REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-603/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Roberta Fabrisa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FI, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i optuženika FI podnesenoj putem branitelja Marka Jaklina, odvjetnika iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-130/2021-55 od 6. rujna 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika FI, te u nazočnosti zamjenskog branitelja optuženika Nikše Radišića, odvjetnika iz Pule

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i optuženika FI, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-130/2021-55 od 6. rujna 2022. optuženik GI oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

1.1. Temeljem odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 optuženiku LI je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje s 2 sata rada, što iznosi 420 sati rada za opće dobro.

1.2. Temeljem odredbe čl. 55. st. 6. KZ/11 rad za opće dobro ima se izvršiti u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, a koji rok ne može biti kraći od 1 mjeseca niti dulji od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

1.3. Temeljem odredbe čl. 55. st. 8. KZ/11 ako optuženik GI svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik GI je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kuna, te troškove vještačenja iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu od 262,13 eura/1.975,00 kuna, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Čakovcu zbog odluke o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro i prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda, optuženiku izrekne samo bezuvjetna kazna zatvora.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik GI putem branitelja Marka Jaklina, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, povrede odredba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni s prijedlogom da se usvoji žalba kao osnovana i preinači presuda na način da se optuženika oslobodi od optužbe koja mu se stavlja na teret. Branitelj i optuženik su zatražili nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. U odgovoru na žalbu optuženika FI Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu ističe da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku nakon što je detaljno analizirao sve provedene dokaze. Obranu optuženika PI prvostupanjski sud da osnovano nije prihvatio jer nije potkrijepljena ni iskazom oštećenika ni ZI kao ni materijalnom dokumentacijom vezano uz ozljede koje je oštećenik zadobio. Smatra da nema niti jednog ispričavajućeg razloga te predlaže da se odbije žalba optuženika kao neosnovana.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-711/2023-3 od 22. prosinca 2023. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 8. svibnja 2025. temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika ČI, te u nazočnosti zamjenskog branitelja optuženika FI Nikše Radišića, odvjetnika iz [adresa].

5.1. Na sjednici drugostupanjskog vijeća zamjenski branitelj optuženika FI, Nikša Radišić, odvjetnik iz [adresa] u cijelosti je ostao pri pismeno podnesenoj žalbi te istu izložio usmeno kao u pismenom obliku posebno ističući kako je temeljni prigovor obrane da postupak nije proveden na odgovarajući način sukladno uputama drugostupanjskog suda već paušalno, te da presuda nema odgovarajućih razloga i ostao je pri žalbenom prijedlogu.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i optuženika FI nisu osnovane.

7. Žalitelj optuženik GI smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, te da nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni u znatnoj mjeri proturječni. Uz to da prvostupanjski sud nije ispravno protumačio i ispoštovao uputu drugostupanjskog suda. Smatra da su presude identične i da nije izvršena analiza izvedenih dokaza već da je učinjena na paušalan način.

8. Suprotno navodima žalitelja optuženika FI prvostupanjski sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda obzirom je proveo i sudsko-medicinsko vještačenje te analizirao sve izvedene dokaze i dao razloge vezano uz sve odlučne činjenice. Razlozi koje je dao nisu nejasni ni proturječni te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a žalitelj i ne navodi u čemu se sastoji proturječje.

9. Ni žalba optuženika FI podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Žalitelj optuženik GI navodi kako je prvostupanjski sud tek paušalno ocijenio sudsko-medicinsko vještačenje. Žalitelj ističe da je vještak potvrdio mogućnost da je optuženik GI mogao zadobiti ozljede na sebi iako mu je udarac stigao "od iza tj. straga" te da to uopće nije razmotreno u obrazloženju presude pa da je de facto zanemarena ozljeda i način nastanka ozljede kod optuženika. U ponovljenom postupku opet da nije nedvojbeno utvrđeno da li je oštećenik udario optuženika ili ne. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno analizirao iskaze svjedoka već da je samo dodatno naveo pojedine dijelove. Tako smatra da je pogrešno utvrdio da je do verbalne prepirke i sukoba došlo na terećenom mjestu tj. ispred ugostiteljskog objekta. Svjedokinja ZI da je navela da je optuženik GI krenuo prema izlazu, a ŠI ga sa leđa uhvatio za prsluk i povukao, te na pitanje odgovorila kako je do sukoba došlo u kafiću, a da se nastavio u pretprostoru kafića, te da i svjedok DI smješta događaj i povlačenje optuženika za prsluk unutar ugostiteljskog objekta, pa da je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da se događaj zbio ispred objekta. Prvostupanjski sud da je propustio analizirati da li je optuženik BI postupao u konkretnom slučaju u nužnoj obrani, te da je izostala analiza tog instituta. Smatra da se u konkretnom slučaju radilo o školskom primjeru nužne obrane jer da svi svjedoci potvrđuju da je oštećenik prijetio, hvatao optuženika za prsluk te istog potrgao, a što predstavlja izravno predstojeći protupravni napad oštećenika. Pri tom da je propustio prvostupanjski sud sagledati sve pojedine aspekte jer svako odlaganje obrambene radnje da bi u krajnji uspjeh dovelo namjeru oštećenika za zadavanjem više udaraca optuženiku. Žalitelj smatra da oštećenik ne opovrgava izričito da bi zadao udarac optuženiku već ostavlja mogućnost što sud nije dovoljno razmotrio, te da svjedok II nije vidio ozljeđivanje oštećenika. ZI da je navela kako su DI i AI pobjegli iz kafića kada su vidjela da ŠI navlači optuženika FI za prsluk. ZI da je navela da je nakon što je ŠI zatvorenom šakom optuženika FI udario u lice optuženik reagirao "kaj buš ti meni", te ga je zatvorenom šakom udario u rame, ali da to nije bio jak udarac. Ni vještačenjem da nije bilo moguće isključiti da bi optuženik GI zadobio udarac šakom u djelo glave blizu desnog uha i da je navedena oteklina zahvaćala i dio desne strane lica. Obzirom da je glava pomični dio tijela oputženik GI da je mogao ozljedu zadobiti udarcem i straga i sprijeda. Osjet boli i oteklina da je mogla nastati udarcem šakom i sprijeda i straga. Žalitelj ističe kako je optuženik GI oštećeniku zadao čisto instinktivno i prijekopotreban udarac kako bi od sebe odvratio protupravni napad, te da se nije radilo o više udaraca kako to tvrdi oštećenik. Pri tom se žalitelj poziva i na mišljenje vještaka da je ozljeda kod oštećenika kontuzijski biljeg tjemeno desno koja predstavlja tjelesnu ozljedu mogla nastati već i jednim udarcem lakog intenziteta tupotvrdog predmeta, a što može biti i šaka. Iako vještak nije mogao isključiti da bi oštećenik zadobio više udaraca u glavu da je naveo da nisu bili takvog intenziteta da bi ostavili izvana vidljivu ozljedu glave. Kada bi zadobio udarce jakim intenzitetom da bi moralo ostaviti vidljive ozljede, a koje ozljede nisu utvrđene zbog toga žalitelj smatra da se na iskazu oštećenika nisu trebale utvrđivati činjenice. Smatra da je oštećenik izbjegavao pitanja koja su ključna za pitanje nužne obrane, te ističe kako je on osuđivan prekršajno zbog narušavanja javnog reda i mira. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka ZI i II koji su dali na glavnoj raspravi. Razlozi koje je prvostupanjski sud dao smatra neprihvatljivim jer svjedokinja nije ni u kakvoj vezi sa optuženikom niti oštećenikom pa da bi to bio razlog zašto bi držala nečiju stranu i izmijenila iskaz. Iskaz svjedoka ZI sa glavne rasprave da je prvostupanjski sud ocijenio isključivo po svom osobnom uvjerenju iako je na raspolaganju u tijeku postupka imao brojne iskaze drugih svjedoka i materijalnu dokumentaciju. Žalitelj smatra da je izostala svestrana analiza njezina iskaza te da je isti prvostupanjski sud subjektivno ocijenio. U tom dijelu žalitelj ističe kako je način ocjene nije sukladan odredbi čl. 8. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud bio dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima koji mogu opravdati da stečeno uvjerenje ima pravnu i činjeničnu osnovu. Takvim paušalnim obrazloženjem da je prvostupanjski sud zanemario brigu oko savjesne ocjene dokaza i nije na razumljiv način obrazložio i ocijenio izvedene dokaze već paušalno naveo da je životno i logično. Stoga smatra da je došlo i do povrede konvencijskog prava jer odluka nije obrazložena te razlozi koji su dani upućuju na pristranost suda čime je došlo i do povrede čl. 6. Europske konvencije. Prvostupanjski sud da nije na razumljiv i logičan način otklonio proturječnosti između iskaza svjedoka, optuženika i oštećenika, već dao nedovoljne i paušalne formulacije i nije analizirao proturječnosti i nelogičnosti u iskazima.

11. Takve tvrdnje žalitelja optuženika GI nisu osnovane jer je prvostupanjski sud analizirao i dao razloge u iskazima, te dao ocjenu iz kojih razloga ne prihvaća izmijenjeni iskaz svjedoka ZI i ŠI sa glavne rasprave. Pri tom je navedene iskaze komparirao i sa drugim izvedenim dokazima, pa tako i medicinskom dokumentacijom i provedenim vještačenjem vezano uz dinamiku ozljeđivanja oštećenika. Razlozi koje je dao nisu tek paušalni.

12. Prvostupanjski sud je izvršio analizu svih razlika i dao i odgovarajuće obrazloženje te dokaze svestrano ocijenio. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 na koju upire žalitelj, a nije došlo ni do povrede konvencijskog prava.

13. Način ocjene izvedenih dokaza predstavlja žalbu s osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je s tog osnova ona razmatrana. Žalba optuženika FI ni u tom dijelu nije osnovana.

14. Prvostupanjski sud je analizirao sudsko-medicinsko vještačenje koje je proveo te temeljem istog utvrdio da je oštećenik ŠI zadobio ranu razderotinu nosa, te prijelom nosnih kostiju s pomakom koji je zahtijevao kiruršku poziciju i tamponadu nosa, a što čini cjelinu i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Navedena ozljeda nastala je udarcem jakog intenziteta, nekog tupotvrdog sredstva a što može biti po mišljenju vještaka šaka, te je mogla nastati već i jednim udarcem šakom u nos. Uz to je vještak utvrdio da je oštećenik zadobio i tjelesnu ozljedu u vidu natučenja glave i kontuzijskog biljega tjemena desno. Ta ozljeda nastala je udarcem jakog intenziteta, nekog tupotvrdog sredstva, a što može biti i šaka. Vezano uz dinamiku zadobivanja udaraca vještak nije isključio mogućnost da je optuženik zadao više od 10 udaraca oštećeniku, kao što je to oštećenik izjavio, time da je izričito opisana teška tjelesna ozljeda; prijelom nosnih kostiju s pomakom, te tjelesnu ozljedu natučenja glave i kontuzijskog biljega tjemeno desno. Obzirom na lokalitet ozljeda te navod vještaka da je ozljeda nosa nastala jakim udarcem, a kontuzijski biljeg udarcem lakog intenziteta to raspored ozljeda, ali i intenzitet ozljeda ne potvrđuju obranu optuženika FI da bi oštećeniku zadao samo jedan udarac. Provedeno vještačenje ne isključuje iskaz oštećenika da mu je optuženik zadao više udaraca. Stoga valjano cijeni iskaz oštećenika koji je ispitan naveo da je njemu optuženik GI nakon što su izišli van zatvorenom šakom lijeve ruke zadao udarac u glavu u predio nosa, uslijed čega je i pao, te da ga je i nastavio udarati i rukama po glavi, a nakon čega ga je netko odvukao od njega zbog navedenog da je završio u bolnicu i da mu je operiran nos.

15. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi iskaz oštećenika kako mu je optuženik GI zadao više udaraca bio suprotan nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine. Tvrdnja da je oštećenik trebao zadobiti više ozljeda od onih koje je zadobio nije prihvatljiva obzirom na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine koja navodi da ne može isključiti mogućnost da je oštećenik zadobio više udaraca, ali ako ih je zadobio da su bili takvog intenziteta da bi osim utvrđenih ozljeda zadobio dodatne vidljive ozljede glave.

16. Nisu prihvatljive ni tvrdnje žalitelja kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti obranu optuženika FI i utvrditi da je on postupao u nužnoj obrani zbog okolnosti što se optuženiku obraćao agresivnim glasom, povlačio ga za prsluk, i zadao mu udarac. Prvostupanjski sud je pravilno isključio obranu optuženika da bi oštećenik zadao njemu udarac jer navedeno ne proizlazi iz iskaza oštećenika, kao ni iz sudsko-medicinskog nalaza, ali ni iskaza saslušanih svjedoka. Iako je svjedokinja ZI izmijenila iskaz na raspravi te navela da je oštećenik udario optuženika FI prvostupanjski sud je valjano cijenio da je taj iskaz izmijenjen, a da svjedokinja nije dala uvjerljive argumente zbog čega mijenja iskaz. Uz to prvostupanjski sud cijeni da je taj iskaz u suprotnosti sa sudsko medicinskim vještačenjem kao i obranom optuženika FI glede mjesta udarca.

