REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-29/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UC, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog UC, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. ožujka 2025. broj Kovm-30/2025. (zaprimljenog kod Županijskog suda u Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.), u sjednici održanoj 8. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje: ZKP/08.), pod točkom I. izreke je protiv okrivljenog UC, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude s time da će sud na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio okrivljeni UC putem braniteljice Irene Blauhorn, odvjetnice iz Karlovca, bez isticanja zakonske osnove iz koje se žalba podnosi, s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijano rješenje ukine, podredno da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku odredi neka od mjera opreza.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Protivno žalbenim prigovorima, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku je prvostupanjski sud izložio jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje žalitelj osporava postojanje iste navodeći da se optužnica temelji isključivo na iskazu oštećenice, a da kazneno djelo povrede djetetovih prava nije dokazno, pri čemu naglašava da optužnica nije potvrđena.
6.1. Prije svega se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka optužno vijeće niti drugostupanjski sud ne ocjenjuju dokaze, već ih razmatraju po sadržaju kakav jest jer je na vrijednosnu ocjenu dokaza ovlašteno samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iz prikupljenih dokaza koji su pobrojani i na kojima se temelji optužnica ukazuju na dostatan stupanj osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Isto tako, protivno daljnjim prigovorima žalitelja, u pogledu opstojnosti posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i po ocjeni drugostupanjskog suda, postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost.
7.1. Tako postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, pravilno prvostupanjski sud nalazi u ranijoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, okrivljenik je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. svibnja 2024. broj K-295/2024, koja je pravomoćna 21. lipnja 2024., osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., počinjenog na štetu iste žrtve, izvanbračne supruge DC. Pored toga, okrivljenik je kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom pravomoćnom presudom, kao što je cijenjeno da okrivljenik nije poštivao niti posebnu obvezu zabrane uznemiravanja iste žrtve, koja mu je izrečena istom pravomoćnom presudom. Ovo upućuje na upornost protupravnog ponašanja okrivljenika, na kojeg ni ranija kazna ni primijenjena posebna obveza nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Upravo suprotno, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te se okrivljenik sada ponovno javlja osnovano sumnjiv da bi počinio više kaznenih djela, od kojih jedno i na štetu iste žrtve. Osim toga, pravilno se cijenio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Željka Marinića iz kojeg proizlazi da se radi o osobi kod koje je prisutno višegodišnje konzumiranje alkohola koje je s vremenom postalo alkoholna bolest te je bolest dovela do oštećenja središnjeg živčanog sustava i početnog psihoorganskog sindroma, pri čemu okrivljenik nije uključen u proces liječenja. Stoga je vještak, zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela pa i težeg stupnja, predložio izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola, pri čemu se napominje da nekritičnost prema bolesti je razvidna iz obrane okrivljenika koji negira da konzumira alkohol.
7.2. Uz navedeno, treba imati na umu i način i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku aktualno inkriminiraju, koje upućuju na okrivljenikovu ustrajnost u protupravnom postupanju i njegovu znatnu bezobzirnost u agresivnim postupcima prema žrtvi, izvanbračnoj supruzi, a sve u prisutnosti djeteta LC, a stoga i na visok stupanj okrivljenikove kriminalne volje.
8. Žalitelj smatra da bi se ista svrha koja se želi postići istražnim zatvorom mogla ostvariti i s mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08., imajući u vidu da okrivljenik i žrtve ne stanuju na istoj adresi, da bi daljnjim ostankom u istražnom zatvoru mogao ostati bez posla i ne bi mogao doprinositi za uzdržavanje djeteta i bio bi onemogućen u kontaktima s djetetom.
8.1. Protivno i ovim prigovorima žalitelja, sve navedene okolnosti na koje se pozvao prvostupanjski sud, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti mjerama opreza kao blažim mjerama kako se to neosnovano predlaže u žalbi. Napominje se žalitelju da mogućnost ostanka bez posla i nemogućnost viđanja djeteta nisu okolnosti koje su od utjecaja na procjenu postojanja iteracijske opasnosti niti na utvrđenje da se svrha može postići samo istražnim zatvorom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Dubravka Kovačević
