Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 210/2025-6

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martina Alagić odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., po punomoćniku Stjepan Šporčić odvjetniku u Vukovaru, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 29. travnja 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iz točke I. kojim se utvrđuje da su tužitelj PR iz [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac i tuženica ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao prodavateljica sklopili 2016. godine usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina u ½ dijela upisanih kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to Suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E-95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 u podrumu površine 2,45 m2.

II. Nalaže se tužitelju PR iz [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

r i j e š i o  j e

Zabranjuje se objektivna preinaka tužbe od 29. travnja 2025. kojom tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji sa valjanom tabularnom ispravom i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis prava vlasništva u ime i za korist tužitelja što da je tuženica dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom od 27. rujna 2023. tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je sa tuženom zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji stana u k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to 95. Suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E-95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, da je kupoprodajna cijena plaćena, te da je tužena dužna izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu.

1.1. Tužbu obrazlaže navodom da je sa tuženicom zaključio 2016. godine usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to 95. Suvlasnički dio: 60/10000 ETAŢNO VLASNIŠTVO (E-95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 u podrumu površine 2,45 m2. Kupoprodajna cijena dogovorena je na način da tužitelj isplati otkup stana prema Republici Hrvatskoj u ime tuženice i to u iznosu od 3.500,00 EUR, te da tuženici isplati iznos od 5.000,00 britanskih funti. Tužitelj je kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti tuženici i to na način da je isplatio otkup stana prema Republici Hrvatskoj u ime tuženice u iznosu od 3.500,00 EUR i preostali iznos od 5.000,00 britanskih funti (5.500,00 EUR).

1.2. Tužitelj ističe da nisu mogli zaključiti Ugovor o kupoprodaji nekretnina u pisanoj formi budući je na predmetnoj nekretnini pod ZS-338/13 od 24. 12. 2013. godine bila upisana zabrana otuđenja i opterećenja do dana 2. studenog 2020. godine. Nakon što je dana 2. studenog 2020. godine istekla zabrana otuđenja i opterećenja upisana u zemljišnim knjigama, tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom da zaključe pisani kupoprodajni ugovor sa tabularnom ispravom podobnom za upis prava vlasništva, međutim tuženica je isto odbila. Naime, tuženica je majka bivše izvanbračne supruge tužitelja sa kojom tužitelj ima maloljetno dijete. Upravo u vrijeme kada je istekla zabrana otuđenja i opterećenja tužitelj je prekinuo izvanbračnu zajednicu sa kćerkom tuženice što je kod tuženice izazvalo revolt i iz tog razloga je odbila priznati tužitelju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2. Tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te osporava navode iz tužbe.

2.1. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da ista nema više u vlasništvu predmetni stan budući se isti vodi na imenu ER. Netočna je tvrdnja tužitelja kako je sa tuženom zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji stana upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada k.b. 48, 50, 52 Ž. [adresa] E – 95- suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E- 95) – stan broj 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2 , te sporedni prostor br. 95 u podrumu površine 2,45 m2 , te da je u ime tužene isti otkupio od Republike Hrvatske za iznos od 3.500,00 €, te da je tuženoj isplatio još i iznos od 5.000,00 britanskih funti. Naime, tužena je sama otkupila predmetni stan od Grada Vukovara vlastitim sredstvima i nikada nije zaključila nikakav usmeni ugovor sa bilo kim, a ponajmanje sa jednim od bivših „prijatelja“ svoje kćerke. Osporava se tvrdnja tužitelja da bi on imao dijete sa kćerkom tužene.

2.2. Tuženik osporava se tvrdnju tužitelja kako nisu mogli zaključiti ugovor o kupoprodaji zbog postojeće zabrane otuđenja koja je tekla do 02.11.2020.g. budući da je takav ugovor mogao biti sklopljen u bilo koje vrijeme, no ne bi samo bio proveden u zemljišnim knjigama zbog postojeće zabrane. Neshvatljivo je i neživotno da tužitelj ne bi tražio bilo kakav pisani trag o svojim uplatama, odnosno potvrdu kojom bi tužena potvrdila primitak navodno isplaćenog novca. Nadalje, cijena stana koju navodi tužitelj je apsolutno netržišna budući je u to vrijeme cijena stana u [adresa] bila oko 500 €/m2 pa bi 9.000,00 € bilo za stan površine 18 m2 , a predmetni stan tužene ima 42 m2 , pa je nelogično da bi tužena svoj stan prodala za svega 9.000,00 €.