17. Svjedokinja ZI je u prvom iskazu nije navela da bi oštećenik udario optuženika GI već je opisala kako je oštećenik bio dosadan, tražio od optuženika da ga vezi doma povlačio za prsluk te da je optuženiku LI prekipjelo i zatvorenom šakom da je udario oštećenika ŠI u predio nosa zbog čega je i pozvala policiju. Za razliku od toga na glavnoj raspravi navela je da je oštećenik ne samo povlačio za prsluk optuženika FI već da je zatvorenom šakom udario u lice optuženika FI, a da je optuženik reagirao "Kaj buš ti meni", te ga zatvorenom šakom slabim udarcem udario u rame. Pravilno cijeni prvostupanjski sud da je taj izmijenjeni iskaz u suprotnosti sa provedenim sudsko- medicinskim vještačenjem obzirom na predio gdje je oštećenik zadobio povrede koje nisu u području ramena već u području nosa i tjemena. Uz to da se ne radi samo o slabom udarcu proizlazi iz okolnosti što je do prijeloma nosne kosti po mišljenju vještaka došlo uz djelovanje jakog udarca. Taj iskaz nije u suglasnosti ni s obranom optuženika FI jer ni on ne navodi da bi ga oštećenik udario u rame. Stoga valjano otklanja prvostupanjski sud obranu optuženika FI kao i izmijenjen iskaz svjedokinje ZI koji nisu usklađeni sa sudsko-medicinskim vještačenjem. Naime, obrana optuženika FI kako je njemu oštećenik zadao udarac, te on refleksno reagirao jednim udarcem nije u skladu sa sudsko- medicinskim vještačenjem ni medicinskom dokumentacijom. Ne samo što optuženik GI nije dostavio dokumentaciju o svojim povredama, već je sudsko- medicinskim vještačenjem utvrđeno da je moralo biti zadano najmanje dva ili više udaraca, pa je prvostupanjski sud valjano otklonio obranu optuženika FI da je zadao jedan udarac, te nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja da bi on postupao u nužnoj obrani. Neovisno o tome što se oštećenik koji je bio pod značajnim utjecajem alkohola ne sjeća na raspravi svog prethodnog postupanja obzirom da je zadobio tjelesne ozljede koje je vještak opisao koje su mogle nastati sa više udaraca, a ne jednim refleksnim udarcem kako to tvrdi optuženik GI u obrani to navodi žalbe ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Izmijenjeni iskaz ZI nije podudaran s iskazom oštećenika kao ni sudsko-medicinskom dokumentacijom vezano uz ozljede koje je zadobio oštećenik, a za razliku od prvog iskaza kada je navela daje oštećenik zadobio povrede u predjelu nosa, što je utvrđeno sudsko-medicinskom vještačenje na temelju medicinske dokumentacije za oštećenika. Uz to ona je izmijenila i iskaz i vezano uz mjesto gdje se sve to dogodilo te upravo njezin prvi iskaz suglasan iskazu oštećenog da je do napada došlo izvan objekta ali i policijskoj zabilješki o zaticanju oštećenika ozlijeđenog ispred objekta te tragovima krvi koje su policijski djelatnici uočili izvan objekta, dok su unutar objekta uočili optuženika FI.

19. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja kako nije utvrđeno gdje je došlo do napada na oštećenika imajući u vidu da prvostupanjski sud utvrđuje da je do napada došlo ispred ugostiteljskog objekta obzirom na iskaz oštećenika da su izišli vani gdje ga je BI odmah zatvorenom šakom lijeve ruke udario u predio nosa, prvi iskaz svjedokinje ZI da je krenula za oštećenikom i optuženikom van jer je vidjela da bi se nešto moglo dogoditi te opisala kako je optuženiku prekipjelo te da je zatvorenom šakom udario ŠI u predio nosa zbog čega je i pozvala policiju, a iz policijske bilješke o pregledu mjesta događaja proizlazi da je na gazištu stepenice ispred ugostiteljskog objekta uočena ozlijeđena osoba ŠI koji je tražio liječničku pomoć, a na tlu stepenica su uočene kapljice nalik na krv.

20. Iz iskaza oštećenika, kao i svjedokinje ZI koje je dala prilikom prvog ispitivanja proizlazi da je optuženiku LI prekipjelo te da je zatvorenom šakom udario ŠI u predio nosa, te da je on zadao prvi udarac optuženiku. Neovisno o tome što je oštećenik bio pod utjecajem alkohola te ometao i povlačio optuženika FI navedeno ne upućuje na postojanje napada ni neposrednog predstojećeg napada od strane oštećenika te ne upućuje na postojanje nužne obrane kako to tvrdi žalitelj.

21. Obzirom je oštećeniku pružena liječnička pomoć, a da optuženik nije tražio liječnički pregled niti je policija neposrednim opažanjem utvrdila ozljede na njemu te se na iste nije ni žalio, to obrana optuženika da bi ga oštećenik napao nema potkrijepe u medicinskoj dokumentaciji, ali ni iskazima svjedoka koje prvostupanjski sud prihvaća. Ne samo što optuženik GI nije imao medicinsku dokumentaciju koja bi potkrijepila da bi on zadobio ozljede kritične večeri, već iz službene zabilješke o vizualnom pregledu osobe i mjesta događaja kritične večeri utvrđeno je da je u ugostiteljskom objektu zatečen optuženik GI na kojem su vizualnim pregledom na hlačama uočeni tragovi nalik na krv, ali policijski djelatnici nisu uočili svježe ozljede na njemu.

22. U kaznenom postupku sud nije vezan činjeničnim utvrđenjem prekršajnog suda, već činjenice utvrđuje temeljem dokaza koje je prvostupanjski sud izveo u kaznenom postupku.

23. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice, analizirao sve izvedene dokaze, pa tako i sudsko-medicinsko vještačenje koje je dodatno proveo a koje je dovelo u vezu s iskazima svjedoka i na osnovu svih izvedenih dokaza koje je svestrano cijenio utvrdio odlučne činjenice. Pravilno je utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom u cilju da tjelesno ozljedi oštećenika istog udario zatvorenom šakom u glavu u predio nosa koji je upravo u tom predjelu zadobio povrede prijelom nosne kosti s pomakom koja ozljeda je teške naravi, a da ga je potom najmanje jedanput rukama udario u glavu obzirom na zadobivene povrede u predjelu kontuzijskog biljega desno tjemeno.

24. Prilikom odabira i visine kaznena pravne sankcije sud je optuženiku LI kao olakotno vrednovao činjenicu da nije bio kazneno osuđivan, kao i prethodno drsko ponašanje oštećenika prema njemu dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

25. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu smatra da postoje otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud propustio cijeniti, a zbog čega cijeni da nije bilo uvjeta izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu smatra da se radilo o grubom nasrtaju na tjelesni integritet oštećenika u kojem je optuženik GI najprije jako udario u glavu oštećenika u predio nosa, srušio ga na tlo, te ga još najmanje jedanput udario rukama u glavu. Iako je stupanj krivnje značajan jer je djelo počinjeno sa izravnom namjerom posljedice kaznenog djela ne odstupaju u značajnijoj mjeri od uobičajenih okolnosti prilikom počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Naime, teška tjelesna ozljeda nastala je jednim jakim udarcem, a dok drugi udarci su izazvali tek laku tjelesnu povredu, pa neovisno o tome što je oštećenik pao na pod, a optuženik GI ga nastavio udarati intenzitet tih udaraca i posljedice nije značajno povrijedilo ugroženo dobro. Stoga je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio kriminalnu količinu i težinu kaznenog djela, te uzeo u obzir utvrđene olakotne okolnosti, a naročito prijašnji život optuženika koji nije osuđivan ni došao u sukob sa zakonom, te bio i sam kritične večeri bio pod utjecajem alkohola i bio isprovociran ponašanjem oštećenika, pa je izrečena sankcija od 7 mjeseci primjerena, te će zadovoljiti zahtjeve generalne prevencije. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 te je izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada, a što iznosi 420 sati rada za opće dobro. Navedeni rad za opće dobro optuženik GI je dužan izvršiti u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, a koje ne može biti kraće od 1 mjeseca, niti dulje od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ukoliko optuženik GI ne izvrši rad za opće dobro sud će sukladno odredbi čl. 55. st. 8. KZ/11 donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

26. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

27. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna