Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-100/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u Njemačkoj, 70563 Stuttgart, Robert-Leicht Strasse 36 koju zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška ulica 15 protiv tužene ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u Njemačkoj, Stuttgart, Bach str. 61 koju zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, Pantovčak 38, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2025. i nakon objave dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica 1/2 dijela nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] Lenića brdo površine 1019 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje predstavljaju bračnu stečevinu te se nalaže brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tužene u 1/2 dijela temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva opisanih nekretnina na ime i vlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u Njemačkoj, Stuttgart, Bach str. 61 da tužiteljici VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u Njemačkoj, 70563 Stuttgart, Robert-Leicht Strasse 36 plati troškove parničnog postupka u iznosu od 4.027,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi od 13. travnja 2023. godine tužiteljica je navela da se u zemljišnoj knjizi kao vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 1019 m² upisane u k. o. [katastarska općina] vodi tužena u cijelosti iako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog pok. supruga AU. Tvrdi da je bila u braku sa sada pok. AU od 31. prosinca 1970. do 15. svibnja 2019. te da je za vrijeme trajanja bračne zajednice od samog početka sudjelovala u izgradnji kuće koja se nalazi na predmetnoj čestici zajedno sa suprugom pa se ista ima smatrati bračnom stečevinom. Navodi kako je suprug prije svoje smrti temeljem ugovora o darovanju 18. kolovoza 1999. prenio vlasništvo predmetne nekretnine na zajedničku kćer ŽU, ovdje tuženu za koji prijenos vlasništva tužiteljica nije znala. U ostavinskom postupku iza pok. AU poslovni broj O-630/2019 tužiteljica se prihvatila svog nasljednog dijela imovine i ustupila ga kćerki ŽU, međutim, predmetna nekretnina nije bila u sastavu ostavinske imovine niti predmet ostavinskog postupka pa se po mišljenju tužiteljice ne može smatrati da je imala namjeru ustupiti svoj dio na kući tuženoj. Tužiteljica ističe da boravi u [adresa] te da nije imala saznanja o događanjima vezanim uz predmetnu nekretninu te da joj je susjeda javila da se kuća prodaje, a to joj je potvrdio i brat FU. S obzirom na navedeno tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je vlasnica predmetne nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu u 1/2 dijela i naložiti brisanje prava vlasništva s imena tužene u 1/2 dijela uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u 1/2 dijela sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i navela da je netočan navod tužiteljice da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog pok. supruga, oca tužene iz razloga što je predmetnu nekretninu na kojoj je izgrađena stambena zgrada tužiteljica darovala svom suprugu, ocu tužene temeljem ugovora o darovanju od 30. srpnja 1984. Tužena ukazuje da je odredbom članka 36 Obiteljskog zakona jasno određeno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je odredbom članka 39 stavka 2 Obiteljskog zakona određeno da je vlastita imovina ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36 ovog Zakona. Stoga tužena smatra da predmetna nekretnina nikako ne može predstavljati bračnu stečevinu jer je riječ o vlastitoj imovini pok. AU. Osim toga, ističe kako tužiteljica ničim ne dokazuje da se predmetna nekretnina ima tretirati kao bračna stečevina i da je upravo tužiteljica dužna dokazati da je predmetna nekretnina kupljena ili izgrađena zajedničkim sredstvima stranaka stečenim radom stranaka za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili da potječe iz te imovine čime bi dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke određene člankom 36 Obiteljskog zakona. Navedeno potvrđuje sudska praksa Županijskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj Gž Ob-1392/2019 u presudi od 8. lipnja 2021. gdje jasno stoji da za zaključak o tome predstavlja li neka nekretnina zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi, a to je u konkretnom slučaju tužiteljica. Nadalje, tužena navodi da je neistinit navod tužiteljice da joj nije bilo poznato da je njezin suprug 1999. godine, dakle prije više od 20 godina, darovao predmetnu nekretninu kćerki, ovdje tuženoj. Naime, iza pok. AU proveden je ostavinski postupak i doneseno je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-630/2019 kod javnog bilježnika UU iz [adresa] koji je ujedno i srodnik tužiteljice te je u navedenom postupku sudjelovala i tužiteljica koja je bila prisutna na ostavinskim raspravama na kojima se raspravljala i utvrdila ostavinska imovina iza pok. AU pa je životno nelogično i nemoguće da tužiteljica kao njegova supruga s kojim je živjela u zajedničkom kućanstvu sve do njegove smrti nije znala za postojanje darovnog ugovora sklopljenog prije čak 20 godina. Tužena tvrdi da su joj roditelji sami rekli da je predmetna kuća sada njezina te je uložila određena novčana sredstva u obnovu kuće. Prema tome, jasno je da navodi tužiteljice da nije znala za postojanje darovnog ugovora nisu istiniti, već upravo suprotno, ako o predmetnoj nekretnini nije raspravljeno u ostavinskom postupku iza njezinog pok. supruga, a tužiteljica zna za postojanje nekretnine, jer kako tvrdi i sama je sudjelovala u njezinom stjecanju, tada bi bilo logično i životno da zatraži da se ostavinskim postupkom obuhvati i ta nekretnina odnosno da se utvrdi iz kojeg razloga ista nije obuhvaćena ostavinskim postupkom. Samim time navod tužiteljice da je za sporno darovanje nekretnine tuženoj saznala tek naknadno kada je tužena nekretninu dala na prodaju niti je logično niti životno i uvjerljivo. S obzirom na navedeno tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije u spisu i to izvatka iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list broj 4 spisa), rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O- 630/2019 od 10. srpnja 2019. iza pok. AU (list broj 4-8 spisa), ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između AU i ŽU od 18. kolovoza 1999. godine (list broj 9-11 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list broj 37-39 spisa), darovnog ugovora zaključenog između VU i AU od 30. srpnja 1984. (list 40-43 spisa) i zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Z-1458/2005/1871 od 25. svibnja 2006. sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (list 47-49 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UU, KU, ĆU, FU i SU te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Među strankama u postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

