Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-234/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MMZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Braji, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2756/2023-32 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2756/2023-32 od 27. listopada 2023.:

- potvrđuje u točkama II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2756/2023-32 od 27. listopada 2023.:

- ukida u točkama I. i III. izreke,

- potvrđuje u točki V. izreke za iznos troška od 966,38 EURA sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u preostalom dijelu točke V. izreke na način da se tužiteljica odbija s djelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 476,95 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba toč. 2. Ugovora o kreditu broj 014-50-4784200, zaključenog 26. ožujka 2008. između stranaka, a kojom odredbom se tužiteljica obvezala tuženici platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, a točkom II. izreke iste odluke utvrđena je ništetnom odredba toč. 7. istog Ugovora o kreditu i to odredba kojom se tužiteljica obvezala tuženici otplaćivati kredit i kamate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan dospijeća. Točkom III. izreke iste presude naloženo je tuženici da tužiteljici po osnovi ništetne odredbe toč. 2. Ugovora o kreditu isplati iznos od 405,11 EURA/3.052,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanoj u toj točki izreke, a točkom IV. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici po osnovi ništetne odredbe toč. 7. Ugovora o kreditu isplati iznos od 5.514,89 EURA/41.551,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanoj u toj točki izreke. Točkom V. izreke iste odluke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,33 EURA/10.875,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga te uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti i naloži tužiteljici da tuženici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uključujući i troškove žalbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno da ukine pobijanu presudu i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Predmet spora je u ovoj fazi postupka zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-4784200 od 26. ožujka 2008. sklopljenog između stranaka, a kojom odredbom je određeno otplaćivanje kredita vezano za tečaj u CHF, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta kredita s osnove ništetnosti navedene odredbe u ukupnom iznosu od 5.514,89 EUR.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 26. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženice te početnom kamatnom stopom od 6,75 %,

- da se tužiteljica u postupku pozvala na učinke odluka iz kolektivnog spora povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane udruge Potrošač protiv više banaka (i ovdje tuženice) u kojem su donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da je tuženica od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da prema iskazu tužiteljice ista nije pregovarala o pojedinim odredbama predmetnog ugovora već je ugovor pripremljen od strane banke samo potpisala u dogovoru s auto- kućom u kojoj je kupovala vozilo,

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđena preplata zbog razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća i tečaja za CHF na dan isplate kredita u iznosu od 41.551,91 kn,

- da obzirom da rokovi za zastaru počinju teći od donošenja drugostupanjskih presuda u postupku kolektivne zaštite, nije nastupila zastara,

iz čega, pozivajući se na odredbe čl. 295. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 75/09 – dalje ZZP/07) zaključuje da su odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetne te je na temelju čl. 323. st. 1. ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno pretplata u iznosu od 41.551,91 kn koju je ista izvršila tuženici zbog porasta tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je bio u vrijeme isplate kredita.

7. Tuženica u žalbi pobija prvostupanjsku odluku tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario u potpunosti, ne dajući nikakve razloge. Smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) u vezi čl. 190. i čl. 191. istog Zakona time što je sud dopustio raspravnim rješenjem od 16. veljače 2021. preinaku tužbe radi svrsishodnosti, a nije dao razloge za svoju odluku. Napominje da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 502.c ZPP-a, dok nije primijenjena odredba čl. 338. st. 4. ZPP-a jer obrazloženje presude nema sve što je propisano. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom je izreka presude proturječna samoj sebi te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti sa stanjem spisa. Tuženica ponavlja tvrdnje istaknute u postupku vezane za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF navodeći da su odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive te nisu bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja niti su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Prigovara provedenom financijskom vještačenju prema kojem je isto provedeno na način kao da je ugovoren kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom dok nije uzeta u obzir tzv. negativna tečajna razlika. Smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je utvrdio da stranke nisu pojedinačno pregovarale o valuti kredita, kao i da je zanemario sve dokaze. Upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP/14) time što je pogrešno protumačen direktan učinak presuda iz kolektivnog spora čime je tuženici onemogućeno dokazivanje činjenica i okolnosti na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost (ništetnost) spornih ugovornih odredbi, a ističe i pogrešnu primjenu čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica vidi i u odluci prvostupanjskog suda povodom prigovora zastare, kao i činjenice da je ugovor u cijelosti ispunjen pa smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 326. ZOO-a, zatim čl. 1115. ZOO-a u pogledu tijeka zatezne kamate, odnosno ocjene tuženice kao nesavjesnog stjecatelja, te konačno odredba čl. 19. st. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZPK/15) iz koje izvodi zaključak da kod otplaćenih kredita nema znatne neravnoteže u pregovaranju na štetu potrošača.

8. Prije svega treba istaknuti da je u ovom predmetu već ranije donesena prvostupanjska presuda broj P-6335/2019-18 od 19. ožujka 2021. kojom je utvrđena ništetnom odredba predmetnog ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), utvrđena ništetnom odredba predmetnog ugovora kojim je otplata kredita vezana za valutu CHF (točka II. izreke), zatim naložena isplata po osnovi ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope (točka III. izreke) te isplata po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF (točka IV. izreke), a ta je presuda potvrđena presudom ovoga suda broj Gž-696/2021-2 od 21. listopada 2021. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je povodom ustavne tužbe tuženice odlukom broj U-III- 7125/2021 od 30. ožujka 2023. ukinuo presudu drugostupanjskog suda u dijelu kojem je odbijena žalba tuženice i potvrđene u cijelosti točke II. i IV., te djelomično točka V. izreke prvostupanjske presude i u dijelu u kojem je prihvaćena žalba tuženice i djelomično preinačena točka V. izreke prvostupanjske presude, te točka II. izreke presude ovog suda i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok je ustavna tužba u preostalom dijelu u odnosu na točke I. i III. izreke prvostupanjske presude odbijena.

8.1. Slijedom navedenoga, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6335/2019-18 od 19. ožujka 2021. je u točkama I. i III. izreke pravomoćna od dana donošenja presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-696/2021-2 od 21. listopada 2021. kojom su te točke izreke potvrđene, slijedom čega je pravomoćno odlučeno o zahtjevima kojima je utvrđena ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope i za to vezan restitucijski zahtjev.

8.2. Imajući u vidu da je pravomoćno presuđeno o zahtjevu koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i zahtjevu za povrat preplaćene ugovorne kamate, ponovnim suđenjem o istim zahtjevima (sada točka I. i III. izreke pobijane presude) ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. istog Zakona. Stoga je u konkretnom slučaju na temelju čl. 369. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke valjalo ukinuti.

9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da ista nije ostvarena jer je prvostupanjski sud svoj zaključak o osnovanosti preostalog tužbenog zahtjeva o kojem je valjalo raspraviti obrazložio jasnim, razumljivim, neproturječnim i dostatnim razlozima o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza i stanju spisa. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je odluka prvostupanjskog suda adekvatno obrazložena primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, a sud je je temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a zakonito odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9.1. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženice kojima tvrdi da sud nije uzeo u obzir provedene dokaze treba naglasiti da je tužiteljica saslušana u postupku te je ista jasno iskazivala da ju je auto-kuća u kojoj je kupovala vozilo uputila tuženici gdje je potpisala unaprijed pripremljen ugovor o kreditu te nije pregovarala s djelatnicima banke o odredbama ugovora, odnosno u banci joj nisu obrazlagani rizici vezani za sklapanje ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tuženica je na okolnosti utvrđenja da se o spornim ugovornim odredbama (o valutnoj klauzuli u CHF) pojedinačno pregovaralo predlagala saslušanje djelatnice banke, pa je zbog neprovođenja tog dokaza Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično prihvatio ustavnu tužbu i ukinuo ranije presude, međutim, tuženica je na ročištu održanom 2. listopada 2023. odustala od saslušanja djelatnice banke slijedom čega provedenim dokazima nije dokazala navedene sporne tvrdnje.

10. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da nisu bili ispunjeni uvjeti za preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva primjenom čl. 190. st. 2. ZPP-a i to stoga što je očito da je tužiteljica tek nakon vještačenja imala mogućnost preinačiti tužbu na način da zahtjev povisi pa i ovaj sud ocjenjuje da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

11. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještaka svode se na osporavanje metodologije izračuna jer je uzet u obzir samo početni tečaj, te nisu osnovani. Naime, predmetni izračun razlike s osnove promjene tečaja u CHF je posljedica ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu i to odredbe koja definira da se pojedini mjesečni anuiteti otplaćuju vezani za valutnu klauzulu u CHF na dan plaćanja pa stoga razlika nastaje neprimjenom ništetnih odredbi, što znači da se suprotno navodima tuženice ne može primijeniti neke druga pravila koja nisu ugovorena kao što je primjena kamatnih stopa za kunske kredite.

11.1. Neosnovano tuženica prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. zauzeo stajalište da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli (kao u ovom konkretnom slučaju) sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita.

12. Što se tiče ostalih žalbenih navoda tuženice ovaj sud ocjenjuje da su zakoniti i pravilni zaključci prvostupanjskog suda kako u pogledu ništetnosti odredbi navedenog ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, tako i u pogledu primjene pravnog stajališta u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sukladno odredbi čl. 138.a ZZP-a i odredbe čl. 502.c ZPP-a, zakonito odbivši pri tom i prigovor zastare. Naime, sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-33/22-2 od 31. siječnja 2022. zastara u konkretnom slučaju, s obzirom da je ništetnost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (14. lipnja 2018.), neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učine presude u postupku kolektivne zaštite, imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 11. lipnja 2019.

13. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate temeljem čl. 1115. ZOO-a, jer je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, obzirom je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa.

14. Tuženica neosnovano smatra da se u konkretnom slučaju radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se imajući u vidu da je ugovor u cijelosti ispunjen, sukladno čl. 326. ZOO ništetnost ne može isticati. Naime, zaštita potrošača javni je interes zaštićen ZZP/14 ali i drugim zakonima zbog čega se povreda interesa i prava potrošača zaštićena tim zakonima ne mogu smatrati povredom manjeg značaja kako to pogrešno smatra tuženica.

15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. i IV. izreke.

16. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici sukladno njenom zahtjevu opravdano dosuđen trošak za sastav tužbe u iznosu od 132,72 EURA/1.000,00 kn temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), te trošak pristupa na raspravu od 14. srpnja 2020. i 16. veljače 2021. u istom iznosu temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dok je za trošak sastava podneska od 10. listopada 2019. i 2. studenog 2020. tužiteljici valjalo priznati trošak u iznosu od 33,18 EURA/250,00 kn za svaku radnju temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, na koje iznose valja dodati trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife, a opravdano joj sud nije priznao trošak sastava podneska od 12. veljače 2020. jer isti trošak nije bio nužno potreban za vođenje postupka sve primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Uz navedeni trošak tužiteljici je valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EURA/1.500,00 kn, a nakon ukidne odluke Ustavnog suda tužiteljica ima pravo i na trošak pristupa na ročište 2. listopada 2023. temeljem Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 186,63 EURA, slijedom čega je ukupni trošak kojeg je valjalo dosuditi tužiteljici 966,38 EURA.

17. Stoga je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice potvrđena odluka o troškovima postupka pod točkom V. izreke pobijane presude za iznos od 966,38 EURA sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice valjalo preinačiti preostali dio točke V. izreke na način da se tužiteljica odbija s djelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 476,95 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

18. Obzirom da je tuženica samo djelomično uspjela sa žalbom u pogledu odluke o troškovima postupka kao sporednog zahtjeva, trošak žalbe nije joj dosuđen.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun