REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-357/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnik AT i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik VT i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 1. travnja 2025. Poslovni broj Pn- 790/2019-102, dana 8. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužiteljice te se rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 1. travnja 2025. poslovni broj Pn-790/2019-102 preinačava i rješava:
Prihvaća se prigovor tužiteljice te se stavlja van snage rješenje o sudskoj pristojbi od 25. Ožujka 2025. poslovni broj Pn-790/2019-99.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja obijen je prigovor tužiteljice od 27. ožujka 2025. izjavljen protiv rješenja poslovni broj Pn- 790/2019-99 od 25. ožujka kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o pristojbi Pn- 790/2019-99 od 25. ožujka 2025.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužiteljica zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh tužiteljice u postupku pa kako je po žaliteljičinom mišljenju u postupku uspjela u cijelosti nije jasno temeljem kojeg osnova ju je sud obvezao da plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, a koju je bio dužan platiti tuženik prilikom podnošenja odgovora na tužbu ili po okončanju sudskog postupka u slučaju da nije prije.
2.2. Osim toga ističe i kada bi bila u obvezi platiti sudsku pristojbu ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. i članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama.
2.3. Predlaže da se pobijano rješenje ukine s obzirom da je tužiteljica svoju obvezu izvršila uplatom sudske pristojbe na tužbu i presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Nesporno je da je rješenjem o pristojbi sud naložio tužiteljici da plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u skladu s čl. 4 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) u omjeru od 42 % u iznosu od 125,35 eura jer u sporu uspjela u omjeru od 58 % kao i da je tužiteljica pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenja u kojem navela da je u sporu uspjela u omjeru od 84 %, pa joj je neosnovano naloženo plaćanje pristojbe jer je tu pristojbu bio dužan platiti tuženik još prilikom podnošenja odgovora na tužbu, te da sud u rješenju o pristojbi nije naveo da stranka može platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od tri dana od dostave rješenja o pristojbi.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije isključivo tuženik jer prema čl. 4 t. 2 ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako se visina sudske pristojbe za odgovor na tužbu u skladu s čl. 26 ZSP-a određuje prema visini tužbenog zahtjeva u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu, a to je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, nije mjerodavan uspjeh tužiteljice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 84 % koji je naveden u presudi i prema kojem su odmjereni troškovi postupka. Tužiteljica je u tužbi potraživala iznos od 55.045,23 eura, a pravomoćno joj je dosuđeno 31.481,27 eura pa je ona u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe uspjela u omjeru od 58 % i dužna je podmiriti 42 % pristojbe na odgovor na tužbu. Kako pristojba na odgovor na tužbu prema Tbr. 1/2 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) za vrijednost predmeta spora od 55.045,23 eura iznosi 298,45 eura, 42 % od tog iznosa je 125,35 eura koliko je tužiteljici i naloženo da plati osporenim rješenjem.
7. Nadalje prvostupanjski sud ističe da mogućnost plaćanja polovice iznosa sudske pristojbe ako to plaćanje bude izvršeno u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke iz čl. 7 st. 2 ZSP-a predviđena za sudske pristojbe na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom oblik, a da odgovor na tužbu nije sudska odluka, nego podnesak tuženika pa se na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu ne može primijeniti čl. 7 st. 2 ZSP-a.
8. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2 Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/89, 88/01, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 115/23 dalje: ZPP) na koje se u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2 ZPP po službenoj dužnosti i pazi .
9.Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva žalitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.
9.1. Žalbenim navodima tužiteljica u biti ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda već upire na prijepor oko pravilne primjene materijalnog prava.
10. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine „ broj 118/18, 51/23, dalje ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
11. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno je da se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 26. ZSP te navodi da se visina sudske pristojbe prema navedenoj odredbi određuje prema visini tužbenog zahtjeva u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu.
12. No, odredbom članka 26. ZSP propisano je plaćanje sudske pristojbe u slučaju promjene vrijednosti predmeta spora(dalje: vps) te je određeno da ako sud utvrdi novu vps, pristojba se plaća prema novoj vps od donošenja rješenja (stavak 1.), a ako se vps promjeni zbog preinačenja zahtjeva ili djelomičnog rješenja zahtjeva, kao vps uzima se promijenjena vrijednost za sve podneske i radnje nakon takve promjene pa nije jasno zašto se prvostupanjski sud poziva na navedenu odredbu.
12.1. No, nadalje kako je odredbom članka 4. stavak 2. ZSP propisano da obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je uspjeh u parnici trebalo ocijeniti u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev u odnosu na koji je tužiteljica, kako to osnovano navodi u žalbi , uspjela sa 92 % (u odnosu na osnov 100 % a u odnosu na tužbeni zahtjev 84 %) a što je neuspjeh u neznatnom dijelu u skladu da odredbom članka 154. stavak 5 ZPP-a pa je stajalište ovog suda da tužiteljica nije u obvezi na plaćanje pristojbe uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice te preinačiti pobijano rješenje te u skladu sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Slavonskom Brodu, 8. svibnja 2025
Sudac
mr. sc. Zlatko Pirc
