Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-2/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Andrej Garić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 40A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, Slavonski Brod, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 199,70 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011. na iznos od 24,76 EUR počev od 15. listopada 2011. do isplate - za listopad 2011. na iznos od 25,94 EUR počev od 15. studenog 2011. do isplate - za studeni 2011. na iznos od 25,54 EUR počev od 15. prosinca 2011. do isplate - za prosinac 2011. na iznos od 25,54 EUR počev od 15. siječnja 2012. do isplate - za siječanj 2012. na iznos od 24,88 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate - za rujan 2013. na iznos od 50,80 EUR počev od 15. listopada 2013. do isplate - za listopad 2013. na iznos od 6,04 EUR počev od 15. studenog 2013. do isplate

- za veljaču 2014. na iznos od 4,47 EUR počev od 15. ožujka 2014. do isplate

- za ožujak 2014. na iznos od 6,65 EUR počev od 15. travnja 2014. do isplate

- za travanj 2014. na iznos od 5,08 EUR počev od 15. svibnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 412,40 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012. na iznos od 22,07 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate

- za veljaču 2012. na iznos od 26,24 EUR počev od 15. ožujka 2012. do isplate

- za listopad 2012. na iznos od 8,33 EUR počev od 15. studenog 2012. do isplate

- za siječanj 2013. na iznos od 16,65 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate

- za lipanj 2013. na iznos od 8,97 EUR počev od 15. srpnja 2013. do isplate

- za siječanj 2014. na iznos od 16,34 EUR počev od 15. veljače 2014. do isplate

- za srpanj 2014. na iznos od 56,50 EUR počev od 15. kolovoza 2014. do isplate

- za kolovoz 2014. na iznos od 20,60 EUR počev od 15. rujna 2014. do isplate

- za prosinac 2014. na iznos od 25,48 EUR počev od 15. siječnja 2015. do isplate

- za siječanj 2015. na iznos od 27,58 EUR počev od 15. veljače 2015. do isplate

- za ožujak 2015. na iznos od 13,79 EUR počev od 15. travnja 2015. do isplate

- za kolovoz 2015.. na iznos od 79,45 EUR počev od 15. rujna 2015. do isplate

- za rujan 2015. na iznos od 6,80 EUR počev od 15. listopada 2015. do isplate

- za prosinac 2015. na iznos od 39,57 EUR počev od 15. siječnja 2016. do isplate

- za siječanj 2016. na iznos od 29,89 EUR počev od 15. veljače 2016. do isplate

- za veljaču 2016. na iznos od 7,47 EUR počev od 15. ožujka 2016. do isplate

- za ožujak 2016. na iznos od 6,67 EUR počev od 15. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće za godišnji odmor, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, da tužitelju PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.161,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće za godišnji odmor.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženice, MORH, Hrvatska kopnena vojska, na poslovima djelatne vojne osobe. Navodi da je zbog neplaćanja razlike plaće i dodataka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te obavljanja stražarskih dužnosti i dužnosti požarstva, kao i naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca te isplate jubilarne nagrade, u svojim materijalnim pravima s osnove vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 300,00 kuna bruto odnosno u posljednjih 57 mjeseci u vremenskom razdoblju od 1. 9. 2011. do 1. 6. 2016. za ukupan iznos od 17.100,00 kuna bruto. U vremenskom razdoblju od 1. 9. 2011. do 1. 6. 2016. tužitelj je kontinuirano obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), obavljao je stražarsku dužnost i požarstva te koristio godišnji odmor na temelju čega je ostvario pravo na isplatu uvećanog iznosa plaće, dodataka na plaću, jubilarnu nagradu kao i naknade plaće za godišnji odmor koje mu tuženica nije isplaćivala.Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja detaljnije uredi pojedine mjesečne iznose koji se trebaju isplatiti i datume njihovih dospijeća, zajedno s tijekom zakonske zatezne kamate na iste. Sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će sud naložiti tuženici da tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, jubilarnu nagradu te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, isplati iznos od 17.100,00 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate.

2. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom predanom za sud i protivnu stanku na ročištu za glavnu raspravu 4. 6. 2020., temeljem dopune nalaza i mišljenja vještaka od 20. 11. 2019., u varijanti bez odbitka slobodnih dana, u kojoj varijanti je vještak za dane odnosno sate terenskog rada za koje ne postoj točan sat dolaska i odlaska s posla, niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka TR, utvrdio razliku plaće tako da je uzeo kao da je tužitelj te dane radio 8 sati. Tužbeni zahtjev glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g., iznos od 19.367,02 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011.g. na iznos od 1.119,39 kn počev od 15. listopada 2011.g. do isplate

- za listopad 2011.g. na iznos od 1.172,70 kn počev od 15. studenog 2011.g. do isplate

- za studeni 2011.g. na iznos od 4.856,53 kn počev od 15. prosinca 2011.g. do isplate

- za prosinac 2011.g. na iznos od 4.856,53 kn počev od 15. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 1.124,83 kn počev od 15. veljače 2012.g. do isplate

- za veljaču 2012.g. na iznos od 552,37 kn počev od 15. ožujka 2012.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 3.493,54 kn počev od 15. listopada 2013.g. do isplate

- za listopad 2013.g. na iznos od 919,42 kn počev od 15. studenog 2013.g. do isplate

- za veljaču 2014.g. na iznos od 538,57 kn počev od 15. ožujka 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 350,63 kn počev od 15. travnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 382,51 kn počev od 15. svibnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od go dine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g iznos od 3.963,22 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012.g. na iznos od 1.620,74 kn počev od 15. veljače 2012.g. do isplate

- za veljaču 2012.g. na iznos od 1.884,17 kn počev od 15. ožujka 2012.g. do isplate

- za listopad 2012.g. na iznos od 62,76 kn počev od 15. studenog 2012.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 125,44 kn počev od 15. veljače 2013.g. do isplate

- za lipanj 2013.g. na iznos od 67,56 kn počev od 15. srpnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 202,55 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku 8 dana."

3. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 17. 3. 2025. tako da glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 199,70 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011. na iznos od 24,76 EUR počev od 15. listopada 2011. do isplate

- za listopad 2011. na iznos od 25,94 EUR počev od 15. studenog 2011. do isplate

- za studeni 2011. na iznos od 25,54 EUR počev od 15. prosinca 2011. do isplate

- za prosinac 2011. na iznos od 25,54 EUR počev od 15. siječnja 2012. do isplate

- za siječanj 2012. na iznos od 24,88 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate

- za rujan 2013. na iznos od 50,80 EUR počev od 15. listopada 2013. do isplate

- za listopad 2013. na iznos od 6,04 EUR počev od 15. studenog 2013. do isplate

- za veljaču 2014. na iznos od 4,47 EUR počev od 15. ožujka 2014. do isplate

- za ožujak 2014. na iznos od 6,65 EUR počev od 15. travnja 2014. do isplate

- za travanj 2014. na iznos od 5,08 EUR počev od 15. svibnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 412,40 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012. na iznos od 22,07 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate

- za veljaču 2012. na iznos od 26,24 EUR počev od 15. ožujka 2012. do isplate

- za listopad 2012. na iznos od 8,33 EUR počev od 15. studenog 2012. do isplate

- za siječanj 2013. na iznos od 16,65 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate

- za lipanj 2013. na iznos od 8,97 EUR počev od 15. srpnja 2013. do isplate

- za siječanj 2014. na iznos od 16,34 EUR počev od 15. veljače 2014. do isplate

- za srpanj 2014. na iznos od 56,50 EUR počev od 15. kolovoza 2014. do isplate

- za kolovoz 2014. na iznos od 20,60 EUR počev od 15. rujna 2014. do isplate

- za prosinac 2014. na iznos od 25,48 EUR počev od 15. siječnja 2015. do isplate

- za siječanj 2015. na iznos od 27,58 EUR počev od 15. veljače 2015. do isplate

- za ožujak 2015. na iznos od 13,79 EUR počev od 15. travnja 2015. do isplate

- za kolovoz 2015.. na iznos od 79,45 EUR počev od 15. rujna 2015. do isplate

- za rujan 2015. na iznos od 6,80 EUR počev od 15. listopada 2015. do isplate

- za prosinac 2015. na iznos od 39,57 EUR počev od 15. siječnja 2016. do isplate

- za siječanj 2016. na iznos od 29,89 EUR počev od 15. veljače 2016. do isplate

- za veljaču 2016. na iznos od 7,47 EUR počev od 15. ožujka 2016. do isplate

- za ožujak 2016. na iznos od 6,67 EUR počev od 15. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

4. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.,76/07.,, 88/09., 124/09.) te Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15.). Tuženica se poziva na sudsku praksu VSRH koji je zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u OS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i KU sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Vrhovni sud je zauzeo stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. U razdoblju od 1. 10. 2009. do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Dakle, tužitelj je ostvario pravo na slobodne dane, dodatak za obavljanje stražarske službe, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe, naknadu za boravak na terenu itd., u skladu sa svim dužnostima koje je obavljao. Točkom V. Odluke 09 je propisano dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 91/09.). Dodatak na plaću na ime prekovremenog rada pripadnika OS RH tužitelju ne pripada, budući mu je isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva te je uvećanje plaće i na ime prekovremenog rada isključeno. Stražarska služba je poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom, u kojem djelatna vojna osoba provodi u službi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati. Djelatne vojne osobe u stražarskoj službi ostvaruju pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke. Tužitelju su uredno isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno evidencijama radnog vremena odnosno dužnostima koje je obavljao tijekom utuženog razdoblja.

5. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tuženik se poziva na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika – NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. 1. 5. 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. kojim je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati. Nakon 8. 5. 2014. odnosno nakon što je na snagu stupio Pravilnik 2014, naknada plaće za godišnji odmor obračunava se i isplaćuje sukladno članku 4. Pravilnika kao i odredbama Odluke 2009 i 2014. U odnosu na potraživanje jubilarne nagrade tužitelj ne specificira za koliko godina službe mu nije isplaćena jubilarna nagrada pa se tuženica na ove navode ne može pobliže očitovati. Sukladno Pravilniku o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i državnih službenika i namještenika Ministarstva obrane u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu (NN 8/06, 19/11), tuženica osporava potraživanje tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme sudjelovanja tužitelja u vojnoj misiji. Tuženica je u cijelosti postupala s posebnim propisima, stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i dosudi tuženici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenja, zahtjev za mirno rješenje spora, odluke, knjigovodstvenu karticu, evidencije radnog vremena, kartice djelatnika, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

7. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, te naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1. 9. 2011. do 1. 6. 2016.

8. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. 11. 2012. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. 5. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. 12. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. 10. 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. 9. 2012.

9. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. 6. 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.). U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. 5. 2014.

10. Što se pak tiče naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do 7. 5. 2014. na snazi i u primjeni je bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02. i 68/11.). Dopunom odredbe članka 4. navedenog Pravilnika koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca. 8. 5. 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

11. Najzad, osnovano tužitelj ističe, da prema pravnom stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev-151/2024 od 27. kolovoza 2024. svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima i mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, pa je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba. Isto tako, ovaj dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe već na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima (isti stav u odluci Vrhovnog suda Rev- 347/2023 od 24. travnja 2024.). Tužitelju dakle, kao djelatnoj vojnoj osobi, prema zaključku Vrhovnog suda RH, u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.

12. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće te isplatu razlike naknade bruto plaće za godišnji odmor kao djelatne vojne osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

13. Na temelju izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora o kojem nadležno državno odvjetništvo nije odlučio, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotom i nedjeljom, da je vještak knjigovodstvene struke izradio nalaz i mišljenje od 30. 4. 2019. u dvije varijante te da prema prvoj varijanti dug tuženice prema tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju iznosi ukupno 20.746,94 kn bruto (od čega 5.977,31 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor), a da prema drugoj varijanti s iste osnove dug tuženice prema tužitelju iznosi 3.760,67 kn bruto (od čega 3.048,83 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor) time da se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

14. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.) te Zakonu o radu („Narodne novine“ broj 49/09. i 93/14.). Obračun neplaćenih sati rada vještak radi koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji je iskazan po satima rada, tj. iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko sati je radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na slijedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor, plaćeni dopusti bolovanje uračunati su u vremenu od 8 sati; u prekovremeni rad je uračunato sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno svi sati koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. U noćni rad su uračunati svi sati koje je tužitelj odradio u vremenu od 22 do 6 sati.

15. Vještak nalazi da sati rada u obračunima plaća za studeni 2012. te svibanj 2013. nisu usklađeni sa satima rada koji su navedeni u evidencijama prema kojim bi tužitelj u tim mjesecima bio na godišnjem odmoru, a u obračunima stoji da je radio u redovnom radnom vremenu, te je vještak za obračun razlika za ove mjesece napravi na osnovi podataka o satima rada iz obračunskih lista plaća.

16. Vještak je od tuženice zatražio da dostavi točan podatak o korištenju slobodnih dana s osnove prekovremenog rada na terenu, straži, vojnim vježbama, dežurstvu, s osnove humanitarnih akcija, odnosno slobodnih dana korištenih po drugim osnovama za utuženo razdoblje, a kako bi kod izračuna prekovremenih sati mogao od ostvarenog prekovremenog rada odbiti ono što se odnosi na slobodne dne ostvarene zbog prekovremenog rada. Tuženica je za razdoblje od lipnja 2014. dostavila naloge za prekovremeni rad, ali vještak uočava da podaci prema nekim nalozima nisu istovjetni s podacima navedenim u evidenciji rada. Za pojedine slobodne dane tuženica je na poleđini dnevnih evidencija označila po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani no za sve dane nije označeno na koji bi se točno prekovremeni rad ti dani odnosili.Tuženica do danas mije dostavila dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani slobodni dani, pa vještak nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad, stoga je u 2. varijanti oduzeo slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one kojem bi tužitelj ostvario po osnovi straže i dežurstva, a nakon 1. 6. 2014. i one po drugim vidovima rada. Nije moguće odreći da bis e neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom. Kako tuženica nije dostavila točan podatak o korištenju slobodnih sati s osnove prekovremenog rada, vještak za razdoblje do lipnja 2014. prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj118/09.), radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke, tako da sa dežurstvo u unutarnjoj službi obračunava jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, u slučaju višednevnog obavljanja stražarke službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Za razdoblje od 1. 6. 2014. prema Odluci o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.), vještak ne obračunava tužitelju prekovremeni rad već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV. -XX. Odluke: za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan; za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima DVO ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe; za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan; za svakih pet radnih dana straže, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, za sa svaki neradni dan straže, jedan slobodan dan.

17. Vještak obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 1. 9. 2011. do 7. 5. 2014. računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju prema prethodnim obračunima (također u dvije varijante), trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02., 68/11.) – članak 4. st. 2. i 3. Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa, vještak utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. 5. 2014. do 19. 8. 2015. vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnove plaće bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi, dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru bio i na bolovanju ,vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava u redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno. Prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknade plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Ukoliko bi se ta odredba tumačila na način da se u navedenom razdoblju naknada plaće za godišnji odmor obračunava kao i za redovan rad, bez ikakvih dodataka (dodatak za vojnu službu), tada za razdoblje nakon 8. 5. 2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor.

18. Na ročištu 25. 9. 2019. vještak se detaljno očitovao na prigovore tužitelja iz podneska od 8. 7. 2019. Vještak je pojasnio da evidencija o radnom vremenu treba sadržavati najmanje sljedeće podatke: ime i prezime radnika, datum u mjesecu za koji se rad ostvaruje, početak rada označen satima, završetak rada označen satima, vrijeme i sate zastoja za vrijeme prekida rada, oboje ako je do njih došlo krivnjom poslodavca odnosno zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, ukupno dnevno radno vrijeme, sate terenskog rada, sate pripravnosti, vrijeme nazočnosti na radu, sate korištenja odmora, neradne dane i blagdane, sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad, sate plaćenih dopusta, sate nenazočnosti u tijeku rada prema zahtjevu radnika, vrijeme u kojem radnik svojom krivnjom ne obavlja povjerene mu poslove, a sve je propisano Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, a koji donosi ministar rada. Što se pak tiče odluke o rasporedu MORH-a od 19. 5. 2014. (list 4 spisa) prema toj odluci redovna plaća tužitelja sastoji od osnovne plaće, koja se određuje prema osobnom činu, ustrojbenom činu i dodacima koji djelatnoj vojnoj osobi pripadaju, sve uvećano za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. Što se pak tiče izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. 5. 2014., postoji prijepor o tome što se smatra satnicom redovnog rada, što je vještak opisao u nalazu i mišljenju. Tako ako se uzme da se satnica redovnog rada određuje zajedno sa svim dodacima i uvećanjem za minuli rad postoje razlike koje su iskazane u nalazu i mišljenja, a ako se uzme da je satnica redovnog rada ona po kojoj je tužitelju isplaćivana naknada za redovan rad bez dodataka i bez minulog rada, tada razlike s osnove godišnjeg odmora nakon 8. 5. 2014. nema. Vještak je iskazivao o načinu računanja prekovremenih sati kad je tuženica uz oznaku TR stavila da je tužitelj radio 8 sati na terenu, ali uz navođenje da rad počinje u 8.00 sati, te završava u 21.00 sati, vještak je računao rad u trajanju od 8.00 do 21.00 jer se evidentno radi o pogrešci utvrđenja sume sati rada za taj dan. U tom slučaju tužitelj je radio 13 sati dnevno, što znači da je ostvario 5 sati prekovremenog rada. Isto tako postoji oznaka za rad na terenu TR bez oznake točnog sata dolaska na posao i odlaska s posla i bez oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno. Vještak je iskazao da su evidencije o radu tužitelja nepotpune i neprecizne te nisu vođene sukladno propisima. Što se tiče rada tužitelja u razdoblju od ožujka do rujna 2012. u kojem je bio u mirovnoj misiji u Afganistanu, to razdoblje nije bilo predmetnom vještačenja jer se radi o mirovnoj misiji, a ne o radu na terenu u Republici Hrvatskoj.

19. Na prijedlog tužitelja sud je odredio dopunu vještačenja u kojoj je vještak izračunao razliku plaće odnosno naknade plaće tužitelja za utuženo razdoblje na način da je dane odnosno sate terenskog rada bez oznake točnog sata dolaska na posao i odlaska s posla i bez oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka TR, uzeo kao da je tužitelj te dane radio 8 sati. Prema izračunu u 1. varijanti – bez umanjivanja za slobodne dane, tuženica tužitelju duguje iznos od 25.694,64 kune od čega 6.327,62 na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, te u 2. varijanti – s umanjivanjem za slobodne dane, tuženica tužitelju duguje iznos od 4.611,88 kuna od čega 3.107,22 kune na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor. Vezano za prigovore tužitelja 2. varijanti dopune nalaza vještak u pisanom očitovanju od 31. 1. 2020. navodi da je dopunu sačinio prema nalogu suda, što podrazumijeva da se od prema nalogu suda utvrđenog prekovremenog rada oduzmu slobodni dani jer se radi o dopuni, a tako je određeno/učinjeno u osnovnom nalazu, dok sud nije posebno naložio da se slobodni dani ne odbijaju. O prigovoru tužitelja vještak se očitovao i na ročištu 4. 6. 2020. te je naveo da su u dopuni nalaz oduzeti svi slobodni sati /dani, koji su bili oduzeti i u osnovnom nalazu i mišljenju, i novo utvrđeni prekovremeni rad nije umanjivan dodatno za bilo kakve slobodne sate. Što se pak tiče navoda tuženice iz podneska od 7. 4. 2020., vještak se očitovao da tuženica u svojem podnesku ne iznosi pitanja koja se odnose na dopunu nalaza i mišljenja, već prihvaća osnovni nalaz, tako da se o navedenom ne može očitovati, jer se radi o pravnom pitanju odnosno odabiru varijante nalaza i mišljenja o čemu odlučuje sud. Vještak je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio obje varijante izračuna kako u osnovnom nalazu i mišljenju tako i u dopuni nalaza i mišljenja, nalaz je jasan i određen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

20. Iz podneska tužitelja od 11. 3. 2025. kojim je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev je razvidno da glede t. I. tužbenog zahtjeva, tužitelj isti uređuje sukladno tablici (varijanta dva u kojem je napravljen izračun razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću po svim osnovama kao da su korišteni slobodni dani na stranici 5-6) od 20. studenog 2019., a t. II. tužbenog zahtjeva sukladno tablici istog nalaza i mišljenja. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao u odnosu na cijelo utuženo razdoblje koje je obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenje spora, tužbom i rješenjem o financijsko knjigovodstvenom vještačenju – za razdoblje od 1. 9. 2011. do 1. 6. 2016. Stoga se specifikacija tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 11. 3. 2025. ne može smatrati preinakom tužbe. Tužitelj je nakon vještačenja imao mogućnost specificirati tužbeni zahtjev temeljem izračuna sudskog vještaka, što je konkretno i učinio, pa nije osnovan ni prigovor djelomičnog povlačenja tužbe.

21. Dakle, iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da su evidencije o radu tužitelja nepotpune i neprecizne te nisu vođene sukladno propisima. Nesporno je da je tužitelj ostvario prekovremeni rad i u one dane terenskog rada bez oznake točnog sata dolaska na posao i odlaska s posla i bez oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo s oznakom TR. Pregledom evidencija sud uočava, kao i sudski vještak u nalazu i mišljenju da je za rujan 2011., listopad 2011. siječanj 2012. i travanj 2013. navedeno da je tužitelj bio na terenu, ali nije označeno od kad je tužitelj radio, niti je navedeno koliko je sati tužitelj radio. Stoga je vještak sate rada u tjednu obračunao kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno obračunao je u sati rada, dok mu za dane vikenda nije računao prekovremeni rad. Također je razvidno da sati rada u obračunima plaća za studeni 2012. te svibanja 2013. nisu usklađeni sa satima rada koji su navedeni u evidencijama prema kojima bi tužitelj u tim mjesecima bio na godišnjem odmoru, a u obračunima stoji da je radio u redovnom radnom vremenu, stoga je vještak za ove mjesece razliku obračunao na osnovi podataka o satima rada iz obračunskih lista plaća. Iz svih navedenih razloga sačinjena je dopuna nalaza i mišljenja. Iz nalaza sudskog vještaka je razvidno da je vještak uzeo u obzir isplaćivane dodatke za dežurstvo i stražarsku službu. Nalaz sudskog vještaka temelji se na podatcima u evidencijama koje je tuženica dostavila u spis predmeta, i koje evidencije je sud pročitao u svrhu dokazivanja. I za sporne mjesece sud je vodio računa o evidencijama, ali i manjkavosti evidencija u kojima nije naveden broj sati rada tužitelja na terenu. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva Županijski sud u Rijeci poslovni broj: Gž R-714/2020-3 od 4. 12. 2024. (t. 19. obrazloženja ) Vrhovni sud je zauzeo stav u odnosu na slijedeće pitanje: Prekovremeni rad je rad koji se obavlja iznad redovnog radnog vremena i za koji radnik ima pravo na dodatnu naknadu ili slobodne dane. U ovom slučaju, sporno je bilo da li se vrijeme provedeno na brodu tijekom višednevnog boravka može smatrati prekovremenim radom. Vrhovni sud je zaključio da se takvo vrijeme ne može smatrati prekovremenim radom. Dakle, ne bi se radilo o identičnoj pravnoj stvari. Stoga nije bilo potrebe provoditi dodatno vještačenje na okolnost dnevnog odmora, a da je tužitelj radio noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, odnosno koju vrstu službe je obavljao u utuženom razdoblju vidljivo je u priloženim evidencijama na temelju kojih je i sudski vještak vještačio.

22. Slijedom citiranih propisa osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 199,70 eura, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za navedene mjesece utuženog razdoblja u iznosu od 412,40 eura, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan u cijelosti.

23. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, naime tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, odnosno naknade plaće, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa), u visini od 50 bodova (vps 612,10 eura). Tužitelju pripada trošak kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 100,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 100,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 17. 2. 2017. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 5. 7. 2019. - očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 18. 12. 2019. – očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 21. 2. 2020. – očitovanje na pisano očitovanje vještaka iznos od 25,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje odgovora na žalbu od 17. 7. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.10.t.5.), sastavljanje podneska od 11. 3. 2025. – specifikacija tužbenog zahtjeva nakon ukidne odluke iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.1)., zastupanje na ročištu 31. 1. 2017. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 25. 9. 2019. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 4. 6. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 1. 7. 2020. iznos od 50,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 19. 3. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 8. 5. 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.531,25 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 630,43 eura koji je bio neophodan jer je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.161,68 eura. Sud tužitelju nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu 6. 4. 2017. na koje stranke nisu i pristupile već je sud telefonom obavijestio stranke da se ročište neće održati budući s spis nalazio kod vještaka radi vještačenja. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 8. svibnja 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Odvjetničko društvo Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 40A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, Slavonski Brod

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel