Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1174/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika ČB iz [adresa]. 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić- Gradu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-599/23-12 od 21. ožujka 2024., 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-599/23-12 od 21. ožujka 2024. u točkama I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.327,23 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2023. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom II izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od 14. lipnja 2018. do 8. ožujka 2023., kao neosnovan. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu 906,18 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2024. do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv citirane presude, sadržajno u odnosu na točke I i III izreke (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo za koju tvrdi da ju je pretrpjela uslijed štetnog događaja 14. lipnja 2018. kada ju je tuženik fizički napao.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka. Također, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a), te na temelju pravila o teretu dokazivanja, utvrdio činjenice odlučne za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva te na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Uvidom u spis predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1120/18 pokrenutog po privatnoj tužbi ovdje tužiteljice protiv okrivljenika, ovdje tuženika, prvostupanjski je sud utvrdio da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1120/18-30 od 20. srpnja 2020. okrivljenik proglašen krivim što je 14. lipnja 2018. u jutarnjim satima oko 9,30 sati, kod [adresa], prišao s leđa privatnoj tužiteljici, u nakani da istu tjelesnu ozljedi, udarao je štakom i rukama te je tukao po licu i rukama, uslijed kojih udaraca je zadobila krvni podljev kože čela iznad desne obrve, krvni podljev kože lijeve jagodice i krvni podljev kože lijeve nadlaktice, a koje ozljede svaka za sebe i u zbiru predstavljaju tjelesnu ozljedu, dakle drugoga tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-tjelesnom ozljedom.

9. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice, koji je cijenio životno logičnim i uvjerljivim, s rezultatima provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, u bitnome, utvrdio da se tužiteljica navedenog dana vraćala iz kupovine kada ju je tuženik iznenada napao s leđa te više puta udario pomoćnom štakom kojom se služio. Nedugo nakon napada, na mjesto štetnog događaja, naišao je susjed koji je spriječio daljnje napade tuženika, a tužiteljica je zbrinuta u KB Dubrava. Opisanim postupanjem tuženika tužiteljici je narušeno pravo na čast, ugled i dostojanstvo budući da je tuženik istukao tužiteljicu na javnoj površini, ista je pretrpjela strah, fizičke i duševne boli te se nakon štetnog događaja osjećala poniženo i osramoćeno.

10. Slijedom navedenog, iskaz tuženika u dijelu opisane dinamike nastanka, tijeka i posljedica štetnog događaja prvostupanjski sud nije cijenio uvjerljivim, dok je prigovor doprinosa tužiteljice štetnom događaju otklonio kao nedokazan i suprotan utvrđenjima iz predmetnog parničnog i kaznenog postupka koji se vodio povodom istog štetnog događaja.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbe članka 12. stavka 3. ZPP-a, te članka 1092., članka 1045. stavka 1., članka 1100. stavka 1. te čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije izašao izvan okvira pravne osnove tužbe i tužiteljici priznao naknadu štete koju nije tražila. Naime, tužba je podnijeta radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo tužiteljice, a koja joj je naknada dosuđena upravo s navedene osnove.

13. Člankom 1100. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Člankom 19. stavkom 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. U obrazloženju pobijane presude jasno je konstatirano da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica trpjela duševne boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva budući da ju je tuženik opisanim postupanjem ponizio, uznemirio i grubo ozlijedio, bez ikakvog povoda, te je istim radnjama počinio i kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesno ozljedom. Tuženik je istukao tužiteljicu na javnoj površini uslijed čega je kod iste prouzrokovao osjećaj straha prilikom hodanja ulicom, kao i srama od pogleda susjeda, prijatelja, poznanika i prolaznika, s obzirom na zaostale modrice po tijelu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu upravo zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo.

16. Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo priznaje se u slučajevima kada je štetni događaj kod povrijeđene osobe opravdano i objektivno mogao izazvati duševnu bol. Dakle, povreda ugleda, časti i dostojanstva nužno je povezana s duševnom boli kao posljedicom navedenih povreda. Drugim riječima, prava osobnosti navedena u članku 19. ZOO-a ne predstavljaju zasebne kategorije same za sebe koje bi bile međusobno isključive.

17. Određujući pravičnu novčanu naknadu prema slobodnoj ocjeni, a sukladno ovlaštenju iz članka 223. ZPP-a, prvostupanjski sud pojašnjava u čemu se očituje utvrđena povreda prava osobnosti te pritom tužiteljici ne dosuđuju nikakve posebne naknade zbog povrede prava na tjelesno zdravlje ili pretrpljeni strah, odnosno s bilo koje druge (neutužene) osnove.

18. Nadalje, prvostupanjski je sud dao jasne razloge za neprihvaćanje navoda tuženika o doprinosu tužiteljice štetnom događaju. Tako je pobijanom presudom jasno navedeno da tuženik predmetne navode nije uspio dokazati, odnosno da su isti u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima, kako iz ovoga postupka, tako i iz kaznenog postupka poslovnog broja K-1120/18, a s kojim zaključkom se slaže i ovaj sud. Kako to proizlazi iz pobijane presude, navodi tuženika izneseni u ovome postupku istovjetni su obrani iznesenoj u kaznenom postupku, a u kojem je utvrđeno da su ozljede tuženika u vidu ogrebotina dobivenih na vratu i poderane majice posljedica obrane tužiteljice od napada tuženika. Obrana okrivljenika (pa time i navodi ovdje tuženika) suprotna je i s nalazom i mišljenjem sudskomedicinske vještakinje iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su ozljede koje je tužiteljica zadobila nastale kao posljedica djelovanja tupotvrdog sredstva - štake, odnosno zatvorene šake, a na temelju sadržaja policijskog izvješća od 25. prosinca 2019. proizlazi da je nakon fizičkog sukoba tužiteljici bila potrebna liječnička pomoć, dok tuženik nije zatražio medicinsku pomoć, štoviše istu je odbio, što govori o intenzitetu i dinamici međusobnog fizičkog sukoba. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno nije utvrdio doprinos tužiteljice, kao oštećenice, vlastitoj šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a.

18.1 Pritom valja istaknuti, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, da fotografijama priloženim spisu od strane tuženika nije dokazano da bi isti pretrpio ozljede nanesene od strane tužiteljice prilikom štetnog događaja budući da iz istih nije niti razvidno kada su snimljene, dok predočenje poderane majice sucu ne može predstavljati dokaz da je upravo tužiteljica potrgala predmetnu majicu na način kako to opisuje tuženik. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u priložene fotografije tuženika, međutim iste nisu posebno cijenjene. Također, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na stranici osam pobijane presude naveo da prihvaća tuženikovo obrazloženje da se povodom štetnog događaja nije obratio svom liječniku, međutim predmetnim dijelom obrazloženja ne govori se ništa o samim ozljedama, njihovoj vrsti ili uzroku, već je konstatirano da je riječ o ozljedama ''koje je tuženik prethodno opisao, a iste navodno zadobio od tužiteljice''.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i dokaz saslušanjem supruge i kćerke tuženika budući da iz odgovora na tužbu nije razvidno na koju je okolnost predloženo njihovo saslušanje, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi iste imale neposrednih saznanja o predmetnom događaju. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovoga suda da opisanim postupanjem prvostupanjskog suda tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u postupku kao niti dokazivanje relevantnih činjenica.

20. Zaključno, tuženik osporava i odluku o parničnom trošku ne navodeći konkretne razloge za to izuzev da je predmetna odluka posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredaba ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa) tužiteljici priznao trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. Tarife) i podneska od 22. rujna 2023. (Tbr. 8./1. Tarife) te zastupanja na ročištima 12. listopada 2023. i 7. veljače 2024. (Tbr. 9./1. Tarife), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu od po 200,00 EUR, kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu od po 53,09 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 906,18 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

21. Slijedom iznijetog, na temelju članka 380. točke 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

22. Tuženik nije uspio žalbom, stoga je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

23. Točka II izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec