Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ob-121/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene-protutužiteljice RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ankici Horvat, odvjetnici u Zagrebu, radi prestanka uzdržavanja i povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-449/2023-22 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-449/2023-22 od 20. lipnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelj) za utvrđenje da s danom podnošenja tužbe prestaje obveza tužitelja plaćati za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženica) koja je utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P2- 2314/13 od 25. studenog 2014., kojom mu je u točki III. izreke naloženo na ime uzdržavanja tuženice doprinositi mjesečno iznos od 1.100,00kn/146,00 eura počevši od 1. prosinca 2014. na dalje, dok za to postoje zakonske pretpostavke, koji iznosi dospijevaju do 20-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate.

1.1. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice za izmjenu visine uzdržavanja određene presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2- 2314/13 od 25. studenog 2014. godine, te da se naloži tužitelju doprinositi za uzdržavanje tuženice mjesečno iznos od 400,00 eura/3.013,80 kn, počevši od dana podnošenja tužbe, pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koji mjesečni iznosi dospijevaju do svakog 20-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate.

1.2. Točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 -dalje: ObZ) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

5.1. Protivno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa.

6. Predmet spora u žalbenom stadiju je zahtjev tužitelja za prestanak uzdržavanja njegove kćeri RŠ koje je određeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2314/13 od 25. studenog 2014.

6.1. Prvostupanjski sud u postupku na temelju provedenih dokaza i nespornih utvrđenja utvrđuje da je tuženica upisana na ..., Sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij Poslovna ekonomija. Navedeni fakultet ista je upisala odmah po završetku srednje ... u kojoj je 4. razred završila u akademskoj godini 2021./2022. te je 1. nastavnu godinu akademske godine 2022./2023. upisala kao izvanredni student. U odnosu na sporno pitanje da li tuženica ispunjava uredno i redovito svoje obveze, a kako to propisuje odredba čl. 290. st. 1. ObZ-a, prvostupanjski sud iz dopisa Ekonomskog fakulteta, ... od 10. studenog 2023. utvrđuje da je tuženica upisana u akademskoj godini 2022./2023. prvi put u I. godinu sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija u statusu izvanrednog studenta, da je u toj akademskoj godini stekla 33 ECTS boda te da akademske godine 2023./2024. imenovana upisuje ponavljanje I. godine sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija u statusu izvanrednog studenta. Stoga da tužitelj osporava da tuženica redovito i uredno ispunjava svoje obveze. Tuženica da, s druge strane, u svom iskazu pojašnjava kako svaki semestar nosi između 30 - 33 boda, odnosno ukupno 60 bodova i ona na prvoj godini nije položila tri predmeta te s bodovima koje je ostvarila ima pravo na upis druge godine, međutim to da se tako ne piše jer je ona to tražila na fakultetu, ali da su joj pojasnili da zbog ova tri predmeta može iduću godinu upisati parcijalnu, tako da je ona naknadno upisala 3. i 4. semestar što da ne bi mogla da nije ostvarila dovoljan broj bodova na prvoj godini pa ispite iz prve godine planira dati na ljeto, a u međuvremenu je polagala ispite trećeg semestra, dok da je četvrti semestar tek započeo i ima uvodna predavanja. Sud prvog stupnja ocijenio je vjerodostojnim sadržaj iskaza tuženice i u skladu s prijepisom e-indeksa od 28. veljače 2024., iz koje isprave utvrđuje da je tuženica u akademskoj godini 2022./2023. u 1. i 2. semestru upisala 10 kolegija te je položila 7 kolegija, dok 3 kolegija zasad nije položila te da je u akademskoj godini 2023./2024. tuženica 22. rujna 2023. upisala 3. i 4. semestar te je u 3. semestru upisala 4 kolegija, od kojih je položila 3 kolegija te joj je ostao još jedan kolegij za polaganje, dok je u 4. semestru upisala 4 kolegija za koja su joj predavanja tek počela. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da, iako tuženica doista nije imala ostvaren dovoljan broj bodova za upis 2. nastavne godine, ista uredno i redovito ispunjava svoje obveze jer je razvidno da ista i nadalje studira, upisuje daljnje kolegije s obzirom na ostvareni broj bodova i polaže ispite. Sud smatra kako tuženica, s obzirom na nespornu činjenicu da je u prvoj godini studija od 10 upisanih kolegija položila 7 te u 3. semestru od upisanih 4 kolegija položila 3, i nadalje ima pravo na uzdržavanje od svog oca bez obzira što zasada nije imala dovoljan broj bodova za redovan upis 2. akademske godine.

7. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 285 ObZ-a za prestanak uzdržavanja te odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tuženice za povišenje uzdržavanja, te cijeneći konačni uspjeh stranaka u sporu i sukladno čl. 366. st.1. ObZ-a odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost presude prvog stupnja tužitelj u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda da tuženica uredno ispunjava svoje obveze i da tuženica, kada je položila sedam od deset kolegija u prva dva semestra te u trećem semestru od upisanih četiri kolegija kada je položila tri kolegija, i nadalje ima pravo na uzdržavanje od tužitelja. Tužitelj ukazuje da iz provedenih dokaza u postupku nesporno proizlazi da tuženica neredovito ispunjava svoje fakultetske obaveze, to posebno jer da iz dokaznog postupka proizlazi da je ponovno upisala prvu godinu fakulteta budući da nije položila tri kolegija s prve godine, a sukladno Pravilniku o studiju i drugim općim aktima Ekonomskog fakulteta ponovno je morala upisati prvu godinu fakulteta, odnosno ponavljati prvu godinu. Dodatno ističe da tuženica u akademskoj godini 2023./2024. nije položila jedan kolegij, a što da čini ukupno četiri kolegija koja nije položila. Osim toga, tuženica da je u akademskoj godini 2022./2023. stekla svega 33 ECTS boda od ukupno 60 ECTS bodova te da se takvo ispunjenje fakultetskih obveza ne može smatrati njihovim redovitim ispunjenjem.

9.1. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu osnovani.

9.2. Naime, prema odredbi čl. 290. st. 1. ObZ roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta.

9.4. Pitanje redovnog školovanja ocjenjuje se s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja pri čemu treba uzeti u obzir dužinu školovanja, učestalost ispunjavanja obveza iz školovanja, intenzitet i broj obveza koje konkretno školovanje nosi, broj preostalih obveza koje su djetetu preostale da bi se školovanje dovršilo te učestalost i razloge eventualnog ponavljanja školske odnosno akademske godine.

9.5. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno cijenio da u okolnostima kada je tuženica upisala prvi put ponovno prvu godinu sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija, koji traje 10 semestara te kada je prethodno u prvoj godini tog studija ostvarila 33 ECTS boda od ukupno 60 ECTS bodova, što joj je naknadno omogućilo upisivanje i polaganje kolegija (djelomično) iz sljedeće godine (3. i 4. semestra), pri čemu je ostvarila bodove s obzirom na položene kolegije u trećem semestru te je u trećem semestru položila 3 kolegija od ukupno 4 odnosno kada je u prvoj godini od 10 upisanih kolegija položila 7, a u trećem semestru od upisanih 4 kolegija položila 3, ne daje osnova za prestanak obveze uzdržavanja. Tužitelj naime u žalbi ističe okolnosti koje se odnose samo na činjenicu ponavljanja akademske godine predmetnog studija, međutim to samo za sebe nema značaj neurednog ispunjavanja obveza koje bi opravdavale prestanak uzdržavanja s obzirom da se radi o prvom ponavljanju prve godine i to ne zbog toga jer tuženica nije ispunila ni jednu svoju obvezu u prva dva semestra studija, već je, nasuprot otme, ostvarila određeni broj ECTS bodova (33) koji su joj omogućili parcijalno upisivanje i polaganje kolegija iz slijedećih semestara te koje je tuženica dijelom i položila. Naime, nije prihvatljivo shvaćanje tužitelja da se pitanje redovnog školovanja treba vezivati uz ispunjavanje svih obveza iz akademske godine kada je samim pravilima studija omogućeno studentu koji u određenom dijelu ispunjava obveze iz jedne akademske godine da nastavi upisivati pojedine kolegije i polagati ispite iz narednih semestara. Tuženica je naime iskazala interes da nastavi ispunjavati obveze na predmetnom studiju time što je nastavila polagati ispite iz kolegija i iz trećeg semestra te stoga i prema ocjeni ovog suda ne postoje uvjeti koji bi opravdavali prestanak obveze tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženice u smislu čl. 285. ObZ, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za prestankom uzdržavanja kao neosnovan.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka te odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, koje utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović