, e-mail korespondenciju, pregled osoba sa invaliditetom HZMO-a, kadrovske podatke tužitelja, dopis tužitelja od 5. prosinca 2023., očitovanje tuženika od 11. prosinca 2023., rješenje HZMO-a od 24. veljače 2009., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 2. travnja 1996., fotografiju, Ugovor o radu od 15. siječnja 2021., Zapisnik o izuzimanju obrane.
5. Na ročištu 16. travnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje LMN, kao i prijedlog tuženika i umješača za saslušanjem zakonske zastupnice tuženika HM i umješača, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju provedenih dokaza.
6. Među strankama nije sporno:
- umješač je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. siječnja 2021. i pripadajućih Aneksa kod tužitelja zaposlen na radnom mjestu Operater za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija ekspres, Sektor ekspres dostave, Grupe područja 1,
- umješač ima status osobe sa invaliditetom
- tužitelj umješaču namjerava izvanrednim otkazom otkazati ugovor o radu,
- Dopisom od 5. prosinca 2023. (list 10-12 spisa) tužitelj je zatražio suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu umješaču
- tuženik je predmetnu suglasnost uskratio Očitovanjem od 11. prosinca 2023. (list 13- 14 spisa), koju je tuženik zaprimio 6. prosinca 2023.
7. Kako je tuženik davanje suglasnosti uskratio Očitovanjem od 11. prosinca 2023., koju je tuženik zaprimio 6. prosinca 2023., a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 21. prosinca 2023., proizlazi da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana (čl. 151. st. 4. Zakona o radu) zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja (poslodavca) da se presudom nadomjesti suglasnost tuženika (radničkog vijeća) za otkazivanje ugovora o radu umješaču
9. Sukladno čl. 151. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23 dalje u tekstu: ZR-a) poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku osobi sa invaliditetom
10. U sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazivati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, te u konkretnom slučaju da razlog otkazivanju nije šikaniranje ili diskriminacija umješača zbog toga što je isti osoba sa invaliditetom.
11. Nije sporno da tužitelj umješaču ugovor o radu namjerava otkazati izvanrednim otkazom, a što sukladno odredbi čl. 116. st. 1. toč. 1. ZR-a predstavlja dopušten razlog za otkaz.
12. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da radnik ne spada u kategoriju radnika kojima je sukladno čl. 34. st. 1. i čl. 38. ZR-a zabranjeno otkazati ugovor o radu.
13. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužitelj umješaču Ugovor o radu namjerava otkazati izvanrednim otkazom jer je umješač 30. studenog 2023. objavio fotografiju na stranici društvene mreže Facebook u grupi radnika tužitelja, ....„Krenuli šefovi na vikend....Ostavili svoja vozila a gdje će se puniti vozila dostavljača nije važno....Šta mi plaćamo. „ Fotografija prikazuje poslovni prostor u unutrašnjem dijelu poslovne zgrade u [adresa] u zoni parkirnog prostora na kojoj se nalaze njegova službena vozila i službena vozila MUP-a (koji se nalazi u poslovnom prostoru HP-Hrvatske pošte d.d.).
14. Tužitelj smatra da je komentar kojeg je umješač iznio na društvenoj mreži u grupi radnika tužitelja (cirka 1800) stvorio negativan dojam o njemu kao o poslodavcu i o rukovodećem kadru, da sadržaj komentara nije istinit i da je uvredljiv, te da navedeno predstavlja neprimjeren način izražavanja, a što po njemu predstavlja gubitak povjerenja u umješača kao radnika i osobito važnu činjenicu za izvanredni otkaz Ugovora o radu.
15. Sud je mišljenja da je tužitelj navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje vjerojatnosti da predmetne okolnosti predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz.
16. Tvrdnje tuženika i umješača kako umješač nije imao namjeru nikoga ocrniti, već je njegova namjera bila skrenuti pozornost na problem oko punjenja službenih dostavnih vozila, kako predmetnu fotografiju i komentar nije iznio javnosti, već zatvorenoj grupi radnika, kako nikoga nije prozvao imenom i prezimenom i kako je izvanredni otkaz prestroga sankcija za postupanje umješača, sud nije posebno cijenio. Navedene činjenice, naime, relevantne su i tiču se samog postupka utvrđivanja zakonitosti i dopuštenosti odluke o otkazu, a ne postupka nadomještaja suglasnosti. U suprotnom bi poslodavac i u postupku protiv predstavnika radnika i u postupku protiv samog radnika, dakle u dva odvojena postupka, morao dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz.
17. Utvrđeno je, nadalje, da razlog namjeravanoj odluci o otkazu nije šikaniranje i diskriminacija radnika LM zbog toga što isti ima status osobe sa invaliditetom. Provedeni dokazi, naime, ne upućuju na zaključak da tužitelj radniku MM ugovor o radu namjerava otkazati s predmetne osnove.
18. U ovom postupku utvrđeno je da tužitelj izvanrednim otkazom namjerava radniku LM ugovor o radu otkazati iz razloga koji je ZR-om predviđen kao dopušten razlog za otkaz; da ne postoji apsolutna zabrana otkaza imenovanom radniku, da je tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za predmetni otkaz ugovora o radu, i da tuženik nije učinio vjerojatnim da je razlog otkazivanja činjenica što radnik ima status osobe sa invaliditetom, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za nadomještaj uskraćene suglasnosti.
19. Iz prethodno navedenog proizlazi da je temeljem odredbe čl. 151. st. 4. ZR-a tužbeni zahtjev osnovan, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22 u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), slijedom čega su tuženik i umješač odbijeni sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova, jer je tuženik izgubio u sporu. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. Izreke.
21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.
Dna:
1. tužitelju
2. pun. tuženika
3. pun. umješača