2.3. Osporava se tvrdnja tužitelja kako je on od tužene tražio, odnosno zahtijevao zaključenje kupoprodajnog ugovora, a kako on to navodi u točki III. svoje tužbe. Tužena nikako nije mogla „odbiti priznati tužitelju pravo vlasništva nad nekretninom“ budući da on to vlasništvo nikada nije niti stekao budući se vlasništvo nad nekretninom stiče upisom u zemljišnim knjigama na temelju pisanog ugovora, a ne na temelju usmenog ugovora, tako da je i tužbeni zahtjev kojim se traži priznanje prava vlasništva temeljem usmenog ugovora neosnovan i nezakonit.

2.4. Nadalje tužena osporava da bi tužitelj uplatio bilo koji iznos tuženoj na ime kupovine stana jer tužitelj uz tu svoju tvrdnju ne prilaže niti jedan materijalni dokaz. Dapače, tužitelj niti ne zna od koga je tužena otkupila stan, te pogrešno tvrdi kako je isti otkupljen od Republike Hrvatske.

2.5. Tužena napominje kako u to vrijeme nije imala namjeru prodaje predmetnoga stana budući je još 22.04.2016.g. sa svojom kćerkom ĆR zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je taj stan imala namjeru ostaviti kćerki, da bi taj Ugovor sporazumno raskinula 23.08.2023.g. i u kojem su stranke navele u čl. 2. t. 2. kako jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazile iz toga Ugovora. Dakle, u vrijeme navodnog zaključenja između stranaka navodnog usmenog ugovora 2016.g. je bio zaključen pisani Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa kćerkom tužene, a ne nekakav kupoprodajni ugovor sa jednim od njenih „prijatelja“.

2.6. Radi navedenoga, tužena predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja sa tužbom, te da sud obveže tužitelja na snašanje parničnih troškova tuženoj zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige str. 4-5 spisa, rješenje ovog suda Z-3912/2023 od 18.10.2023., kartica otplate stana, strana 18-21, ugovor o doživotnom uzdržavanju str. 22-24, sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju str. 25-27, izvadak iz zemljišne knjige str. 30-32, izvadak iz zemljišne knjige str. 34-36, izvadak iz matice krštenih i krizmanih Srpske pravoslavne crkve str. 37-39, izvaci o uplatama str. 40-43 na engleskom jeziku, iskaz svjedoka ZR, TR, ČR, FR, MR i iskaz stranaka.

4. Na održanom ročištu za glavnu raspravu 29. travnja 2025. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u točki I. na način da se utvrdi da su tužitelj i tuženica zaključili kupoprodajni ugovor sa valjanom tabularnom ispravom i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis prava vlasništva na ime i korist tužitelja što da je tuženica dužna trpjeti. Dakle, novopostavljenim tužbenim zahtjevom kako tužitelj više ne može zahtijevati izdavanje tabularne isprave jer je odlukom višeg suda odbijen u tom dijelu, sada zahtijeva da je sklopljen kupoprodajni ugovor sa tabularnom ispravom. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema st. 2. istog članka tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužena se protivila preinaci tužbe. Nakon donošenja presude i rješenja od strane Županijskog suda u Zagrebu Gž- 4483/2024-2 od 4. veljače 2025. postupak je u nepresuđenom dijelu vraćen u stadij glavne rasprave. U tom stadiju tužitelj može preinačiti tužbu kada je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka i u ovom slučaju tužitelj nije ovlašten vršiti preinaku tužbe do zaključenja glavne rasprave jer nije bilo zapreka da tužbeni zahtjev od 29. travnja 2025. postavi već kod podnošenja tužbe. Osim toga naročito tužitelj nije ovlašten vršiti preinaku na novoj glavnoj raspravi. Slijedom navedenog sud je zabranio preinaku u tom dijelu.

5. Preostalo je da sud odluči o zahtjevu tužitelja da se utvrdi da su tužitelj kao kupac i tuženica kao prodavatelj sklopili usmeni kupoprodajni ugovor za nekretninu pobliže opisana u točki I. tužbenog zahtjeva i da je tužitelj stekao pravo vlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini odnosno stanu.

6. Iz izvadaka iz zemljišne knjige od 29. ožujka 2024. sud je utvrdio da se u k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nalazi upisana stambena zgrada sa kbr. 48,50 i 52 u [adresa] površine 1144 m[2] i da se na kbr. 52 u zgradi nalazi stan br. 95 na osmom katu površine 39,85 m[2] , te sporedni prostor spremište br. 95 i podrum površine 2,45 m[2] na kojem suvlasničkom dijelu 60/10000 je do 24. prosinca 2013. bila uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik, a od tog dana pa do 29. 9.2023. tužena, te od 29.9.2023. na istom suvlasničkom dijelu uknjiženo je pravo vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji ER iz [adresa]. Osim toga sud je utvrdio da je 24. prosinca 2013. izvršena zabilježba Z-3899/2023 o zabrani otuđenja i opterećenja do 2. studenog 2020.

7. Sporna je među parničnim strankama pasivna legitimacija tužene, kao i da li su stranke zaključile usmeni kupoprodajni ugovor za predmetni stan

8. Iz kartice otplate predmetnog stana [adresa] sud je utvrdio da je vrijednost procijenjena na 13.947,50 eura, da je tuženoj (ĐR sada GR) dan popust od 5.579,00 eura, da je tužena dala učešće od 1.255,28 eura i da je ostalo za otplatu kroz mjesečne rate ukupno 7.113,22 eura, dok je mjesečna rata iznosila 124,68 eura, te da je zadnja uplata izvršena 27. srpnja 2016. u iznosu od 3.243,95 eura sa kojom uplatom je ukupno uplaćen iznos od 8.738,87 eura.

9. Čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Bore Arambašić 22. travnja 2016. sud je utvrdio da su isti zaključili kao primatelj doživotnog uzdržavanja ĐR r. **.**.1963. OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆR iz [adresa]. **.**.1982. kao davatelj doživotnog uzdržavanja po kojem ugovoru tužena daje na ime primljenog uzdržavanja predmetni stan davatelju uzdržavanja, a uzdržavanje se sastoji u osiguranju prehrane, liječničke pomoći, grijanja, brizi o čistoći i osnovnoj higijeni primatelja uzdržavanja.

10. Kod istog javnog bilježnika primatelj i davatelj uzdržavanja zaključili su sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju 23. kolovoza 2023. i u čl. 2. davatelj uzdržavanja dopušta da se izvrši brisanje zabilježbe ugovora u zemljišnim knjigama, a u točki 2.2. navodi se da ugovorne strane suglasno izjavljuju da naprijed navedeni ugovor raskidaju sporazumom obiju strana te da nemaju nikakvih potraživanja jedna prema drugoj, a koja bi proizlazila iz ugovora.

11. Iz izvatka iz matice krštenih i krizmanih Srpske pravoslavne crkve sud je utvrdio da su tužitelj i kćerka tužene u izvanbračnoj vezi dobili sina 12. ožujka 2014.

12. Iz priležečeg bankovnog izvatka (str. 40-43 spisa) nije vidljivo sa čijeg bankovnog računa je izvadak.

13. Saslušanjem svjedoka ZR, TR, DR, UR i CR, te parničnih stranaka, te povezujući njihov iskaz sa dokumentacijom, sud je utvrdio:

- da je tužitelj živio u izvanbračnoj zajednici sa kćerkom tužene sada TR u razdoblju od 2013. do 2022. tijekom kojeg razdoblja su stekli zajedničko dijete,

- da je tužena od svjedoka Miroslava Ružić 2013. uzajmila iznos od 1.000,00 eura i uplatila 12. kolovoza 2013. iznos od 1.255,28 eura i potom još oko godinu dana uplaćivala mjesečna zaduženja za otkup predmetnog stana,

- da je tuženoj postalo otežano otplaćivati predmetni stan iz kojeg razloga je kćerka tužene u dogovoru tužiteljem tuženoj slala mjesečno po 120,00 eura, a potom se dogovorila sa kćerkom TR da kćerka od tužitelja "iščupa" novac koji je kćerka uplatila (3.243,95 eura) za preostali iznos kupoprodajne cijene za stan,

- da je tužitelj 2017. predao svjedoku DR iznos od 5.000,00 funti koji novac je po njegovom nalogu predan TR u [adresa] u tužiteljevom stanu u kojem se tada nalazila i tužena,

- da su zbog postojanja zabrane otuđenja tužena i svjedokinja TR zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut kako bi tužena u konačnici mogla raspolagati predmetnim stanom i prodati ga ER,

- da je tužena bila predala posjed stana tužitelju i njegovoj nevjenčanoj supruzi, koji je oduzela kada je promijenila bravu.

14. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da TR u vrijeme izvanbračne zajednice sa tužiteljem nije radila i ostvarivala prihode i da iznosi koji su mjesečno slani tuženoj od strane TR i navedeni iznos kojim je uplaćen preostali iznos kupoprodajne cijene stana su novci koje je stjecao tužitelj i uz njegovo znanje je navedeni novac slan tuženoj odnosno je otplaćen preostali iznos kupoprodajne cijene. Iz navedenih uplata tuženoj može ali i ne mora proizlaziti zaključak da su iste uslijedile nakon što je zaključen usmeni kupoprodajni ugovor stana. Na tužitelju je teret dokaza da je postojao usmeni sporazum sa tuženom sa detaljima ugovora između ostalog i o kupoprodajnoj cijeni kao bitnom sastojku takvog ugovora, a iz izvedenih dokaza ne može se izvesti zaključak sa stupnjem izvjesnosti da je takav ugovor tužitelj sa tuženom u usmenoj formi sklopio u pogledu predmetnog stana i isplatio bilo kroz otplatu stana ili isplatom tuženoj ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Iznos sa kojim je tužitelj pomagao tuženoj u otplati navedenog stana, opće je poznato nije kupoprodajna cijena koja bi odgovarala i približno tržišnoj vrijednosti stana.

15. Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Odredbom čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Tužitelj nije dokazao da je sklopio usmeni kupoprodajni ugovor za predmetni stan, a sve i da jeste taj ugovor ne bi imao pravni učinak jer nije sklopljen u propisanoj formi odnosno u pisanom obliku. Osim toga tužitelj nije dokazao niti da je isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu pa da je na taj način ugovor u cijelosti sa njegove strane izvršen, odnosno da je on svoju obvezu izvršio.

16. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U pravu je tužena kad ističe da sam tužitelj nije u svom iskazu naveo cijenu predmetnog stana odnosno kupoprodajnu cijenu stana, a što je uvjet da bi takav ugovor mogao egzistirati. Nastavno odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17. U vezi istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije koji je tužena istakla u odgovoru na tužbu iz razloga što tužena u trenutku davanja odgovora na tužbu nema više u vlasništvu predmetni stan za navesti je da je prigovor neosnovan. Ovo stoga što je iz izvatka iz zemljišne knjige na strani 31 spisa vidljivo da je dana 28. rujna 2023. pod brojem Z-3883/2023 izvršena zabilježba spora jer je tužitelj istu zatražio na temelju podnesene predmetne tužbe protiv tužene pod poslovnim broje P- 368/2023. Što znači zabilježba spora vidljivo je iz niže citiranih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama. Odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Osim toga stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Za navesti je i da je stavkom 3. članka 86. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.

18. Na održanom ročištu 29. travnja 2025. tužitelj je predložio da se ponovo ispitaju parnične stranke i svjedok TR koji dokazni prijedlog je sud raspravnim rješenjem odbio jer sud smatra da je kako stranke tako i predloženog svjedoka sud saslušao na odlučne okolnosti iz kojeg razloga ne postoji uvjet za ponovnim saslušanjem i izvođenjem tih dokaza. Opravdani razlog za ponovnim izvođenjem navedenih dokaza nije taj što tužitelj nije uspio dokazati zaključenje usmenog kupoprodajnog ugovora sa tuženom i da je u cijelosti ispunio svoju obvezu.

19. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1,. i čl. 164. ZPP-a. VPS 9.000,00 eura.

Tužitelj je izgubio parnicu iz kojeg razloga ne polaže pravo na naknadu parničnog troška, te je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 1.875,00 eura i sudske pristojbe u iznosu od 341,13 eura, ukupno 2.216,13 eura.

Tužena je uspjela u sporu iz kojeg razloga joj je tužitelj dužan naknaditi trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanja na ročištu 29.3.2024. iznos od 200,00 eura, ročište 22.07.2024. iznos od 200,00 eura, ročište 23.7.2024. iznos od 200,00 eura, ročište za objavu presude 25. 7.2024. iznos od 100,00 eura, sastav žalbe 250,00 eura, ročište 29.4.2025. iznos od 200,00 eura, ročište za objavu presude 8.5.2025. iznos od 100,00 eura, ukupno 1.450,00 eura, PDV 362,50 eura, ukupno 1.812,50 eura.

Sud tuženoj nije priznao trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za svrsishodno vođenje postupka.

Prema čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (žalba i odgovor na žalbu) u trenutku kada se predaju i tužena pristojbu nije platila pa ne polaže pravo niti na naknadu tog trošak koji za nju nije nastao u trenutku donošenja ove presude.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate po stopi određenoj čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Vukovaru, 8. svibnja 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

eura

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Martina Alagić

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić