Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8266/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MH i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 5. rujna 2023., broj: 58. Pp-1710/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 5. rujna 2023., broj: 58. Pp-1710/2021-5, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), okr. BH i okr. DH, oslobođeni su optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstva suda.
3. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj u kojoj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio pojam javnog mjesta jer je nesporno utvrđeno da se događaj dogodio u otvorenom dvorištu u gradu rgt, wt4 u samom centru grada we i uokolo se nalaze stambeni objekti i kuće i koje mjesto je samim time dostupno javnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da djelo za koje je protiv okr. MH i okr. DH podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršaja protiv javnog reda i mira.
4.1. Naime, optužnim prijedlogom okr. BH i okr. DH teretili su se da su prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinili u stanu, kao fiktivnom javnom mjestu.
4.2. Međutim, za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, u konkretnom slučaju – dvorištu obiteljskih kuća, nužno je da činjenični opis sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
4.4. Stoga, budući da u činjeničnom opisu nije bilo navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
4.5. Iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga u ovom prekršajnom predmetu, okr. MH i okr. DH je stavljeno na teret da su djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, počinio na fiktivnom javnom mjestu (dvorištu), ali nije opisano da su njegove radnje, bile čujne ili vidljive na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
4.6. Nisu točni žalbeni navodi da je u optužnom prijedlogu navedeno da se poradi navedenog događaja u blizini skupio i privukao određeni broj slučajni prolaznika, a kojim navodom se pokušava osporiti zaključak prvostupanjskog suda da se događaj odvijao na fiktivnom javnom mjestu, a da nije opisano da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničenom javnom mjestu, budući da takav navod u vidu okupljanja slučajnih prolaznika nije opisan u činjeničnom opisu djela u optužnom prijedlogu. Pri tome se ističe, sve i da je takav navod naveden u činjeničnom opisu time ne bi bio otklonjen naprijed opisan nedostatak činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret jer opis „slučajni prolaznici“ ne znači i nastupanje posljedice na neograničenom javnom mjestu, odnosno mjestu dostupnom neograničenom krugu ljudi.
5. Slijedom navedenog, žalba tužitelja nije osnovana.
6. Iz navedenih razloga, u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otprvaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
