REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KJ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.,114/2022. i 36/2024.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 12. veljače 2025., broj: Pp - 467/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. KJ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. KJ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 (šezdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška od 12. veljače 2025., broj: Pp - 467/2025-4, proglašen je krivim okr. KJ, da je na način činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 1.200,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna 600,00 eura pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 1.800,00 eura, u koju se uračunava vrijeme uhićenja od 11. veljače 2025. do 12. veljače 2025., kao 39,82 eura novčane kazne po započetom danu uhićenja, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.420,36 eura, koju je dužan platiti u orku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne.

1. Istom presudom, okr. KJ, na temelju članka 16. stavak 1., 2.,

3., i 4. u vezi sa člankom 12. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene bivše supruge EJ, rođene **.**.1992., tako što se okrivljeni ne smije približavati oštećenoj u njezinoj kući u [adresa] ili na bilo kojem drugom privatnom ili javnom mjestu gdje se oštećena zatekne na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

2. Protiv te presude okr. KJ pravodobno je putem branitelja Nemanje Nožinića, odvjetnika u Novoj Gradiški podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog psotupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe da je u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da je u proturječju s razlozima presude i samom sobom te su razlozi o odlučnim činjenicama potupno nejasni i u znantnoj mjeri proturječni, a posebno se ukazuje na proturječnost u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka IJ čiji iskaz sud u cijelosti ocjenjuje iskrenim i uvjerljivim i vjerodostojnim iako iz iskaza tog ne proizlazi da je okrivljenik oštećenu nazvao kurvom oj obsvjedok IJ iskazivao

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, na koje se upućuje okrivljenik kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kako postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka IJ i samog njegovog iskaza, u odnosu na događaj činjenično opisan pod točkom III.

5.2. Naime, iz obrazloženja pobijane presude, 8. odlomka jasno proizlazi da je prvsotupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljio na iskazu svjedokinje žrtve EJ i provedene dokazne radnje suočenja između okrivljenika i svjedokinje žrtve EJ i to u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I. i točki III. izreke pobijane presdue. Iskaz svjedoka IJ sud je cijenio kao podupirajući dokaz naprijed prihvaćenih dokaza te iako je u 8. odlomku obrazloženja pobijane odluke prvostupanjski sud naveo da je svjedok IJ iskreno i uvjerljivo iskazao za događaj pred kućom okrivljenog (činjenično opisan u točki III. izreke pobijane presude) iz ocjene iskaza tog svjedoka proizlazi da je sud iskaz svjedoka IJ cijenio u cijelini, odnosno u dijelu u kojem ima posredna saznanja u odnosu na događaj činjenično opisan pod točkom I. izreke pobijane presude, odnosno da je okrivljenik nazivao žrtve EJ kurvom te u dijelu u odnosu na događaj iz točke III. izreke pobijane presude o kojem je imao neposredna saznanja kada je izričito iskazivao o riječima koje je okrivljenik izgovorio žrtve EJ, a što je suglasno sa iskazom svjedokinje EJ.

5.3. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti utemeljio isključivo na iskazu žrtve EJ, a koji iskaz je suprotan iskazu okrivljenika i iskazu svjedoka IJ, a da suočenje oštećenika i okrivljenika ne predstavlja adekvatan dokaz iz kojeg bi potrebna vjerojatnost proizlazila.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje žrtve EJ cijenio istinitim, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike. Vjerodostojnost iskaza žrtve proizlazi i iz izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje žrtve EJ. Osim toga, svjedok IJ iskazivao je suglasno iskazu svjedokinje žrtve EJ o događajima inkriminirane prilike kao u pogledu posrednih saznanja u odnosu na događaj iz točke I. izreke pobijene presude, tako i u odnosu na događaj iz točke III. izreke pobijane presude, o kojem je imao neposredna saznanja, nakon čega je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja prekršaja za koja je proglašen krivim pobijanom presudom.

6.3. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojim osporava ocjenu prvostupanjskog suda o izvedenom dokazu suočenja ističe se da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuju sudu utvrđivanje činjeničnog stanja. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje za koji se tereti.

6.4. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje žrtve EJ te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje za koje se tereti.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine kazne nije ispravno cijenio okolnsoti od utjecaja na odmjeravanje visine kazne jer nedovoljno cijenio činjenicu da okrivljenik do sada nikada prije nije bio kažnjavan dok je neosnovano cijenio kao otegotne okolnosti odnos prema djelu, izostanak kajanja, stjecaj i izravnu namjeru.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna od 1.200,00 eura, za prekršaj iz točke I. izreke pobijane presude te novčana kazna iz točke III. izreke pobijane presude, primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavljaju novčane kazne utvrđene u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, kao blaže vrste kazne, budući da je za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u točki I. izreke, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.100,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 30 dana, a za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana. Nakon odmjeravanja novčane kazne za svako djelo posebno, izrečena je i ukupna novčana kazna koja je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

7.2. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji EJ, budući i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere je nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.