Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-3/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesna Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine, protiv tužene TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik iz Kutine, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-356/2023-22 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-356/2023-22 od 5. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: ''Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice SZ kao primateljice uzdržavanja i tužene TZ kao davateljice uzdržavanja, ovjeren od javnog bilježnika Mire Malačić pod brojem: OU-198/2007 dana 9.5.2007., te se nalaže tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak, u roku 15 dana.'' Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 390,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 5.studenog 2024., do isplate, u roku 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da iz liječničke dokumentacije proizlazi da je teški srčani bolesnik, da se nije sposobna sama brinuti o sebi od izlaska iz bolnice 1922. godine, da joj od tada treba svakodnevna pomoć, da joj takvu pomoć ne može pružiti geront domaćica 3x2 sata tjedno. Navodi da se ne može smatrati da je tužena izvršila svoju obvezu iz ugovora time što je svoje vozilo ostavila sestri s kojom nema dogovor da umjesto nje izvršava ugovornu obvezu. Nadalje, tvrdi da je netočan zaključak suda da je tužena dogovorila sa sinom i bivšim suprugom da tužiteljici odrade i pomognu sve što je potrebno, jer to ne proizlazi iz njihovih iskaza. Tvrdi da su sin tužene i bivši zet u iskazima izrazili spremnost za pomoć koja se temelji na srodničkim odnosima sa tužiteljicom, a ne u ispunjenju obveza iz ugovora koje je na njih prenijela tužena, da je bivši zet sam naveo da ne boravi često u [adresa]. Prigovara da prvostupanjski sud nije vrednovao činjenicu da je tužena 2020. iselila iz kuće u kojoj su stranke živjele u odvojenim kućanstvima, da je prvotno iznajmila stan u [adresa] koji je otkazala 2022. godine kada je zatvorila agenciju u kojoj je bila zaposlena, da tužena sada nema mjesečnih prihoda i živi kao podstanar u izvanbračnoj zajednici sa čovjekom koji uzdržava dvoje djece. Nadalje, navodi da se tužena počela uplitati u njezin život, određivati s kim će provoditi vrijeme, da tužena ne osporava animozitet prema prijatelju tužiteljice, da je zbog svega navedenog došlo do nepopravljivo narušenih odnosa stranaka. Smatra da zbog neizvršavanja obveza nakon odlaska tužene u [adresa] postoje razlozi za raskid iz članka 583. stavak 3. Zakon o obveznim odnosima, ali i razlozi iz članka 583. stavak 2. zbog međusobno poremećenih odnosa do kojih je došlo krivnjom tužene. Ističe da njezino zdravstveno stanje i životna dob podrazumijevaju svakodnevnu komunikaciju u ispunjenju obveza iz ugovora, da cjelokupna situacija upućuje na potpunu poremećenost odnosa stranaka uz izostanak povjerenja tužiteljice prema tuženoj, tako da nije moguće uspostaviti međusobnu komunikaciju kako bi se mogla ostvariti svrha ugovora tako da je ugovor izgubio svrhu. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Žaliteljica u žalbi iznosi svoju ocjenu iskaza u postupku saslušanih svjedoka i suprotstavlja je ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, čime opisno ukazuje na relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, počinjenu nepravilnom primjenom članka 8. ZPP. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP, u razlozima svoje presude izložio cjelovite sadržaje iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka, izvršio analizu ovih iskaza pojedinačnom ocjenom i u njihovoj međusobnoj vezi, kao i vezi s ostalim dokazima, te određeno naveo koje činjenice i iz kojih razloga smatra utvrđenim, pri čemu su činjenični zaključci prvostupanjskog suda opravdani valjanim i logičnim razlozima.

7. Predmet spora je zahtjev za raskid ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanje ugovorom preuzetih obveza tužene kao davateljice uzdržavanja.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je 9. svibnja 2007. između tužene i njezinih roditelja sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kojim se tužena kao davateljica uzdržavanja obvezala uzdržavati primatelje uzdržavanja, tužiteljicu i oca, sada pokojnog LZ do njihove smrti, a primatelji uzdržavanja se obvezali da će davateljici uzdržavanja dati svoje suvlasničke dijelove kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, time da će tužena upisati vlasništvo časom smrti oba primatelja uzdržavanja,

- da je člankom 2. Ugovora ugovoreno da će tužena u izvršenju svoje obveze pomagati primateljima uzdržavanja u vrijeme kada primatelji uzdržavanja više neće moći obavljati fizičke poslove, i to na način da će im osigurati potrebnu prehranu, čišćenje prostora u kojem će živjeti, pranje rublja, potrebnu njegu za slučaj bolesti, snositi troškove lijekova i liječenja u slučaju da primatelji uzdržavanja nemaju dovoljno materijalnih sredstava, te ih u slučaju smrti pokopati prema mjesnim običajima,

- da je suprug tužiteljice i otac tužene umro 2016. godine,

- da iz stranačkih iskaza i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužena u vrijeme sklapanja ugovora živjela u istoj kući u kojoj živi tužiteljica u stanu u prizemlju, a tužena je sa svojom obitelji živjela u stanu na katu kuće do 2020. godine kada je iselila iz kuće nakon razvoda braka, dok su u stanu na katu ostali živjeti bivši suprug i sin tužene, da je tužena iznajmila stan u [adresa] u kojem je živjela do 2022. godine kada je preselila u [adresa] gdje živi u izvanbračnoj zajednici sa sadašnjim suprugom, da je tužena dva mjeseca bila hospitalizirana u bolnici u Sisku,

- da iz iskaza sestre tužene, njezinog izvanbračnog supruga, i izvanbračnog supruga tužene, proizlazi da je tužena posjećivala tužiteljicu u bolnici, da je kroz to vrijeme tužena boravila u stanu tužiteljice,

- da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da je po povratku iz bolnice boravila kod tužene u [adresa],

- da je tužena nakon preseljenja u [adresa] ostavila svoje osobno vozilo svojoj sestri radi korištenja za potrebe tužiteljice,

- da iz iskaza domaćice za pružanje besplatne pomoći, proizlazi da je pet mjeseci radila kod tužiteljice, da ju je angažirala tužena, da je radila do kraja šestog mjeseca 2023. sve dok se nije pojavio tužiteljičin prijatelj koji je rekao da će se on brinuti o njoj i da tužiteljici više nisu potrebne usluge,

- da iz iskaza sestre tužene proizlazi da je tužena bila kod tužiteljice u šestom mjesecu 2023., kada je istjerala tužiteljičinog prijatelja iz kuće, da je potom došla u osmom mjesecu, ali nije zatekla tužiteljicu koja je boravila kod svog prijatelja tri mjeseca, a po povratku tužiteljice ponovno je došla tužena iz [adresa] sa namjerom da prijatelja tužiteljice istjera iz kuće,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tuženoj više ne javlja na telefon.

9. Temeljem ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužena nakon njezinog preseljenja u [adresa], nastavila izvršavati svoje ugovorne obveze davateljice uzdržavanja tako što je nakon preseljenja u [adresa] organizirala besplatnu pomoć koju tužiteljica odbija, da je sestri ostavila osobno vozilo za potrebe tužiteljice, te dogovorila sa sinom i bivšim suprugom koji žive u istoj kući da pomognu tužiteljici kada je to potrebno, dok je tužiteljica bezrazložno počela odbijati pružanje tako organiziranog uzdržavanja, te slijedom ovih zaključaka, zauzeo stajalište da je tužena ispunjavala svoje ugovorne obveze davateljice uzdržavanja i da stoga nije ispunjen zakonski uvjet za raskid ugovora iz članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

10. Tužena u žalbi ponavlja tvrdnje da tužena zbog preseljenja u [adresa] ne izvršava ugovorom preuzete obveze. Stranke nisu ugovorile zajednicu života, niti priroda preuzetih obveza tužene zahtjeva da svakodnevni fizički kontakt stranaka. Naime, ugovoreno je da će tužena tužiteljici kao primateljici uzdržavanja osigurati potrebnu prehranu, čišćenje prostora u kojem će živjeti, pranje rublja, njegu za slučaj bolesti, snositi troškove lijekova i liječenja u slučaju da primatelji uzdržavanja nemaju dovoljno materijalnih sredstava. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužena tako preuzete obveze ostvarivala i nakon preseljenja u [adresa]. Boravkom tužiteljice kod tužene nakon hospitalizacije osigurana je njega zbog bolesti, a organiziranjem tri puta tjedno besplatne pomoći tužena je tužiteljici osigurala njezine potrebe oko prehrane, čišćenja i pranja, ali je tužiteljica tako organiziranu pomoć odbila. Stranke su redovno komunicirale telefonom, no tužiteljica više ne odgovara na pozive kako to sama tvrdi u svom stranačkom iskazu. Sama tužiteljica je u stranačkom iskazu navela da je tužena kada bi dolazila u [adresa] ostala dva tri dana, time da je tužena angažirala sina i bivšeg supruga koji žive u istoj kući za pomoć tužiteljici za slučaj potrebe, što tužiteljica odbija kako proizlazi iz njezinog stranačkog iskaza.

10.1. Kod nesporne činjenice da je tužena kao davateljica uzdržavanja izvršavala obveze uzdržavanja prema oba primatelja u dugom razdoblju od 2007. godine, kada je ugovor sklopljen, pa do lipnja 2023. kada je došlo do verbalnog sukoba stranaka, te da je spremna i nadalje izvršavati svoje obveze, ali ih ne izvršava, jer to ne želi tužiteljica, proizlazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora na zahtjev jedne ugovorne strane. Naime ne može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršenja obveza iz ugovora onaj primatelj uzdržavanja koji bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje, sve dok je davatelj uzdržavanja spreman izvršavati svoju obvezu.

11. Žaliteljica tvrdi da ima pravo na raskid iz članka 583. stavak 2. ZOO, zbog međusobno poremećenih odnosa. Tužiteljica je u stranačkom iskazu određeno navela da se tuženoj više ne javlja na telefon, jer sa njom nema što razgovarati, da je sada kod nje njezin prijatelj, da se tužena previše počela petljati u njezin život.

11.1. Raskid ugovora ne može osnovano tražiti ona ugovorna strana koja je sama izazvala poremećenost odnosa. Pravo na raskid ne može se priznati nesavjesnoj stranci čije je ponašanje usmjereno na stvaranje poremećenih odnosa u cilju raskida ugovora. Nije utvrđeno da tužena u kontinuitetu nije i ne želi izvršavati preuzete obveze zbog svoje krivnje ili propusta. Naprotiv, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužena ispunjavala ugovorne obveze sve do trenutka dok je tužiteljica u tome nije počela onemogućavati bezrazložnim odbijanjem ugovorenih usluga koje joj je tužena osigurala, obrazlažući svoje ponašanje time što sada kod nje živi njezin prijatelj. Dok jedna stranka želi i spremna je da izvršava obaveze iz takvog ugovora, dužnost je protivne strane da je bezrazložno u tome ne sprečava i da prima ona davanja koja joj druga strana po ugovoru pruža. Bezrazložnim onemogućavanjem protivnoj strani ispunjenja obveza, ne stječe se pravo na jednostrani raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. Iz ovih razloga je odbijena žalba i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

U Karlovcu, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp