Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-197/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ivani Mašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, protiv tuženika GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 69/2021-24 od 16. prosinca 2022., dana 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-69/2021-24 od 16. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-69/2021-24 od 16. prosinca 2022. presuđeno je: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-2328/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.385,10 kn / 183,83 EUR sa zateznim kamatama obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:
- iznos od 189,00 kn od 18. lipnja 2019. do isplate,
- iznos od 189,68 kn od 17. srpnja 2019. do isplate,
- iznos od 189,00 kn od 15. kolovoza 2019. do isplate,
- iznos od 204,36 kn od 14. rujna 2019. do isplate,
- iznos od 209,00 kn od 16. listopada 2019. do isplate,
- iznos od 209,00 kn od 16. studenog 2019. do isplate,
- iznos od 195,06 kn od 14. prosinca 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 1.351,16 kn / 179,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“
2. Protiv navedene presude pod točkom II. i III. izreke pravodobno se žali tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te tužitelju dosuditi daljnje troškove postupka, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3.Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 114/22).
5.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.736,26 kn / 363,16 EUR na ime neplaćene telekomunikacijske usluge i naknade za raskid ugovora, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
7. Tužitelj u bitnome ističe kako je tuženik prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora s obveznim minimalnim trajanjem od 24 mjeseca (a koji je prijevremeno raskinut te je zbog navedenog tužitelj zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora) prihvatio Opće uvjete poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti), pa se isti primjenjuju na ugovorni odnos te čine sastavni dio predmetnog ugovora sukladno članku 336. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) te članku 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – dalje: ZEK). Također upire na činjenicu da je sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta preuzet iz važećeg propisa, točnije iz članka 41. stavak 5. ZEK- a, kojim je propisano kako se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.
8. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda glede osnovanosti zahtjeva za plaćanjem naknade za prijevremeni raskid ugovora, kojim tužitelj potražuje iznos od 1.351,16 kn temeljem računa za siječanj 2020., tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim iz slijedećih razloga:
- sud smatra da je odredba članka 7.3. Općih uvjeta tužitelja ništetna sukladno odredbama članka 96. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 - dalje u tekstu: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (s obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom članka 327. stavak 1. ZOO koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.
- da je tužiteljevo inzistiranje na potraživanju "naknade za prijevremeni raskid" protivno i članku 368. stavak 1. ZOO kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna odredba Općih uvjeta tuženika obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži i to u obliku jednokratne naknade, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao,
- da bi tužitelj u konkretnom slučaju, kako se radi o jednostranom raskidu od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu te nije dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika i iscrpno nabrajati odredbe ZOO kojima se uređuje institut naknade štete, potrebno je i dokazati koja je stvarna šteta za tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika, što tužitelj nije učini,
- da mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanja ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tuženika plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih obveza prema tuženiku, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru,
- da u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe članka 41. stavak 5. ZEK kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja usluge na raskid ugovora.
9. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" ocijenio neosnovanim te je sukladno članku 451. stavak 3. ZPP platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.351,16 kn / 179,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
10. S naprijed navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
10.1. Naime, Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. travnja 1993. - dalje: Direktiva) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12), te se navodi u članku 3. točka 1. ZZP.
10.2. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz Ugovora.
10.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-765/2024 od 2. srpnja 2024., kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Pritom se okolnost uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača, ocjenjuje ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, odnosno je li on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Pritom je potrebno ocijeniti je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu odmjerenu u visini popusta koje je potrošač ostvario.
10.4. Međutim, u konkretnom slučaju je tužitelj u tužbi i tijekom postupka samo naveo da potražuje isplatu jednokratne naknade za prijevremeni raskid, ali pritom nije naveo da li taj iznos predstavlja naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, kao niti plaćanje koje od tih dviju naknada je povoljnije za pretplatnika, zbog čega prvostupanjski sud i nije bio u mogućnosti provesti test poštenosti (na provođenje kojeg upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-765/2024 od 2. srpnja 2024.).
11. Ovdje valja dodati da u tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, dok žalitelj ne ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP niti iznosi razloge koji bi upućivali na postojanje te povrede (kao što su nerazumljivost izreke presude ili njezina proturječnost samoj sebi ili razlozima presude; izostanak razloga o odlučnim činjenicama ili proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili samih tih isprava), a s obzirom da na tu povredu nakon 1. rujna 2019. drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.
12. U odnosu na odluku o troškovima postupka, treba reći da tužitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod te je po ocjeni ovog suda odlučujući o istima, prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 154. stavak 4. ZPP, kada je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, s obzirom na približno jednak uspjeh u sporu.
13. Slijedom svega navedenoga na temelju članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi točku II. i III. izreke pobijane presude, radi čega je odlučeno kao u točci I izreke ove odluke.
14. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na osnovi odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, radi čega je odlučeno kao u točci II izreke ove odluke.
U Karlovcu 8. svibnja 2025.
Sudac:
Ivana Mašić
