Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-11/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB 87311810356, kojeg zastupa punomoćnica Ida Stančić Rokotov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri u Zagrebu, protiv tuženika KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14718/2021-16 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14718/2021-16 od 5. prosinca 2024. u dijelu pod točkama I., II. i IV. presude.
II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I/ Nalaže se tuženiku KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HP-HRVATSKA POŠTA d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, iznos od 3.426,41 euro zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17.11.2020. do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 773,86 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 773,86 euro, kao neosnovan.
IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je tužitelj uspio u sporu (točka I, II. i IV. izreke), žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu u tim dijelovima ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima, uz obvezu tuženika da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu te sudske pristojbe na isti.
4. Žalba je neosnovana.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik ukazuje žalbom. Iako je u pravu žalitelj kada ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o činjenici njegove privremene nesposobnosti za rad (uslijed bolesti) u utuženom razdoblju, pored toga da tuženik poslodavca (tužitelja) nikada nije obavijestio o bolesti koja ga onemogućuje u izvršenju obveza iz radnog odnosa niti mu je utvrđena privremena nesposobnost za rad, već se on odlučio rad kod tužitelja prekinuti u smislu odredbe članka 134. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR), činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju bio (privremeno) nesposoban za rad nije odlučna za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljenog na odredbi članka 134. stavak 7. ZR. Samim time, izostanak razloga o toj činjenici ne predstavlja nedostatak zbog kojeg pobijanu presudu nije moguće ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev za povrat naknade plaće koja je tuženiku isplaćena u razdoblju od 30. siječnja 2015. do 6. travnja 2015., u kojem razdoblju je tuženik tijekom trajanja sudskog postupka radi zaštite dostojanstva koristio pravo na prekid rada kod tužitelja.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je tuženik, radi utvrđenja povrede dostojanstva od strane poslodavca (tužitelja), pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodio parnicu poslovni broj Pr- 2474/2019,
- da je u razdoblju od 30. siječnja 2015. do 6. travnja 2015. koristio institut prekida rada,
- da mu je tužitelj u tom razdoblju isplatio naknadu plaće i prehrane u bruto iznosu od 25.877,62 kn,
- da tuženik sudsku zaštitu povrede dostojanstva nije ostvario, jer je pravomoćnom sudom odlukom (presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2472/2019-59 od 6. prosinca 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-345/2020-2 od 2. svibnja 2020.) utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika (tuženika),
- da je tuženiku presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-988/2020-2 od 14. veljače 2023. odbijena revizija protiv prethodno citirane presude drugostupanjskog suda,
- da je dopisom tužitelja od 10. studenoga 2020. tuženik pozvan na vraćanje bruto iznosa od 25.877,62 kn, koji mu je isplaćen na temelju odrede članka 134. stavak 6. ZR,
- da tuženik taj iznos tužitelju nikada nije vratio.
8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik, na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) u vezi članka 134. stavak 7. ZR, vrati iznos od 3.426,41 eura, što predstavlja isplaćene iznose naknade plaće i prehrane za vrijeme korištenja instituta prekida rada.
9. Imajući na umu da je u parnici Općinskog radnog suda poslovni broj Pr- 2474/2019 pravomoćno utvrđeno da ovdje tuženiku nije povrijeđeno dostojanstvo u radnom odnosu kod ovdje tužitelja (točka I. izreke presude broj Pr-2472/2019-59 od 6. prosinca 2019.), nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojim tužitelj ukazuje na propust prvostupanjskog suda da utvrdi je li u konkretnom slučaju pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika ovdje tuženika.
10. S obzirom na takvo utvrđenje, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je odredbom članka 134. stavak 7. ZR propisano da poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. tog članka ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika. Navedeno je i u skladu s odredbom članka 1111. stavka 3. ZOO, koja propisuje obvezu vraćanja kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.
11. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima (točka I., II. i IV. izreke) potvrditi.
12. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).
13. Budući da tuženik sa žalbom nije uspio, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a kao nepotreban za donošenje odluke o žalbi tuženika odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na istu (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. stavak 1. ZPP).
U Sisku, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
