Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-273/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u OD Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2251/2022-24 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2251/2022-24 od 14. siječnja 2025. potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.445,85 EUR (uz nepobijani iznos od 3.294,18 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

II. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.294,18 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2251/2022-24 od 14. siječnja 2025.,

- potvrđuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.690,78 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška daljnji iznos od 125,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tako da se tužiteljica u tom dijelu odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici s osnove naknade štete ukupan iznos od 6.740,03 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.815,78 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke odbijena tužiteljica s djelom tužbenog zahtjeva u kojem je tražila da joj sud na iznos od 159,27 EUR dosudi pripadajuće zakonske zatezne kamate od 31. ožujka 2021. do 13. siječnja 2025.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu iz svih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu s navodima žalbe, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. I. izreke u dijelu u kojem mu je naloženo da isplati tužiteljici iznos od 3.294,18 EUR i u toč. III. izreke, prvostupanjska presuda u tom dijelu nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika djelomično (u pretežnom dijelu) nije osnovana, dok je djelomično osnovana (samo u odnosu na dio odluke o troškovima postupka).

5. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe tuženik ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Stoga je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nakon što je konstatirao da među strankama u ovoj pravnoj stvari nisu bili sporni nastanak štetnog događaja (prometne nesreće), pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika i da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku kao nesporni dio štete isplatio iznos od 1.327,23 EUR, prvostupanjski sud utvrđuje da je bila sporna visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog dijela.

8. Tuženik pobija presudu u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici neimovinsku štetu ne navodeći pritom na koje kvalifikatorne okolnosti se odnose pojedini iznosi već je dosudio ukupan iznos štete, bez navođenja odlučnih činjenica potrebnih za ocjenu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Tuženik je mišljenja da bi maksimalna novčana naknada s osnove neimovinske štete i tuđe pomoći i njege po Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 EUR) iznosila 3.294,18 EUR, a ne 5.874,67 EUR.

9. Međutim, takve žalbene tvrdnje nemaju činjeničnu podlogu u sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude u kojoj je prvostupanjski sud najprije u toč. 7. do 11., iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke dr. Augusta Mijića i dr. AL, utvrdio posljedice koje su zbog štetnog događaja (prometne nesreće) od 31. ožujka 2021. nastupile u zdravstvenom statusu tužiteljice, da bi u toč. 12. obrazloženja zaključio da su na strani tužiteljice ostvarene pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu u smislu odredbi čl. 1046. i čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

9.1. Nakon toga prvostupanjski sud u toč. 14. do 17. obrazloženja detaljno analizira i ocjenjuje sve kriterije (kvalifikatorne okolnosti) koje je imao u vidu kod dosude neimovinske štete i po svakom od tih kriterija određuje iznos novčane naknade. Obzirom da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje navodi prvostupanjski sud, to se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tuženika upućuje na taj dio obrazloženja pobijane presude.

9.2. Nastavno, kako tuženik prvostupanjsku presudu posebno ne pobija u dijelu u kojem je tužiteljici s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 1.701,90 EUR, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda iz toč. 19. obrazloženja, da je tužiteljici po osnovu neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je posljedica predmetnog štetnog događaja potrebno dosuditi ukupan iznos od 7.201,90 EUR. Obzirom da nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici dana 19. srpnja 2021. kao nesporni dio isplatio iznos 1.327,23 EUR, to je dosudom daljnjeg iznosa od 5.874,67 EUR iz naprijed navedenih osnova, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu dosuđenih troškova za uništenu odjeću i troškova liječenja, navodeći da tužiteljica u sudski spis nije dostavila dokaz o nastalom trošku za uništenu odjeću niti je prvostupanjski sud posebno obrazložio svoju odluku u tom dijelu, dok se kod troškova liječenja poziva na sudske vještake medicinske struke koji su naveli da troškovi liječenja nisu bili opravdani, budući da je iste tužiteljica mogla ostvariti na teret HZZO-a.

10.1. U odnosu na dosuđeni trošak za uništenu odjeću, tuženik navodima žalbe nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda koji je uslijedio nakon ocjene stranačkog iskaza tužiteljice, konkretno da je tužiteljici u štetnom događaju uništen kaput i da je tužiteljica izgubila cipelu. Naime, nema nikakve sumnje da je tužiteljica u prometnoj nesreći stradala kao pješakinja pri prelasku ceste na obilježenom pješačkom prijelazu na način da je na nju naletjelo osobno vozilo, pa je i ovome sudu uvjerljiv iskaz tužiteljice da joj je tom prilikom uništen kaput i da je izgubila cipelu, kod čega ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da zatraženi (i dosuđeni) iznos od 159,27 EUR predstavlja doista prihvatljiv iznos za uništenu odjeću (kaput) odnosno izgubljenu obuću (cipelu). Nadalje, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica dijelom provela liječenje u privatnim ustanovama bez uputnica HZZO-a i da su ti pregledi ubrzali tijek liječenja te smanjili dužinu boli, straha i tuđe pomoći, čime je tužiteljica umanjila štetu koja je prijetila njenom zdravlju. I u tom dijelu je prvostupanjski sud opravdano prihvatio stranački iskaz tužiteljice, konkretno da ju je zbog zdravstvenih tegoba liječnica obiteljske medicine uputila da privatno obavi magnetnu rezonancu (MR) i obradu neurologa, jer su termini u zdravstvenim ustanovama u kojima se mogla naručiti preko uputnica i na teret HZZO-a bili slobodni tek za tri mjeseca. Zbog navedenog, a imajući u vidu opće poznatu činjenicu o postojanju lista čekanja za zdravstvene preglede, kao i posve ljudsku, normalnu i uobičajenu brigu svake osobe za vlastito zdravlje, ovaj sud drži razumljivim da je tužiteljica zbog zdravstvenih problema koje je uočila njezina liječnica, zatražila liječničku pomoć (magnetnu rezonancu i obradu neurologa) u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je to mogla učiniti u najkraćem roku. Kod toga ovaj sud naglašava da je iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke razvidno da je na taj način tužiteljica umanjila štetu koja je prijetila njenom zdravlju jer je ubrzala tijek liječenja te smanjila tijek boli, straha i tuđe pomoći.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a tužiteljici zakonito dosudio iznos od 159,27 EUR s osnove uništene odjeće i izgubljene obuće, dok je primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici zakonito dosudio iznos od 706,09 EUR s osnove troškova liječenja, pa su žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava neosnovani i u ovome dijelu.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke.

12. Međutim, tuženik osnovano pobija presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici, uz dosuđeni trošak postupka u iznosu od 2.690,78 EUR (tuženik ničim ne osporava opseg, vrstu i visinu dosuđenih troškova u tom iznosu) naknadi daljnji trošak u iznosu od 125,00 EUR, koji se odnosi na sastav podneska od 24. siječnja 2023. jer taj podnesak predstavlja požurnicu i na sastav podneska od 21. rujna 2023. jer je tim podneskom tužiteljica dostavila sudu dokaz o uplati predujma, pa navedeni podnesci prema ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni u vođenju ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

12.1. Suprotno tome, tuženik neosnovano osporava trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je punomoćnik tužiteljice pristupio na to ročište (zapisnik od 14. siječnja 2025.), pa ga tužiteljica osnovano potražuje temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

12.2. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a žalba tuženika je u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično odbijena i djelomično prihvaćena tako da je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.690,78 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preinačena u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška daljnji iznos od 125,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je tužiteljica u tom dijelu odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

13. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku u odnosu na odluku o glavnoj stvari te je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi na žalbu.

14. Odbijena je i tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban u žalbenom postupku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, u odgovoru na žalbu tužiteljica samo reproducira dio obrazloženja prvostupanjske presude u kojima je prvostupanjski sud prihvatio njezine navode koje je iznijela u tijeku postupka te prihvaća stajalište prvostupanjskog suda kojim je taj sud prihvatio njezin tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete.

U Varaždinu 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun