Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2175/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po članovima uprave IL i UL, a oni punomoćniku Zdravku Kačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2589/2022-25 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2589/2022-25 od 23. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2589/2022-25 od 23. svibnja 2024., u pobijanom dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak od 500,00 eura (preko dosuđenog iznosa od 2.518,71 eura sa zateznim kamatama) na način da se nalaže tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje. U točki I. izreke presude prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 7.218,32 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki II. izreke prvostupanjski je sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 745,05 eura sa zateznim kamatama na taj iznos. Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da plati tužiteljici po osnovu parničnog troška 2.518,71 eura sa zateznim kamatama. Nadalje u točki I. izreke rješenja prvostupanjski je sud dopustio preinaku tužbe, dok je u točki II. izreke rješenja odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to točki II. i III. izreke, tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja da je nastala kao posljedica ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nesreći od 16. listopada 2021.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužiteljica u žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 16. listopada 2021. u Zagrebu došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovala i tužiteljica kao pješak dok je prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza, a za prometnu nesreću da je isključivo odgovoran vozač koji je upravljao automobilom osiguranim kod tuženika (pasivna legitimacija tuženika nije bila sporna),

- da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila prijelom donjeg djela desne potkoljenice, puknuće unutrašnjeg kolateralnog ligamenta lijevog koljena, natučenje lijevog ramena i natučenje lijevog lakta,

- da su kod tužiteljice po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji desnog gležnja u lakom stupnju i blage nestabilnosti koljena s medijalnim otvaranjem, što proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade,

- da je na psihičkom planu tužiteljica prvotno razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1), što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije,

- da je liječenje tužiteljice završeno 17. siječnja 2023., a status psihičkih funkcija da je stabiliziran 25. listopada 2022.,

- da su po provedenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 10% s kirurškog stajališta, s psihijatrijskog stajališta 5%, objedinjeno i realno 13%, te će u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta dvanaest dana i manjeg intenziteta devedeset dana – kumulativno,

- da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primami strah jakog intenziteta,

- da je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, a potom i slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedna, nadalje, zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno kroz 50 dana, te 2 sata dnevno kroz 55 dana – kumulativno,

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupanja, vidljivo,

- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 4,00 eura za 1 sat,

- da je tuženik s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći isplatio tužiteljici, još prije podnošenja tužbe, ukupan iznos od 3.981,68 eura.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te smanjenje njezinih životnih aktivnosti i naruženosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića, dr. med., spec kirurgije i prim. dr. Gordana Makarića, dr. med., spec psihijatra, stalnih sudskih vještaka za kirurgiju i psihijatriju. Posebno je za istaknuti kako je sudski vještak doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović, dr. med., spec kirurgije dao kvalitetno logično i dostatno obrazloženje u pogledu pretrpljenih bolova i straha te umanjenja životnih aktivnosti navodeći da se tužiteljica liječila duže od godinu dana i pri tome prošla operativne zahvate slijedom čega je vještak ocjenu stanja tužiteljice dao iskustveno i kumulativno. Dakle, period liječenja u danima obuhvaća znatno duži period, ali je ocjena iz objektivnih razloga napisana kumulativno. Nadalje, trajne posljedice u predmetnom štetnom očituju se u redukciji kretnji desnog gležnja lakoga stupnja kao i nestabilnosti desnoga koljena uslijed ligametarne ozljede, također lakog stupnja što je sve skupa procijenjeno kao trajne posljedice od 10 % s kirurškog stanovišta. Nestabilnost desnog koljena očituje se s povremenim osjećajem nesigurnosti pri savladavanju kosih površina kao i stepenica jer postoji manja hipermobilnost koljenog zgloba u sagitalnome smjeru. Tužiteljica ne izvodi čučanj do kraja iz razloga redukcije kretnji desnoga gležnja. Ako pri izvođenju čučnja podigne petu može napraviti fleksiju koljenja u čučnju. Upotreba dvije štaka u predmetnom slučaju je rasterećenje područja prijeloma. Stoga tužiteljica ne može izvršavati nabavku i nošenje pojedinih predmeta tijekom dana. Na fizikalnoj terapiji je već bilo vidljivo da su kretnje desnoga gležnja u tom periodu reducirane u lakom stupnju što je na kraju i definitivno potvrđeno po završetku liječenja, dok je u tom periodu koljeno bilo također reducirano u lakome stupnju. Fizikalna terapija kod tužiteljice se i dalje provodi bez obzira što je relativno mali deficit funkcije u desnome gležnju. Po pitanju naruženja, radi se o urednim postoperativnim ožiljcima što u svojoj osnovi predstavlja lako naruženje jer nije moguće izvršiti operativni zahvat bez operativnog ožiljka. Ocjena naruženja srednjeg stupnja vidljivo je ocjena koja se temelji na šepanju pri hodu tužiteljice. Stalni sudski vještak za psihijatriju prim. Gordan Makarić, dr. med., spec. psihijatrije je u pogledu ocjene trajanja i intenziteta pretrpljenog straha pojasnio kako je procjena izvršena u kumulativnom iznosu temeljem analize dinamike štetnog događaja, i tijeka liječenja, ključno rezultata osobnog pregleda te stručnih i kliničkih spoznaja o ovakvoj vrsti psihičkih poremećaja, jer životno nije moguće da osoba trpi kontinuirano strah 24 sata dnevno.

9. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

10. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, naruženosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužiteljice (rođena 1982.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 10.160,00 eura.

12. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici, ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

13. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra kako tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 10.160,00 eura. S osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) tuženik treba isplatiti iznos od 1.040,00 eura (članak 1095. stavak 1. ZOO-a), koju visinu imovinske štete tužiteljica ne osporava (260 sati × 4eura/1h = 1.040,00 eura).

14. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete (tuđe njege i pomoći) pripada ukupna naknada u iznosu od 11.200,00 eura (10.160,00 eura neimovinska šteta + 1.040,00 eura imovinska šteta = 11.200,00 eura ukupna naknada štete).

15. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženik s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplatio tužiteljici (prije podnošenja tužbe) ukupan iznos od 3.981,68, to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužiteljici s osnova naknade sveukupne štete. Na taj način prvostupanjski je sud došao do iznosa od 7.218,32 eura (11.200,00, - 3.981,68 = 7.218,32) koji je potom dosudio tužitelju u točki I. izreke presude. Posljedično tome prvostupanjski je sud pravilno primjenjujući materijalno pravo u točki II. izreke presude, djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš za iznos od 745,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknada imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznosila tek 7.218,32 eura. No, suprotnu mišljenju tužiteljice ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica i posljedica istih na njezino zdravlje te potrebe tuđe njege i pomoći) pravilno zaključio kako bi tužiteljici s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 7.218,32 eura.

17. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom II. izreke koji pobija tužiteljica, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

19. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica je imala trošak sastava odštetnog zahtjeva koji je potrebno priznati kao trošak u svezi vođenja ovog parničnog postupka te trošak sastava 1 obrazloženog podneska od 15. lipnja 2023. kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke. Također je tužiteljica popisala parnični trošak na ročištu za glavnu raspravu od 8. svibnja 2024. kada je rasprava i zaključena. Pored ostalog zahtijevala je i naknadu parničnog troška za sastav odštetnog zahtjeva i 1 navedenog obrazloženog podneska po 100 bodova + porez na dodanu vrijednost (PDV od 25%).

20. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.963,37 eura, proizlazi kako je tužiteljica imala trošak zastupanja po odvjetniku za sastav 2 obrazložena podneska (odštetni zahtjev i podnesak od 15. lipnja 2023.) po 100 bodova, a ovo u suglasju s T. br. 8. točka 1. i T. br. 7. "Tarife". Stoga tužiteljici za sastav 2 obrazložena podneska pripada trošak od ukupno 200 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 2 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 400,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. "Tarife") što iznosi daljnjih 100,00 eura, odnosno ukupno 500,00 eura.

21. Pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tužiteljici trošak sastava podnesaka od 2. svibnja 2023. i 2. siječnja 2024. kojima su dostavljene potvrde o uplaćenim predujmovima jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog tužitelju je trebalo ukupno dosuditi 500,00 eura (parnični trošak sastava odštetnog zahtjeva i 1 obrazloženog podneska). Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava žalbe nije osnovan. Naime, tužiteljica nije uspjela sa žalbom u pogledu glavne stvari, već samo u pogledu dijela troška. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a u svezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović