Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ob-28/2025-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje na adresi [adresa], a koja zakonska zastupnica je zastupana po punomoćniku Hajri Bašić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1159/2021-59 od 1. listopada 2024., na sjednici vijeća 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1159/2021-59 od 1. listopada 2024. u točki I izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da doprinosi za uzdržavanje maloljetne HA iznos od 781,00 euro mjesečno, a za uzdržavanje maloljetne AA iznos od 710,00 eura mjesečno počevši od 6. prosinca 2021. do 30. rujna 2024., te u dijelu te točke izreke kojim je tuženiku naloženo da za daljnje razdoblje od 1. listopada 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinosi za uzdržavanje maloljetne HA iznos od 281,00 euro mjesečno (preko nepobijanog iznosa od 500,00 eura do iznosa od 781,00 euro), a za uzdržavanje maloljetne AA, iznos od 210,00 eura mjesečno (preko nepobijanog iznosa od 500,00 eura do iznosa od 710,00 eura), sve sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. listopada 2018., odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob1406/2019 od 3. prosinca 2019. u dijelu u kojem je određen iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik dužan doprinositi za maloljetnu djecu, te je naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje maloljetne HA, iznos od 781,00 euro mjesečno, a za uzdržavanje maloljetne AA iznos od 710,00 eura mjesečno počevši od 6. prosinca 2021. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele iznose isplati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli a neisplaćeni obrok počevši od dospijeća pa do isplate, na zaštićeni račun majke i z.z. TA. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljica preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 875,97 eura i 796,33 eura mjesečno, kao neosnovan. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljica u cijelosti za razdoblje od 1. rujna 2021. do 6. prosinca 2021. Točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv te presude u točki I. izreke žalbu je podnio tuženik, pobijajući dosuđeni iznos uzdržavanja za mlt. tužiteljice preko iznosa od po 500,00 eura počevši od donošenja prvostupanjske presude pa ubuduće, te u cijelosti za razdoblje prije presuđenja, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23- dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i da ga se obveže da doprinosi mjesečno iznos od po 500,00 eura za svaku tužiteljicu počevši od donošenje presude pa ubuduće, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljice u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Protivno tvrdnjama žalitelja prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet postupka je zahtjev maloljetnih tužiteljica za povišenje iznosa uzdržavanja određenog Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. listopada 2018. odobrenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R-I Ob- 1406/2019 od 3. prosinca 2019. Citiranim rješenjem je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskog skrbi, te se tuženik obvezao za uzdržavanje mlt tužiteljica doprinositi iznos od 2.900,00 kuna, protuvrijednosti u eurima 370,83 eura, kada su maloljetne tužiteljice bile u dobi od 12 godina ( mlt. HA) i 10 godina (mlt. AA).

7. Utvrđujući činjenice pravno odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je utvrdio da su u vrijeme podnošenja tužbe od 6. prosinca 2021. maloljetne tužiteljice bile u dobi od 14 i 12 godina, odnosno da su maloljetne tužiteljice dvije godine starije od potpisivanja Plana iz 2019., pa je zaključio da je na strani maloljetnih tužiteljica došlo do promijenjenih okolnosti, njihove potrebe rastu u smislu troškova higijene, odjeće obuće, troškova socijalnog života koji rastu kako djeca odrastaju.

7.1. U tom pravcu, sud prvog stupnja je utvrdio da da je mlt. HA polaznica srednje privatne gimnazije, ide na privatni engleski, zdrava je, ima aktivan društveni život, povećane troškove u smislu higijene, da je mlt. AA u vrijeme podnošenja tužbe bila polaznica osnovne škole, zdrava je, također ide na privatni engleski jezik u smislu izvannastavnih aktivnosti. Sud prvog stupnja je uzeo u obzir i činjenicu da, budući tuženik zbog prirode svog posla, a i kada isti nije na brodu, živi u [adresa], a tužiteljice u [adresa], pretežiti dio godine ne ostvaruje osobne odnose s mlt. djecom te da većinu svakodnevnih troškova glede tužiteljica snosi majka s kojom djeca stanuju. Tuženik da stoga povrh iznosa koje plaća na ime uzdržavanja, svakoj od mlt. tužiteljica dodatno daje novac po potrebi, za što kako prema njegovom iskazu prosječno izdvaja ukupno 1.000,00 eura mjesečno za obje kćeri. Sud prvog stupnja je na temelju prednjih utvrđenja zaključio da je tuženik savjestan i odgovoran roditelj budući da je pokazao svijest da iznos koji daje nije dostatan za uzdržavanje maloljetne djece.

7.2. U odnosu na konkretne potrebe mlt. tužiteljica, sud prvog stupnja je iskaz majke i zz tužiteljica cijenio vjerodostojnim u pogledu potrebe za uslugama privatnog stomatologa, cijeneći da je općepoznata činjenica da se za stomatologa preko HZZO-a za izradu zubnog aparatića u [adresa] čeka i po godinu dana. Sud je također iskaz majke tužiteljica cijenio životnim i realnim i u dijelu koji se odnosi na troškove benzina koje ima prilikom vožnje djece, imajući na umu povećane cijene goriva. Što se tiče činjenice da je mlt. HA upisana u srednju privatnu školu, odnosno osporavanja troškova vezano za školovanje iste od strane tuženika, sud je utvrdio da iako tuženik nije dao suglasnost za upis maloljetne HA u privatnu srednju školu, isti da nije ni osporavao zakonitost njezina upisa. U odnosu na okolnosti na strani tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik neprekidno zaposlen, te je na temelju sadržaja njegovog iskaza utvrdio da prima plaću između 3.000 do 3.500 eura.

7.3. Cijeneći prednja utvrđenja te primjenom čl. 311. st. 2. ObZ-a prvostupanjski sud je mišljenja da je otac u mogućnosti participirati u utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. djece u dosuđenom iznosu, jer je zdrav i radno sposoban, zaposlen, a da nema drugih obveza uzdržavanja. Prvostupanjski sud je cijenio da je u vrijeme donošenja prethodnog rješenja, svaka od tužiteljica bila polaznica osnovne škole i da su se potrebe njihovog uzdržavanja svodile na prilično elementarne stvari. U međuvremenu, tužiteljica mlt. HA da je polaznica srednje škole pa da pored elementarnih potreba, rado sudjeluje i u izvanškolskim aktivnostima, te ima želju i interes i za društvenim životom, koji košta, a tužiteljica AA još uvijek pohađa osnovnu školu. Tuženik da je zaposlen kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi, njegova primanja, iz samog iskaza tuženika iznose od 3.000,00 do 3.500,00 eura, te zaključuje da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljica u visini određenih odlukom nadležnog ministra prosječnih potreba maloljetnog djeteta, u skladu s dobi djeteta i primicima roditelja obveznika uzdržavanja po kojima bi tuženik za dijete od 7 do 12 godina i bio u obvezi plaćati iznos od 710,00 eura, a za dijete od 13 do 18 godina iznos od 781,00 euro.

7.4. Na dosuđeni iznos povišenog uzdržavanja prvostupanjski sud tužiteljicama dosuđuje zatezne kamate primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 ), od dana podnošenja tužbe na temelju čl. 306. ObZ-a.

8. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud jer je sud prvog stupnja cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno te je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

9. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 307. ObZ propisano je da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje (stavak 1.) te će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (stavak 2.), dok će pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (stavak 3.).

10. Kada se uzdržavanje traži za dijete sud je, prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se, prema stavku 2. istog članka potrebe djeteta utvrđuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 311. st. 1. ObZ-a, cijeneći potrebe mlt. tužiteljica koje su u vrijeme podnošenja tužbe bile u dobi od 14 odnosno 12 godina, a u vrijeme donošenja odluke u dobi od 17 i 15 godina, a koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, školovanja i izvanškolskih aktivnosti, zaključio da ukupne potrebe mlt. HA iznose 781,00 euro mjesečno, a mlt. AA 710,00 eura mjesečno. Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđeni iznos potreba maloljetnih tužiteljica pozivajući se na neuvjerljivost u iskazu majke vezano uz troškove djece, posebno ističući da ista nije dostavila isprave kojima bi potkrijepila troškove najma za stan te ukazujući na nelogičnost iskazivanja o visini troškova goriva radi prijevoza djece te opravdanost troškova zubnog aparatića za mlt. HA nisu od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka. U tom smislu prvostupanjski sud je protivno tvrdnjama žalitelja sveobuhvatnom analizom provedenih dokaza te iskaza majke i z.z. tužiteljica utvrdio opravdanim predmetne troškove uzimajući u obzir činjenicu da su se od donošenja prethodnog sporazuma o uzdržavanju mlt. djece povećali troškovi života kao i da su tužiteljice sada u starijoj životnoj dobi, u drugoj razvojnoj fazi, sada već srednjoškolke te su njihovi troškovi prehrane, odijevanja svakako povećani, a s obzirom da su općenito troškovi života u Republici Hrvatskoj u međuvremenu porasli. Tuženik neosnovano stavlja na teret majci tužiteljica da nije pridonijela odgovarajuću dokumentaciju radi opravdanja opisanih troškova jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio uvjerljivim detaljan i opsežan iskaz majke u tom kontekstu, pri čemu ne treba zanemariti da ni tuženik u postupku nije dostavljao isprave u odnosu na vlastita primanja, već je prvostupanjski sud ista utvrdio na temelju sadržaja iskaza tuženika. Tuženik posebno osporava opravdanost troškova pohađanja privatne gimnazije mlt. tužiteljice primarno ukazujući da bi se radilo o luksuznom trošku, koji prigovor ovaj sud nije prihvatio, kraj činjenice da isto nije u bitnom utjecalo na visinu određenog uzdržavanja mlt. HA, budući da visina određenog uzdržavanja ne odstupa od iznosa propisanog mjerodavnom Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/24), kao i s obzirom na okolnost da u današnje vrijeme nije neuobičajeno da djeca pohađaju privatne obrazovne ustanove, niti bi to u konkretnim okolnostima predstavljalo luksuz.

12. Daljnjim žalbenim navodima tuženik neosnovano prigovara da prvostupanjski sud nije utvrdio minimalne potrebe djece jer s obzirom na utvrđenje o imovinskim prilikama tuženika kao obveznika uzdržavanja, to nije bilo ni potrebno, već je prvostupanjski sud potrebe maloljetne djece cijenio sukladno čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona prema tablicama o prosječnim potrebama djece njihove dobi s obzirom na utvrđena primanja tuženika od oko 3.500 eura. Pri tome i prema shvaćanju ovog suda određenim iznosom doprinosa za uzdržavanje mlt. tužiteljica nije dovedena u pitanje egzistencija tuženika. Tuženik u tom pravcu neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i okolnost da je obvezan samostalno uplaćivati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao i da mjesečno daje iznos od 500,00 do 1.000,00 eura roditeljima s kojima stanuje, a koji su umirovljenici s malom mirovinom. Naime, tuženik je u iskazu naveo da za obvezna osiguranja godišnje izdvaja oko 2.000,00 do 2.500,00 eura pa isto i po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na ukupne imovinske prilike tuženika i time na obvezu da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužiteljica dosuđeni iznos, dok navod tuženika da mjesečno novčano pomaže roditeljima ne može biti relevantan, kraj činjenice da tuženik ne konkretizira te svoje navode, već uopćeno ukazuje na male mirovine svojih roditelja. Konačno, u odnosu na visinu obveze plaćanja doprinosa tuženika utvrđene rješenjima nadležnih tijela tuženik tek u žalbi prilaže isprave o tome, a što ovaj sud nije razmatrao sukladno čl. 352. st.1. ZPP-a jer se radi o prilaganju novih dokaza.

13. U odnosu na daljnje žalbene prigovore koji se odnose na podmirenje troškova putovanja za mlt. tužiteljice radi dolaska kod tuženika u [adresa] te isticanje da osim dužnog iznosa uzdržavanja djeci kupuje poklone i sve potrepštine, za istaknuti je da se sukladno čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu pa se taj iznos ne može umanjiti za troškove kupnje pojedinih stvari i povremeno kupovanje putnih karata.

14. S obzirom na izloženo, žalbu tuženika je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke I. izreke, za iznos obveze uzdržavanja od po 500,00 eura za svaku tužiteljicu počevši od presuđenja, te u točkama II., III. i IV. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović