Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-6078/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice VN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Vlaška 50a/4, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi poništenja rješenja, 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Klasa: UP/I-000-06/21-08/291, Ur. broj: 531-06-3-23-9 od 6. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-000-06/21-08/291, Ur. broj: 531- 06-3-23-9 od 6. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za gradnju zamjenske obiteljske kuće na adresi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 209/1, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica je u tužbi i tijekom spora osporila zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je pogrešno utvrđeno da se radilo o obiteljskoj kući, već da je zgrada tužiteljice predstavljala poslovno-stambenu zgradu, a što je razvidno iz priloženih dokaza. Tužiteljica je obrazložila da se zgrada sastojala od poslovnog prostora (salona za uljepšavanje) u vlasništvu tužiteljice površine 65 m2 koji se nalazio u prizemlju, dok se u potkrovlju iste nalazio stan sa sobama i čajnom kuhinjom. Pored nje je u stanu stanovala RN s kojom je dijelila zajednički krov. Da se radilo o poslovno-stambenoj zgradi navedeno je i u rješenju Državnog inspektorata na temelju kojeg je zgrada uklonjena. Zgrada se nalazila na dvije parcele, ali je bila jedna cjelina. Dakle, radilo se o istim zidovima zgrade, krovištu i ulazu zgrade. Također, tužiteljica ističe kako se predmetna zgrada nalazila u području posebnih uvjeta korištenja: povijesna graditeljska cjelina, zona B- zona djelomične zaštite povijesnih struktura. Tužiteljica smatra kako su ispunjene sve pretpostavke za gradnju stambeno-poslovne zgrade sukladno čl. 52. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine broj: 21/23, dalje: Zakon o obnovi).

U podnesku od 13. rujna 2024. tužiteljica je navela da se zgrada sastojala od poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice, stana u vlasništvu RN i tavanskih prostorija u vlasništvu tužiteljice, radi čega je razvidno da se radilo o stambeno-poslovnoj zgradi.

Tužiteljica zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS). Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud je saslušao donositelja prvostupanjskog rješenja TN, a tužiteljica osobno izjavila je na ročištu održanom 19. veljače 2025. da ostaje kod svega iznesenog tijekom spora. Sud nije proveo dokaze saslušanjem svjedoka RN, VNV, ŽN, i traženjem dokumentacije o rušenju zgrade, jer je odluku o meritumu mogao donijeti na temelju dokaza koji prileže spisu.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Tuženik je odbio zahtjev tužiteljice za gradnjom zamjenske obiteljske kuće uz obrazloženje kako podnositeljica nije dokazala činjenicu da je uklonjena zgrada u [adresa] obiteljska kuća, višestambena ili stambeno-poslovna zgrada kako to imaju u vidu odredbe čl. 4. st. 1. točke d), n), r) Zakona o obnovi te kako je utvrđeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za gradnju zamjenske obiteljske kuće propisani odredbom čl. 40. Zakona o obnovi. Vezano za navode da bi se radilo o stambeno-poslovnoj zgradi obrazložio je da je rješenje Državnog inspektorata od 26. svibnja 2022. doneseno na temelju odredbe članka 113.a stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18 i 117/21), a ne na temelju odredbi Zakona o obnovi, radi čega se utvrđenje inspektora da se u konkretnom slučaju radi o stambeno - poslovnoj zgradi kako je to navedeno u rješenju o uklanjanju ne može smatrati utvrđenjem ove činjenice u smislu odredbi Zakona o obnovi.

7. Prema stavu ovog suda između stranaka je sporno

- da li predmetna uklonjena nekretnina predstavlja obiteljsku kuću, višestambenu zgradu ili stambeno-poslovnu zgradu kako to imaju u vidu odredbe čl. 4. st. 1. točke d), n), r) Zakona o obnovi

- da li se radi o zgradi/kući koja je faktično bila u suvlasništvu tužiteljice i RN, a budući da je tužiteljica navodila da se radilo o jednoj kući koja je bila jedna cjelina s jednim krovištem, zidovima i ulazom, a koja je sadržavala poslovni prostor (u njezinom vlasništvu), stambeni prostor (u vlasništvu RN) i tavanski prostor u vlasništvu tužiteljice.

8. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obnovi propisano je:

d) obiteljska kuća je stambena zgrada s najviše tri posebna dijela (stana i/ili poslovna prostora) od kojih je najmanje jedan stan

n) stambeno-poslovna zgrada je zgrada koja se sastoji od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora bez obzira na namjenu, a nije obiteljska kuća r) višestambena zgrada je zgrada namijenjena stanovanju, a sastoji se od najmanje četiri stana.

Odredbom članka 40. Zakona o obnovi propisano je:

(1) Zamjenska obiteljska kuća gradi se kada se na temelju ovoga Zakona uklanja uništena postojeća obiteljska kuća u kojoj je na dan 22. ožujka 2020. odnosno 28. i 29. prosinca 2020. stanovao vlasnik odnosno suvlasnik odnosno srodnik vlasnika odnosno suvlasnika.

(2) Zamjenska obiteljska kuća može se graditi ako to vlasnik odnosno suvlasnici nekretnine iz stavka 1. ovoga članka zatraže pisanim putem, uz uvjet da na području Grada Zagreba odnosno Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije na kojem se nalazi uništena obiteljska kuća nisu vlasnici druge useljive obiteljske kuće ili stana na dan 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., a o čemu uz zahtjev za gradnju zamjenske obiteljske kuće predaju pisanu izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika ili javnopravnog tijela pred kojim se vodi postupak.

Ističe se da Zakon o obnovi ne predviđa gradnju zamjenskih poslovnih prostora, već za oštećene (dakle, ne i uklonjene) poslovne prostore samo predviđa popravak konstrukcije, odnosno obnovu postojeće oštećene zgrade.

9. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužiteljica 27. veljače 2021. podnijela zahtjev za gradnju zamjenske „obiteljske kuće“ na adresi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 209/1, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U zahtjevu je navela da se radi o stanu koji je „prenamijenjen u poslovni prostor“. Nije bilo sporno da je tužiteljica u navedenom prostoru obavljala registriranu poslovnu djelatnost ([obrt], obrt za frizerske usluge i njegu tijela, koji je uredno prijavljen na navedenoj adresi Turkulinova 37A). Nije bilo sporno niti da je zgrada uklonjena po službenoj dužnosti od strane Državnog inspektorata zbog oštećenja izazvanih potresom (uklonjena je i nekretnina u vlasništvu tužiteljice i nekretnina u vlasništvu RN).

10. RN podnijela je zaseban zahtjev za izgradnju zamjenske obiteljske kuće koji je naknadno izmijenila na način da traži novčanu pomoć umjesto gradnje za kupnju kuće ili stana te je predmet još uvijek u rješavanju.

11. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu (tužiteljičinu) nekretninu razvidno je da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] Općinskog suda u Sisku, ZK Odjel Petrinja, k. o. [katastarska općina] za česticu 209/1 navedeno da je u vlasništvu tužiteljice te da je u naravi „kuća broj 37A i dvorište u [adresa] površine 65 m2. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu RN razvidno je da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] Općinskog suda u Sisku, ZK Odjel Petrinja, k. o. [katastarska općina] za česticu 209/2 navedeno da je u vlasništvu RN te da je u naravi „kuća broj 37B i dvorište u Dugoj ulici“ površine 54.

Dakle, iz zemljišnoknjižnih izvadaka razvidno je da se radi o dvije zasebne i pravno odvojene nekretnine, radi čega ove dvije nekretnine ne mogu biti promatrane zajedno u pravnom prometu i ne mogu predstavljati jednu jedinstvenu kuću/zgradu u suvlasništvu tužiteljice i RN, a kako to neosnovano navodi tužiteljica.

12. Nadalje, navedena kuća/zgrada, iako je imala jedno krovište, sadržavala je dva zasebna prostora, jedan pored drugog (poslovni prostor tužiteljice i stambeni prostor RN). Navedeno je konačno navela i tužiteljica na ročištu 16. travnja 2025. kada je navela da je srušena građevina prethodno predstavljala kuću koja se sastojala od: jednog podruma koji se prostirao samo ispod dijela kuće koji je pripadao RN, od prizemlja koje se sastojalo od: jednog poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice i od jednog stambenog prostora u vlasništvu RN (iako je tužiteljica u tužbi bila navela da se poslovi prostor nalazio u prizemlju, a stan u potkrovlju), te od tavanskih prostorija, od kojih je dio iznad poslovnog prostora pripadao tužiteljici, a dio iznad stambenog prostora RN pripadao je RN. U poslovni prostor postojao je zasebni ulaz s strane ceste, dok je u dvorištu postojao još jedan ulaz koji je vodio na zajedničko stubište unutar kuće, a iz kojeg se moglo ući u stan RN i u salon tužiteljice.

Dakle, iz navedenog je razvidno da se radilo o dvije i faktično odvojene nekretnine koje su, iako pod istim krovom, nedvojbeno predstavljale zasebni poslovni prostor u samovlasništvu tužiteljice (s vlastitim tavanom) i zaseban stambeni prostor u samovlasništvu RN (sa zasebnim tavanom i podrumom), koji su se nalazili jedan „pored“ drugog, imali zasebne ulaze i koji su bili i faktično i pravno razdvojeni kao zasebno samovlasništvo tužiteljice i RN.

13. Radi daljnjeg utvrđivanja činjenica sud je saslušao i TN (donositelja rješenja), koja je u svom iskazu navela.da je tužiteljica podnijela više zahtjeva: zahtjev za uklanjanje poslovne građevine o kojem nije riješeno iz razloga što je Državni inspektorat po službenoj dužnosti navedenu građevinu uklonio. Nadalje, tužiteljica je podnijela predmetni zahtjev za gradnju zamjenske obiteljske kuće, a iz cjelokupnog stanja spisa vidi se da se faktično radi o poslovnom prostoru, a da cilj i svrha Zakona o obnovi nije bila zamjenska gradnja poslovnih prostora već isključivo obiteljskih kuća te da su uvjeti koji su kumulativno morali biti ispunjeni za ispunjenje takvih zahtjeva bili vlasništvo na nekretnini i da su vlasnik ili njegovi srodnici u trenutku potresa stanovali u predmetnoj nekretnini, a što kod tužiteljice nije bio slučaj. Navela je da je tužiteljica podnijela još jedan zahtjev, i to zahtjev za novčanu pomoć za nekonstrukcijsku obnovu obiteljske kuće na adresi V [adresa], čiji je vlasnik u 1/1 dijela. Navedenom zahtjevu je udovoljeno rješenjem KLASA: UP/I-000-06/24-17/1467 od 1. srpnja 2024. te je ovim rješenjem tužiteljica ostvarila svoja prava koja ima temeljem Zakona o obnovi. Nadalje je navela da je u postupku koji se vodio povodom zahtjeva tužiteljice za uklanjanje poslovnog prostora tužiteljica potpisala suglasnost u kojoj je izjavila da je upoznata s pravima koje ima temeljem Zakona o obnovi te joj je predan i vodič za obnovu građevina. Navela je da je tužiteljici isplaćena novčana pomoć za nekostrukcijsku obnovu obiteljske kuće na adresi [adresa], u iznosu od oko 3.000,00 EUR, da se radilo o oštećenjima na dimnjaku na obiteljskoj kući u vlasništvu tužiteljice te da je isplata izvršena na temelju stvarno izdanih i priloženih računa.

Sud ocjenjuje da je iskaz TN istinit, vjerodostojan i suglasan drugim provedenim dokazima te ističe da stranke nisu imale prigovore na iskaz.

14. Na temelju svih provedenih dokaza sud utvrđuje da su nekretnine tužiteljice i RN dvije zasebne nekretnine te da je nekretnina u samovlasništvu tužiteljice, koja je jedina predmet ovog spora, faktično predstavljala isključivo poslovni prostor. Radi navedenog sud utvrđuje da predmetna nekretnina nije predstavljala ni obiteljsku kuću, ni višestambenu zgradu, ni stambeno-poslovnu zgradu kako to imaju u vidu odredbe čl. 4. st. 1. točke d), n), r) Zakona o obnovi.

Budući da Zakona o obnovi ne predviđa gradnju zamjenskih poslovnih prostora, zahtjevu tužiteljice nije bilo moguće udovoljiti te se na zahtjev tužiteljice ne mogu primijeniti odredbe članka 40. Zakona o obnovi.

15. Vezano za navode tužitelja da je u rješenju Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku, Klasa: UP/I-362-02/22-02/457, Ur. broj: 443-02-05- 19-22-1 od 26. svibnja 2022. određeno je da se uklanja potresom uništena „stambeno-poslovna zgrada“ na kč. br. [katastarska čestica] (n.i. k. č. br. [katastarska čestica]) i kč. br. [katastarska čestica] (n.i. k. č. br. [katastarska čestica]) [adresa], ističe se da sud prihvaća kao pravilan stav tuženika da se ispunjenje uvjeta za gradnju zamjenskih nekretnina procjenjuje prema odredbama Zakona o obnovi, a ne Zakona o državnom inspektoratu.

16. Konačno, čak i kada bi se predmetna nekretnina smatrala „obiteljskom kućom“, a ne poslovnim prostorom, ističe se da tužiteljica ne bi ispunjavala uvjete za zamjensku gradnju iz članka 40. Zakona o gradnji, jer u trenutku potresa nije u njoj stanovala ona ili njezin srodnik te jer je tužiteljica vlasnica druge obiteljske kuće u kojoj živi sa svojom obitelji na adresi [adresa], a za koju je (nesporno), kao vlasnica, ishodila novčanu pomoć za nekonstrukcijsku obnovu obiteljske kuće.

17. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da osporavanom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporene odluke te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 8. svibnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis