Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-959/2024-83

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Roberti Gottwald odvjetnici iz Zagreba, Srebrnjak 49, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, OIB: 90633715804, Zagreba, Ulica Ivana Lučića 3, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku iz Zagreba, Martićeva 47, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 08. travnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 08. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica, HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tuženikom Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ivana Lučića 3, Zagreb, OIB:90633715804 dana 01.10.2015. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova docentice-na Odsjeku za talijanistiku.

2. Nalaže se tuženiku, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ivana Lučića 3, Zagreb, OIB:90633715804 da tužiteljici HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova docentice-na Odsjeku za talijanistiku, a u protivnom će takvu odluku zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se tuženiku Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ivana Lučića 3, Zagreb, OIB:90633715804 da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na poslove docentice-na Odsjeku za talijanistiku, sukladno odredbama Ugovora o radu od 01.10.2015. ili druge odgovarajuće poslove

4. Nalaže se tuženiku Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Odbijaju se alternativni tužbeni zahtjevi koji glase:

A / "1. Utvrđuje se da je tužiteljica, HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tuženikom Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ivana Lučića 3, Zagreb, OIB:90633715804 dana 01.10.2015. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova poslijedoktoranda-na Odsjeku za talijanistiku.

2. Nalaže se tuženiku, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ivana Lučića 3, Zagreb, OIB:90633715804 da tužiteljici HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova poslijedoktoranda-na Odsjeku za talijanistiku, a u protivnom će takvu odluku zamijeniti ova presuda.

B / "1. Utvrđuje se da Ugovor o radu između tužiteljice i tuženika od 01.10.2015. g. traje do donošenja odluke o izboru povodom natječaja za znanstveno nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, polje filologija, grana romanistika, objavljenom u NN 123/15. te se nalaže tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto poslijedoktoranda na Katedri za talijanski književnost.

2. Nalaže se tuženiku Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.",

kao neosnovani.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 04.04.2016. navodi da je kod tuženika bila u radnom odnosu od 01.06.2004. do 29.02.2016. temeljem više ugovora o radu koji su sklapani na određeno vrijeme, a zadnji od njih je sklopljen 01.10.2015. Za sve vrijeme rada tužiteljice kod tuženika, tj. od 01.06.2004. do 29.02.2016. tužiteljica je za tuženika obavljala poslove izvođenja nastave na Odsjeku za talijanistiku, Katedri za talijansku književnost. Radni zadaci tužiteljice za cijelo vrijeme trajanja rada kod tuženika se nisu mijenjali. Ona je cijelo vrijeme izvodila nastavu te obavljala poslove s tim u vezi (ispitivanje studenata, ispravljanje radova, mentorstvo na završnim radovima itd.). Iako je tuženik imao zakonsku osnovu za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u dužem trajanju od onog koji je propisan zakonom o radu, ipak je sklapanjem naprijed navedenih ugovora došlo do povrede čl. 12 Zakona o radu/2014., a s obzirom da su posljednja 3 ugovora o radu sklopljena protivno navedenoj odredbi. U istoj se navodi da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivni razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz čl. 14. st. 3 tog Zakona mora navesti. Navedeni uvjet postojanja objektivnog razloga koji bi bio naveden u ugovoru o radu, u konkretnom slučaju nije ispunjen. Iz Ugovora o radu od 03.10.2014., Ugovora o radu od 01.03.2015., te Ugovora o radu od 01.10.2015. vidljivo je da su ti ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni, ali bez navođenja objektivnih razloga koji opravdane sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. S obzirom da je tužiteljica od 2004., u kontinuitetu, održavala nastavu iz svojih kolegija na Katedri za talijansku književnost, nikako se ne može zaključiti da su poslovi tužiteljice bili privremeni, niti ograničeni rokom iz objektivnih razloga. Tužiteljica smatra da je ispunjena pretpostavka iz čl. 12 st. 7 Zakona o radu/2014., odnosno smatra da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Tužiteljica je u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava na koju tuženik nije odgovorio. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme; kojom će naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto docenta, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku. Ukoliko sud ne usvoji taj tužbeni zahtjev tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je odluka tuženika o tome da tužiteljici neće produljiti ugovor o radu nedopuštena, te kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi drugo, odgovarajuće radno mjesto. Također, tužiteljica je predložila da sud naloži tuženiku da hitno, privremeno, do okončanja predmetnog spora, naloži vraćanje tužiteljice na rad iz razloga što je tuženik ukidanjem kolegija koje je vodila tužiteljica, u sredini akademske godine ugrozio i omalovažio studentski rad, pa na taj način studentima prijeti nenadoknadiva šteta u vidu izostanka stjecanja nužnih znanja iz odabranih kolegija i objektivne procjene njihovih znanja iz tih kolegija. Tužiteljica je navela da drugi nastavnici na katedri za književnost nemaju uvid u nastavne materijale koje posjeduje tužiteljica, kao niti ona u njihove, nego uvid imaju studenti i predmetni nastavnik. Po srijedi su kolegiji koje je osmislila i uvela tužiteljica i koji se temelje na njenom znanstvenom radu/radovima, odnosno na njezinim znanstvenim doprinosima. Tužiteljica smatra da će na opisani način studentima nastati nenadoknadiva šteta u vidu povrede prava na kontinuitet nastave te na način stjecanja ECTS bodova i to iz razloga što nitko osim tužiteljice koja je predavala, ispitivala, davala zadatke, ispravljala seminarske radove neće moći na zadovoljavajući način ispuniti obveze prema studentima.

2. Podneskom od 11.11.2024. (str. 610-620 spisa), tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u točkama I i II / A i II / B ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik istaknuo prigovor prekluzije navodeći da je tužiteljica 09.03.2016. podnijela zahtjev za zaštitu prava tražeći da ostane u radnom odnosu do donošenja odluke po raspisanom natječaju, te predlažući da poslodavac sklopi s podnositeljicom ugovor na neodređeno vrijeme, podredno na određeno vrijeme do donošenja odluke o natječaju. Tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava iz razloga što je kolektivni ugovor na koji se pozvala tužiteljica prestao važiti 27.03.2013. temeljem Odluke Vlade RH od 27.12.2013. a koja je objavljena u Narodnim novinama 159/13 i iz razloga što je odlukom Fakultetskog vijeća od 18.02.2016. poništen natječaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grada romanistika, na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku koji natječaj je objavljen u Narodnim novinama broj 17/16. Čak i da je kolektivni ugovor bio na snazi, odredba bi se odnosila samo na zaposlenike koji imaju sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to u znanstveno-nastavnom zvanju (docent, izvanredni, ili redoviti profesor), a u korektnom slučaju, u smislu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju radi se o suradničkom radnom mjestu poslijedoktoranda koji ugovori se po samom zakonu, koji se ovdje primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, sklapaju na određeno vrijeme. Dakle, prema izričitim odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ugovori o radu na navedenim radnim mjestima ne mogu se sklapati na neodređeno vrijeme. Tužiteljica u dopuni zahtjeva za zaštitu prava od 15.03.2016. traži da se obustavi odluka o poništenju natječaja, te da se nastavi s izborom kandidata uz hitno sklapanje novog ugovora. Ni na dopunu zahtjeva tuženik nije odgovorio. Kako se zahtjev za zaštitu prava i dopuna zahtjeva, u bitnome razlikuju od tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, time se to ne može smatrati održavanjem roka u smislu čl. 133 st. 3 Zakona o radu koji navodi da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za povredu tog istog prava. S obzirom na bitno drugačije postavljene zahtjeve za zaštitu prava u odnosu na sada postavljene zahtjeve u tužbi došlo je od prekluzije prava jer je tužba podnesena tek 04.04.2016., a ugovor o radu na određeno vrijeme je istekao 29.02.2016. U odnosu na meritum spora tuženik ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima. Točno je da su sa tužiteljicom sklapani ugovori o radu na određeno vrijeme i to u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Netočno je da se radni zadaci, odnosno radno mjesto za koji su sklapani ugovori o radu za cijelo vrijeme trajanja rada nisu mijenjali. Tužiteljica sama navodi kako je radila na 15 različitih kolegija. Iz priloženih ugovora o radu je vidljivo da je tužiteljica prema Ugovoru o radu od 01.06.2004. radila kao znanstveni novak, asistent na projektu 0130998, kojeg je vodila dr. sc. VD; prema Ugovoru o radu od 01.07.2010. tužiteljica je radila kao znanstveni novak, viša asistentica na projektu 130- 1301070-1055 kojeg je vodila dr sc. VD; prema ugovoru oradu od 01.06.2014. tužiteljica je radila kao znanstveni novak, viša asistentica na projektu 130-1301070- 1055 kojeg je vodila dr. sc. VD; prema Ugovoru o radu od 03.10.2014. tužiteljica je radila kao viša asistentica na odsjeku za talijanistiku; prema Ugovoru o radu od 01.03.2015. tužiteljica je radila kao poslijedoktorand na Odsjeku za talijanistiku i prema Ugovoru o radu od 01.10.2015. tužiteljica je radila poslijedoktorand na Odsjeku za talijanistiku. Tuženik osporava navode tužiteljice da je došlo do povrede odredaba iz čl. 12 st. 2 Zakona o radu s obzirom da je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao lex specialis, u odnosu na suradnička radna mjesta asistenta i poslijedoktoranda uopće ne poznaju institut ugovora o radu na neodređeno vrijeme, već samo na određeno vrijeme, slijedom čega tuženik nije imao nikakvu zakonsku obvezu u smislu Zakona o radu kao lex generalis navoditi objektivne razloge u navedenim ugovorima. Odredbom čl. 12 st. 3 Zakona o radu predviđeno je da ukupno trajanje svih ugovora na određeno vrijeme ne smije biti neprekinuto duže od 3 godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Zakon o radu dopušta da se posebnim zakonom odredbi mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme prema drugačijim kriterijima nego prema Zakonu o radu, a Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanje je poseban zakon kojim je ta mogućnosti iskorištena. Ni u kojem slučaju nije ispunjena pretpostavka iz čl. 12 st. 7 Zakona o radu temeljem koje bi se smatralo da je sa tužiteljicom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ne postoji obveza tuženika da tužiteljicu vrati na bilo koje radno mjesto. Tuženik se u cijelosti protivi i alternativnom tužbenom zahtjevu. Tuženik smatra da je takav tužbeni zahtjev nedopušten jer ne postoji nikakva odluka tuženika da se tužiteljici neće produljiti ugovor o radu, niti je takovu odluku tuženik bio dužan donijeti. Tuženik predlaže u tom dijelu tužbu odbaciti, odnosno podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Budući da je Ugovor o radu od 01.10.2015. sklopljen na određeno vrijeme i da je u ugovoru jasno preciziran datum do kojeg se ugovor sklapa, a to je 29.02.2016., Ugovor je prestao istekom roka na koji je bio sklopljen. Tuženik se protivi i određivanju privremene mjere, budući da nisu ispunjeni zakonom predviđeni razlozi za njezino određivanje. Tužiteljica ne navodi na temelju kojih zakonskih odredaba uopće traži određivanje privremene mjere, a kao razlog navodi štetu koja bi nastala ne njoj nego studentima filozofskog fakulteta. Organizacija nastave je zadatak tuženika, a tužiteljica nije ovlaštena utvrđivati na koji način će tuženik provoditi nastavu. Predlaže da sud tužbu odbaci, podredno da je odbije kao neosnovanu, kao i da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere, te da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene između stranaka 01.06.2004., 05.07.2010., 12.06.2014., 03.10.2014., 01.03.2015., 01.10.2015. (list 8-19 spisa), u rasporede tuženika (list 24-82 spisa), u Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava (list 83-86 spisa), u natječaj za izbor u znanstveno nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na katedri za talijansku književnost, na odsjeku za talijanistiku - 1 izvršitelj (list 117-118 spisa), u poništenje naprijed navedenog natječaja (list 119 spisa), u Statut Filozofskog fakulteta - pročišćeni tekst od 13.07.2010. (list 170-198 spisa), u Pravilnik o studiranju na preddiplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (list 199-214 spisa), u tužbu tužiteljice radi šutnje administracije od 19.02.2016. podnesenu Upravnom sudu u Zagrebu (list 218-220 spisa), u tužbu tužiteljice od 14.03.2016. radi utvrđenja da je odluka tuženika o poništenju natječaja objavljene u NN broj 123/2015 za postupak izbora kandidata u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku ništava i radi određivanja privremene mjere, a koja je podnesena Upravnom sudu u Zagrebu (list 221-228 spisa), u e-mail korespondenciju (list 262-263, 357-362, 365-366 spisa), u prijedlog tužiteljice od 17.05.2016. Odboru za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu (list 306-310 spisa), u dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 23.02.2016. rektoru Sveučilišta u Zagrebu (list 311-312 spisa), saslušani su svjedoci HDK (list 334-337 spisa), OD (list 394-399 spisa), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list 337-339 spisa), izvršen je uvid u Direktivu vijeća 1999/70/EZ sa prilogom – okvirnim sporazumom o radu na određeno vrijeme (str. 449-454 spisa), u presudu suda EU od 26.11.2014. u spojenim predmetima C-

22/13, C-61/13, C-66/13 i C-418/13 H i dr. (str. 455-485 spisa), u rješenje Upravnog suda u Zagrebu posl. br Usl-496/16-17 od 08.01.2021. (str. 533-534 spisa), u presudu i rješenje Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2862/20-16 od 14.06.2021. (str. 545-550 spisa), u rješenje Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet posl. broj klasa: 034/02/21-01/1 od 20.07.2021. (str. 555-557 spisa), u tužbu HD Upravnom sudu u Zagrebu od 23.08.2021. posl. br. Usl-2507/21 (str. 559-565 spisa), u presudu Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2507/2021-5 od 03.02.2023. (str. 566-571 spisa), u presudu Visokog upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usž-1343/2023- 5 od 21.02.2024. (str. 575-578 spisa), u presudu Europskog suda u predmetu C- 760/18 od 11.02.2021. (str. 591-602 spisa), u presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Revr 390/15-2 od 05.01.2016. (str. 621-624 spisa), u Statut Filozofskog fakulteta – pročišćeni tekst od 28.02.2012. (str. 625-659 spisa), u rješenje Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-1251/21-2 od 21.04.2021. (str. 669-670 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je između stranaka dana 01.10.2015. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme; zahtjev da se tužiteljicu vrati na rad na poslove docentice na Odsjeku za talijanistiku ili na druge odgovarajuće poslove. Alternativni tužbeni zahtjevi glase na utvrđenje da je tužiteljica HD sa tuženikom dana 01.10.2015. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova poslijedoktoranda na Odsjeku za talijanistiku; zahtjev da tuženik tužiteljicu vrati na rad na poslove poslijedoktoranda na Odsjeku za talijanistiku, te da se utvrdi da ugovor o radu između stranaka od 01.10.2015. traje do donošenja odluke o izboru povodom natječaja za znanstveno nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Polje filologija, Grada romanistika, objavljenom u NN 123/15, te da se obveže tuženik da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto poslijedoktoranda na katedri za talijansku književnost.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prekluzije. U čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko opravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužiteljica je 01.03.2016. saznala da joj tuženik neće produljiti ugovor o radu, odnosno sklopiti s njom novi ugovor o radu, nakon čega je tužiteljica dana 08.03.2016. uložila Zahtjev za zaštitu prava tuženiku. Tuženik na Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nije odgovorio. Tužiteljica je podnijela tužbu u ovom predmetu dana 04.04.2016.. Neosnovan je tuženikov prigovor prekluzije. Tužiteljica nije izgubila pravo na sudske zaštite u ovom predmetu jer je u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1 i 2. Zakona o radu/14 zatražila zaštitu svojih prava.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ukupno 6 ugovora o radu na određeno vrijeme, kontinuirano od 01.06.2004. do 29.02.2016.

11. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme i s punim radnim vremenom na teret vlastitih sredstava fakulteta od 30.10.2015. (list 18-19 spisa), sud je utvrdio da su stranke dana 30.10.2015. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2015. do 29.02.2016. temeljem kojega će zaposlenica dr. sc. HD obavljati poslove I vrste - docentica - na Odsjeku za talijanistiku. Zaposlenica otpočinje s radom 01.10.2015., plaća se isplaćuje na teret vlastitih sredstava fakulteta.

12. Iz tog ugovora na određeno vrijeme proizlazi da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova docentice, međutim, tužiteljica nije mogla obavljati poslove docentice, jer je docent znanstveno zvanje, a tužiteljica nije, prethodno, bila izabrana u to znanstveno zvanje, pa sud zaključuje da se vjerojatno radi o grešci tuženika, jer je taj ugovor o radu na određeno vrijeme zapravo sklopljen sa poslijedoktorandicom ovdje tužiteljicom HD. Osim toga, niti tužiteljica tijekom postupka ne spori da je radila kod tuženika temeljem zadnjeg sklopljenog Ugovora o radu sa tuženikom kao poslijedoktorandica. Tužiteljica ne spori da prethodno nije izabrana u znanstveno zvanje docenta.

13. U razdoblju od 01.10.2015. do 29.02.2016. tužiteljica je s tuženikom imala sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme za suradničko radno mjesto.

14. U čl. 32. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju/2003 (dalje: ZZDVO) propisano je da su znanstvena zvanja: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Znanstvena zvanja se stječu u postupku i pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima. Za znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji ga afirmiraju kao priznatog znanstvenika. Za višega znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji predstavljaju značajan doprinos znanosti. Za znanstvenog savjetnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove kojima je značajno unaprijedio znanost, pri čemu će se posebno cijeniti međunarodna afirmacija znanstvenika i međunarodna priznatost njegova znanstvenog rada odnosno njegov značaj u okviru nacionalnih sadržaja. Nacionalno vijeće za znanost pravilnikom koji se objavljuje u »Narodnim novinama« detaljnije propisuje uvjete za izbor u znanstvena zvanja (vrsta i broj znanstvenih radova, vrednovanje radova i sl.) sukladno stavcima 2.-4. ovoga članka, na temelju kojih matični odbori i povjerenstva za ocjenu rada znanstvenika ocjenjuju sveukupnu znanstvenu djelatnost pristupnika, vodeći računa o posebnostima pojedinih znanstvenih i umjetničkih područja te pojedinih znanstvenih polja i interdisciplinarnih područja. Prilikom propisivanja uvjeta iz stavka 5. ovoga članka predvidjet će se primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta kojim će se na pravičan način omogućiti reizbor ili napredovanje onih znanstvenika koji su svoj znanstveni rad obavljali prema tim uvjetima.

15. U čl. 33. st. 1. i 2. ZZDVO/2003 propisano je da stjecanje znanstvenog zvanja ne ovisi o radnom mjestu .Znanstveno zvanje stječe se na temelju postupka koji zahtjevom za izbor pokreće osoba koja smatra da ispunjava uvjete za izbor u određeno znanstveno zvanje. Postupak može pokrenuti i znanstvena organizacija s kojom pristupnik ima ugovor o radu.

16. U čl. 39. ZZDVO/2003 propisano je da znanstvena radna mjesta u znanstvenim organizacijama su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Suradnička radna mjesta u znanstvenim organizacijama su asistent i viši asistent. Stručna radna mjesta u znanstvenim organizacijama za zaposlenike koji sudjeluju u obavljanju znanstvene djelatnosti su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik.

17. U čl. 40. st. 1. i 2. ZZDVO/2003 propisano je da se postupak izbora na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta uređuje se statutom znanstvene organizacije. Izbor na radna mjesta u javnim znanstvenim organizacijama obavlja se na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u »Narodnim novinama«, u dnevnom tisku i na službenim internetskim stranicama znanstvene organizacije.

18. U čl. 91. ZZDVO/2003 navodi se da su znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja docent, izvanredni profesor i redoviti profesor. Znanstveno-nastavna zvanja u znanstvenoj komponenti odgovaraju znanstvenim zvanjima kako slijedi: 1. docent odgovara znanstvenom suradniku, 2. izvanredni profesor odgovara višem znanstvenom suradniku, 3. redoviti profesor odgovara znanstvenom savjetniku. Nastavna zvanja su predavač, viši predavač, profesor visoke škole, lektor, viši lektor, umjetnički suradnik i viši umjetnički suradnik. Suradnička zvanja su asistent i viši asistent. Stručna zvanja su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik.

19. U čl. 93. ZZDVO/2003 navodi se da u znanstveno-nastavno zvanje može biti izabrana osoba koja je upisana u Upisnik znanstvenika iz čl. 23. tog Zakona sa znanstvenim zvanjem stečenim u tom polju ili koja ispunjava uvjete za stjecanje tog znanstvenog zvanja i uvjete u pogledu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor ako ima potrebne psihofizičke osobine kao i druge uvjete propisane Statutom sveučilišta. Znanstveno-nastavna zvanja upisuju se u upisnik iz čl. 23 tog Zakona. Pristupnik može biti izabran znanstveno-nastavno znanje ako ispunjava uvjete za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje kako slijedi: - docenta: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik ili asistent znanstveni savjetnik, - izvanrednog profesora: viši znanstveni suradnik ili znanstveni savjetnik, - redovitog profesora: znanstveni savjetnik. Uvjeti Rektorskog zbora objavljuju se u Narodnim novinama.

20. U čl. 87. st. 2. Statuta Filozofskog fakulteta, koji je tada bio na snazi propisano je: "… osoba može biti izabrana u znanstveno – nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto ako je izabrana ili ispunjava uvjete za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje u polju specificiranom javnim natječajem …". Radi se o izboru ili ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika što je preduvjet za izbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta. Izbor za znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta prema starom zakonu, podrazumijevalo je dva koraka; prvi korak je bio da ima izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, a drugi je da ispunjava uvjete rektorskog zbora u pogledu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada.

21. U čl. 89. st. 10. Statuta Filozofskog fakulteta, koji je tada bio na snazi propisano je da Vijeće područja potvrđuje izbor u znanstveno – nastavna i znanstvena zvanja, osim izbora u zvanje redovitog profesora i znanstvenog savjetnika čiji izbor potvrđuje Senat Sveučilišta, čime izbor postaje pravovaljan.

22. Uvidom u natječaj Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu koji je objavljen u Narodnim novinama broj 123/2015 dana 11.11.2015. (list 117-118 spisa), sud je utvrdio da Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet raspisuje natječaj za izbor, pored ostalog, u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku, 1 izvršitelj (M/Ž).

23. Uvidom u objavu u Narodnim novinama broj 17/2016 od 24.02.2016. (list 119 spisa), sud je utvrdio da je Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu objavio poništenje natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku, 1 izvršitelj (M/Ž) koji je objavljen u NN 123/2015 dana 11.11.2015..

24. Tužiteljica je dana 29.02.2016. radila kod tuženika kao poslijedoktorandica, odnosno u suradničkom zvanju. Iako u Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 30.10.2015. stoji da se ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa za obavljanje poslova docentice na Odsjeku za talijanistiku, sud zaključuje da se radi o grešci u pisanju jer tužiteljica prije sklapanja toga ugovora nije bila izabrana u znanstveno- nastavno zvanje docentice, pa nije niti mogla sklopiti ugovor o radu za to radno mjesto kod tuženika.

25. U ovom predmetu su pod ranijim posl. br. Pr-816/2016 dana 23.11.2016. bile donesene presuda i rješenje posl. br. Pr-816/2016-23, kojima je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme; zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto poslijedoktoranda na Katedri za talijansku književnost, Odsjek za talijanistiku, zahtjev na utvrđenje da ugovor o radu sklopljen između stranaka dana 01.10.2015. traje do donošenja odluke o izboru povodom natječaja za znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Odsjeku za talijanistiku objavljenog u Narodnim novinama 123/2015; zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika o tome da tužiteljici neće produljiti ugovor o radu od 01.10.2015. nedopuštena; zahtjev za produljenje navedenog ugovora o radu do donošenja odluke o izboru povodom natječaja za znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Odsjeku za talijanistiku objavljenog u Narodnim novinama 123/2015 (stav I izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500 kuna (stav II izreke). Rješenjem I-stupanjskog suda istog posl. broja kao i presuda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-107/2017-2 od 31.10.2017. ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pr-816/2016-23 od 23.11.2016. u stavkama I i II i predmet je vraćen sudu I stupnja na ponovno suđenje. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere vraćanjem tužiteljice na posao kod tuženika (radno mjesto docenta ili drugo odgovarajuće radno mjesto na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku) do okončanja postupka. Predmet je nakon ukidne presude dobio novi posl. br. Pr-2146/2017. U obrazloženju ukidnog rješenja Županijski sud u Zagrebu je pored ostalog naveo da budući da je čl. 40. st. 5. ZZDVO/2003 određeno da postojeći ugovor o radu traje do donošena odluke o izboru u situacijama kad odluka o izboru na isto ili više radno mjesto ne bude donesena do isteka roka na koji je neki od pristupnika bio izabran u prethodnom izboru u istoj znanstvenoj organizaciji, da tuženik odluku o izboru u znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta (više radno mjesto za tužiteljicu) za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grada romanistike, na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku, prema natječaju objavljenom u Narodnim novinama broj 123/2015 nije donio do 29.02.2016. do kada je tužiteljica radila kod tuženika na suradničkom odnosno radno mjestu poslijedoktorand, već je u Narodnim novinama broj 17/2016 od 24.02.2016. objavio Odluku kojom poništava isti natječaj, da je zakonitost tuženikovih postupanja (propuštanja) predmetom odlučivanja u navedenim postupcima pokrenutim pred Upravnim sudom u Zagrebu, kao o glavnom pitanju, to niti o radnopravnom statusu tužiteljice kod tuženika, na što su usmjereni tužbeni zahtjevi, nije moglo biti odlučeno bez riješenog pravnog pitanja zakonitosti postupanja tuženika vezano za obvezu izbora kandidata prema natječaju objavljenom u Narodnim novinama broj 123/2015 i poništenje istog natječaja, po nadležnom i mjerodavnom sudu s obzirom da od odluke o tim pravnim pitanjima zavisi o odluka o tužiteljičinom radnopravnom statusu kod tuženika, prema pravilima o radnim odnosima sadržanim u ZZDVO, između ostalog i onog sadržanog u čl. 40. st. 5. ZZDVO-a. Dana je uputa I-stupanjskom sudu da utvrdi jesu li pravomoćno završeni postupci pred Upravnim sudom u Zagrebu, te da zavisno od istoga odluči o daljnjem tijeku predmetnog postupka, odnosno o osnovanosti tužbenih zahtjeva. Nakon toga ovaj sud je dana 10.01.2018. pod posl. br. Pr-2146/2017-38 donio rješenje kojim se određuje prekid postupka u ovom predmetu s time da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno okonča postupak koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu pod posl. br. Usl-496/2016 ili kad su utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetka. Prekid postupka je određen budući da odluka u ovom predmetu ovisi o zakonitosti tuženikovih postupanja (propuštanja) u postupku povodom natječaja objavljenog u Narodnim novinama broj 123/2015, a vezano za donošenje odluke o izboru u znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta (više radno mjesto za tužiteljicu), za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana romanistike na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku tuženika, odnosno donošenja Odluke kojom tuženik poništava navedeni natječaj, a koja odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 17/2016 od 24.02.2016., a što je prethodno pitanje za rješenje ovog predmeta. Protiv navedenog rješenja prijedlog za dopunom, podredno žalbu uložila je pravovremeno tužiteljica. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za dopunom rješenja, pa je žalba protiv rješenja o prekidu dostavljena višem sudu. Dana 29.10.2020. Županijski sud u Zagrebu je pod posl. br. Gž R-915/2020-2 donio rješenje kojim se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje ovog suda kojim je određen prekid postupka. Postupak je nastavljen pod posl. br. Pr-959/2024..

26. Provedenim dokazima utvrđeno je da su između tužiteljice HD i tuženika kao poslodavca u razdoblju od 01.06.2004. do 01.10.2015. sklapani ugovori o radu na određeno vrijeme za radna mjesta asistentice (od 01.06.2004. do 30.06.2010.), više asistentice (od 01.07.2010. do 28.02.2015.), poslijedoktorandice – Odsjek za talijanistiku (od 01.03.2015. do 29.02.2016.), s time da je u posljednjem ugovoru o radu na određeno vrijeme od 01.10.2015. navedeno da će tužiteljica do 29.02.2016. obavljati poslove docentice na Odsjeku za talijanistiku, iako nije bila izabrana u to zvanje. Tuženik je 11.11.2015. (tri i pol mjeseca prije isteka posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme u kojem je bilo navedeno da tužiteljica obavlja poslove docentice na Odsjeku za talijanistiku) raspisao natječaj između ostalog i za izbor u znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta/docentice na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku (NN 123/2015). Tuženik je zatim natječaj objavljen u NN 123/2015, a koji je naprijed naveden poništio i to samo u djelu izbora za znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta/docentice na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku, Odlukom od 11.02.2016., koja Odluka je donesena 18 dana prije isteka posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme, a koja Odluka je objavljena u NN 17/2016 od 24.02.2016. (pet dana prije isteka posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme). Tužiteljica je prije objave tuženikove Odluke o poništenju natječaja u Narodnim novinama pred Upravnim sudom u Zagrebu, pokrenula postupak radi šutnje administracije, u kojem postupku je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 8 dana odluči o kandidatu kojeg izabire u znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta prema natječaju objavljenom u Narodnim novinama 123/15, jer tuženik, iako je bio dužan, isti izbor nije obavio u zakonskom roku od 60 dana (čl. 95. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i viskom obrazovanju NN 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015 …). Tužiteljica HD je pred Upravnim sudom u Zagrebu pokrenula i postupak radi utvrđenja da je nezakonita tuženikova Odluka o poništenju natječaja i da se tuženiku naloži da u roku od 8 dana odluči o kandidatu kojeg izabire u znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku, prema natječaju objavljenom u Narodnim novinama 123/2015. Presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-1251/2021 od 21.04.2021. godine odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-496/2016 od 04.01.2021. godine. Navedenom presudom pravomoćno je odlučeno o tužbi tužiteljice koju je podnijela zbog šutnje uprave navodeći da tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o izboru kandidata u spornom natječaju. Sudovi su jasno zauzeli stav da je tuženik odlukom o poništenju natječaja sadržajno postupio sukladno tužbenom zahtjevu iz tužbe, a koji se odnosi na donošenje odluke o izboru kandidata. S obzirom na poništenje natječaja, više se ne može donijeti odluka o izboru kandidata, ali je i o natječaju donesena odluka na način da je natječaj poništen. Stoga je sud pravilno temeljem odredbe čl. 46. st. 2. t. 2. u vezi s čl. 43. st. 1. ZUS-a obustavio spor. Presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-1343/2023 od 21.02.2024. godine odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj Usl- 2507/2021 od 03.02.2023. godine. Navedenom presudom riješeno je o zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv Odluke o poništenju natječaja za docenta. Rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-2862/2020 od 14.06.2021. godine. Sudovi su zauzeli stav da je rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužiteljice na Odluku o poništenju natječaja zakonito, obrazloženo, doneseno u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a da tužiteljica nije dokazala da je odluka o poništenju natječaja posljedica proizvoljnog postupanja tuženika. Sud smatra da je tuženik detaljno obrazložio razloge zašto nije dovršio postupak odabira kandidata za radno mjesto docenta (prestala je potreba za tim radnim mjestom zbog značajnog smanjenja broja studenata i opsega posla, a novi natječaj raspisan je tek 2019. godine i na njega se tužiteljica nije javila). Poništenjem natječaja nije povrijeđeno pravo tužiteljice na sudjelovanje u natječajnom postupku, budući da je odluka o poništenju natječaja imala jednak učinak i na drugu kandidatkinju, a tužiteljica nije ni dokazala da bi upravo ona bila izabrana u predmetnom natječajnom postupku. Županijski sud u Zagrebu je smatrao da je prethodno pitanje isključivo je li natječaj nezakonito poništen, a na to pitanje je odgovorio Visoki upravni sud RH u naprijed navedenim presudama.

U ODNOSU NA TUŽBENI ZAHTJEV

27. Članom 101. ZZDVO-a/03 propisano je da se radni odnos za radno mjesto docenta zasniva na temelju javnog natječaja koji ovdje u konačnici nije proveden. Natječaj koji je bio raspisan i objavljen, je odlukom tuženika poništen. Tužiteljica nije mogla zasnovati radni odnos za radno mjesto docenta jer nije niti bila izabrana na to radno mjesto, niti je proveden javni natječaj za to radno mjesto. U čl. 102. st. 1. ZZDVO-a je propisano da se s docentom sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom ponovnog izbora ili unapređenja svakih 5 godina. Presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-1251/2021 od 21.04.2021. zauzet je stav da je tuženik Odlukom o poništenju natječaja donio Odluku, odnosno s obzirom na poništenje natječaja, više se ne može donijeti odluka o izboru kandidata, a i o natječaju je donesena odluka na način da je natječaj poništen. Presudom Visokog upravnog suda broj Usž-1343/2023 od 21.02.2024. sud je zauzeo stav da je rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužiteljice na Odluku o poništenju natječaja zakonito, obrazloženo, doneseno u granicama ovlasti, te da tužiteljica nije dokazala da je Odluka o poništenju natječaja posljedica proizvoljnog postupanja tuženika. Poništenjem natječaja nije povrijeđeno pravo tužiteljice na sudjelovanju u natječajnom postupku, budući da je Odluka o poništenju natječaja imala jednak učinak i na drugu kandidatkinju, a tužiteljica nije ni dokazala da bi upravo ona bila izabrana u predmetnom natječajnom postupku. Budući da je prethodno pitanje riješeno pred Visokim upravnim sudom RH, te da su Odluke pravomoćno riješene u korist tuženika, a imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica s tuženikom dana 01.10.2015. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova docentice na Odsjeku za talijanistiku, pa slijedom toga tuženik nije u obvezi tužiteljicu vratiti na rad.

S OBZIROM NA ALTERNATIVNI TUŽBENI ZAHTJEV POD II/A

28. ZZDVO/03 predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu (lex generalis). Lex specialis derogat legi generali. ZZDVO, kao posebnim zakonom, regulirani su radni odnosi u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Tim Zakonom je propisano, pored ostalog, da se za određena radna mjesta ugovori o radu sklapaju na određeno vrijeme sa određenim maksimalnim trajanjem ugovora. Odredbom čl. 39 st. 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15) određeno je da su suradnička mjesta asistent i poslijedoktorand. Odredbom čl. 43 st. 3 tog Zakona određeno je da se sa poslijedoktorandima sklapa ugovor na određeno vrijeme u trajanju od najviše 4 godine. S obzirom da je tužiteljica radila kod tuženika kao poslijedoktorandica odnosno na suradničkom radnom mjestu, u konkretnom slučaju njezin ugovor o radu na određeno vrijeme, koji se temeljem naprijed navedenog ZZDVO i mogao sklopiti isključivo na određeno vrijeme, nije mogao prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme kako to pogrešno smatra tužiteljica. U konkretnom slučaju, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu koje se odnose na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i njegov preraštaj u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZZDVO-a prema kojem poslijedoktorandu, koje radno mjesto predstavlja suradničko radno mjesto, ugovor o radu na određeno vrijeme ne može prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već tek kada poslijedoktorand bude izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta tuženik sa istim može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Stoga je odbijen prvi alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice kao pravno neosnovan, jer je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je između stranaka sklapanjem Ugovora o radu dana 01.10.2015. zapravo sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, iako je isti sklopljen na određeno vrijeme. U konkretnom slučaju, ne može se primijeniti čl. 12. Zakona o radu/14 budući da postoji specijalni zakon koji regulira sklapanje ugovora o radu s asistentima. Na to upućuje i Županijski sud u Zagrebu u ukidnoj odluci u kojoj navodi da bi trebalo primijeniti čl. 40. st. 5. ZZDVO-a, kao lex specialis, kojom je određeno da postojeći ugovor o radu traje do donošenja odluke o izboru, u situacijama kad odluka o izboru ne bude donesena do isteka roka na koju je neki od pristupnika bio izabran u prethodnom izboru u istoj znanstvenoj organizaciji. Pretvaranje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme bilo bi protivno načelu dostupnosti javnih službi i provođenju javnih natječaja. Tužiteljica neosnovano navodi da je mogla biti zaposlena na ugovor na određeno vrijeme do 31.05.2014., a da su naknadni ugovori sklopljeni protivno čl. 43. st. 6. ZZDVO-a. Svi ugovori sklopljeni su za suradnička radna mjesta, a prema ZZDVO- u koji je tada bio na snazi, za ta radna mjesta sklapaju se ugovori o radu na određeno vrijeme. ZZDVO je lex specialis iz kojeg proizlazi da se za situacije kao što je predmetna ne mogu sklopiti ugovori o radu na neodređeno vrijeme.

S OBZIROM NA ALTERNATIVNI TUŽBENI ZAHTJEV POD II/B

29. U alternativnom zahtjevu postavljenom pod II/B tužiteljica traži da se utvrdi da Ugovor o radu od 01.10.2015. traje do donošenja odluke o izboru povodom natječaja za znanstveno – nastavno zvanje i radno mjesto docenta na Odsjeku za talijanistiku, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, polje filologija, grana romanistika, objavljenom u NN 123/15, te da se tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto poslijedoktoranda na Katedri za talijansku književnost. Taj zahtjev tužiteljice je neosnovan jer je Visoki upravni sud RH u svojoj presudi posl. br. Usž-1251/2021 od 21.04.2021. utvrdio da je predmetni natječaj zakonito poništen zbog čega više nije moguće donijeti odluku o izboru kandidata.

30. U odnosu na alternativne tužbene zahtjeve pod II/A i II/B tuženik je tvrdio da se radi od preinaci tužbe, te se protivio preinaci, a pored toga istaknut je i prigovor prekluzije, odnosno gubitka prava na podnošenje alternativnih tužbenih zahtjeva jer tužiteljica u Zahtjevu za zaštitu prava koji je podnijela tuženiku takve zahtjeve nije uopće postavila. S obzirom da su svi tužbeni zahtjevi i osnovni tužbeni zahtjev i dva alternativna tužbena zahtjeva postavljeni na utvrđenje, isticanje alternativnih tužbenih zahtjeva u smislu čl. 187. st. 4. ZPP-a neće se smatrati preinakom tužbe. Tužiteljica nije prekludirana u pravu na podnošenje takvih zahtjeva.

31. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

32. U ovom sporu uspio je tuženik, pa mu je slijedom navedenog tužiteljica dužna doknaditi prouzročene parnične troškove.

33. Pun. tuženika je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 712 spisa).

34. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 3.981,69 € (vrijednost svakog pojedinog od tri tužbena zahtjeva iznosi 1.327,23€). Tuženiku je priznat slijedeći trošak: jednokratna nagrada po Tbr. 7.2 odvjetničke tarife (Tbr. 52. st. 4.) u visini od 400,00 €; za sastav podnesaka od 28.07.2016. (primljen 01.08.2016.) u visini od 100,00 €, za zastupanje na ročištima od 19.09.2016., 18.10.2016., 23.11.2016., za svako po 100,00 €; za sastav odgovora na žalbu od 16.12.2016. 100,00 €; za sastav podnesaka od 05.04.2024., 06.09.2024., 26.11.2024., 30.01.2025. i 27.03.2025. za svako po 100,00 €; za zastupanje na ročištima od 18.12.2017., 07.10.2024., 02.12.2024., 10.02.2025. i 08.04.2025. za svako po 100,00 €. Sve naprijed navedeno zbrojeno iznosi 1.900,00 € (vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT)). Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 475,00 eura. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.375,00 €. O sudskim pristojbama kao djelu parničnog troška sud će donijeti posebnu pisani odluku (rješenje o pristojbi) nakon što se pravomoćno okonča ovaj predmet, a imajući u vidu čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 08. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Roberta Gottwald iz Zagreba

- pun. tuženika odvj. Vladimir Modrić iz Zagreba

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte