P-4867/2019-80

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja SG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić u Splitu, protiv tuženika CG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i Partneri u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.081,94 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče:

- na iznos od 3.567,81 EUR od 31.12.2019. do konačne isplate,

- na iznos od 1005,06 EUR od 31.12.2020. do konačne isplate,

- na iznos od 4.242,82 EUR od 31.12.2021.do konačne isplate,

- na iznos od 1.266,25 EUR od 31.12.2022. do konačne isplate“,

dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u odnosu na više zatraženi iznos od 6.602,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2018.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.870,60 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 29. kolovoza 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi isplate novčanog iznosa koji je odlučio točno označiti nakon zaprimanja svih potrebnih dokaza i provođenja vještačenja. U bitnom navodi kako je brat tuženika koji je s njihovim roditeljima 21. travnja 2010. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a nakon njihove smrti na osnovi tog pravnog posla proveo upis prava vlasništva i stupio u posjed kuće s okućnicom u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i garaže, prvog kata (stan) i drugog kata (dva apartmana), a položena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5646 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3308, sve K. O. [katastarska općina]. Dodaje kako su roditelji stranaka za života pokrenuli protiv tuženika parnični postupak radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a spor je pravomoćno okončan presudom kojom je taj ugovor raskinut, naloženo brisanje upisa u zemljišnim knjigama i vraćanje u ranije stanje, stoga smatra kako su vlasnici nekretnina roditelji stranaka, a oni presumirani suvlasnici, jer su jedini nasljednici. Na kraju navodi kako je tuženik sve vrijeme u isključivom posjedu označene kuće koju koristi za iznajmljivanje turistima i ostvaruje prihod koji bi trebao podijeliti s tužiteljem, jer se radi o suvlasničkoj zajednici stranaka za istovjetnih ½ dijela. Iako se to izrijekom ne navodi, iz iznesenih tužbenih navoda proizlazi kako tužitelj zahtjev temelji na naknadi štete po osnovi suvlasničkog ovlaštenja.

2. U svom odgovoru od 6. rujna 2019. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, bez posebnog obrazloženja, a na pripremnom ročištu 19. siječnja 2022. istaknuo kako je prethodnih godina imao značajna financijska ulaganja u predmetnu nekretninu i doprinio njezinoj vrijednosti.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. travnja 2010. i njegovog Dodatka od 4. srpnja 2013., presude Županijskog suda u Zadru broj 12 Gž-81118 od 12. ožujka 2019., poziva od 18. travnja 2019., komunikacije putem e-pošte, oglasa o iznajmljivanju nekretnine putem društvenih mreža, zapisnika iz spisa P-4866/19 od 23. travnja 2021., podataka Gradine Vis d.o.o. o podmirenoj komunalnoj usluzi odvoza otpada od 25. siječnja 2022., obavijesti TZ Vis od 7. ožujka 2022. i 30. listopada 2023. s prilozima, obavijesti Vodovoda i odvodnje otoka Visa d.o.o. od 1. travnja 2022. s prilozima, obavijesti HEP od 9. lipnja 2022., obavijesti Porezne uprave-Ispostave Vis od 15. rujna 2022., evidencije o prometu, potvrde o visini provizije i ukupnom prihodu Daluma Travel d.o.o. Split, odnosno Luka & Marko d.o.o Split od 13. lipnja 2023., pregledom vještva sudske vještakinje za financije i računovodstvo Ines Lozić iz Centra za vještačenje d.o.o. Split od 31. siječnja 2024., dopune vještva od 27. lipnja 2024. i očitovanja od 28. listopada 2024., pregledom izvoda OTP banke te saslušanjem tužitelja i tuženika. Što se tiče osporavanja vjerodostojnosti potvrde Dalume Travel d.o.o. Split, odnosno Luka & Marko d.o.o Split od 13. lipnja 2023., za navesti je kako doista nije pribavljena po sudskom dopisu, već ju je u spis priložio tuženik na ročištu 14. studenog 2023. Međutim, valjalo je uzeti u obzir kako je potpisana po LG i ovjerena pečatom LG & Marko d.o.o Split, a iz povijesnog izvadka iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 13. veljače 2023. (listovi 210-221) proizlazi kako je to društvo za turizam i putnička agencija bilo registrirano od osnivanja 2012. do likvidacije u prosincu 2019. Nakon toga evidentira se 2020. osnivanje društva In flagranti d.o.o. i Luka i Marko d.o.o, a ovlaštena osoba sve vrijeme je upravo potpisnik potvrde LG. Osim toga, prema priloženim tekućim računima Splitske banke d.d. (listovi 257-263) razvidne su uplate društva Luka & Marko d.o.o u korist tuženika s osnova najma apartmana u tijeku 2017.-2019. Kod takvog stanja stvari, dopis zaprimljen putem e-pošte 19. veljače 2024., kojeg je punomoćnik tužitelja priložio spisu uz podnesak od 26. veljače 2024. (list 228) nije pouzdan dokaz na okolnost nevjerodostojnosti potvrde, stoga je korištena kao dokaz u ovom sporu.

4. Podneskom od 25. studenog 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 16.684,60 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od svake dospjele mjesečne tražbine do isplate, a na način koji je praktički istovjetan izreci presude.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se one utvrđuju.

9. Odredbom iz čl. 164. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, kako propisuje odredba iz čl. 165. st.1. ZVDSP.

10. Odredbom iz čl. 1089. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je kako oštećenik ima pravo na naknadu kako obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

11. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. travnja 2010. i njegovog Dodatka od 4. srpnja 2013., razvidno je kako su roditelji stranaka ŠG i HG, kao primatelji uzdržavanja, prenijeli sinu CG (ovdje tuženiku) kao davatelju uzdržavanja, vlasništvo niza nekretnina, među kojima i gore označene kuće s okućnicom u [adresa], a tuženik se obvezao osigurati im svu potrebnu pomoć i skrb te ih pokopati o svom trošku.

12. Pregledom presude Županijskog suda u Zadru broj 12 Gž-81118 od 12. ožujka 2019., razvidno je kako je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 21. travnja 2010. između JG (pravnog prednika stranaka), kao primatelja uzdržavanja i tuženika CG, kao davatelja uzdržavanja i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu uspostaviti stanje upisa nekretnina kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora.

13. Pregledom ostavinskog spisa br. O-2540/2024 razvidno je kako je otac stranaka ŠG preminuo **.**.2015. , a majka HG dana 31. srpnja 2015. Nepravomoćnim rješenjem od 4. travnja 2025. utvrđeno je kako njihovu ostavinu predstavlja i ovdje sporna kuća s okućnicom u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i garaže, prvog kata (stan) i drugog kata (dva apartmana), položena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5646 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3308, sve K. O. [katastarska općina], a tužitelj i tuženik su proglašeni njezinim nasljednicima za po ½ dijela.

14. Pregledom parničnog spisa P-4866/2019 razvidno je kako je ovdje tužitelj DG dana 29. kolovoza 2019. ustao protiv ovdje tuženika FG tužbom radi uvođenja u posjedu, a sud je pravomoćnom presudom od 28. svibnja 2021. naložio tuženiku pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju suposjed ovdje sporne kuće s okućnicom u [adresa].

15. Tuženik u iskazu ne spori da je u samostalnom posjedu predmetne nekretnine barem od očeve smrti i potvrđuje da ju je koristio za iznajmljivanje od ljeta 2015., a potvrđuje i primitak dopisa tužiteljevog punomoćnika od 18. travnja 2019. kojim ga poziva na predaju ključa kuće. Dodaje kako je po zaprimanju tog pismena telefonskim putem dao bratu do znanja kako je spreman omogućiti mu suposjed nekretnine ukoliko mu naknadi troškove za ulaganja u objekt. Uzimajući u obzir presudu Županijskog suda u Zadru, tuženik je od donošenja te odluke 12. ožujka 2019., a svakako od zaprimanja poziva za predaju ključa kuće, postao njezin nepošteni posjednik, jer je znao da mu kao zakonskom sunasljedniku ne pripada pravo na posjed nekretnine u cijelosti, već za ½ dijela, uz dodatak kako nema dokaza da je po nekoj drugoj osnovi (osim pravomoćno raskinutog Ugovora o doživotnom uzdržavanju) bio ovlašten na samostalan posjed.

16. Na okolnost utvrđenja prihoda koje je tužitelj u utuženom razdoblju (od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022.) ostvarivao iznajmljivanjem predmetne kuće, kao i rashodovne strane za tu nekretninu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić, koja je imala na raspolaganju svu priloženu i dostupnu dokaznu građu. Iz vještva od 31. siječnja 2024. proizlazi kako je tuženik CG registrirani iznajmljivač od 2016. te prema evidenciji Turističke zajednice grada Visa na adresi [adresa] ima registrirana dva studio apartmana u kojima može pružiti usluge smještaja za ukupno 6 osoba. Temeljem podataka iz sustava e-Visitor koje je dostavila Turistička zajednica grada Visa, nalazi kako je u tim apartmanima evidentirano 25 gostiju i 163 noćenja za 2016., 27 gostiju i 146 noćenja za 2017., 25 gostiju i 240 noćenja za 2018., 25 gostiju i 277 noćenja za 2019., 14 gostiju i 159 noćenja za 2020., 27 gostiju i 279 noćenja za 2021. te 9 gostiju i 94 noćenja za 2022. Dodaje kako iz podataka Turističke zajednice nije moguće utvrditi visinu prihoda koje je tuženik ostvario iznajmljivanjem turistima studio, a razvidno je kako je s agencijom Daluma d.o.o. iz Splita imao sporazum radi oglašavanja i iznajmljivanja apartmana. Temeljem priložene potvrde o visini provizije i ukupnom prihodu društva Luka i Marko d.o.o., a u zaglavlju je naznačeno da ju je sastavio Tourist office Daluma travel d.o.o. Luka & Marko d.o.o., Obala kneza Domagoja 1, Split, tuženiku je za iznajmljivanje apartmana S na adresi [adresa] u [adresa] isplaćen ukupan prihod za vrijeme od 2019. do 2022. u iznosu od 19.390,00 EUR, a iz raspoložive dokumentacije nije razvidno koliko je prihoda tuženik stekao u razdoblju od 2016. do 2018., stoga zaključuje kako je tuženik u utuženom razdoblju od iznajmljivanja apartmana u kući u [adresa] stekao minimalno 19.390,00 EUR prihoda. Što se tiče rashoda, vještakinja navodi kako troškove poslovanja za djelatnost iznajmljivanja turistima predstavljaju troškovi električne energije, vode, komunalne naknade, naknade za odvoz otpada, boravišne pristojbe, porezna davanja te članarine turističkoj zajednici. U odnosu na električnu energiju, utvrđuje kako su na nekretnini dva obračunska mjerna mjesta broj 1302861631 i broj 1303165124 koja su do 31. srpnja 2017. glasili na ime JG, nakon čega je provedena promjena korisnika CG temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a prema priloženim potvrdama plaćeni trošak električne energije u predmetnom razdoblju iznosio je ukupno 1.422,89 EUR. Za utrošak vode tuženik je priložio potvrde prema kojima je u utuženom razdoblju plaćena naknada u iznosu od 494,92 EUR. Obveza komunalne naknade i trošak odvoza komunalnog otpada obračunava se po metru kvadratnom, a prema priloženim potvrdama proizlazi kako je u utuženom razdoblju za komunalnu naknadu Gradu Visu plaćen iznos od 556,34 EUR, dok je Gradini Vis d.o.o. za odvoz komunalnog otpada plaćeno 822,64 EUR. Trošak za mjesečnu pristojbu Hrvatskoj radioteleviziji iznosio je 191,16 EUR, s osnova turističke pristojbe tuženik je platio 1.827,55 EUR, a za turističku članarinu plaćeno je Turističkoj zajednici grada Visa 67,82 EUR. Kao obvezniku paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima za šest ležaja tuženiku je Porezna uprava razrezala porez u ukupnom iznosu od 11.950,99 kn, a plaćen je porez na dohodak u iznosu od 11.214,17 kn, dok je kao obveznik poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 2. veljače 2016. do 6. rujna 2022. platio iznos od 7.979,35 kn. Pored svega, za pružene usluge u fiksnoj mreži Hrvatskog telekom platio je 1.286,61 EUR.

17. Slijedom iznijetog, vještakinja smatra kako je tuženik u utuženom razdoblju od iznajmljivanja predmetnih apartmana ostvario minimalan prihod od 19.390,00 EUR, a u istom razdoblju su nastali troškovi povezani s iznajmljivanjem u ukupnom iznosu od 9.761,92 EUR (1.422,89 EUR troška električne energije, 1.541,91 EUR troška vodovoda i odvodnje, 494,92 EUR naknade za uređenja voda, 556,34 EUR komunalne naknade, 822,64 EUR odvoza komunalnog otpada, 191,16 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.827,55 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.777,65 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge). Pod pretpostavkom da su točni navodi tuženika o troškovima za opremanje apartmana te da su kupljeni televizori s nosačima, madraci, jastuci i vodootporne plahte, smatra kako trošak te nabavljene opreme iznosi 1.050,29 EUR, a pod pretpostavkom da je imao zaključen ugovor o pružanju usluga sa Hrvatskim telekomom za priključak na adresi [adresa], trošak usluga u fiksnoj mreži iznosi 1.286,61 EUR.

18. U dopuni od 27. lipnja 2024. vještakinja je uzela u obzir i promet po tekućem računu tuženika kod OTP banke d.d. (ranije Splitske banke d.d.) prema kojem su za razdoblje 2017.-2019. evidentirane uplate s osnove iznajmljivanja studio apartmana u ukupnom iznosu od 90.687,40 kn, ali nije bilo moguće utvrditi za koja noćenja i u kojem vremenu. Također je utvrdila da je tuženik sa svog računa plaćao proviziju društvu Booking.com B.V. Amsterdam za usluge rezervacijskog sustava, stoga drži nedvojbenim kako je u vremenu od 2016. do 2022. ostvarivao prihode od najma. Navodi kako je obveza iznajmljivača (fizičkih osoba), pored ostalog, voditi popis gostiju za svaku smještajnu jedinicu, svakom gostu izdati račun i sve izdane račune upisati u Evidenciju prometa koju se može voditi uz pomoć Evidencije o prometu, EP obrasca ili sustava eVisitor. Dodaje kako je tuženik iznajmljivanje apartmana mogao naplaćivati i u gotovom novcu, a ne nužno uplatama na transakcijski račun, ali je bio u obvezi izdavati račune za usluge i voditi Evidenciju o prometu, međutim, prema raspoloživoj dokumentaciji ne može se sa sigurnošću zaključiti da je tako i postupao. S tim u vezi napominje kako ju je tuženik po pozivu obavijestio kako nije vodio evidenciju, jer ju je vodila ovlaštena agencija te ponavlja kako je unatoč tome, tuženik bio dužan voditi propisane evidencije. U takvim okolnostima, a na temelju raspoložive dokumentacije, vještakinja utvrđuje kako je tuženiku po osnovi iznajmljivanja apartmana u [adresa] na račun banke u tijeku 2017.-2019. uplaćeno ukupno 12.036,29 EUR, a u istom razdoblju evidentira troškove u iznosu od 6.578,77 EUR (682,91 EUR troška električne energije, 789,75 EUR troška vodovoda i odvodnje, 228,43 EUR odvoza komunalnog otpada, 145,62 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.827,55 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.777,65 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge).

19. U svom očitovanju od 28. listopada 2024. vještakinja navodi kako spisu nije priložen Obrazac EP za 2022., stoga iznosi mišljenje pod pretpostavkom da se prosječna cijena noćenja za 2021. primjenjuje na broj ostvarenih noćenja prikazanih u izvodu iz sustava E-visitor za 2022. Prema tom obračunu nalazi kako je tuženik u utuženom razdoblju s osnova iznajmljivanja ostvario ukupni prihod od 294.709,42 kn (32.233,48 kn u 2016., 33.820,50 kn u 2017., 52.873,00 kn u 2018., 61.520,00 kn u 2019., 19.500,00 kn u 2020., 69.749,50 kn u 2021. i 25.012,94 kn u 2022.), dok su u istom vremenu s tog osnova nastali troškovi u iznosu od 5.745,46 EUR (498,16 EUR troška električne energije, 743,77 EUR troška vodovoda i odvodnje, 212,03 EUR odvoza komunalnog otpada, 127,41 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.548,85 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.488,38 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge). Slijedom toga, prikazuje razliku prihoda i troškova u ukupnom iznosu od 33.369,20 EUR (3.327,67 EUR za 2016., 3.689,76 EUR za 2017., 6.187,92 EUR za 2018., 7.135,61 EUR za 2019., 2.010,11 EUR za 2020., 8.485,63 EUR za 2021. i 2.532,50 EUR za 2022.). Nakon ovako iznesenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi ga na valjan način osporile ili kako dovele u sumnju. Ovome je za dodati kako je vještvo izrađeno u skladu s raspoloživom dokumentacijom, a sve eventualne greške tuženik je mogao pravodobno i jednostavno otkloniti. Naime, pod pretpostavkom da vještvo ima nedostataka, kao iznajmljivač je bio dužan voditi evidenciju o broju gostiju, noćenja i izdanih računa, stoga bi trebao biti u posjedu cjelokupne relevantne dokazne građe koju je mogao staviti na raspolaganje vještakinji do zaključenja prethodnog postupka, a svakako do zaključenja raspravljanja. Kod takvog stanja stvari, sud prihvaća financijsko vještačenje Ines Lozić kao stručno i objektivno.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženik od 2015. bio u samostalnom posjedu predmetne kuće temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posjed je sve vrijeme bio pošten do 12. ožujka 2019. kada je presudom Županijskog suda u Zadru raskinut taj pravni posao kojeg je sklopio s roditeljima 21. travnja 2010. U svom iskazu ne spori da je nekretninu koristio za iznajmljivanje od ljeta 2015., a potvrđuje i primitak dopisa tužiteljevog punomoćnika od 18. travnja 2019. kojim ga poziva na predaju ključa kuće. Dodaje kako je nakon zaprimanja tog pismena iskazao bratu spremnost za predaju suposjeda pod uvjetom naknade troškove za ulaganja u objekt. U odnosu na njegove navode i priloženu sudsku praksu valja istaknuti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice Građanskog odjela održane 1. ožujka 2021. te Izvod iz zapisnika koji glasi: "U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

21. Uvažavajući izneseno, a suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj je dokazao kako je osim drugostupanjske odluke, tuženik po zaprimanju pisanog poziva za predajom ključa na nedvosmislen način upoznat s potrebom predaje suposjeda, stoga su ostvarene osnovne pretpostavke i za predmetni tužbeni zahtjev postavljen radi naknade štete, a tuženik je pored svega zaprimio i tužbu radi uvođenja u posjed zavedenu pod poslovnim brojem P-4866/2019. U svakom slučaju, tuženik je prije turističke sezone 2019. postao nepošteni posjednik kuće, kako propisuje odredba iz čl. 18. st. 3. ZVDSP, jer je znao ili morao znati da nije njezin isključivi vlasnik, već mu kao zakonskom sunasljedniku pripada pravo na posjed ½ dijela nekretnine, a ne u cijelosti, uz dodatak kako nema dokaza da je po nekoj drugoj osnovi (osim pravomoćno raskinutog Ugovora o doživotnom uzdržavanju) bio ovlašten na samostalan posjed. Ne čini spornim da je kuću iznajmljivao od 2015., a financijskim vještačenjem utvrđeno je kako je po toj osnovi u utuženom razdoblju ostvario prihod u ukupnom iznosu od 33.369,20 EUR. Cijeneći citiranu odredbu iz čl. 164. st. 1. ZVDSP, nije dužan naknaditi tužitelju korist koju je imao za vrijeme svog poštenog posjedovanja, odnosno do kraja 2018., već je ta obveza nastala od početka sezone 2019., kada je prihode od iznajmljivanja počeo ostvarivati kao nepošteni posjednik, kako propisuje odredba iz čl. 165. st.1. ZVDSP.

22. Slijedom iznijetog, tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga tužitelju kao sunasljedniku JG i HG te presumiranom suvlasniku predmetne nekretnine, pripada polovina prihoda koje je tuženik ostvario, tako da je tužbeni zahtjev radi naknade izmakle koristi u skladu s citiranom odredbom iz čl. 1089. st.1. ZOO. Međutim, nije prihvaćen u cijelosti, već u dijelu postavljenom radi isplate iznosa od 10.081,94 EUR, koji je tužitelj prema financijskom vještačenju uprihodio kao nepošteni posjednik u vremenu od 2019. do 2022. sa zateznom kamatom koja na polovinu godišnjih prihoda, odnosno na iznose od 3.567,81 EUR, 1005,06 EUR, 4.242,82 EUR te 1.266,25 EUR teče od dospijeća 31. prosinca 2019., 31. prosinca 2020. 31. prosinca 2021. i 31. prosinca 2022. do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. U odnosu na više zatraženi iznos glavnice od 6.602,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2018., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP, jer su stranke djelomično uspjele u parnici. Tužba je osnovana, a tužitelj je uspio sa zahtjevom u visini od 60 % (zatraženo 16.684,60 eur, a prihvaćeno 10.081,94 eur), tako da je njegov ukupan uspjeh 80%, a tuženika 20%, što predstavlja razliku od 60%. Priznat mu je trošak sastava tužbe od 29. kolovoza 2019., četiri obrazložena podneska od 26. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 20. listopada 2022. i 9. studenog 2023., te zastupanja na ročištima održanim 19. siječnja 2022.i 23. ožujka 2022., 17. siječnja 2023. i 14. studenog 2023., 27. ožujka 2024. i 13. rujna 2024. te 5. ožujka 2025., u iznosu od 500,00 eura za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023, dalje OT). Također mu je valjalo priznati trošak sastava podnesaka od 17. studenog 2023., 13. i 26. veljače, 22. kolovoza, 3. rujna i 25. studenog 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki (Tbr. 8. toč.3. i Tbr.54 OT), zastupanje na ročištima održanim 9. svibnja 2023. i 15. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura za svako (Tbr. 9. toč.2. i Tbr. 54.OT), jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a pored toga trošak sastava podneska od 16. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč.4. i Tbr. 54.OT) te zastupanja na ročištima održanim 20. lipnja i 28. studenog 2024. u iznosu 100,00 eura za svako (Tbr.9. toč. 5. i Tbr. 54 OT), jer su odgođena prije početka raspravljanja. Ukupan iznos od 7.950,00 eura uvećan je za 25 % PDV i trošak sudske pristojbe presude u zatraženom iznosu od 212,02 eura, dok trošak sudske pristojbe nije priznat, jer spisu ne prileži dokaz o njezinom podmirenju, a u međuvremenu je nastupila i zastara prisilne naplate te obveze. Priznatih 10.149,52 eura valjalo je umanjiti za 40% što daje iznos od 6.089,71 eur, kojem je dodan trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura i dopune vještačenja u iznosu od 250,00 eur.

24. Na temelju iznesenog, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 6.870,60 eur, sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 8. svibnja 2025.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženik