Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-188/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Miću Ljubenko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-8818/2021 od 23. studenog 2023. na sjednici vijeća održanoj 08. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 8818/2021 od 23. studenog 2023. u toč. I) i III) izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.153,02 eura sa zateznom kamatom tekućom od 01.05.2021. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 212,11 eura zajedno sa zateznom kamatom, a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.458,24 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv toč. I) i III) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP ), te predlaže ukinuti pobijanu odluku.
3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je tužitelj u siječnju 2017. sklopio sa trgovačkim društvom Komision j.d.o.o. Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], a što da je tužitelj i potvrdio u svom iskazu izjavivši da je navedeni Ugovor o zakupu vlastoručno potpisao. Stoga da je nejasno zbog čega je sud pobijanom presudom njega obvezao na plaćanje zakupnina i režija za razdoblje od siječnja 2017. do 01.05.2021. budući da nije bio niti korisnik, niti zakupac poslovnog prostora. Navodi da u spisu postoje izvodi iz banke iz kojih je vidljivo da je trgovačko društvo Komision j.d.o.o. plaćalo mjesečni zakup u iznosu od 3.000,00 kn na račun tužitelja, a navedeno društvo da je imalo i upisano sjedište na adresi predmetnog poslovnog prostora. Navodi da u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je bio posjednik ili korisnik predmetnog poslovnog prostora, da prvostupanjski sud njegove dokaze nije smatrao relevantnim, već da je pristrano presudio u korist tužitelja.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istakao da su žalbeni navodi tuženika neutemeljeni i neosnovani jer da je tuženik kao obrt, odnosno fizička osoba bio zakupac predmetnog poslovnog prostora od 01.01.2017. do 2021., te da ga je svojim postupanjem oštetio. Stoga da predlaže potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj kao zakupodavac potražuje od tuženika kao zakupca isplatu zakupnine za poslovni prostor u [adresa] ( [adresa] ), za razdoblje od rujna 2020. do travnja 2021. u mjesečnom iznosima od po 3.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 21.000,00 kn, te isplatu dospjelog dugovanja s osnove neplaćene zajedničke pričuve u ukupnom iznosu 11.889,12 kn.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je između stranaka sporna pasivna legitimacija, kao i da li je nastupila zastara za potraživanja koja su dospjela do 31.12.2016.
- da iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014. proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao zakupodavca i trgovačkog obrta "[obrt]" iz [adresa], u vlasništvu tuženika kao zakupca u svezi poslovnog prostora u [adresa] ( [adresa]), da je ugovorena zakupnina u iznosu od 3.000,00 kn koju se zakupac obvezao plaćati zakupodavcu na račun kod Privredne banke Zagreb br. [broj bankovnog računa] najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, te da se zakupac obvezao plaćati prema važećim propisima i sve režijske troškove, odnosno mjesečne naknade za potrošnju energenata i sve komunalne pristojbe, te zajedničku pričuvu za zgradu,
- da iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01.02.2017. proizlazi da je isti identičan naprijed navedenom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014., da je isti potpisan po tužitelju kao zakupodavcu i zakupniku Komision j.d.o.o., vlasništvo GS, te da na istom nedostaje službeni pečat trgovačkog društva Komision j.d.o.o.
- da iz Zapisnika Državnih nekretnina od 13.05.2021. proizlazi da je bivši korisnik predmetnog poslovnog prostora Komision j.d.o.o. izašao iz prostora 30.04.2021., te da je ključeve prostora predao suvlasnicima,
- da naprijed citirani Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.02.2017. zbog formalnog nedostatka nikada nije stupio na snagu, pa da je između stranaka bio važeći Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014. i to sukladno čl. 6 Ugovora (ugovor sklopljen na pet godina) do 25.03.2019., posljedično čemu da na utužena potraživanja nastala od 26.03.2019. pa do izlaska tuženika iz predmetnih poslovnih prostora 30.04.2021. valja primijeniti odredbe o stjecanju bez osnove, pa da je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika neosnovan u cijelosti.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev do iznosa od 4.153,02 eura primjenom odredbe čl. 4 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014. u svezi s čl. 16., čl. 17. i čl. 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ( NN 125/11, 64/15, 112/18, dalje ZZKPP) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO ), dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev prihvaćajući djelomično osnovanim prigovor zastare u odnosu na potraživanja po osnovi neplaćene zajedničke pričuve. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.
9. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a.
10. Međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.
11. Naime, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku, utvrđuje da Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.02.2017. ( list 131-132 spisa ) zbog formalnog nedostatka ( nedostatka pečata ) nikada nije stupio na snagu, pa da je između stranaka bio važeći Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014.
12. Takav pravni pristup prvostupanjskog suda je pogrešan iz razloga što okolnost da predmetni Ugovor o zakupu nije ovjeren pečatom trgovačkog društva Komision j.d.o.o. nije od značaja na valjanost ugovora. Naime iz iskaza samog tužitelja nesporno proizlazi ( list 196 spisa ) da je predmetni ugovor upravo on sastavio na svom kompjuteru, te da je istog vlastoručno potpisao, a čime je tužitelj po stavu ovog suda jasno iskazao svoju stranačku volju da zaključi takav ugovor sa čijim sadržajem je bio upoznat ( sam ga je pisao ) i kojeg je vlastoručno potpisao.
13. Pored toga predmetni ugovor sastavljen je u propisanoj pismenom formi u smislu čl. 4. st. 3. ZZKPP-a, te isti sadrži sve potrebne elemente iz čl. 5. navedenog zakona. Štoviše po ocjeni ovog suda prigovor nevaljalosti ugovora zbog formalnog nedostatka pečata u konkretnom slučaju mogao bi istaknuti samo tuženik obzirom da je trgovačko društvo Komision j.d.o.o. kao pravna osoba ovlaštenik ovjere ugovora pečatom, a ne i tužitelj u odnosu na kojeg se, kao fizičke osobe, iskazivanje volje za zaključenje ugovora sastoji isključivo i jedino u njegovom vlastoručnom potpisu kojeg prijeporni ugovor nesporno sadrži.
14. Nadalje prilikom ocjene prigovora promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud nije s dovoljnom pažnjom cijenio provedene dokaze, niti je otklonio i obrazložio tvrdnje tuženika u tom smislu, a kako se to osnovano navodi u žalbi.
15. Tako spisu, pored naprijed citiranog Ugovora o zakupu od 01.02.2017., prileži i druga dokumentacija koja, za sada ukazuje na vjerodostojnost tuženikove tvrdnje da je u utuženom razdoblju zakupac predmetnog poslovnog prostora bilo trgovačko društvo Komision j.d.o.o., a ne njegov obrt i to:
- Zapisnik o primopredaji prostora od 13.05.2021. u kojem se navodi da je bivši korisnik Komision j.d.o.o. izašao iz prostora ( list 11 spisa )
- dopis tužitelja od 06.05.2021. ( list 136 spisa ) naslovljen na trgovačko društvo Komision j.d.o.o. vezano za utuženi dug s osnove zakupnine za predmetni poslovni prostor
- bankovni Izvatci ( list 144-171 spisa ) iz kojih je razvodno da je tužitelju zakupninu plaćalo trgovačko društvo Komision j.d.o.o.
- Obavijest Državnog zavoda za statistiku ( list 133 spisa ) iz kojeg proizlazi da je trgovačko društvo Komision j.d.o.o. imalo registrirano sjedište na adresi predmetnog poslovnog prostora ( [adresa] )
- račun za utrošenu električnu energiju ( list 172 spisa ) naslovljen na trgovačko društvo Komision j.d.o.o. za predmetni poslovni prostor.
16. Također posve je pravno neodrživa konstrukcija prvostupanjskog suda o važenju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25.03.2014. sve do 25.03.2019. tj. do ugovorenog roka od 5 godina, a kojeg je tužitelj zaključio sa trgovačkim obrtom tuženika [obrt], kada iz spisa proizlazi da je navedeni obrt prestao postojati 31.12.2016. ( list 6 spisa ).
17. Slijedom navedenog, a kako sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio sve relevantne činjenice, valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
18. U nastavku postupka sud će, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, odnosno donijeti novu zakonitu odluku.
U Rijeci 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ksenija Dimec
