REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-399/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BET, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II. Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 1. listopada 2021., broj: 21 Pp - 4317/2021, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 1. listopada 2021., broj: 21 Pp-4317/2021, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. BET oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
1.1. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u žalbi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na odredbi članka 26. Prekršajnog zakona prema kojoj odredbi neubrojiva osoba nije kriva i prema kojoj se ne može izreći ili primijeniti prekršajnopravna sankcija, a sve iz razloga jer je okrivljenica trebala biti svjesna da neredoviti odlasci na psihijatrijske kontrole te neuzimanje propisanih lijekova dovode do njezine krivnje, a budući da je oslobođena optužbe da ista postaje svjesna da ukoliko postupi na društveno neprihvatljiv način kojim ugrožava druge osobe i remeti njihov mir i spokoj, uvijek se može pozvati na svoju bolest koju će sud uvažiti i osloboditi je prekršajne odgovornosti.
5.1. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, pravilno okrivljenicu oslobodio optužbe temeljem članka 182. točke 1. u vezi sa člankom 26. Prekršajnog zakona, budući su u vrijeme počinjenja prekršaja na strani okrivljenice postojale okolnosti koje isključuju njezinu krivnju, a uslijed zdravstvenih smetnji koje je dokumentirane relevantnom medicinskom dokumentacijom.
5.2. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da se okrivljenica svojom krivnjom dovela u stanje neubrojivosti odnosno kojima ukazuje da na samoskrivljenu neubrojivost kod okrivljenice, budući da u konkretnom slučaju nije primjenjiv institut samoskrivljene neubrojivosti. Naime, institut samoskrivljene neubrojivosti primjenjiv je na osobe koje su zdrave i koje su se svojom krivnjom dovele u stanje u kojem nisu mogle shvatiti značenje svojeg postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava. U konkretnom slučaju, okrivljenica boluje od duševne bolesti pa iako je okrivljenica u svojoj obrani iskazala da u inkriminirano vrijeme nije pila propisanu terapiju isto se ne može propisati njezinoj krivnji, kao što to tužitelj pokušava prikazati svojim žalbenim navodima pozivajući se u tom smislu na institut samoskrivljene neubrojivosti i potrebu kažnjavanja okrivljenice.
5.3. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na kontradiktorno i proturječno obrazloženje pobijane presude i to odlomka u zadnjem dijelu presude koji se odnosi na obranu okrivljenice, a koji ničim nije povezan sa činjeničnim opisom prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret, budući da se očigledno radi o pogrešci u pisanju pobijane presude i da se radi o odlomku koji ni na koji način nema utjecaj na pravilnost pobijane odluke.
6. Slijedom navedenog, prihvaćajući razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno okrivljenicu oslobodio optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