[katastarska općina]

Osik upisana tužena u cijelosti;

- da su tužiteljica VU i pok. AU bili u bračnoj zajednici od 31. prosinca 1970. do njegove smrti 15. svibnja 2019. godine;

- da su prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-630/2019 od 10. srpnja 2019. nasljednici pok. AU supruga VU, ovdje tužiteljica i kćerka ŽU, ovdje tužena te da se na ročištu održanom 7. lipnja 2019. nasljednica VU prihvatila svog nasljednog dijela i isti ustupila kćerki ŽU pa je nasljednicom na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na pokretnim stvarima proglašena ŽU, ovdje tužena, u cijelosti;

- da je darovnim ugovorom od 30. srpnja 1984. tužiteljica VU darovala svom suprugu AU nekretninu oznake kat. broj 1792/5, u naravi kuća i dvorište površine 140 čhv i oranica površine 158 čhv u cijelosti;

- iz zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Gospić poslovni broj Z-1458/2005/1871 od 25. svibnja 2006. sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] da kčbr. [katastarska čestica] površine 1019 m² u novoj izmjeri odgovara čestici stare oznake kčbr. [katastarska čestica] - u naravi kuća i dvorište i oranica površine 1072 m² te da je vlasnica predmetne nekretnine tužena ŽU;

- da je ugovorom o darovanju od **.**.1999. AU darovao ŽU, ovdje tuženoj nekretninu oznake čest. kat. br. 1792/5 k. o. [katastarska općina].

5. U svom iskazu svjedok UU, krvni srodnik tužiteljice u četvrtom koljenu s očeve strane, star 69 godina naveo je da mu je poznato da je predmetna kuća izgrađena 1974. ili 1975. godine; da je tužiteljica zaključila brak između 1965. i 1970. godine i da je bračna zajednica trajala do smrti supruga tužiteljice; da je otac tužiteljice MU darovao predmetnu nekretninu svojoj kćerki, ovdje tužiteljici koja je nekretninu potom prepisala suprugu ŽU; da je kao javni bilježnik vodio ostavinski postupak iza pok. AU i da se sjeća da predmetna nekretnina nije bila u sastavu ostavinske imovine; da je nasljednicom AU proglašena njegova kćerka ŽU, ovdje tužena jer je tužiteljica prihvatila svoj nasljedni dio i ustupila ga kćerki.

6. U svom iskazu svjedok KU, star 48 godina, u daljnjem krvnom srodstvu sa strankama naveo je da je od svoje majke čuo da je predmetna kuća izgrađena 1970.-ih godina prošlog stoljeća, a od 2002. godine vidio je pok. AU i tužiteljicu kada bi dolazili iz Njemačke; da mu je poznato da je kuća upisana na tuženu jer mu je trebala njezina suglasnost kada je gradio svoju kuću i da su tužiteljica i njezin suprug bili u dobrim odnosima s kćerkom, ovdje tuženom.

7. U svom iskazu svjedok ĆU, stara 73 godine, nesrodna sa strankama navela je da joj je poznato da su roditelji tužiteljice dali tužiteljici gradilište za kuću koja se počela graditi 1972. godine, a to joj je poznato jer se udala u [adresa]. godine.

8. Svjedok FU, star 73 godine, brat tužiteljice u svom iskazu je naveo da je njegov otac MU poklonio 1972. godine gradilište tužiteljici i njezinom suprugu budući da su se vjenčali 1970. godine; da su AU i tužiteljica živjeli u [adresa] od 1969. godine.

9. Svjedok SU, star 56 godina, nećak tužiteljice u svom je iskazu naveo da je gradilište na kojem je izgrađena kuća bilo u vlasništvu oca tužiteljice, ali nema saznanja je li gradilište prodao ili darovao kćerki i zetu; da mu je poznato da je kao vlasnica predmetne kuće sada upisana tužena jer joj je istu darovao otac; da mu je tužiteljica nekoliko puta rekla da joj je UU rekao da ne prepisuje kuću; da je tužiteljica znala da je CU darovao kuću kćerki jer je čuo razgovor između tužiteljice i pok. ŽU o tome.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su se ona i pok. AU vjenčali 31. prosinca 1970. i da se tada predmetna kuća počela graditi; da je prethodno njezin otac MU darovao gradilište za izgradnju kuće njezinom suprugu ŽU; da je 1984. godine predmetnu nekretninu darovala suprugu; da se nakon darovanja započelo s izgradnjom kuće; da joj je susjeda 2022. ili 2023. javila da se kuća prodaje što joj je potvrdio i brat FU i rođak UU; da joj suprug nije rekao da je 1999. kuću darovao kćerki, već joj je to rekao UU.

11. Tužena je u svom iskazu navela da joj je poznato da je njezin djed po majci MU darovao gradilište njezinom ocu nakon vjenčanja njezinih roditelja; da nema saznanja o tome da je majka darovala ocu predmetnu nekretninu; da je njezina majka znala da će joj otac prepisati kuću i da joj je u pismu 2007. to i napisala; da je majka na slavljima znala pričati "moja ŽU ima dvije kuće", a pri tom je mislila na kuću u [adresa] i [adresa]; da joj je majka nakon očeve smrti govorila da mora plaćati režije jer je kuća njezina.

12. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] Lenića brdo površine 1019 m² upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela koja predstavlja bračnu stečevinu i za brisanje prava vlasništva s imena tužene u 1/2 dijela uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice u 1/2 dijela.

14. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 57/2005-2 od 14. prosinca 2005). U konkretnom slučaju to su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje u tekstu: ZBPO).

15. Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, ili na pojedinoj strani iz te imovine (članak 279 ZBPO).

16. Odredbom članka 277 ZBPO propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina s time da se sukladno odredbi članka 287 stavka 1 ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

17. Odredbom članka 278 stavka 2 ZBPO propisano je da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u članku 277 ovoga Zakona, je njegova posebna imovina, a stavkom 3 istog članka propisano je da posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.

18. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica ugovorom o darovanju nekretnina od 30. srpnja 1984. svom suprugu AU darovala nekretninu koja je u naravi kuća i dvorište površine 140 čhv i oranica površine 158 čhv oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po staroj izmjeri) koja sada odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po novoj izmjeri).

19. Dakle, u vrijeme sklapanja darovnog ugovora 1984. izgradnja kuće bila je dovršena.

20. Uzimajući u obzir odredbu članka 277 Obiteljskog zakona kojom je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina, nema sumnje da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i njezinog supruga sada pok. AU.

21. Nije sporno da je tužiteljica 1984. godine darovala predmetnu nekretninu svom suprugu AU koji je 1999. godine predmetnu nekretninu darovao kćerki ŽU, ovdje tuženoj. Međutim, kako je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i pok. AU, po ocjeni suda u trenutku zaključenja darovnog ugovora iz 1984. godine između tužiteljice i pok AU navedena nekretnina nije bila vlastita imovina tužiteljice, a isto tako, u trenutku zaključenja darovnog ugovora iz 1999. godine između tužene i pok. AU navedena nekretnina nije bila njegova vlastita imovina, već samo odgovarajući dio te imovine. Dakle, u oba slučaja, darovanje nije učinjeno iz vlastite imovine darovatelja odnosno vlastite imovine tužiteljice 1984. godine i vlastite imovine pok. Petra Balenovića 1999. godine, već iz njihove bračne stečevine. Naime, svaki dar kojeg jedan bračni drug učini drugome predstavlja vlastitu imovinu obdarenika, ali samo pod pretpostavkom da je darovanje učinjeno iz vlastite imovine darovatelja.

22. S obzirom na navedeno sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je vlasnica 1/2 dijela nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] Lenića brdo površine 1019 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje predstavljaju bračnu stečevinu i naložio brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tužene u 1/2 dijela uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva opisanih nekretnina na ime i vlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela.

23. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

25. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP).

26. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa).

28. Tužiteljici su priznati trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7 t. 1 Tarife u iznosu od 1.056,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 31. srpnja 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 2 Tarife u iznosu od 528,00 EUR, trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 6. rujna 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.056,00 EUR, trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 25. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.056,00 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,80 EUR.

29. Dakle, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.027,80 EUR.

U Gospiću, 8. svibnja 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Tihomir Vojvodić, Gospić, Kaniška 15

2. Odvjetnik Dejan Pavlović, Zagreb, Pantovčak 38